Vrlo Vrli Novi Svijet

VRLO VRLI NOVI SVIJET




"Čovjek tražeći sreću, pronađe iskustvo"

Arthur Schopenhauer



UVOD


"Jedno duže vrijeme, razmišljao sam kako da nazovem ovaj, prvi predavanje, pa zaključim, nakon dugo umovanja, da bi možda najbolje bilo nazvati ga Temelji Svijesti. Iako sam neko vrijeme sa tim naslovom bio potpuno zadovoljan, ipak, neka nevidljiva nit vodilja, vodila me podalje od prvobitnog naslova i polagano navodila na nove, te se na kraju odlučih za (po uzoru na Huxleya), Vrlo Vrli Novi Svijet. Naravno, da se slušatelja ne navede na krivi trag, sve ovo sto će saznati, sa samom svijesti, objašnjenoj iz čisto psihološkog kuta gledanja, neće imati baš prevelike veze.

Neće imati veze ni sa fenomenologijom niti vječitim filozovskim mistificiranjem svjesnosti i postavljanjem više pitanja nego što je moguće dati odgovora. Da li odgovor na svako pitanje postoji? Vjerojatno postoji. Da li mi možemo dati odgovore na sva pitanja koja smo si postavili u životu? Ne. Onaj koji kaže da ima odgovore na sva pitanja vjerojatno ima više problema sa samim sobom nego sa pitanjima na koja može dati odgovore.

Bitno je u svemu tome naći osnovnu premisu. Ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju naći i pokušavaju dati. To u svakom slučaju nije isto kao i imati odgovore. No, sve u svemu, danas možemo `odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja` pronaći kod mnogih `nuditelja istine` poput raznih religijskih organizacija, znanstvenih udruženja, raznih medija, `produhovljenih` (takozvanih) internet `warriora`, pa sve do sitnijih i krupnijih gurua, ušbukur baba, ali baba, meiher baba, saiji baba i sličnih.

U nekim balkanskim krajevima obično se kaže da babe (ostarjele žene) vole izmišljati i baviti se traćevima, kao i iskrivljavati činjenice kako njima odgovara, ne bi li iz ničega stvorile nekakvu situaciju ili ne bi li već postojeću situaciju (više ili manje realnu) zamijenile što manje realnom ili potpuno fiktivnom. Na stranu sada sa pučkom etimologijom (iako je interesantno kako je kontekst nekih riječi, koje nemaju isto značenje, u stvari - isti). No, prateći osnovnu premisu - `ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju pronaći`, pitamo se što su ti isti ljudi spremni učiniti da pronadu odgovore?!

Kao prvo i najprihvaćenije, ljudi ih traže pored sebe, bilo da se pored njih nalaze novine ili daljinski. Možda poneki magazin sa obližnjeg kioska. Možda neka knjiga koja je preporučena od strane nekog za koga smatraju da o tome zna više od njih. Možda odlazak na misu. Možda čisti kavanski razgovor. Mozda traženje nečeg `egzotičnijeg` da im dade odgovore na masu stvari. Bilo gdje da se to nalazi, nalazi se pored njih. Zapamtimo riječ - pored.

Kao što svatko ima svoje mišljenje, jednako tako svatko ima pravo na to isto mišljenje. To pravo mu nitko i ništa ne može oduzeti. Promjena mišljenja uvjetovana je jedino slobodnom voljom pojedinca da ga promijeni u svjesnom ili nesvjesnom stanju. Koja je razlika? Razlika je ogromna jer kada pojedinac mišljenje mijenja u svjesnom stanju on prati sve segmente promjene mišljenja, kao i uzročni faktor zasto je mišljenje mijenjano i, možda još bitnije, u kojoj mjeri je mijenjano. Nesvjesno mijenjanje mišljenja je mijenjanje bez pračenja promjene i uzroka zbog kojeg je došlo do promjene misljenja, već čisto povođenje za posljedicom. U tom slučaju, jedno je mišljenje zamijenjeno drugim a da pritom to ni ne primjetimo.

`Mislim, dakle postojim` - je jako lijepa uzrečica koja se moze protumačiti na deset milijuna simboličkih načina. Pitanje je -`što mislim?` i `da li zbog toga postojim?`. Ljudi koji su mnogo razmišljali došli su do jednog vrlo lijepog zaključka - sve je misao. Neki su otišli korak dalje pa napomenuli da smo svi možda stvoreni iz jedne jedine misli. Neki kažu da misli oblikuju našu vlastitu realnost. U sva tri slučaja ja bih se složio, jer gledajući najjednostavnije što možemo, da nije bilo misli, ne bi bilo ničega. Sve što je čovjek stvorio, stvorio je mislima koja je pretočio kasnije u djela. Pozitivne misli, negativne misli, neutralne misli...sve kasnije postaju djela.

Sa ovim se većina neće složiti i pitat će se na koji način sve postaje djelo. Postaje na sasvim jednostavan način. Ako ste zamislili u glavi zgradu koja se ruši, bilo bi glupo tvrditi da će se zgrada srušiti, ALI, u vašim mislima ta zgrada je srušena. U svijetu materije ta zgrada nije srušena, u svijetu misli zgrada je srušena a možda i opet podignuta. Mozda je srušena milijune puta i podignuta, sasvim nebitno, no jedna činjenica stoji - zgrada je srušena. Svijet misli, dakako, nije isto što i svijet koji nazivamo relnim svijetom, svijetom fizikalnih zakona, svijetom koji je po nekima stvoren od Boga, po nekima stvoren od materije nakon Velikog Praska ... bez obzira gledamo li na to kreacionistički ili čisto znanstveno. Svijet misli je nešto mnogo, mnogo suptilnije i na oko bezopasnije od materijalnog svijeta.

No je li uvijek tako ? Zamislimo misao o rušenju zgrade u glavi nekog tko tu zgradu želi srušiti iz mnogo razloga. Zamislimo misao nekog tko želi sukobe a ima poziciju da to i ostvari. U tom slučaju, misao može postat stvarnost. Proces - `sa riječi na djelo` ne mora ni započeti. Bitniji je proces - sa misli na djelo. U tom slučaju, svijet misli možemo slobodno nazvat proto (ili prvotnim) svijetom djela. Time bi mogli reći da ipak postoji nešto što prethodi materiji, pošto svijet misli nikako ne bi mogli nazvati materijalnim svijetom. Postoji li model za to? Ne, jer misao ne mora uvijek utjecati na materiju van glave osobe koja misli, ali može gotovo uvijek utjecati na materiju od koje je sazdana osoba koja misli.

Svaka misao utječe na materiju koja čini mislioca, na način da prvo djeluje na osjećaje osobe. Da li se osjećaji mogu objasniti kao materija? Ne mogu. U tom slučaju, imamo već dva, nazovimo ih, `Pred Svijeta` ispred materije. Da li osoba neće ići rušiti zgradu ili će je ići rušiti, hoće li barem razmišljati temeljito o tome, kovati planove ili krenuti na čisto djelo sa rezultatom koji će kasnije uslijediti, za osjećaj je čisto nebitno, pošto će osjećaj biti stvoren u trenutku kada se kreira misao. Svaka misao stvara osjećaj. Osjećaj može biti bilo kakav, što je u ovom slučaju opet nebitno. Bitan je sam - osjećaj.

Tek nakon dva nevidljiva svijeta dolazi svijet koji možemo nazvat vidljivim, iako ga svatko vidi na svoj način. Dvije osobe mogu gledat jednu stvar i vidjet će je skoro identično, ali neće je vidjet isto. Zašto ? Prvi i osnovni razlog bio bi da dvije osobe nisu iste. Nitko nije isti. Opet mudri ljudi kažu da je svaki čovjek priča za sebe. Apsolutno točno, ako se mene pita. Pa opet, neki kažu da je čovjek svemir za sebe. O, sa ovim se mogu itekako složiti.

Mislim, imamo mi dvije ruke, dvije noge, jedan vrat, jednu glavu i trup, ali ne postoje dvije osobe kod kojih je to identično. Tjelesne proporcije razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Otisci prstiju, DNK; sve nam se razlikuje, u većoj ili manjoj mjeri. Novija znanstvena istraživanja pokazala su da i potencijalni klonovi ne mogu imati iste značajke kao`original`. Znači, individualnost ipak postoji a da se nismo ni milimetra makli od vanjskih čovjekovih karakteristika.

Samo razmišljajući o tome udaljio sam se već podosta od početka a da nisam do sada rekao ništa. Opet, rekao sam i previše. Sve ovisi o kutu gledanja. No, držimo se materije, barem kao nosioca do kraja poglavlja.
Svojom materijom djelujemo na materiju oko sebe. Znači, elektroni, protoni i jezgra sačinjavaju atome, atomi molekule, minerale, ugljikohidrate, proteine, DNK lance... Ovi se opet granaju i tvore složenije tvari da bi na kraju dobili čovjeka - složen fizikalno biokemijski organizam koji hoda, trči, leži, skakuće, radi, zijeva i tako dalje. Činjenica je - taj organizam...ta materija...se kreće.

Ajmo reći, čovjek i svi živi organizmi su živa materija i to ih bitno razlikuje od čaše...vode, recimo, koju piju. To je u neku ruku istina, ali i čaša vode sastoji se od atoma i molekula. Doduše, nema ono sto je potrebno da bi razgovarala s nama, ali, čaša vode, znači atomi i molekule sama voda - znači - atomi i molekule imaju veze sa nama samima, pošto u sebi imamo, tj. napravljeni smo od atoma i molekula, ali, vidi vraga, imamo u sebi i malo poveći postotak vode. Znači, čovjek je čaši vode ipak bliži nego što se u početku mislilo. Neki ljudi kažu da je sve Jedno a da to jedno obuhvaća Sve. Hm, o ovome bi se dalo porazmisliti, ali, ostanimo mi još na samoj materiji.

Bilo šta čovjek da radi, radi na više nivoa. Materijalnih nivoa? Da li je sve materijalno vidljivo? Nije. Atomi i molekule, kao i sitnije stanice u tijelu, nevidljivi su golim okom. Opet, da li je oko mjerilo vidljivosti i nevidljivosti? Iz naše perspektive da. Iz perspektive koja nije naša...definitivno ne. Da li je ispravna naša perspektiva ili perspektiva koja nije naša, trenutno je nebitno. Čovjek kada obavlja neku radnju, dakle, djeluje svojim atomima i molekulama na atome i molekule materije sa kojom je u interakciji. Bila ta interakcija trenutna ili dugotrajnija, djelovanje je ono što je bitno. Kao i sama interakcija.

Da bi čovjek obavljao neku radnju, potreban je uloženi rad, vrijeme i brzina određene mase određene materije kojom se djeluje na drugu materiju. Bila ta druga materija potpuno statična ili dinamična, trenutno je nebitno. Materija može graditi materiju, može utjecati na nju na bilo koji način, a može ju i uništiti. Uništavanjem, materija prelazi iz jednog oblika u drugi oblik. Razbijemo li televizor, njegovi ostaci još su uvijek televizor, samo razbijen. Činjenica je - televizor je televizor, razbijen ili cijeli, pokvaren ili ispravan. Razlika je samo u funkciji, da li nama služi ili ne. Materija utječe na materiju ali jedna materija ima određenu svjesnost da može odrediti da li joj je druga materija potrebna ili nepotrebna."



JEDAN: Kako je Gavin otkrio sonar


"Koji jebeni ljudi bez duša? Kakvi ljudi bez duša?", upita Gavin izlazeći iz zaštitnog polja unutarnjeg sonara, tek toliko da bi nakrivio glavu i postao svima vidljiv. "O čemu ti pričaš?", upitala je vidljiva glava okrećući se prema Ksanderu.

"Samo o jednoj teoriji", kaže Ksander, "teoriji nastaloj nekoliko desetaka godina prije točke Konačnog Pomaka".

Vrativši glavu ispred membrane sonara, Gavin nastavi svoj posao. Danas mu stvari očito nisu tekle po planu. Vanjski reaktor nije reagirao na impulse koji su dolazili iz sredine polja. Iako je nekoliko desetina puta ovoga jutra pokušao u glavi vizualizirati svaku i najmanju anomaliju u vektorskom proračunu, konačan rezultat preklapanja magnetskih silnica koje bi trebale usmjeravati reaktor, bio je previše odudarajući od početnog proračuna. "Ovakvo odstupanje ne može se dopustit", mrmljao je u bradu iscrtavajući rukom smjer početne faze.

"Teorija je ustvari svojevremeno zaživila kod velikog broja, takozvanih, osvještenih poklonika onoga što se u ono vrijeme pogrdno nazivalo konspirativnim teorijama", začu Kseronov glas.

"Smatralo se da postoje ljudi koji su na inkarnativnom planu toliko niski da jednostavno još uvijek vuku za sobom fragmente kolektivne animalne duše, nesposobni da razviju unutarnju individualnu duhovnu komponentu".

Gavin odloži T-diodu, izađe iz kruga sonara, ovaj put cijelim tijelom i usmjeri pažnju prema Ksanderu.

"Smatrano je da ljudi ne mogu razviti individualnu dušu jer nemaju takozvani, alat za empatiju", nastavlja Ksander. "Nije ni čudo što takva teorija nije opstala nakon Konačnog Pomaka", promrmlja Gavin.

