wendy37

subota, 27.09.2008.

Jesen života

Boli me ova,nježna tišina
i tupo udaranje kiše o stakla.
Boli me tiha prolaznost života
i ljubav što je dušu takla.
Boli me lišće što će otpasti
i tužno cviljenje vjetra
što će mi suzu iz oka ukrasti.
U meni još uvijek živi ljeto
mada mi lice ispiru kiše.
Neću da shvatim da je to jesen
i da te neću vidjeti više.
Boli me ova jesen
zbog tihog umiranja svega,
jer me podsjeća na prolaznost,
jer me podsjeća na njega.
--- ---

27.09.2008. u 08:21 • 2 Komentara • Print • #

Subotnje promišljanje

Eto stigao je vikend kojem se uvijek neizmjerno veselim i koji u pravilu uvijek ispadne drugačije od planiranog.Jutros sam rano ustala(ništa novo)da popijem kavicu sa svojim najdražim koji je morao na posao(opet iz neke usluge).Zatim sam skuhala još jednu za svoju dušu i natenane ju pijuckala razmišljajući i meditirajući.Jutra su mi oduvijek najljepši dio dana.Volim gledati izlazak sunca ili barem buđenje novog dana kad već nema sunca jer je tmurno i oblačno.Moji dečki,Dante i Lavić spavaju,a ja sjedim i pišem.Kradem vrijeme od dnevnih poslova koje bih mogla napraviti dok je mir.Nema veze,nadoknaditi ću kasnije.Danas sam začuđujuće ekstra dobre volje.Možda zato jer sam promijenila frizuru ili zato jer pred večer idemo na jedan dječji rođendan.Znam smiješno ali meni je to neke vrste izlazak,a izlasci su luksuz koji si ja nemogu uobičajeno dozvoliti.E,pa neka.Svaki razlog za veselje je dobrodošao.Malo me bocka praznina koju osjećam svaku subotu.To je bilo vrijeme kad smo moja draga prijateljica i ja zajedno pile kavu i imale svoje razglabancije i promišljanja nama ženama toliko potrebna.Ona je sada daleko u stranoj zemlji.Tješi me spoznaja da je to privremeno i da će se vratiti i onda neću osjećati prazninu.Jako mi nedostaje.No dobro,to iz mene progovara jesen.Krenula je naglo,velikim koracima i zgrabila me nespremnu.Ja sam ostala sjediti na klupi u parku očekujući sunce i toplinu,kad evo nje sa vjetrovima i kišom.Treba mi vremena da se prilagodim.

27.09.2008. u 07:51 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.09.2008.

---

-A ondje,na pučini,potpuno sam,daleko od čamaca i obale,vježbao je galeb.
Sve što je nekoć želio jatu,sad je činio sam;naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju je platio.Jonathan je otkrio da su dosada,strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko,a budući da se svega toga oslobodio,poživio je zaista dugo i lijepo.-
Richard Bach:-Galeb Jonathan Livingston-

25.09.2008. u 19:49 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 17.09.2008.

o,sunce

O,sunce
o,živote
o,srećo zlatna nebeska!
Danas se pojavilo sunce,u skladu s prognozom za divno čudo.Naravno da sam odmah prodisala,podigla glavu i nabacila najširji mogući osmijeh na lice.Odmah mi je sve lakše i sve mogu učiniti i otrpiti ako treba.Dok je Lavić bio u vrtiću,prošetala sam velikim gradom i upijala sunčeve zrake.Primjetila sam da me ljudi čudno gledaju i već sam se skoro zabrinula zašto.E,onda sam skužila.Moj veliki osmijeh.Danas se gotovo nitko više ne smije u javnosti jer to nije cool.Vjerojatno su jadnici pomislili da sam luda kad hodam okolo nasmješena,e pa neka.Ništa mi neće ovaj dan pokvarit.Ja sam jednostavna osoba i meni je malo dosta za sreću.Pa makar i staro dobro sunce.

17.09.2008. u 19:03 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 15.09.2008.

---

Viša me je sila bacila u susret nekoj mudroliji kojoj se još dovijam,a zove se život.Život pod okriljem voda koje teku svakojako i gdje se svaki val okreće i vraća tebi koja si ga odaslala.
Ako čovjek,ovako jadan,žrtvuje malo,malo i dobije,a ako žrtvuje sve od sebe,može učiniti sve što poželi.Mada je želja sama za sebe,smješna i djetinja i teško joj je na kraj stati.Zato treba puštati da se klupko odmata i da pada kud mu drago.

15.09.2008. u 18:10 • 3 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>