wendy37

petak, 24.12.2010.

Moji su anđeli ove godine od starog novinskog papira.Znate to vam je danas jako ekološki.Meni su dragi i veseli jer su stvoreni s ljubavlju.No više me zabrinjavaju oni drugi ,,ljudski anđeli,,(prijatelji).Kao da su se razbježali i sve ih je manje u mom životu.Gdje su oni koji me vole takvu kakva jesam,a ne kakva žele da budem.I dalje sam okružena dušebrižnicima koji mi govore što i kako trebam i moram da bih bila dobra i ispravna.Po čijim mjerilima?No nema veze,ja ću im oprostiti i idem dalje.Jer sve što ne valja nestat će i sve što valja ostat će.Ja sam svoju dobrotu i svjetlost pronašla u sebi gdje postoji oduvijek.Ne trebam lažne savjetnike.
Jedino onaj koji svakodnevno hoda uz mene već godinama ulijeva mi nadu da svjetlost postoji i ja vjerujem u njegovu ljubav i dobrotu.Volim ga svim srcem i svom svojom dušom takvom kakva jest.Vjerujem u svjetlost jer je osjećam a ne zato jer mi netko govori da bih trebala.
Dakle želim vam puno ljubavi i svjetlosti u životu!
SRETAN BOŽIĆ!

24.12.2010. u 18:05 • 0 Komentara • Print • #

subota, 18.12.2010.

To je tako...

Ne pretvaram se.Nemam potrebu mijenjanja svijeta,pomaganja ljudima,jurenju karijere,zarađivanju,posjedovanju...Normalnog čovjeka ionako zanima samo nekoliko stvari.Većina ljudi dozvoljava da im na leđa natovare suvišnosti koje im zapravo ne trebaju,valjda zato što ne znaju reći ne...

18.12.2010. u 21:56 • 0 Komentara • Print • #

petak, 10.12.2010.

***

Što god u životu radiš bit će nevažno.No važno je da to činiš.
Naši otisci ne blijede sa života koji taknemo.
Gandi

10.12.2010. u 18:58 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 06.12.2010.

***

06.12.2010. u 19:07 • 0 Komentara • Print • #

petak, 03.12.2010.

SNAGA

Plahi i strastveni naleti nadahnuća.
Taknutost u srž čudesne metamorfoze
profinjenih niti koje me vežu za
stvarnost i sada.
Dvojim,sklupčati se i umrijeti tim
djelićem sebe,
jednokratnim i izdvojivim ili ga sačuvati
od napuštanja i prezreti?
Kakva lagodnost,biti sam,posezati za
svojom nutrinom
s uživanjem i odvažnošću radoznalog
djeteta.
Osjećaj bojazni oličenje je žudnje za
nedirnutim trajanjem;
ono što zgazih i slomih,više ne poželjeh,
u moju se karmu vraća kao snaga.
Stanka Gjurić