"Ako je tako nešto i bilo moguće shvatiti ljudima tik iz vremena prije prvog Faznog Pomaka, mislim da je sam rast Delta frekvencije doveo do odbacivanja ovakvih eklektičkih teorija", gledao je u Ksandera kao da želi naglasiti da mu još uvijek nije jasno zašto je njegov drug po radnom mjestu, jutros toliko uporan u nastojanju da razbije verbalnu tromost koja se nadvila nad njih prije nekoliko tjedana, kada je Ksander tražio od njega da argumentima potkrijepi svoje tvrdnje da je cijela ljudska evolucija postepeno "sužavala svoj fokus" i "usmjerila" se samo i pretežito na izvršavanje stečene funkcije u stanju Jasnoviđenja.

"Dobro, i gdje bi to Jasnoviđenje završavalo? U motoričkom automatizmu?", Ksanderov upitan i blago sarkastičan glas još mu je odzvanjao u glavi. "Cijela evolucija, po tebi je samo zbroj stečenih obrazaca uma, koji su, jelte, nekako uspjeli uzdići sebe iznad prosjeka i pritom se, onako ovlaš...osvjestiti?!"

Gavin se prisjetio ovoga razgovora u detalje. Ksander je ustrajao na argumentima koje mu Gavin nije mogao dati, pošto je duboko u sebi osjećao da je bilo kakva spoznaja u trenucima faznog Pomaka i kroz proces prelaženja Putem Transfiguracije do Konačnog Pomaka, samo niz duboko ukorijenjenih asocijacija koje vode do esencije njegova Bitka. Znao je tada, a zna i sada da Ksander na dijametralno suprotan način od njega percipira stvari i da jednostavno sam razgovor kao takav, neće imati previše smisla.

Otkriće sonara je ono što njega fascinira i drži ga budnim noćima. Puste teze i opetovano ispitivanje teorija koje su mu ionako većinski isparile iz glave, bile su mu više zamorne nego li produktivne. Kada je prvi puta prije dvije godine osjetio u svom čeonom režnju divljačko podrtavanje koje je kasnije stvaralo strahovite migrene i dovodilo do intenzivnih energetskih disbalansa prilikom uspostave mentalnog kontakta sa Delvinskom rasom, Gavin je mislio da mu je došao - kraj. Sudnji dan ili Božja kazna za sve one stvari kojih se nije pridržavao u životu, a za koje je obećao samome sebi da će ih se pridržavati, tih trenutaka je bilo toliko zastašujuće aktualno, dok je gubio svijest i tresao se na podu poput djeteta u naletu epilepsije, da je jednostavno obećao sebi jednom za sva vremena: "Ako ovo preživim, neću taknut nikakav stimulans do kraja života, majke mi moje". I kasnije mu se pred očima pojavi sonar.



1. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


" Da li je svijest dio materije? Teško, ako mene pitate. Mozak da. Svijest - ne. Da li su mozak i svijest isto? Nisu. Jednom mi jedna gospođa kaže - `ja ne vjerujem u ono što ne vidim`. `U redu, gospođo` - kažem ja -` samo što ja ponekad ne vjerujem ni u ono što vidim`. Možemo li vidjeti svijest? Ajmo onako, zdravo logično. Ne možemo. Znači, već se treći svijet javlja od `nikud` i staje na poziciju ispred materije. Istina je, doduše, da je svijest satkana od misli. Satkana je i od osjećaja. Ali opet, svijest osim sto je satkana i od jednog i od drugog, satkana je od još mnogo toga i može se slobodno reći da prekoračuje i misli i osjećaje a opet, proteže se kroz njih poput najtanjih niti iz nekog tkalačkog stana".

Zahr pogleda iznad spuštenih naočala prema prepunoj katedri. Šuštanje i pravljenje prilično "nervoznih" bilježaka, kolega koji su sjedili u prvom redu, pomalo ga je iritiralo. Spusti pogled i nastavi.

"Što je ustvari svijest? Možemo li reći da je svijest dio mozga koji služi za razmišljanje, razlučivanje, donošenje zaključaka i davanja naredbi tijelu što da učini? Možda. Što pokreće svijest? Da li su to neuroni, transmiteri, naravno, atomi i molekule i još mnogo toga što čini mozak mozgom? Možda. Ipak, postavlja se jedno rudimentarno pitanje - zašto onda svi ne razmišljamo isto? Ako je svijest samo dio male nevidljive materije (ili materija), onda bi svijest trebala biti više manje ista kod većine ljudi. Ovako, ispada da je svijest puno više sklona anomalijama i to u mnogo većem postotku nego su to ljudske vanjske karakteristike. Software je uvijek osebujniji od hardwarea, zar ne?".

Zastane na trenutak da otpije gutljaj vode. Pitao se, je li Myrn uzela ključeve od auta ili će ga opet zajebavat da prekine predavanje na pola i izađe ispred zgrade.

"Znači, mi svijest ne možemo vidjeti. Fizikalno, kemijski i biološki nismo mogli dati dovoljno dobrih objašnjenja zašto nam se svijest svima toliko razlikuje, pa se ljudska djelatnost istraživanja iste `svela` na nove grane. Problem je u tome što su neke od tih grana starije od same fizike, a opet, ljudi koji su radili na istraživanju svijesti bili su istovremeno i znanstvenici. Ajmo počet od filozofije. Grci su imali nekolicinu vrhunskih filozofa prije dvije tisuće i kusur godina. Oni su se istovremeno bavili i drugim naučnim djelatnostima ( matematikom, astronomijom, onim sto danas nazivamo fizikom itd. ).

Srednjovijekovna filozofija bila je raspodjeljena od crkvene (religijske), pa do onih malo tajnijih i okultnijih. I u jednoj i u drugoj bilo je znanosti. Ajmo konstatirat da je preteća današnje kemije bila upravo alkemija, okultna znanost koja je spajala znanost i filozofiju. Religijski aspekt ću, za sada, držati po strani. U novije doba, od Kolumba na dalje, filozofija je počela opet dobivati na snazi, uzdajući se u same temelje nastale u Staroj Grčkoj.

Student iz trećeg reda podiže ruku. "Izvolite kolega", Zahr se zagleda u njega. " Znači ovako, ako sam dobro shvatio...", započe mladić... "U starom svijetu i novom svijetu filozofija je bila slobodnija nego u Srednjem vijeku. U Srednjem vijeku Evropom je vladala crkva. "

"Upravo to", Zahr će morati upamtiti ovog mladića. Sva pitanje koja mu je do sada postavio bila su kratka i pogađala su bit samog izlaganja. "Upravo to, kolega. Ajmo se usudit zaključit da se crkva i filozofija stoljećima lagano razilaze". U hali nastade lagani žamor. Od iza, iz zadnjih redova začuje se potisnuti smijeh.

Zahr na brzinu preleti pogledom preko svih i nastavi.

"U doba baroka i renesanse opet dolazi do spajanja znanosti, ovaj put u obliku spajanja onoga što danas nazivamo fizikom i onog što danas nazivamo kemijom, samo se u ono doba još zvala alkemija. Newton, čije današnje zakone više manje svi znaju i kojega drže ocem fizike materijalnog tijela i krute točke, umro je od trovanja živom izvodeći alkemijske pokuse. Da se ne zamaramo sada sa time... Kasnije se javlja jedna poprilično kruta znanost koja uspijeva na temeljima Kantove i Descartesove ostavštine spojiti filozofiju i znanost, a to je psihologija. Znači, tadašnja znanost nije mogla na adekvatan način objasniti na koji način funkcionira čovjekova svijest, a filozofija je bila razjedinjena u pogledu toga, tj. koliko glava toliko teorija, psihologija je bila ona nit spasenja i uvođenje tračka svjetlosti da obasja ponor između nauke i filozofije...i filozofije i filozofije.

Doktor Freud danas se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti na polju psihoanalize i proučavanja svjesnog i nesvjesnog. Znanstvenici kažu da čovjek koristi 6 do 15 posto mozga. Pitanje je da li svijest obuhvaća samo to ? Psihologija je dala tu odgovor u obliku svjesnog obuhvaćanja tih 6 do 15 posto a nesvjesnog obuhvaćanja ostalog. U biti, ajmo radije reći - podsvjesnog obuhvaćanja ostalog.

Podsvijest je, dakle, to sto obuhvaća `ono ostalo`. Što ostalo? Šta je to `ono ostalo`? Neki kažu, poput spisatelja Davida Ickea, da se u podsvjesnom nalaze viši, božanski impulsi, poput ljubavi, viših osjećaja, kreativnosti, sa uzvišenim stanjem uma i stanjem duha. Mozak se sastoji od lijeve i desne moždane hemisfere. Lijeva je logična, pragmatična, racionalna i sačinjava dio svjesnog dok je desna podsvijesna (nesvijesna) i obuhvaća sve što je navedeno u prethodnoj rečenici. I lijeva i desna imaju osjećaje, samo što su prvi osjećaji u službi racionalnog. Drugi nisu.

Uzmimo jedan jednostavan primjer. Možemo li opisati osjećaje? Teško. Riječi su samo distorzirani (izmijenjeni) fragmenti, kako misli, tako i osjećaja. Postoje samo oni koji su sposobniji riječima opisati osjećaje i one koji su manje sposobni. Naravno, postoje i oni koji su potpuno nesposobni za tako nešto, ali, u globalu, više manje svi su to u nekoj fazi života, manje ili više uspješno, pokušali.

Osjećaj nije opipljiv i razlikuje se od osobe do osobe. Štoviše, razlikuje se od prethodnog osjećaja iako na prvi pogled (da se tako izrazim) izgleda da su isti. Ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato što dobro kuha`, to predstavlja jednosmjerni osjećaj koji sa drugom osobom ne mora imati nikakve veze. No ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato što ona voli mene`, tu već dolazimo do procesa uzajamnosti kao i malo težeg objašnjenja od puke ljubavi prema osobi koja se trudi oko našeg nutricionizma.

Osjećaje je teško opisat i jedino sto druga osoba može primiti su preslike osjećaja prve osobe, naravno, ako prva osoba priča o trećoj osobi. Ukoliko druga osoba osjećaje poklanja drugoj osobi, na koji način druga osoba raspoznaje riječi od osjećaja? Ako drugoj osobi kažem - `ti mi mnogo značiš` a osjećaj mi se dijametralno razlikuje od izjavljenog, druga osoba to može vrlo lako prepoznati. Kako? Opet na nematerijalan način. Potrebna je samo dobra opservacija i određena doza vlastite objektivnosti. Osjećaj da li nam netko želi dobro ili ne, ne može se objasnit racionalno, tako da dio svijesti koju nazivamo podsvijest u tom trenu postaje dominantna. Da li je intuicija dio podsvijesti? Rekao bih da je, pošto do sada ništa ne upućuje da se intuicija moze racionalno pojasniti i objasniti."



DVA: Polje


Već se počelo debelo razdanjivati kada je Dafular ugasio cigaretu i popeo se u kamion. Otkada se glavna prilazna cesta prema gradu urušila u potresu, jedini put, put preko polja, danas mu se činio mnogo težim i neprijatnijim. Nepregledne pustupoljine pred njim nalikovale su ovog sumornog jutra na ogromnu sivu ravninu, presjecajući u daljini sivo nebo u grotesknoj igri sivila i bjelila. Kamion se polagano kretao. Po koje golo drvo izvirivalo bi iz zemlje, nenadano, dok je zadržavao pažnju na razlučivanju gdje se nalazi granica horizonta. Ovako, spajanje neba i zemlje izgledalo je kao da sa kamionom leti u nebo. Ili kao da se kreće po bijelom dnu , okružen razrijeđenim fluidom sivila. Živa monotonija, ako se njega pita. Iako je bilo neke čudne draži u svemu tome. Smrzavanje zemlje dovelo je do toga da je svaki krtičnjak osjećao kao ogroman kamen ili metalnu kuglu nasred puta.

Kamion je grabio polako prema šipražju, gibajući se u monotonom ritmu zaleđene zemlje i puta kojim inače ne bi kročio ni da mu zlatom plate. Ni krijumčari raznim ilegalnim tvarima i kojekakvim materijalima ne bi garant zašli ovako duboko u polja, iz primarnih razloga ili da si što više skrate put ili da prođu nezapaženo. Prilična neinteresantna monotonija koja je imala neku draž u sebi, samo zato što je priroda oko njega ostavljala dojam nestvarnog. U svakom slučaju, mogao je opušteno razmišljati i za čudo, nakon svih ovih dana, danas se prvi puta osjećao smiren i bistre glave, iako je standardna tjeskoba uvijek bila prisutna. Dafular je izvadio cigaretu iz paketa i osvrnuo se na pustopoljinu iza sebe. Zatim vrati pogled na volan.

