U zadnje doba buljim u knjige prekomjerno.Toliko sam se zakopala da nisam sigurna kako nazad.Gutam ih i uživam(uglavnom) u nekim drugim stvarnostima.Tuđim...ne mojim.I nekako mi se čini da sam pomalo izgubila sebe i da više neznam što treba činiti i kamo ići.Zar nije dosta te proljetne melankolije?Više me ni kava ne razbudi kao nekad.I onda dignem pogled i gle...vani je lijepo,sunčano jutro,ptice cvrkuću,irisi bliješte ljubičasto i trava je zbilja zelena.
Meni kao da vrijeme stoji...ili je prošlo...ne znam.Trebam se trgnuti iz učmalosti jer...treba ići dalje.Vrijeme nikoga ne čeka.
Neki ljudi vjeruju da ako ne otvoriš oči pred tugom i o njoj ne razgovaraš,možeš se pretvarati da se to nikada nije ni dogodilo.Prikrij tugu,a ona će te izjedati iznutra.Tjera te da bježiš u mračne kutove i prazne sobe,potišten i nijem,bježeći od samoga sebe.
Ništa ne može izbrisati prošlost.Prošlost ostaje uz čovjeka i lijepi mu se za pete poput ljepila,nevidljiva,bolna i neizbježna,pruža niti prema budućnosti,baš kao što je dan prišiven za noć.
E pa ja ne želim ni bježati ni sakrivati se jer vjerujem da se mogu uvijek najbolje obraniti ako se okrenem licem prema jadu i pokažem zube.Naravno da uvijek platim cijenu,ali ne pokušati nije moj izbor ni opcija.
Ja vjerujem da i u najgušćoj tami postoji tračak svjetla samo treba htjeti upaliti to svjetlo.
Ponekad je teško pretočiti vlastite misli u pisanu riječ.Ponekad mi se čini kao da me uvijek,ali baš uvijek krivo shvate ili uopće ne razumiju.Ponekad se nemem volje dalje truditi,jer čemu trud kad će sve ionako biti onako kako mora i treba...svemir je odlučio.
Nisam se nikada pitala zašto kiša ne pada prema nebu,nego zašto je tako teška...tako sjetna i tužna.
Sve zlato pod zemljom i pod suncem
nije dovoljno da njime kupi se vrlina.
Platon-Zakoni(knjiga 5)
"Nisam je trebao slušati,nikada ne treba slušati cvijeće.Treba ga gledati i udisati njegov miris.Moj cvijet ispunjao je planet mirisom,ali ja nisam znao u tome uživati.Ništa tada nisam znao razumjeti.Trebao sam je cijeniti prema djelima,ne prema riječima.Obavijala me mirisom i svjetlom.Nikako nisam trebao pobjeći.Trebao sam naslutiti nježnost iza njezinih sitnih lukavština.Cvijeće je toliko proturječno.No bio sam previše mlad da bih je znao voljeti."
Antoine de Saint-Exupery
< | svibanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.