wendy37

petak, 29.05.2009.

Snovi,želje,život

Čovjek,
bog kad sanja,
tek prosjak kada misli.
Holderlin,HIPERION

Ne bilježim svoj život kroz svoja djela;sudba ih je preduboko zakopala:bilježim ga kroz svoje sanjarije.
-Montaigne

Što je život?Mahnitanje.
Što je život?Puste sanje,
Prazna sjena što nas ovi.
O,malen je dar nam dan,
Jer sav život-to je san,
A san su i sami snovi.
Mario Vargas Llosa

29.05.2009. u 18:46 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 27.05.2009.

Licencija za uspjeh

10 stvari koje bi si svaka žena trebala dopustiti
1.Smijem se voljeti.Moto:nisam savršena i živim u svijetu koji nije savršen.
2.Smijem biti uspješna.Moto:uspjeh znači napraviti nešto najbolje što možemo.
3.Smijem stariti.Moto:ne postoji ništa što si nebih smjela dopustiti u svojim godinama.
4.Smijem biti emotivna.Moto:reći ću što želim i što mi smeta.
5.Smijem griješiti.Moto:greške nas čine jačima.
6.Smijem se bojati.Moto:strah ćemo prevladati samo ako mu pogledamo u oči.
7.Smijem biti drukčija od drugih,Moto:nisam došla na ovaj svijet da bih bila ono što drugi žele da budem.
8.Smijem reći ''da''ili''ne''.Moto:ako smijem reći ''ne''onda mirne duše smijem reći i ''da''.
9.Smijem biti sretna.Moto:sama ću potražiti sreću,neću čekati da se ona dogodi.
10.Smijem promijeniti vlastiti svijet.Moto:mali koraci unose promjene u život i čine ga napetijim.
Sabine Asgodom

27.05.2009. u 11:34 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 24.05.2009.

mojoj dragoj prijateljici

Prijatelji imaju
čudesnu sposobnost
da u tebi prepoznaju
ono staro,dobro,jednostavno biće
-kad su svi ostali
zaprepašteni
tvojim
nerazumnim ponašanjem.

Charlotte Gray

Hvala ti prijateljice što me voliš i razumiješ i onda kad me svi ostali napuste!

24.05.2009. u 09:50 • 2 Komentara • Print • #

subota, 23.05.2009.

###

Ponekad sam svjesna da je moj život izvanredno osjetljiva konstrukcija od papira,koju bi nečiji nespretan dodir sa strane mogao začas uništiti.Kad bih to dopustila.Zašto se uvijek moram zavaravati da imam kontrolu nad svojim životom.U biti nitko od nas nema kontrolu.To je samozavaravanje.Dovoljna je samo kap previše i čaša se naginje,pada sa stola i razbija se u stotinu oštrih,blistavih komadića koji te mogu ozlijediti,ako si nepažljiv.No kako da svladam sebe i ne prošetam tim staklom kad je tako primamljivo.Ne bojim se posljedica ma koliko bolne bile.Ne plaši me krv ni njezina lijepa crvena boja jer tada osjetim da sam ipak živo biće.Dovoljan je samo dašak mirisa i ono nešto sveprožimajuće bukne u meni poput požara što prijeti da će mi spaliti nutrinu,iako sam trenutak prije bila potpuno smirena,ledena i hladna.Jedno jutro sam se probudila s mišlju da bih taj osjećaj euforije zaista mogla zadržati u sebi ostatak svojega postojanja.Naravno da svemir opstaje na potpuno drugačiji način.

23.05.2009. u 20:14 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 21.05.2009.

...

Al moja ljubav prema tebi,
vrludava rječice,
stoji
visoka,čista,strpljiva
kao gorsko jezero.
J.Užarević

21.05.2009. u 17:38 • 0 Komentara • Print • #

NE PLAŠI SE

Ne plaši se,
umrijet ću
na neko vrijeme.
Užasno mi je
potreban odmor.
A onda...
A onda...
J.Užarević

21.05.2009. u 17:36 • 0 Komentara • Print • #

,,,

I ne pitaš se
kako ćeš ukloniti
sunce
što ti se
poput čička
zaplelo u kosu.
Niti ćeš osjetiti
kad to učini
nježna ruka
sumraka.

(Hoću li ikad shvatiti:
zašto je ljepota
osuđena na Drugog?
Zašto Narcisi
smrde?)
Josip Užarević