Sve bi ovo još i nalikovalo na izlet da danas prije mraka ne mora istovariti robu i vratiti se iz istih stopa natrag. Po istom putu. Znao je da je večer zajebanija od jutra i da će se u mraku mnogo teže snalaziti. Povakao je dugačak dim u pluća i pogledao prema ogoljelom drveću koje je promicalo, da bi se svako malo neko novo drvo našlo u ravnini sa kamionom. Bilo bi dobro da je uzao kompas. Iako je imao, smatrao je, savršen osjećaj za zadržavanje smjera kretanja, čak i onda kada mu se činilo da je promašio neki put ili skretanje za desetine kilometara, da bi na kraju vidio da nije profulao put ni za kilometar, bojazan, da će se jednom izgubiti toliko, da će završiti ili u smrznutoj rijeci ili u nekom jarku ili da će izgubiti mnogo vremena dok se ne vrati na pravi put, uvijek je bila prisutna.

Nekakva stara trošna ograda izvirivala je iz zemlje da bi se nekoliko metara dalje izgubila pod bedemom zemlje i snijega. Na nebu, gavranovi su letjeli sabijeni u formacije u obliku kljuna i slova L, pa je na momente izgledalo da je ionako tmurno sivo jesensko jutro, koje se sve više približava prvom danu zime, iznenada postalo prešarano crnim oblacima u bizarnom plesu svjetlosti i sjena. Odlučio je upalit radio da barem malo skrene pozornost sa monotonog pretumbavajućeg puta. Pritisne dugme, očekujući naštimanu radio stanicu da se oglasi. Ništa. Zatim počne okretati kotač za traženje stanica. Statičke smetnje odavale su svoje jasne namjere da ovog jutra neće dopustiti niti jednoj jedinoj radio stanici da se proširi po unutrašnjosti kamiona. "Ajde u pizdu materinu", nervozno je okrenuo kotač na radiju još nekoliko puta, ubrzo ga ugasivši. Baci cigaretu kroz poluotvoreni prozor i sa laganim uzdahom osjeti neku vrstu olakšanja nad jutarnjom tjeskobom. Pogleda prema nebu...



2. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Bitno je napomenuti da se i svijest i podsvijest razlikuju od osobe do osobe. Fizikalne značajke se razlikuju u mnogočemu, svjesne se razlikuju drastično (pošto nitko ne razmišlja racionalno na isti način). U tom slučaju moglo bi se reći da se podsvjesne značajke razlikuju enormno. Svi volimo različite stvari, težimo različitim stvarima i stvaramo različite stvari bez obzira na okolinu. Okolina utječe na nas samo u onoj mjeri koliko se naš svjesni dio `složi` sa njom. Ako su fizičke značajke `ukrašene` različitom odjećom, obućom, ukrasnim detaljima, svjesne `ukrašene` intelektom, statusom, staležom...podsvijesne su `ukrašene` sa onim što nije uvjetovano ničim već nama samima. Ako ćemo vjerovati ezoterijskom principu o čovjekovoj suštini i čovjekovoj ličnosti, tj. o ličnosti koja se mijenja u odnosu na okolinu i u skladu sa promjenama, dok suština od rođenja do smrti ostaje ista, onda možemo slobodno ustvrditi da je čovjek tijelo / materija ispunjena ličnošću (svijest) i suštinom (podsvijest).

Postoji jedna lijepa anegdota o istočnom i zapadnom čovjeku te o razlici u osnovnim pogledima na neka načela ljudskog djelovanja. Kad zapadni čovjek pere kola, on razmišlja što će radit nakon što opere kola i koliko vremena će još prati kola. Kad se uhvati slijedećeg posla, već će u mislima biti u `budućnosti` i `raditi` nešto drugo. Dakle, zaključak je da zapadni čovjek sve što radi, radi automatski i neusklađeno na relaciji misao / materija. Istočnjak će raditi isto po pitanju materije, samo što će misao biti fokusirana na SADA. Ne na minut, dva, tri ili sat, dva, tri unaprijed, nego na upravo onaj tren kad svojom materijom (tijelom) utječe na drugu materiju (spužva, automobil). U tom trenutku, istočnjak će zamijetiti kap vode koja pada sa spužve, presijavanje sunca na limu automobila i svoje ruke dok rade radnju. Ukratko, uhvatio je tren i po mom osobnom mišljenju napravio je puno kvalitetniji posao. Možda nije radio toliko brzo kao zapadnjak ali je, vjerujem, bio ispunjeniji samim činom od zapadnjaka. Činjenica je da su i jedan i drugi automobil oprani. Razlika je u načelu.

Još jedan jednostavan primjer. Svi znamo da je bilo kakvo djelovanje čovjeka, djelovanje mase u određenom vremenu. Čovjek ako sjeda u auto i po autoputu juri 240 kilometara na sat, stići će na odredište mnogo prije čovjeka koji je vozio 50. Nebitno da li zakoni dozvoljavaju i jednu i drugu brzinu po autoputu. Bitno je da će prvi stići brže, ali da ga netko pita šta je putem vidio, ovaj bi vjerojatno rekao - ništa. Drugi bi vjerojatno znao opisati više stvari. Sam proces opservacije je itekako bitan za ono što čovjeka razlikuje od mašine. Automatsko rađenje neke radnje i misao kako da obavi slijedeću radnju, značajka je koja krasi kompjutore i strojeve. Čovjek je daleko više od toga.

Zato je bitno svijest i podsvijest dovesti u balans ili ravnotežu. Balansiranje svijesti i podsvijesti prema mnogim znanstvenim i pseudoznanstvenim autorima, dovodi do stvaranja nove svijesti - supersvijesti. Pri tome bilo kakvi oblici transhumanizma i ekstropije padaju u vodu jednostavnim zaključkom - čovjek nije mašina. Supersvijest je nova vrsta svijesti sa potpuno novom vrstom misaonih procesa. Prije toga, od empirijskog je značaja objasniti povezanost samog čovjeka i frekvencija.

Ljudsko tijelo djeluje na određenoj frekvenciji. Sve ima svoju frekvenciju. Vid, sluh, njuh, opip, okus, podražaji i boli. Frekvencije koje može vidjeti naše oko nisu iste frekvencije koje može čuti naše uho. Postoje ulazne frekvencije, frekvencije koje se apsorbiraju u pojedinom centru i frekvencije koje se dalje emitiraju drugim centrima ili na neki drugi izvor. Samim time, svijest ima svoju frekvenciju. Podsvijest ima svoju. Supersvijest obuhvaća i frekvenciju svijesti ali i frekvenciju podsvijesti, absorbira ih u sebi i opet ih emitira dalje.

Na žalost, današnja nauka i psihologija još uvijek zastajkuju na pukom proučavanju svijesti, logičkog i racionalnog, dok im podsvijest predstavlja neku vrstu kante za otpadke od svijesti.

Ljudi su strašno čudna bića. Još od vremena kad su ovladali vatrom misle da se može ukrotiti bilo što prirodno. Ako je ovo imalo smiješno, mogu komotno, onako ležerno reći slijedeće - ljudi MISLE da vladaju energijom. Ljudi su ovladali umijećem paljenja i gašenja vatre...kad ? Prije kojih par stotina tisuća godina, zar ne?! Pošto nitko od svjedoka tog događaja vise nije medju živima, morat ću vjerovati povjesničarima. Stotinjak tisuća godina vamo - tamo...da li je bilo prije 100, 200 ili 300 tisuća. No ostaje jedan alarmantan podatak koji obilazi stranice crnih kronika iz novina u novine, obilazeći cijelu planetu u par dana - vatra odnosi živote.

Dovraga i bestraga, pa ja sam mislio da su ljudi ovladali vatrom?!?!?! Ili nisu??? Ljudi su ovladali strujom. Jednostavnim pritiskom prsta na sklopku. Opet...i struja odnosi živote. I voda odnosi živote. I vjetrovi odnose živote. Moje pitanje je - da li su ljudi uistinu ovladali energijom u različitim oblicima ili samo misle da je tako?! Razmislimo o tome. Na nas i okolinu djeluju kinetička i potencijalna energija kojima također mislimo da vladamo. Čovjekova greška je što cijelo vrijeme misli da vlada nečim - i energijom i prirodom. I sobom.

Da li smo otkrili sve vidove energije? Da jesmo, mislim da bi ih razboritije i inteligentnije koristili. Solarna energija pokazala se itekako dobra u praksi, no mi svejedno koristimo fosilna goriva koja zagađuju okoliš i uništavaju atmosferu. Od solarne energije nitko nema koristi, a ovo je svijet koji se vrti oko para. Kolektivno dobro i nauka u službi čovječanstva su globalni mitovi za ljude niske inteligencije. Ako se mene pita, čovjek nije još do kraja zakoračio iz pećine, a oni koji jesu, prošli su poput glavnog lika u priči `Platon i Pećina`. Dakle, vraćanje u pećinu je gubitak vremena, čak i onog linearnog oko nas. Zato, ako otkrijete bilo kakav novi izvor energije, za Boga miloga, čuvajte ga za sebe ili ga podijelite sa bližnjima."

Zahr ponovno podigne pogled sa papira i ovag se puta malo duže zagleda u studente. Dvoje ljudi u prvom redu ostavljalo je dojam da pozorno prate i zapisuju svaku njegovu riječ. Nekolicina ljudi iz pozadine zamišljeno se nešto konzultirala između sebe pa je Zahr zaključio da vjerojatno otkrivaju neke potencijalne nejasnoće u njegovom izlaganju. Još kada je prije tri godine došao na ideju da svoju strast prema metafizici u širem smislu te riječi, ostvari u predmetu kojega je diplomatski prozvao "Vrlo Vrlim Novim Svijetom", i od kada mu je dekanat dao zeleno svijetlo da započne sa redovitim seminarima (ističući da materijalnu komponentu ne mora tražiti jer ju nikada neće dobiti), i više nego zadovoljan, odlučio je pomno odabrati studente sa slušanje predmeta, po načelu kratkog intervjua sa svakim zainteresiranim kandidatom. Pitanje koje je obično postavlja u svojoj kancelariji nekoj zbunjenoj djevojci ili nadobudnom mladcu, bilo je: "Što mislite, na koliko različitih nivoa postojanja mi upravo komuniciramo?"

Prema prvim reakcijama počeo je graditi preliminarna načela vlastitog sustava vrijednosti koja će kasnije zaživjeti u svojoj potpunoj formi, kada prve grupe studenata ispune omanji razred, da bi šesta generacija jedva stala u dupkom punu dvoranu, koju su prije imali prilikunapuniti samo poznati gosti sa drugih sveučilišta i veleučilišta. Zahr, naravno, više nije imao ni toliko vremena ni volje ispitivati svakog kandidata ponaosob, već bi samo na policu pored svoje kancelarije stavio snop iskopiranih prijavnica koje bi mu kasnije studenti ispunjene proturivali ispod vrata kancelarije. Svi koji su predali prijavnice, nakon tjedan dana mogli su podići skriptu (podijeljenu, baš poput predavanja, na tri, za razliku od opširnih predavanja, sažeta dijela), koja bi se više mogla nazvati "vodičem kroz predavanja", nego li konkretnom skriptom za proučavanje svega onoga o čemu će slušati idućih tjedana.
Zahr je smatrao da je to prema studentima bilo i više nego korektno.

"Od sada ću izraz svijest koristit samo kao jedinicu za čovjekovu opservaciju stvari oko njega otvorenim očima. Evo ovako: `Svijest je od sada, dok ne kažem suprotno, samo jedinica za čovjekovu opservaciju stvari oko njega - otvorenim očima`. Evo tako. Povijest je jedna vrlo interesantna stvar. Neki kažu da je pišu pobjednici. Pa kad pobjednici odu a vlast preuzmu gubitnici, tj. bivši gubitnici ili netko drugi, opet ti mijenjaju povijest, pa opet neki treći i tako unedogled. Interesantno je slijedeće: ne znamo točno što se sve na prostorima Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, na Bliskom Istoku i u svim ostalim žarištima sukoba, događalo u proteklih dvadesetak godina, ali eto znamo što se odigravalo prije par stotina, tisuća, desetaka ili stotina tisuća godina.

Imamo arheološko nalazište u kojem se pronađu koplja, štitovi, mačevi i slične stvari. Pa se kaže kako se ratovalo i proturi u čitanke. Pa se nađu posude, ukrasi i slično, pa se kaže kako se jelo i ukrašavalo sebe i svoj interijer / eksterijer. Pa se pronađu nalazišta sa obućom od jednog metra, toljagama od nekoliko metara, mačevima, štitovima, zdjelicama i ukrasima starim preko 100 tisuća godina, kostima prosviranim vatrenim oružjem starim 40 tisuća i lubanjama rezanim savršenim laserskim rezovima starim 250 tisuća godina i procjeni se da nije pametno davati van takve informacije, jer je nemoguće da su prije živjeli divovi ili neka ili neke naprednije intraterestrijalne ili ekstraterestrijalne rase. Pa tko će normalan u to danas vjerovat?!? U egipatskom hramu nalazi se slikovno pismo čiji jedan redak možemo vidjeti u uvodu u povijesne emisije, u obrazovnom programu, u čitankama i enciklopedijama...

Interesantno je da se dva slikovna redka ispod nalazi lik koji teško da liči na Egipčanina iz tog doba, ali čudnovato liči na one male sive / zelene kakve su mozda našli u Roswellu prije 60 godina i čije nas velike insektoidne oči gledaju sa majica, bedževa, torbi, bilježnica, knjiga, stripova, serija, reklama i filmova. To se ne uklapa u povijest kakvu znamo a i tko će normalan u to vjerovati? Pazite, ovo nisu rekla - kazala priče, nego kontroverze o kojima se danas može pronaći puno vizualnih, audio i opipljivih činjenica. Ipak, `gos`n doktori` (kako narod u nas zna reći za svakog tko ima vise od 16 razreda škole i koristi se terminologijom iz nekih čudnih i zastrašujuće debelih knjiga), rekli su da su to gluposti i priče za malu djecu.

Interesantno je koristit termin glupost u kontekstu povijesti, u svijetu gdje se ljudi ne mogu složiti da li je svijet nastao evolucijom ili ga je stvorio Bog. Ili je u pitanju bilo nesto treće. Samim tim, riječ dokaz je strahovito gruba riječ i van pravnog konteksta (kod nas ni to!) nema nikakvu težinu. Dokazi su u naučnom svijetu, poput šturog Millerovog eksperimenta iz 1954. godine kojim je `objasnio` Primordijalnu Juhu i stvorio model nastanka života na Zemlji, i masa sličnih `dokazanih` teorija, zapravo nisu ništa drugo do pukih - teorija.

Opće prihvaćenih? Da. Dokazanih? Ne. Nema konkretnih dokaza tko je gradio piramide, odakle u pustinji erozija na Sfinzi procjenjena na minimalno 12 000 godina, nastala usljed, pazite sad - kišnih oborina koje su Sfingu obasipavale tisućama godina. U Egiptu - da, ali pustinjskom i opće poznatom Egiptu kakav je opisan u čitankama - ne. Plato u Gizi nalazi se ispod gotovo cijele pustinje i predstavlja ravnu površinu debelu nekoliko desetaka metara. Uglavnom, po mom mišljenju... i piramide svugdje po svijetu i Sfinga i kipovi na Uskršnjim Otocima i Machu Picchu i Stonehendge i Jerichon i još masa drevnih građevina nije gradjena u vrijeme kako piše u čitankama i na način kako piše u čitankama.

Masa i masa artefakata diljem svijeta upućuje na jednu čisto drugačiju povijest od konvencionalne, koja se nije mijenjala ni za slovo od 30-ih godina prošloga stoljeća. Ovo je doba interneta gdje su svi podaci manje vise dostupni u doba naručivanja bilo koje teško nabavljive i necenzurirane knjige iz inozemstva, pošto na televiziji, u novinama ili u dostupnim knjigama na ovim prostorima nećete saznati gotovo nista ili ćete saznati strahovito malo. Sustav vjerovanja i predrasude su jedno. Proučavanje i potencijalni argumenti su nesto sasvim drugo."



TRI: Može li dvorana primiti studenta viška?


Farhida je nesigurno koračala hodnikom i zaustavila se ispred masivnih, spužvom prekrivenih i kožom obloženih dvodjelnih vrata sa nizom malih nitna, raspoređenih po dužini i širini cijelih vrata, u sitnim redovima koji su se ukrštavali, razilazili, ukrštavali i ponovno razilazili, ostavljajući vizualan dojam da se radi o redovima posloženih smaragda na nekom mističnom brežuljkastom području. Približi se samim vratima i oslušne prije nego odluči da li da pokuša ući ili ne.

"Još uvijek je svijest mjerna jedinica za opservaciju otvorenim očima", čuo se iznutra duboki šekspirijanski muški glas nalik na Sean Connery-ev. "Možemo li opservacijskim procesom kroz vlastitu unutarnju dijelektiku doći do konkretnih zaključaka, u vezi, na primjer, vjere i religije? Bilo bi interesantno pokušati. Religija i vjera, za početak, nisu isto. Vjera je stvar pojedinca. Religija je dogmatsko prezentiranje segmenata vjerovanja putem simbolike ili inicijacije. Simboličke vjerske knjige trebaju se tumačiti na način simboličkog i literarnog proučavanja, dok su inicijacijske knjige bazirane na konkretnim činjenicama. I jedno i drugo ima similarnu kalakteristiku, a to je sustav vjerovanja. Svaka religija je sustav vjerovanja čija snaga i proširenost ovise o broju onih koji vjeruju u određen religijski sustav."

Odlučila je ući. Polagano u tišini odškrinuvši vrata, nađe se na ulazu u najveću dvoranu na cijelom učilištu.

"Dogma je ono što jednu religiju u očima svojih sljedbenika želi prikazati jačom ili iskrenijom religijom od drugih religija. U današnje vrijeme okruženi smo dominantnim i manje dominantnim religijama sa mnoštvom interpretacija jedne te iste stvari - čovjekov položaj u odnosu na Boga. Svaka religija tumači drugačije čovjekov položaj a drugačije Boga. Opet, jedna im je stvar zajednička, barem većini, a to je da se gotovo svih Bogova treba bojati ili strepiti pred njima. Ukoliko pojedinac to smatra grotesknim, bizarnim i pomalo bolesnim, pojedinac se proglašava heretikom ili barem ateistom. Prije se za to spaljivalo i kažnjavalo. Danas se u pojedinca upire prstom. Ako nista drugo, barem smo se makli sa mrtve točke."

Smijeh u dvorani. Farhida se zbunjeno osvrne oko sebe u nadi da će pronaći neki slobodan stolac da što prije sjedne u njega i izbjegne neugodno pitanje profesora što radi na seminaru neprijavljena... Stolca, naravno, u prepunoj dvoranetini nije bilo. Odlučila je ipak zatvoriti vrata za sobom, ovoga puta sa vanjske strane.

Prekasno...

"Kolegice", začuo se glas predavača, "možete sjesti u prvi red. Kolege će van napraviti malo mjesta u klupi."

"Hvala", reče i spuštene glave krene prema prvom ovalnom redu katedre od tridesetak i nešto ovalnih "katova". Sjedne pored kovrčavog mladića koji joj se ugodno nasmiješi pomaknuvši svoje stvari na svoja koljena. Farhida uzvrati osmijeh i sjedne.

"Religije su obično nastajale kombiniranjem starijih religija. Kršćanstvo je, recimo, nastalo spajanjem judaizma, gnosticizma, feničke religije i (kasnije) učenja Isusa Krista. Kao i ostale religije, odbacilo je neke `sitnice` poput gnostičkog učenja da Bog nije bilo jedan, već da ih je bilo više. U Gnostici je Jehova, to jest JHWH proglašavan demonom ili zlim Demijurgom. Zato se gnostika danas proglašava herezom a Katari u Srednjem vijeku bili pogubljivani. Također, ovo ima veze sa još jednom `herezom` - hermeticizmom, doktrinom starom (kako neki smatraju) nekoliko tisuća godina (stari Egipat), u kojoj se spominje zli demom Y (YHWH?) koji je obmanuo Mojsija (kojeg neki zapisi danas proglašavaju visokim svećenikom egipatskog Kulta Zmije, sa time da Mojsije nije bilo ime, već religijski status - Moses). Znači, ili je Biblija u pravu...ili Jehova nije bio pravi Bog. Ja samo impliciram. Ne prejudiciram ništa i držim se golih činjenica a na vama je da zaključite svatko za sebe."

Profesor Zahr uputi pogled prema Farhidi, no bez imalo naznaka bilo kakvog čuđenja ili negodovanja zbog njezinog upada na predavanje. Pretpostavljala je da je profesor do sada zasigurno svoje studente upoznao barem po licima.

"Između Starog i Novog Zavjeta postoje mnoge razlike. U najblažu ruku, Novi Zavjet je malo `mirniji` od Staroga. Jeste li znali da je najčešće korištena riječ u Starom Zavjetu nakon riječi Bog - riječ krv? U Starom Zavjetu opisano je mnogo krvavih rituala, feničkih običaja zazidavanja i ubijanja novorođenčadi u `slavu` Boga itd. `Tijelo Kristovo` i `Krv Kristova` nisu ništa drugo nego sinonimi za kanibalizam, dok je oltar još uvijek (makar samo simbolično) sinonim za žrtvovanje. Interesantno je da većina velikih religijsko opredjeljenih ljudi danas živi potpuno suprotno načelima Biblije. Iskreno, ne vidim koliko je to u skladu sa duhovnošću i koliko moraju biti jaki argumenti da sve gore navedeno stave u isti pretinac sa istom?!

Ostale religije rade na sličnom principu, no opet, anomalije među njima smatraju se krucijalnim segmentima zbog kojih se vode ratovi još i danas. Znači, da bismo shvatili duhovno, moramo shvatiti šta su to bol i patnja. Ako nas već kojim slučajem i zaobiđu u životu, moramo dobro promisliti kako da si ih sami natovarimo na vrat ili ih barem privućemo na sebe. Osobno, smatram da je duhovnost starija od bilo koje danas poznate religije i da je više vezana uz individualan rast čovjeka nego uz dogme i doktrine koje se nameću kao duhovnost."



JEDAN: Kseron ustraje na Gavinu potpunom nepotrebnom razgovoru!


"Ti ljudi nazivali su se Organski Portali."

"Prema nekim materijalima, viši entiteti odobrili su ovu čudnovatu i bizarnu emanaciju, pretežito za to da bi ljudi sa razvijenom dušom gradili svoja iskustva na mnogim preprekama". Gavinu dođe da jednostavno kaže : "Odjebi, pusti me, imam posla", ali se suzdrži i mirno priupita: "Ta antipod teorija...nije li malo previše predvidljiva u svojoj bipolarnosti?"

"U jednu ruku je", kaže Ksander neutralnim tonom. Konzola ispred koje je sjedio prikazivala je dugu istančanu konveksnu zraku bjeline, kako se proteže od Treće Ravnine do Pete Astralne Sobe. Ispresjecane pruge blještećih obrisa i kontura bilo je strahovito teško razabrati pod ovim udarnim valom bijele svjetlosti na granici dimenzija. Gavin makne pogled sa konzole. Oči su ga uvijek lagano pekle, makar samo bacio letimičan pogled na ekran konzole. Unatoč svim zaštitama, kako u konzoli, tako i u rožnici svakog člana malene posade koja je radila na periferiji treće ravnine, pečenje oči prilikom gledanja u disperziranu Božansku Energiju, bilo je neizbježno. Ksander je imao tu, nazovimo ju povlasticom, da ga je svaki tren obišlo neko od Sibius Anar bića, prelazeći dugim sjajnim prstima preko njegovih očiju i čela. Ksander je u nekoliko navrata spomenuo da mu na taj način vraćaju vid u primarno stanje i ujedno rade balans u ćelijama rožnice, koje mogu postati lagano oštećene nakon pet minuta provedenih u intenzivnom gledanju svjetlosti.

"Dobro", reče Gavin gledajući ključ u ruci. "Kakvo je zapravo tvoje mišljenje o tome?"

Ksander ga pogleda neutralnim pogledom.

"Moje misljenje podudara se sa razmišljanjem koje sam pronašao u jednom predavanju na koje sam naišao na internetu, nekoliko godina prije Konačnog Pomaka", reče.

Izvadi iz donjeg pretinca masivnog stola kristalnu rešetku, promjera nekoliko centimetara. Prođe dlanom preko plošnog dijela. Cijelu prostoriju ispuni dubok, muški mono filtrirani glas, kao na nekom malom prijenosnom mono radio prijemniku prije Konačnog Pomaka.


- - - - -


"Prvo, da se razumijemo. Da se možemo kvalitetno pozabaviti ovim problemom, moramo imati barem osnovno znanje iz psihologije, parapsihologije, genetike, okultizma, psihopatologije i poznavanja fenomenologije primitivizma kroz životno iskustvo i rad sa osobama koje pate od psihopatije, sociopatije, niskog postotka emotivne inteligencije, agresivnosti, bezobzirnosti i primitivizma. Moramo još i poznavat fenomen hladnokrvne ambicioznosti u pogledu bezobzirnog uspinjanja na društvenoj ljestvici, lažni elitizam i apsolutni nedostatak interesa za bilo kakvo područje ljudske djelatnosti od kojega se nema koristi.

Tek onda se može načeti ova tema, ali samo načeti.

Možda bi najbolje bilo kada bi riječ organski portal zamijenili sa `osoba koja nema nikakvih izraženih emocija`. Tad bi se mogli pozabaviti čistim područjem klasične psihoanalize.

Vjerujem da ste se sa takvim osobama susretali u životu. Zamislte porodičnu situaciju gdje jedna osoba sustavno maltretira porodicu, dovodi druge do ruba živčanog i emotivnog sloma izazivajući u njima frustracije.

Vjerujem da bi se i ovdje moglo naći primjera. Ako ne, onda ste vjerojatno upoznati sa tuđim primjerima. Maltretirane osobe često su pronalazile argumente ne bi li opravdale postupke partnera, bračnog druga, sina, kćerke, oca, majke, djeda, bake itd., a ti argumenti se često sastoje od nabijanja frustracija sebi i pronalaženja krivnje u svojim postupcima, čak i kada niti jednom riječju nisu dali drugoj osobi razlog da učini to sto je učinila, bilo da se radi o verbalnom maltretiranju ili fizičkom. Uzimam model porodice jer ga je najlakše za shvatiti.