21.05.2009. u 17:28 • 0 Komentara • Print • #

PUŠTAM NEK TRAJE

Shvatila sam da bih trebala unijeti malo proljetnog vjetrića u svoj ustajali i mlaki ljubavni život.Naravno,teško je odvratiti njegov pogled s TVekrana ili osloboditi kompjuterskog miša iz čeličnog stiska njegove ruke.Postojala je opcija da ištekam cijeli sistem iz utičnice,ali u tom slučaju frca vatromet iskri.Jasno ne iz utičnice.Suživot nam sve češće nalikuje na razdoblja baražne vatre i skakanja u rovove te razdoblja zatišja ili ti ga primirja koje ne vodi nikakvom konstruktivnom rješenju.Nezadovoljstvo je kljucalo i ključalo u meni izvjestan niz vremena,dok se nije pretvorilo u vulkan.Od praskanja gromova nikakve koristi.Da,svjesna sam da nisam više jako mlada,lijepa i nadobudna,ali sam isto tako svjesna kvaliteta koje su samo moje i jedinstvene i znam da mogu još uvijek biti zanimljiva.E,pa stala sam na loptu i odustala od pokušaja pridobivanja zaslužene pažnje.
Kako to obično biva i s obzirom da tehnika transurfinga i nije za baciti,svemir je poslao odgovor na moje glasne i nijeme krikove.Pojavilo se nešto...Zapravo,dogodilo se...U stvari sam osjetila...Ma ne!!!Gola i potpuno čista istina je da me opalilo u glavu tako da sam zaboravila kako normalno disati.U trbuhu je zalepršalo milijardu leptirića u najljepšim bojama.Oči su mi zablistale,a osmijeh ne silazi sa usana.Duša mi je puna neke miline i topline koja me obuzima u valovima orkanskih razmjera.E pa krasno!Neka je to samo predodžba u mojoj glavi,izmišljene misli,ludilo ili bilo što slično,ali je predivno i uživat ću do posljednje mrvice tog preslatkog kolača.Dok bude htjelo i moglo trajati dobro je.Nakon dugo vremena osjećam se kao žena.Živa,topla,željna i možda poželjna žena.Prema tome svemu,neka on i dalje uživa u svojim razonodama,a ja ću uživati u ovom sakrivenom,nenadmašnom i divnom osjećaju,koji je samo moj i samo za mene.Neka je to samo u mojoj glavi,ali puštam nek traje jer sve dok traje dobro je.

21.05.2009. u 14:40 • 0 Komentara • Print • #

subota, 16.05.2009.

NEPOPRAVLJIVO

Tko da smiri Savjest što nas dugo mrvi,
Što živi i što se svija,
I nama se hrani ko lešinom crvi,
Ličinka što hrast joj prija,
Tko da smiri Savjest što nas dugo mrvi?
U kojem napitku,vinu ili čaju
Da je utopimo zlobnu,
Razornu pohlepom što je bludni znaju,
Po strpljenju mravljem kobnu,
U kojem napitku?Vinu?Ili čaju?
Ima li gdje svjetla za nebo od mraka?
Može li gdje pući tmina
Gušća nego smola bez zore i zraka,
Bez zvijezda i bez visina?
Ima li gdje svjetla za nebo od mraka?
Nada što sjaji u oknu Konačišta
Sad je mrtva, utrnuta!
Gdje da sad u mraku nađu prenoćišta
Mučenici loša puta?
Ta Đavo gasi sva okna Konačišta!
Divna vještice,da l' voliš prokletnike?
Znaš li što se ne popravlja?
Poznaš li Zlu Savjest,njene osvetnike,
Što srce im za cilj stavlja,
Divna vještice,da l' voliš prokletnike?
Nepopravljivo nam glođe svojim zubom
Našu dušu bijedna stanja,
I često počinje ko termiti s rubom
Na temelju našeg zdanja.
Nepopravljivo nas glođe svojim zubom!
Baudelaire-CVJETOVI ZLA-

16.05.2009. u 08:20 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.05.2009.

Zar bih zaista?

Osjetila sam stotinu prljavih misli i nije me sram.Zar bih zaista mogla?Zar bih se usudila uzeti?Razdire me silovita požuda.Opsjeda mi misli i upravlja otkucajima srca.Remeti mi disanje.Zar bih smjela?Prekoračiti crtu i strovaliti se u ponor ispunjenih želja.Zar bih doista mogla posegnuti za nečim tako čistim,tako nevino primamljivim?Tako predivno slatkim i poželjnim.Samo bljesak pogleda...i već sam učinila previše.Osmijeh slasti me otkriva.Koliko tame mogu nositi za samo jedan put?Koja je zapravo cijena?

14.05.2009. u 18:01 • 0 Komentara • Print • #

petak, 01.05.2009.

Gdje je proljeće?

Jučer nismo Lavić i ja išli u ZG.Nije mi se dalo nikuda.Kiša,umor,hladnoća.Ukrala sam si jedan dan praznika više.Sama spoznaja da ću lutati gradom kao napušten i mokar pas nije mi bila nimalo primamljiva.Rano jutro sam iskoristila da uživam u miru koji donosi samoća,uz kavu ičik naravno.Poslije sam bila kod prijateljice koja mi je samom svojom nazočnošću ulila malo vedrine u ovo svakodnevno sivilo.Svjetlo siva je ipak bolja od tamno sive.Danas bih trebala učiniti neke sebi obećane posliće,ali o tom po tom.Važno je da sam se uspjela iščupati iz depresije koja me svaki put gurne malo bliže prema rubu.Treba mi sunca koje nikako da zasja kako treba.Pa gdje je to proljeće?Dobra vijest je da sam uspjela pročitati neku drugu knjigu osim onih koje sam neprekidno iščitavala ponovno i ponovno.Možda ipak ima nade.Nisam potonula do kraja.Ovaj put.

01.05.2009. u 08:21 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.