Između maltretirane osobe i osobe koja maltretira javlja se odredjeni sado - mazo odnos. Maltretirana osoba koja uspije shvatiti u kakvom se govnu nalazi i kad joj ponestane `argumenata` za predbacivanje sebi, teškom zivotu osobe koja ju maltretira i kad shvati da sa drugom osobom nešto debelo nije u redu, počinje traženje pomoći. Pomoć će vjerojatno dobiti od osobe koja se nalazi u sličnoj situaciji, znači potlačenoj, ili osobe koja po katakteristikama odgovara osobi koja ju maltretira. Ima i treća opcija, ali na to ću doći malo kasnije.

Osoba koja se nalazi u sličnoj situaciji kao maltretirana osoba, neće moći problem sagledati `izvan kruznice` nego će gledati okvir iznutra i zamišljati, kako da na temelju svog iskustva pomogne osobi koja joj se obratila za pomoć. Pošto svi znamo da se savjeti dijele na temelju osobnog iskustva, ta osoba će vjerojatno dati savjet u stilu 7proći će to / imaj strpljenja / ni meni nije lako / takav je život itd.` Kao osnovno - život nije takav !!!!!!! Svatko u životu gradi svoju kuću, pise svoju knjigu i snima svoj životni film. Sami odabiremo koje ćemo glumce uzeti u film i koga ćemo otpustiti iz filma - prije ili kasnije. Druga opcija u traženju pomoći bila bi traziti pomoć od osobe karakterno slične osobi koja maltretira druge - pretpostavimo prijatelja dotične osobe, kuma, brata, oca itd.

Ta osoba nalazi se u svom krugu omeđenom kružnicom spoznaje o vlastitom iskustvu i dat će savjet tipa - `mi muškarci - žene smo malo impulzivni / znaš da dolazimo iz loših porodica / znaš da smo rasli na ulici / znaš da smo bili u ratu / znaš da je on - ona u dubini duše dobar čovjek itd. ". Opa...upsi dejsi...faktor sentimentalnosti. Najgori mogući faktor samozavaravanja i zamagljivanja emocija i stvari kakve one zapravo jesu- građenje kule od karata i stvaranje kaotičnog singulariteta. Sentimentalnost - neprijatelj pravih emocija, neprijatelj svijesti i neprijatelj istine. Najjače oružje ljudi koje drže druge ljude u inferiornom položaju. E dakle, ako niti to maltretiranu osobu ne pokoleba, što je jako malo vjerojatno, postoji i treća mogućnost.

Traženje pomoći od državnih organa. Osoba koja to učini vjerovatno je već toliko očajna i svjesna da svoju sudbinu stavlja u nepoznate ruke - socijalnih radnika, psihologa, sudaca, tužitelja, odvjetnika itd. E sad....Osobe koje rade u tim ustanovama također su od krvi i mesa i također imaju u životu jednu funkciju - onaj koji tlači ili onaj koji je potlačen. Savjet tih osoba vrtit će se unutar spomenute kružnice. Rijetki su trenuci da unutar ove tri opcije pomoći postoji i četvrta - osvještena osoba koja jako dobro poznaje um primitivne osobe, lišene emocija a također i maltretirane osobe rastrganih emocija tokom dugog niza godina nametnute krivnje i sentimentalnosti. Osoba koja to može, zna koliko je teško izvući drugu osobu iz začaranog kruga ili joj dati savjet kako da to učini bezbolno po maltretiranu osobu.

Znači, ta je osoba svjesna rizika, jer ta osoba poznaje sposobnosti i mogućnosti, kao i namjere osobe koja maltretira drugu osobu. E sad, dolazimo do pitanja: zar zaista postoje ljudi koji dugi niz godina maltretiraju druge ljude psihički, emotivno i fizički, do tog stupnja da su sami uvjereni kako rade ispravnu stvar i kako druga osoba to zaslužuje, držeći drugu osobu u stanju konstantnog mazohizma? Kako netko može dići ruku na osobu koju voli i prema kojoj gaji osjećaje? Kako netko nakon što povrijedi drugu osobu nije svjestan, nakon učinjenog, što je napravio?

Kako netko iz dana u dan moze imati prema drugoj osobi odnos gori nego prema mački ili psu?

Zapitajte se - i da nehotice povrijedite drugu osobu, koliko bi vam trebalo vremena da shvatite što ste učinili?

Možete li fizički povrijediti drugu osobu? Teorije da svaki `štap ima dva kraja` pa tako i životne sudbine bračnih drugova, ljubavnika, prijatelja, poslovnih partnera itd, rijetko je kad ispravno postavljena teorija. Brak je tu najočitiji i odnosi unutar porodice, pošto imamo klasični 24/7 životni reality show gdje netko može masku držati 8 sati dnevno, koliko vremena obično provodi na poslu, pa otići upravo u tu porodicu i istrest svoje frustracije. Došli smo i do frustracija. Da li su frustracije glavni razlog zašto netko sustavno i godinama povređuje drugu osobu ili osobe? Neka digne ruku tko od nas nije bar na neki način isfrustriran??? Dakle, frustracije i nisu neki presudni faktor u vezi ponašanja nekog pojedinca.

Jest da mogu biti, ali nisu uvijek razlog. Štoviše, frustracije više vode u fazu zatvorenosti, preispitivanja sebe, preodgajanja svojih mana i nedostataka, nego sustavnog maltretiranja osoba koje volimo. Pa što je onda u pitanju? O čemu se radi? U čemu je problem? Žene i djecu tuku svi - radnici, doktori, policajci, akademici, umjetnici... A opet, `pripadnici istih drustvenih klasa` ne tuku žen!!! Nasilnici su u odredenom postotku iz loših porodica i neke je odgajala ulica i popravni domovi. Drugi su to sve prošli pa ne maltretiraju!!! Ovi prvi nisu izvukli životne pouke, a drugi jesu??? Pa kakav to, dođavola mora bit čovjek da godinama maltretira drugu osobu jer nije izvukao pouke? Pa sto takvog čovjeka razlikuje od nekog grabežljivca??? To sto zna čitati i pisati? To sto zna govoriti? Ili se čak stručno izrazavati i imati visoki društveni status? Ako u većini slučajeva nije odgoj, porodica, društvo ili ništa slično??? Pa, pobogu, što je onda ??????? Znači da sa tim osobama nesto suštinski ne valja!!! Ako ne valja, treba ih hospitalizirat. Ali čekajte malo, doktor koji će ga kontrolirat može biti i gori od njega - profesionalno šarmantan, elokventan a kod kuće čista suprotnost.

Odakle taj Doktor Džekil / Mister Hajd sindrom kod velikog dijela muške i ženske populacije??????? Neka se i zbrine doktor. Njegov karton da sa njime nešto nije u redu dobit će ravnatelj bolnice. Što ako je i on takav? Što ako se to proteže do predsjednika, kraljeva, biznismena, pa do ljudi iz svih slojeva društva??? Da li se proteže ?? Proteže se...itekako se proteže! Pazite, ljudi koji maltretiraju su oni sa očitom greškom `u programu`, jer njihova djelovanja okupljaju oko sebe svjedoke, iako sve većinski završi `in the family` ili unutar uskog kruga ljudi. Tu i tamo izbije skandal, pa se svi čude. Ali to je rijetkost. To su najočitiji primjerci populacije koja je emotivno `gluha` na podražaje vlastitih emocija, morala (onog pravog) i granice do kuda seže sloboda pojedine osobe - znači - uzimaš drugom slobodu kada mu radiš to sto on / ona ne želi i kada ga / ju prisiljavaš na nešto.

Čak i kada verbalno nedaš godinama nekom doći do zraka vrijeđajući njegov intelekt. E a sad...što sa osobama koje imaju masku kod kuće a rade skrivene poslove da povrijeđuju druge (od maltretiranja, lišavanja života itd.). Što sa onima koji su uzorni gradani, uzorni očevi a jednom odlukom pometu živote tisuća ljudi? Zapitajte se, da li ste to u stanju? Da li ste u stanju pregaziti drugu osobu radi vlastitog napretka? Ako jeste, zašto? Volite li pritom osjećati nekakvu moć, dominaciju ili nešto treće? Ili nalazite sebi savršena opravdanja za tako nešto??? Ako nalazite, koja su to opravdanja??? Osveta? U redu, netko vas je povrijedio u mladosti pa se sad svetite?

Istoj osobi, ili svima? Ako imate imalo obzira koliko će vam trebati da shvatite da to nije u redu? Dan , dva, mjesec, postupak, dva, 100? Cijeli zivot? Masa postupaka? Uništili ste živote drugih radi vlastitog napretka?

Uzrok ovoga tipa nekad leži u nekim stvarima, ali nije pravi uzročnik? Što je pravi uzročnik ?"



3. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Svijest je sukobljena sa mnogo čime, pa bi tako mogli reći da je od prvih dana čovječanstva suočena sa ljudskom glupošću. O ovome bi se dalo pisati godinama i pretpostavljam da se tema još ne bi iscrpila. Od samoga osvita čovječanstva glupost prati ljudski rod kao sjena. Povijest nas ne uči životu, kako se kaže, već ljudskoj gluposti i začaranom krugu ljudskih grešaka iz kojeg se čovječanstvo nikako ne može iskobeljat. Religija nas uči poniznosti i strahu od svega i svačega. Magijski okultizam nas uči da je čovjek Bog glavom i bradom i da je sputan jedino zakonima koje sam smatra bitnim ili nebitnim. New Age nas uči da zatvorenim očima prolazimo kroz život, meditiramo po cijele dane, izigravamo gurue, širimo ljubav i dijelimo je šakom i kapom i još da gledamo da pritom nešto i zaradimo. Sport nas uči da ako ga već ne treniramo, onda barem da ispijamo hektolitre piva i uživamo u pasivnosti. Razni mladenački `buntovni` pokreti uče nas da droga širi svijest više nego alkohol. Alo ljudi, doktor Hoffman radio je za CIA-u, a Leary i McKenna bili su plaćeni od američke vlade da stvore hippy pokret.

Umjetnost nas uči da ne uživamo u njoj nego da ju seciramo, dijelimo na pravce i podpravce, stvaramo od sebe ljubitelje jedne a mrzitelje druge vrste umjetnosti. Dijelimo se na klase, kaste, elite, gledamo drugima u dvorišta a sakrivamo smeće u svome. Svi smo tako prokleto fini izvan četiri zida a licemjerje i lažni moral samo su nepoznate riječi u rječniku. Da bar. U stvari, sve oko nas nas uči da se priklonimo nečemu. Ako se ne priklonimo ničemu, opet, drustveno bi mogli pristupiti u tor anarhizma ili antiglobalizma, religijski u tor ateizma ili hereticizma, sociološki u tor nihilizma ili mizantropije.

Kakvi god da bili, za nas već postoji specijaliziran tor. Mozemo biti također i veliki ljubitelji takozvanih `teorija zavjere` i tražit sve ono što nitko prije nas nije tražio. Znači, ljudska rasa voli stereotipe. U južnim djelovima SAD-a još i danas većina mrzi crnce. Paradoks je što je mržnja stereotipne prirode. Boja kože nije. Ako ne želimo biti dio niti jedne religije, ajmo naći za sebe adekvatnu sektu. Ako niti to, ajmo naći nekog duhovnog vođu, nekog gurua koji će nam `otvoriti oči`, `ponuditi istinu` i `odvest nas na pravi put`.

Kad ljudi shvate da je put svakog pojedinca unikatan put i da pojedinac čim počne tražiti put po kojem netko drugi već hoda, gubi svoju svrhu, možda homo sapiens postane nešto više. Nema argumenta, zapamtite, NEMA argumenta za skretanje sa svog puta i prihvaćanja kolektivnog načina razmišljanja. Traženje bilo kakve koristi osim vlastite duhovne satisfakcije već je u startu osuđeno na propast. Samim time ljudi postaju hodajući zombiji. Kada čovjek izgubi Duh (Spirit), život mu je izgubio smisao.

Bilo kakvo prihvaćanje nekakvog defaulta (prečca) je samo priznavanje vlastitog poraza. Zato nije ni čudo što je današnji svijet - svijet primitivizma, koji se nije promijenio od vremena spilje i, svijet ljudi bez Duha. Zato se nemojte začuditi kada jednom otvorite oči i u nevjerici počnete pored sebe promatrati majmunolike spodobe sa toljagama i humanoidne kontejnere tupih, praznih i ispijenih pogleda. Da svatko pogleda samo malo dalje od nosa, umjesto da pronalazi isprazne isprike i kvazi argumente, vidio bi da ovo o čemu pišem i nije toliko daleko od istine.

Mediji od ljudi čine samo ispraznu materiju koja se ne razlikuje od materije onoga što drže u ruci i iz čega piju. Nekad su ljudi (iako nepotrebno) ginuli za političke ideale i posvećivali svoje živote (iako nepotrebno) ciljevima postizanja promjena (bar su oni tako smatrali). Danas mladež strepi što će im se događati sa idolima koji dva tjedna drže mikrofon u ruci (glazbeni idoli i natjecanja), provode tri mjeseca u Orwellovskoj dekadenciji (big brotheri), ili u teenagerskim serijama izlažu svoje mlade živote opasnosti, gubeći se po odjeljcima robnih kuća i izbjegavajući opasnosti koje vrebaju u ulicama punim modnih dućana.

Dakle, glupost i dekadencija očito imaju mnogo toga zajedničkog, a ljudi vole i jedno i drugo. Uskoro ćemo se dijeliti u alfe, bete, game i delte i čika Huxley neće morat čekat još 6 stoljeća da dekadencija poprimi punu formu i sve nas asimilira. Ako to prije nje ne učini Borg.

Dakako, ovdje ne mislim samo na mašinsko / ljudsku formaciju koja želi uništiti ljudski rod, u tv serijalu i filmovima Star Trek, već i na mašinsko / ljudsku formaciju u svakom nesvjesnom čovjeku, koja prijeti da uništi sve ono ljudsko u njemu. Čovjek je odabrao ovaj život da uči i da se razvija. Po mogućnosti da nauči što više na svom duhovnom putu, da daje maksimum sebe drugima i ne traži minimum drugih za sebe. To je ona umjetnost, onaj plamen unutar svakog pojedinca. Umjetnost i plamen koje svojataju sve religije, pritom zamijenjujući čovjekov uzvišen položaj u Kosmosu za čovjekov ponizan, puzajući, licemjeran i gotovo bezdušan aspekt izdaje, kako drugih, tako na kraju i samog sebe.

Sve se vraća, poput jednog ogromnog i nevidljivog njihala, samo što je ljudsko stado previše slijepo u traženju posljedica nego u razboritom sagledavanju uzroka. Tako da nimalo ne čude ljudski odnosi koji se do dana današnjeg nisu promijenili ni za dlaku i jedino što ljude sputava da jedni drugima ne ulaze u kuće, ubijaju jedni druge i još više lažu jedni drugima u lice, su sami zakoni koje su izmislili sami ljudi. Ne zaboravimo da homo sapiens mora biti dio nekog represivnog sustava sa nizom strogih zakona jer bez njih on ne bi znao što smije a što ne smije. Znači, čovjeku drugi moraju pisat zakone jer on nije svjestan osnovnih moralnih i humanih načela.

Čovjek na taj način može slobodno među četiri zida radit šta hoće, sve dok nije podložan djelovanju ljudskih zakona na njega. To je stvarno žalosno. Neki će tvrditi - `pa društvo je takvo, od samoga početka...probudi se iz iluzije!`. Moj odgovor bio bi - `to nije argument nego golo prihvaćanje žalosnog i dekadentnog stanja u koje se ljudski rod uvalio i po kojem se ne razlikujemo od nojeva koji imaju glavu u pijesku ili neke pasivne životinjske zajednice...poput kokoši kojima je bitno samo da kljucaju, hodaju unaokolo i tu i tamo snesu neko jaje. Ili stada ovaca ili nekog goveda, koje šutke u toru prihvaća sve što mu se nametne`. Znam da u ovome ima više literarne simbolike, nego li konkretnih činjenica, ali...ljudi su već naučeni slušati o sebi kao o stadu i kao o nečijim slugama, tako da ne vidim zašto bi to trebalo ikoga zbunjivati ili vrijeđati. Ne zaboravimo, najviše boli ono čega se bojimo ili što želimo maknut od sebe a nikako to da učinimo".

"Ispričavam se, profesore, ali kakve konkretno veze ljudska pasivnost ima sa Borg formacijom? Nije li ta parabola uzeta možda u krivom kontekstu?", student iz drugog reda desno do sada se još nikada nije javljao na predavanjima. Zahru se ovo pitanje učini potpuno suvišnim.

"Kakve to sve ima veze sa Borg formacijom? Itekakve. Ljudi su već asimilirani od samih sebe jer su slijedili druge. Velike ideje čiji su predvodnici bili veliki slijepci samo su se razvile u smjeru koji je bio jedini i logičan za slijepce koji prate glavnog slijepca, koji opet prati nekog većeg slijepca. Na internetu sam vidio jednu divnu izjavu o položaju modernog čovjeka u društvenoj hijerarhiji. Čovjek je opisan kao biciklist koji pognuto gazi one ispod sebe. Da neko pita čovjeka zasto je pognut pred ili pod nekim - ne bi znao. Da ga netko pita zašto gazi one ispod sebe - ni to ne bi znao. Znači, čovjek nesvjesno radi stvari i povodi se za većinom. kako religijski, tako i društveno, kulturno itd. Kao majmun. Uz dužno poštovanje majmunima, kokošima, ovcama i govedu, ipak uzrečice ostaju uzrečice. Jedna od njih je - `majmun radi ono što majmun vidi`.

Interesantna je također jedna uzrečica, na mnogim mjestima slikovito objašnjena i ilustrirana - `niti vidim, niti čujem, niti govorim`. Interesantno je da svi vide, svi čuju i svi govore. Pitanje je samo - što to?"

Zahr pogleda prema djevojci koja je zakasnila na predavanje i koju nikada do sada na predavanjima nije vidio . "Toliko pozorno prati predavanje, odkako je došla, da bi čovjek mogao pomisliti da je došla ne zbog predavanje, nego zbog ruševine poput mene", pomisli i razvuće usta u lagani smiješak, nastavljajući:

"Čovjek se i nesvjesno povodi za masom, svojski se trudeći da njegov vlastiti sustav vjerovanja i vlastita percepcija budu toliko u skladu sa sustavom vjerovanja i percepcijom drugih, da me iskreno čudi što još postoje čak i neke jezične razlike u potpuno istovjetnom pristupu različitim ili istim stvarima, bilo da se radilo o sociološkom, religijskom ili duhovnom aspektu. O Bogu se kroz tisucljeća vode mnoge kontroverze. U starim religijama bili su Bogovi. Zatim se uvelo monoteizam i jednog Boga. Zatim su to napravile i sve ostale kasnije religije. Danas se smatra da u više Bogova ili Božanstava vjeruju jedino tamo nekakvi `sotonisti`, `pogani (pagani)` i ljudi upitne inteligencije. Ok, ajmo ovako...karakteristike više Bogova nekad, pridodane su kasnije samo jednom Bogu.

Ajmo poći od aspekta da su prije Bogovi bili svakojaki - dobri, loši, pa malo dobri pa malo loši, pa malo osvetoljubivi, pa malo nagli kao djeca, pa ratovali između sebe, pa ratovali sa čovjekom, pa svojatali čovjeka za svoje više ciljeve... Uglavnom, ako su te sve karakteristike prešle na samo jednog Boga (u svakoj religiji više manje), meni je osobno onda žao tog Boga, jer mu je pridodano više ljudskih karakteristika nego bilo čega drugog. A pazite sad, Bog je Svemoguć. Znači, Bog se može ponašati poput najgoreg primitivca, naređivati Mojsiju da napravi pokolj u dva sela `bezbožnika`, osuđivat one koji nisu na `njegovu sliku `i još tražit od onih koji `jesu na njegovu sliku i priliku` da kleče pred njim i na `koljenima pognute glave uđu u njegovo kraljevstvo`. Meni je, moram priznat, iskreno žao takvog Boga. Ako je Bog stvarno takav, onda bolje nismo ni zaslužili!!!

Problem je u tome što se u religijskim zapisima ne radi o Bogu, vec o skučenoj i uskogrudnoj ljudskoj interpretaciji Boga, prezentiranoj putem srednjovjekovnih kleričko / dogmatskim spisa čija se interpretacija nije mijenjala do dana današnjeg. Koliko ja znam, Srednji vijek je daleko iza nas. Ili možda nije?!?

Onaj tko tvrdi da može pojmiti Boga, za moj pojam je budala. Onaj tko tvrdi da mu je Bog `naredio` da napravi neki ratni pohod Njemu u slavu, za mene je psihopat i umobolesnik. Ljudi sva ova stoljeća i tisućljeća nisu ništa radili u slavu Boga ili u ime Boga ili Bogova. Radili su to u ime svoje slabosti i onog sto bi se moglo nazvati zlom u njima. Osnovni ljudski problem je što ljudi danas Pape slave kao same Bogove, što dovoljno govori o tome koliko smo se maknuli od Srednjeg vijeka. Štoviše, imamo i Novu Inkviziciju, samo što se malo drugačije zove. Ljudi i dalje puše sve i svašta ko u Srednjem vijeku. Ako je tako, nek im je sa srećom. Mene, molit ću lijepo, izdvojite iz toga.

Interpretacija Boga trebala bi biti uvjetovana slobodnom voljom i zaokružena percepcijom svakog pojedinca. U tome se razlikuju vjera i religija. U percepciji. Vjera je bezograničena percepcija individualnog. Religija je ograničena percepcija kolektivnog. Sve što je kolektivno predstavlja fenomen stada omeđenog granicama tora. Da li ljudima trebaju torovi? Da im ne trebaju...ne bi ih imali.

Ljudi će vjerovati u svašta što im se na adekvatan način prezentira. Neki će to radit svjesno. Neki potpuno nesvjesno. Ova druga skupina ljudi mnogo više zabrinjava, jer istima se može, unutar njihove naivnosti, prodati i servirati sve i sva. Od igle do slona. Najnepotrebnija stvar, nakon neke glamurozne reklame učinit će se toliko potrebnom. Najnepotrebniji lijek učinit će se toliko potrebnim i posebnim. Da se netko uvjeri koliko je ljudska ovisnost o lijekovima danas sveprisutna, dovoljno je da uđe u prvu ljekarnu i uvjeri se na svoje oči i uši kako ljudi kupuju sve što se reklamira. `Ali ja, gospođo jesam bolestan, ali vidite, kao da nisam, jer ja uzimam koldreks`. Koliko ja znam, čovjek kada ima temperaturu, najbolje je da preleži u toplom krevetu, odmara se, pije puno C i ostalih vitamina. Temperatura je, također, koliko znam, odgovor tijela na nešto toksično za njega, što je došlo izvana i predstavlja prirodan tjelesni proces obnove i regeneriranja organizma.

No, uzevši nešto što umiri taj proces u rekordnom vremenu, da čovjek ne bi trebao kod kuće ležati, po mom mišljenju, jednako je mazohizmu, jer se tijelo forsira prije nego što završi proces regeneracije. Pretpostavljam da to ide u korist modernom robovlasničkom društvu gdje radnik dobije otkaz ako nije `na smrt bolestan`, no u korist pojedinca, definitivno - ne ide. Ljudi kod većine lijekova niti ne pročitaju kontraindikacije, niti razmišljaju o tome da je svačiji organizam drugačiji.

Lijek za jednu osobu može biti otrov za drugu osobu. Ne treba biti doktor House da se shvati ova analogija. Također, lijek može biti koristan za jednu a štetan za desetak drugih stvari. Tako ulazimo u začarani krug iz kojeg je vrlo teško izaći, osobito ako nismo kroz život naučili razlikovati prave bolesti i viroze od čiste hipohondrije. Um je u stanju napraviti čuda. Također, u stanju je napraviti čuda i potpuno nekorištenje uma.

Samim time, potpuno je svejedno na koji način razmišljamo i kako doživljavamo svijet oko sebe. Disati i postojati očito nije dovoljno. Potrebno se kolektivizirati, ukalupiti svijest i tako kastrirani graditi svoje male iluzorne svijetove unutar velikog iluzornog svijeta nemogućnosti i potpune dominacije nad svime što je ljudsko. Mislite da pretjerujem? Od kad je čovjek prvi puta uzeo toljagu u ruke (ako ćemo vjerovat evoluciji , iskoristio ju je da postane vođa plemena. Kad je netko drugi htio iskazat neslaganje sa samim vođom, uzeo je u ruke drugu toljagu i `upečatljivim argumentom` pokazao vođi da nije u pravu.

Ako je vođa preživio napad toljagom i pri tome izgubio borbu, on se povukao sa vodećeg položaja i nakon što se povukao, počeo je tražiti istomišljenike koji se više slažu sa njegovom idejom vođenja plemena, nego sa idejom novajlije. Tu nastaje prva oporba. Pa, kad se ukazala prilika, oporba odlazi u prvu šumu i razmišlja na koji način da skine vlast, na koju misli da polaže pravo. Nakon cijelog dana provedenog u nekoj šumi (prašumi), vraćaju se oboružani drvenim činjenicama...i uskoro započinje nova, ajmo reći...`rasprava`. I tako u nedogled. Koliko se to mijenjalo do dana današnjeg? Gotovo nimalo. Naravno, metode su sofisticiranije ali suština je ostala ista. Doduše, danas postoji ono za što ondašnji ljudi nisu znali a zove se demagogija, ali da uz demagogiju ne postoje suptilniji oblici prvobitnih toljaga, e u to me nitko ne može uvjeriti."

Razred se nasmijao.

"Zovite me altruistom, ali nedostatak bilo kakvog senzibiliteta kod promatranja opetovanih pogrešaka koje se provlaće kroz povijest ljudskog roda, mogao bi samo biti značajka koja krasi one kojima se život svodi na tri osnovna elementarna načela ljudske materije: `u se, na se i poda se`. Osobno smatram da su neki evoluirali od tog stadija. Neki."



DVA: Nebo


"Zašto se uvijek na kraju, u suštini, uspostavi da život nije ono što mi očekujemo od njega da bude, već ono što on u stvari jest?", tim pitanjem Dafularova djevojka pokušala je prije nekoliko mjeseci ubiti monotoniju jedne poslijepodnevne šetnje.

Dafularovi svjetonazori mogli bi se nazvati svakakvima, samo ne analitičkim ili metodološkim. Filozovska pitanja: "tko smo, što smo i kuda idemo", radije je ostavljao nekim očalincima u godinama, zajapurenim u svojim kancelarijama ili predavaonama. "Višak filozofije, manjak seksa", bio je njegov moto koji je godinama uspješno primjenjivao. Kako u teoriji, tako i u praksi. Ionako svi oni "...alci, intelektualci, činjenica znalci..", samo raznoraznim umovanjima i kojekakvim teorijama kompenziraju nedostatak seksa. Vjerojatno čak i kroničnu nejebicu.

"Hah, ne znam, možda je život nešto daleko kompliciranije nego što se to ljude usude i pomisliti", reče. Iako je nekako znao da je njezino pitanje bilo više retoričko nego li stvarno.

Nije volio njene pretjerane filozofske analize i promatranja svake stvari iz kuteva za pola kojih Dafular nije ni znao da postoje ili ih, najblaže rečeno, nije bio svjestan. Jednom kada joj je rekao da " svak igra sa kartama koje su mu podijeljene i da svatko ima svoj film u glavi", odgovorila mu je da je to samo "pokušaj banaliziranja i stavljanja nečeg u domenu solipsizma", tamo gdje "vrag leži u detaljima" i tamo gdje je, to nešto, "mnogo dublje i slojevitije nego što to većina misli". I toga trena, kao i sada, Dafulara je, sa oproštenjem, bolio kurac i za pliće i za dublje i za banalnije i za slojevitije. U onom trenutku, kada je zadržao svoju misao u glavu, ne želeći sa Farhidom ulaziti u još jedno potencijalno prepucavanje, Dafular je osjećao da na svojoj strani ima vrlo moćnog racionalnog saveznika - čvrsto tlo pod nogama. Sada, kada prestravljen, za razjapljenim ustima, ukočen i na ivici infarkta promatra nebo, teško da osjeća išta osim primordijalne paranoje i iskonskog straha. Naime - neba nije bilo.



4. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Gledamo li na politiku kao na globalni fenomen njihala ili penduluma, vidimo da se sve samo klati naprijed - nazad. Gledamo li politiku kao globalni fenomen klackalice koja se diže i spušta i pritom još vrti u krug, mislim da je sve rečeno. Mene iskreno, demagogija ne interesira. Politika bez demagogije nije politika, već konkretniji oblik sociološkog djelovanja. Sredinu u svemu tome ne vidim. Ako je netko vidi, neka je pokuša objasniti bez demagogije. Čovjek ne mora biti poklonik Žižeka da vidi stvari u svjetlu u kakvom zapravo jesu. No, da li se radi o svjetlu? Teško.

U svijetu oko nas, na žalost, mnoge su stvari otišle toliko daleko, da se najnormalnije ljudske osobine smatraju slabostima, a stečene vanjske karakteristike još od doba prvih ljudi, smatraju nečim najnormalnijim. Netko će reći da su agresivnost, ugrožavanje drugih i strah, prirodne ljudske osobine. Taj koji to tvrdi ili nije normalan ili mu je toliko opran mozak da razmišlja i djeluje poput loše programiranog robota ili hodajućeg zombija iz Romerovih filmova. Psihopatija je, kao, samo nešto što se može naći kod ekstremnih slučajeva nad kojima se ljudi zgražavaju, za zločine ili teška maltretiranja koja su pojedinci bili u stanju učiniti. U novinama izađe svako malo neki stupac o ljudima koji su negdje napravili nešto strašno...ubili, silovali, mučili. I to, s pravom, osuđujemo.

No, u dnevniku nas slike pobijene afganistanske ili iračke djece ostavljaju prilično nezabrinutima. Ali, kada se nešto dogodi u našem susjedstvu, onda se počinjemo zgražavat, proklinjat državu i sustav, tražiti zaštitu, mijenjati zakone itd. Ajde molim vas...pa to je toliko puta viđen i čut scenario da već bole oči i uši od opetovane ljudske kronologije nebuloznih, bizarnih i groteskno tragikomičnih situacija za koje jedino potpuno skučeni ljudski um može naći opravdanja i još ih prezentirat kao nešto potpuno normalno i kao nešto što je dio ljudske prirode. Ako netko u bilo kojoj situaciji ili pod bilo kakvim okolnostima ima porive da ozlijedi drugu osobu ili fizički ili verbalno kroz dugi period, ta osoba nije ništa više doli sofisticiranog psihopata koji djeluje u okruženju onih koji opravdavaju njegova djela ili žmire pred njegovim djelima.

Osoba koja sustavno maltretira godinama drugu osobu a traži cijelo vrijeme opravdanja za svoje postupke, nije ništa više od manipulatora i osobe sa teškim problemom psihe i nedostatka empatije. Osoba koja nema empatiju i opravdava se ustaljenim Descartesovskim i Darwinističkim animalnim doktrinama, kao `zakon jačega` ili `najjači opstaju` i nije za drugo nego da je se smjesti u adekvatan prostor sa sličnima, pa ko opstane, opstane. Ljudski um je u stanju pronaći najnebuloznija opravdanja za kolektivni somnambulizam, tj. spavanje sa otvorenim očima i životnu iluziju za koju misle da je stvarnost.

Možemo li reći da se neki ljudi ponašaju kao da su bez duše? Ljudi svih društvenih slojeva, naobrazbi, boja kože, religijske pripadnosti... Možemo. Itekako možemo! Da ne postoje oko nas ljudi koji kao da su bez duše, ili ajmo reći, kao da im nedostaje empatije, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto. Možda ne bi postojale nove vrste cvijeća i možda ne bi kao Eloi iz Wellsovog romana `Vremenski Stroj`, trčali po livadi držeći se za ruke i pjevajući (ne treba ni pretjerivat), ali bolji svijet od ovoga nije ni toliko teško zamisliti. Sve dok jedan čovjek ima moć nad drugim čovjekom i zloupotrebljava tu moć, nitko me ne može natjerat da vjerujem da ne živimo u doba degeneričnosti i najelementarnije ljudske psihopatije.

Čovjek zbog svega toga ponekad poželi biti izvanzemaljac. Imati razvijenu svijest da može razlučivati što je dobro a što je loše, što ima neke određene duhovne vrijednosti za njega a što nema. Materijalizam nije jedina sfera ljudskog postojanja kao što ni materija nije trajan oblik istoga.

Ukoliko vanzemaljske rase postoje (a vjerujem da postoje), ne bi li se trebali zapitati, da li je naša kolektivna svijest u stanju prihvatiti nešto nepoznato i tesko objašnjivo?! Stvarno, problemi koji nas okružuju toliko su bitni za našu svijest da je postalo upravo nevjerojatno koliko se ljudi zamaraju banalnim stvarima, izmišljaju vlastite probleme, kreiraju svoj odnos i interakciju sa drugima na temelju problema i iskustava stečenih u životu, iz kojega nisu izvukli ni jednu pozitivnu pouku. Samo negativne. Znam da se i negativne mogu gledati na pozitivan način, ali tu treba povući debelu vertikalu između pozitivnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, i negativnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, pošto u slučaju drugih ne samo da se zanemaruje pozitivna lekcija, nego se sav fokus i svo sjećanje drže upravo negativnog iskustva. Negativna iskustva i negativna sjećanja stvaraju, ukoliko nismo svjesni pozitivnih lekcija, bol, neugodnost i strah. I jedno i drugo i treće su niske frekvencije koje utječu na svijest i slobodan razvoj svjesnosti."



ČETIRI: Komora


Xeron uđe u komoru ispunjenu svjetlošću i isprepletenim nizom royal plavih zraka koje su ispresjecale prostor između Sedme Astralne Ravnine i hipersvemira. Uvlačenje hipersvemira uvijek je u krajnjoj fazi predstavljalo dječju igru, iako je Xeron dobro znao da je cijeli proces stvaranja nižih ravnina i puštanja protoka svjetlosti koji je trebao stvoriti razne oblike kreacije, bio sve samo ne mačji kašalj. Mala nepažnja Čuvara Donjih Ravnina, i ode kompletna međuravnina sama u sebe, prolazeći kroz točku singularnosti i implodirajući na drugoj strani. Ovoga puta, sve je proteklo u najboljem redu, izuzev nekoliko znatiželjnih došljaka koji su prvo promatrali a zatim gledali gdje da u niz utkaju kodove koji bi mrežu istovremeno spojili sa Svemirom Kaosa.

Zaštite koje su ovoga puta bile pojačane, odstranile su svaki strani element i vratile energiju koda prema samom izvoru. Eksplozije nadošlih entiteta nije bilo ugodno za promatrati, no, nužno je uvijek bilo beskompromisno. U poslove Kreatora, zna se, nitko se ne miješa. Kada Apsolut odluči utkati novu svjetlost u novu Kreaciju, koristivši Čuvare Viših Ravnina, onda se nitko ne miješa u Njene / Njegove poslove. Ona / On najbolje znaju šta rade. Univerzum i svi Univerzumi i PodUniverzumi stvarani su na taj način trilijardama godina unutar svakog Ciklusa i do sada, taj je zakon funkcionirao, rijetko kada prelazivši preko neke manje ili više vidljive pogreške, koja bi Svemir Kaosa ili neki od sličnih Univerzuma, infiltrirala u matricu glavnog koda. Xeron povuće svjetlosni niz i lagano puhne ustima rastvarajući niz i pretvarajući ga u ovalni oblik blještavog sjaja, puštajući ga da se dalje razvija i kreće prema Srednjim Ravninama. Njegov posao je obavljen. Prije predaje izvještaja na Vratima Apsoluta, preostaje mu još jedino da se spusti do Donje Astralne Ravnine i prođe kroz Kapije koje je dijele od Gornje Fizikalne Ravnine, u čijem međuprostoru njegova niža simultanost sjedi pred konzolom i koja je već trebala uvesti zraku do Pete Astralne Sobe.



5. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE STO JE NEPOZNATO


"Sve misterije našega planeta, ili bolje reći naše planete Gaie, tj. Zemlje, mogu biti vrlo lijepe za proučavanje, za one koji pronađu interesa za to ili lijepe za analiziranje i uspoređivanje, za one koji nađu više afiniteta za to. Misterije ljudskog roda i misterije koje su se odigravale paralelno sa ljudskom evolucijom ( ma kakva ona da bila ), nisu ništa novo za one koji su barem malo, u određenom periodu zivota, zavirili u neke knjige kojih na našem području i nije bilo baš mnogo, ali dovoljno da čovjek stekne kakvu takvu sliku o mitovima, legendama, pučkim predajama, fenomenima i općenito stvarima koje bi se (još i dan danas) mogle smatrati natprirodnim i neobjašnjivim.

Kao što sam malo natuknuo u prvom dijelu predavanja, nema konkretnih dokaza koji osporavaju da se oko nas i u našoj bližoj i daljnjoj povijesti, kao i u sadašnjosti, nisu odigravale i ne odigravaju se pojave izvan svakog racionalnog objašnjenja i konvencionalnog naučnog pristupa. Mogu se jedino pokušati osporiti činjenicama i teorijama. To bi značilo da se teorije pokušavaju osporiti drugim teorijama, dok neke teorije teže odredjenim kompromisima pa pokušavaju spojiti ugodno sa korisnim i davati uvid u sve vrste teorija, pokušavaju nekako pronaći balans između njih.

U današnje vrijeme, kruta pragmatika, koncencionalan i praktičan način razmišljanja, te težnja ka racionaliziranju svega što se može i malo teže može staviti u sferu racionalnog, doveli su do doga da su prihvaćenije upravo one teorije koje pristupaju fenomenima i misterijama na racionalan način i lako objašnjiv način. Takve teorije su obično najzastupljenije i najeksponiranije, te ih se moze naći u školskim čitankama, leksikonima, znanstvenoj literaturi, obrazovnim i dokumentarnim programima na javnim tv i radio postajama, novinama i magazinima, kao i na velikim i poznatim internet stranicama."

Zvono za kraj prve petine predavanja, lagano trgne Zahra iz stanja polutransa u koje je vjerojatno ušao nakon što je prije desetak minuta prestao obraćati i najmanju pažnju na razred. Sada podigne glavu, skine naočale da ih obriše i obrati se svima umornim tonom. "Ja vas molim da ne kasnite na drugu petinu predavanja, pošto već na početku namjeravam malo dinamičnije i vjerojatno većini interesantnije, ući u sve to o čemu pričam", reče i krene prema vratima, zastajući tek na trenutak da propusti zadnje studente da izađu.

Krene hodnikom do kancelarije, paleći usput mobitel da provjeri ima li kakvih propuštenih poziva ili poruka. Stavlja mobitel natrag u džep i zastaje pred oglasnom pločom da pročita nove obavijesti.

"Student treće godine komparativne književnosti traži cimericu prve ili druge godine istog smjera, za podjelu troškova režija te za moguću (potencijalnu) pomoć u pogledu savladavanja gradiva prve i druge godine".

"Mo`š mislit", nasmije se ko kreten, od uha do uha, pokušavajući vizualizirat kako bi to trebalo izgledati kada neki student u najboljim godinama potencije, umjesto provođenja dana u knjižnici i noći sa mišem u lijevoj i penisom u desoj ruci, dobije cimericu. "Svašta", nasmije se poluglasno. "Ali barem maštovito, ako ništa drugo", prozbori onaj njegov zatomljeni, od studentskih dana, dio." Ta koja će se prijaviti, osim ako nije glupa, ne ko kurac, nego ko sto kuraca i desetine ćurki, vjerojatno želi zdavu studentsku jebačinu, o kojoj će pričati svim svojim rođakama i kolegicama kada se vrati u neku svoju rednečku provinciju gdje, prema riječima Bill Hicksa, muškarac govori turistima pridošlicama: "Upoznajte moju ženu i moju sestru", predstavljajući samo jednu osobu pored sebe.

Koračajući dalje, u sekundi napravi ozbiljan izraz lica, prolazeći pored nekoliko asistenata i asistentica koji su žurili prema kantini.



TRI : Kantina


"Lik ga srolji, ali žešće", govori punim ustima lik za kojeg je prije pola minute saznala da se zove Pijer.

"Nije normalan", nasmije se kudrava crnokosa djevojka nasuprot njoj. "Tip smatra da će mu valjda akademija subvencionirati sredstva za podizanje vlastitog spomenika, koliko je siguran u te pizdarije o kojima govori."

Farhidin pogled prijeđe na mulatkinju pored crnke.

"Tip je pederast. Svi su oni pederasti", reče mulatkinja po imenu Pam. Sandra, kako je bilo ime kudravoj crnki, nasmije se pokazavši bijele zube i okrene se prema Pijeru i Davidu..."Još jednom iz tog `bratstva` nadobudnika", pomisli Farhida.

" Lik je egotriper do bola", smije se crnka, nastavljajući kako je njegov predmet izabrala samo zato jer joj se nije dalo sjediti na obaveznom seminaru iz likovnog oblikovanja.

"Između dva govana, odlučila si se za manje", nasmije se Pijer. "Ne idu mi u glavu svi oni debili koji razjapljenih usta upijaju i zapisuju svaku, ali ama baš svaku riječ `Kralja Sviju Luda`".

"Boli te kurac", kaže David. "I ovako i onako svaki konspirator u radijusu dvjesto kilometara zna za to njegovo predavanje. Lik će si zgrnut neku lovicu kada za koju godinu, nakon još par održanih seminara, napiše knjigu u stilu Alexa Jonesa. Dignut će lovu na naivcima i isfrustriranim vikend konspiratorima, sagradit si neku vikendicu u planinama, i mantrat na sva ta pseudo Nietzcheovska preseravanja."

Svi se nasmiju. Osim Farhide. Jela je u tišini, uvidjevši sa koje strane vjetar puše i da nema nikakvog smisla uključit se u ovaj razgovor bilo kakvim protuargumentima.

Nagledala se, načitala i naslušala ovakvih "individualaca" i " intelektualaca" tokom zadnjih nekoliko godina i provela sate i sate u raznim udrugama, organizacijama, grupama, te ispred komjutora, viseći na raznim forumima i chatovima i ulazeći u gomile, kako se kasnije pokazalo, potpuno bespotrebnih rasprava, bez kraja i bez konca. I bez početka, prije svega.

Uostalom, jednog takvog "polupanja" ima i kod kuće. Doduše, razboritog i čvrstog a po drugoj strani brižljivog, nježnog i romantičnog. Ali ipak, sa njezine točke gledišta, laganog "polupanja". Jest da ga ona voli i da će mu vjerojatno roditi djecu za koju godinu. Jest da se suprotnosti privlače. Svi ti plusevi i svi ti minusi, svi tu kurčevi, palčevi i sve te vagine, oko čega se više manje i sve vrti u životu, htjeli to ljudi sebi priznati ili ne.

Ipak, "polupanj" je "polupanj". Za nju. Kao i ova grupica podvojenih tandema koja igra igru "nabijmo ludog i dosadnog predavača na križ a kasnije odaberimo tko će se sa kime ići jebat". Izbor ionako moje pretežak. Dvije su opcije. One prirodnije. Iako je smatrala da ni tri, pa možda ni četiri, danas nisu izuzetak u ovom dobu raznoraznih eksperimentiranja, daleko od ušiju i daleko od srca staraca ili ljudi koji na ikakav način mogu imati utjecaja ili uzurpirati njihov mali, skučeni, hedonistički svijet. Sve se vrti oko toga da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac. Sva ta teatralna preseravanja, kuloarska prepucavanja i kurtoazijska umiljavanja. Sve to vodi samo k jednom. Seksu.



6. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE STO JE NEPOZNATO


"Ok, pokupim te oko 8", Zahr preklopi mobitel završivši razgovor. Zadnje grupe studenata ulazile su u dvoranu. Nasmije se propustivši još nekolicinu studenata, a onda i sam uđe u halu.

Pričeka dok se svi namjeste, smire i utišaju, preslagujući papire.

"Dakle", započe...

"Spomenute teorije koje teže ka određenim kompromisima među teorijama koje su u suštini potpuno suprotne, zastupljene su u pseudoznanstvenoj i popularnijoj beletrističkoj literaturi. O njima se ne uči u školama i nisu toliko zastupljene u javnosti, ali su svejedno prisutne u dovoljnoj mjeri da čovjek na njih obrati pažnju. Upravo je ovo jako bitno - obratiti pažnju. Nije nikakva tajna da većina ljudi prati samo najpovršnije stvari kakve se daju naći na svakoj tv i radio postaji, te novinama, magazinima i žutom tisku. Većina ljudi, također, ne obraća toliko pažnju na ono što se masovno ne prezentira u javnim medijima ili se na određeni način u istima ne reklamira.

Proces kritike kod pojedinca, samim time postaje strahovito upitan i u tom slučaju se može komotno ustvrditi da takvi ljudi obično traže samo ono sto se nalazi iznad površine. Svaka, ali svaka informacija koja putem javnih medija dođe do nas, je mnogostruko mijenjana, prilagođavana, cenzurirana i na svakojake načine distorzirana. Nalik na dječju igru pokvarenog telefona. Nemojmo se zavaravati da renomirane novinske agencije žive za to da ljudima pružaju potpunu istinu o svemu sto se događa oko nas. Novinske kuće, i one renomiranije i one marginalnije, gledaju prije svega da opstanu i na svoju urednu zaradu. Zarada se najbolje postiže iz senzacionalizma i onoga što ljudima najviše treba i što ljudi najviše traže. Pošto se prije nije znalo što to ljudima najviše treba, mediji nisu bili toliko eksponirani. Danas, mediji diktiraju kako će ljudi ne samo gledati na svijet oko sebe, nego i doživljavati svijet oko sebe.

Znači, ljudima se servira sve na pladnju a većina je sa time i više nego zadovoljna. Prije su u tv programima voditelji ravnopravno debatirali i razgovarali sa svojim sugovornicima. Danas je to rijetkost. Ljudi su željni lake zabave i svega sto im služi za opuštanje. Ono što je malo kompliciranije, poput primjerice, evropskih dramskih filmova, bit ce slabo praćeno zbog sporta, politike, raznih plitkih showova, holivudskih blockbustera ili isforsiranih estradnih glazbenih emisija. Dobro, možda nemam pravo biti toliko subjektivan, ALI, poanta i dalje stoji! Televizija je, uz nekoliko iskra u mraku, poput dokumentarnih emisija i nekoliko emisija o kulturi, izgubila edukativnu nit. Novine nisu ništa bolje. Istina u svemu tome postoji, ali ili se nalazi u malim postocima ili je toliko zakamuflirana i vješto izmješana sa neistinama, da čovjek stvarno mora biti uskraćen za čula sluha i vida, da to ne primijeti.

Tu dolazimo do treće vrste teorija. Takve teorije su obično bizarne, neprovjerene (u nedostatku boljeg izraza), odbacivane, ismijavane ili u najboljem slučaju ignorirane. Pardon, u najboljem slučaju nisu niti doprijele do manjeg broja ljudi, a kamo li do malo šireg ili šireg kruga ljudi. Što je interesantno, većina tih teorija obično nisu ništa više od pukog ploda mašte jednog ili nekolicine ljudi. Ono što je malo interesantnije, je činjenica da postoje teorije koje je malo teže odbaciti, a plod su rada malo većeg broja ljudi, sa određenim renomeom i kredibilitetom (kako za koga, naravno). Ono što je najinteresantnije, je činjenica da se veliki broj tih malobrojnih teorija, gotovo u većini toga podudara.

Ovdje ću iznijeti samo neke od tih malobrojnih teorija, pa tko želi, može ih malo dublje proučiti, a kome se već u startu učine smiješnima, može ih u startu preskočit. Stvar slobodne volje i prava pojedinca da prosudi sam za sebe što mu najbolje odgovara, što mu manje odgovara ili što mu nikako ne odgovara."



DVA: Gdje san dodiruje javu


"Koja je ovo piiiiičkaaaaa maaaateeeeriiiinaaaaa ?", urlao je Dafular, nesvjestan sebe, pogleda prikovanog za ono gdje je maločas bilo sivunjavo nebo. Disanje mu se ubrazalo do maksimuma dok se tresao poput šibe na vjetru. Ili bolje rečeno, dok se tresao kao da ga trese pristojnih 220. I to u hladnoj vodi. Lovio je zrak grčeči se na sjedalu, ričući desnom nogom volan dok je lijevom tražio nekakvo uporište u podu.

Vrtoglavica je bila nesnosna. Nešto je iz predjela trbuha krenulo na gore. Imao je osjećaj da ga tisuće mrava iznutra izjeda, sa unutrašje strane kože. "Jebem ti mater da ti jebem mater", urlao je trudeći se povratit ritam disanja i sliku koja mu je cijelo vrijeme bježala pred očima.

Crnilo mu se i svaki tren očekivao je da će pasti u nesvijest ili još gore, da će se razletit po cijeloj unutrašnjosti kamiona. Gornji dio glave kao da mu je nedostajao i kao da se neka prodorna nevidljiva sila na velika vrata probijala kroz mozak prema vratu i grlu. "Jebo ti pas mater", počeo je histerično plakati i proklinjati.

Podigao je teškom mukom pogled prema nestalom nebu, u nekakvoj jalovoj namjeri da očajnički pronađe nekakvu uporišnu točku u svom ovom bezumlju koje ga je snašlo. Ma kakvi... Sve se samo pojačalo. I pojačavalo. I pojačavalo.

"U pomoć", vrisne iz sveg glasa dok je gubio razum a nekakva nepoznata sila izjedala svaki atom i molekulu u tijelu, poigravala se sa svakim njegovim elektronom i radila dar mar u svakoj sinapsi u mozgu, kao da žanje polje dendrita, vlat po vlat.

"Jebo tiii pas mateer da ti jebo paaaas maaAAAaateRRRR", urlao je u očaju, hvatajući se jednom rukom za grlo, kao da se pokušava osloboditi nevidljive sile, a drugom tražeći kvaku na vratima da izjuri van iz kamiona, za zrak, na slobodu. Tijelo mu se treslo sve jače a gušenje i vrtoglavica postali su nepodnošljivi.

"Isuse Bože...Isuse Bože mileni dragi", hvatao je zrak kroz slogove. "Što se događa ? Što se to jebeno doooogađaa?". Nešto ga je odbacilo nekoliko centimetara unatrag, prema samom dnu sjedišta. Ili je mislio da ga je odbacilo.

Želio je povraćati. Želio je svom silom povraćati. To ga je spašavalo svaki puta. I kada se napio kod Millera za Božić prošle godine. I kada se u Londonu za Wave Shock partiju nabombonirao ekstazijem, hiperventilirao, dehidrirao i izgubio svijest nasred podija te se kasnije probudio ispovraćan, hladnog čela, u šoku, u hladnoj vodi lavaboa, okružen nekolicinom muškaraca koji su ga polijevali po licu i govorili mu da diše polako..."Udah...nos....izdah...usta...taaakooo, samo lagano...sve će bit u redu....samo lagano...sve je u redu...", prisjećao se riječi jednog od njih dok ga je polijevao vodom po vratu i čelu. "Sve je ok, izvući će se", govorio je drugi ostalima. Ili možda za sebe. Nije mogao sada razmišljati o tome, no misli su mu svejedno sporadično ispreplitale jedna drugu i poslagivale se jedna kroz drugu i jedna preko druge.



VI. VANZEMALJCI


"Postoje li vanzemaljci? Ako ćemo ići elementarnom logikom i zaključiti da u životu nismo sreli niti jednog, mogli bismo reći da ne postoje. Osobno, sklon sam vjerovati da postoje. Zašto? Uz vlastiti sustav vjerovanja vjerujem također i vlastitoj intuiciji. Naravno, to nekom drugom ne mora značiti apsolutno ništa. Jedni mogu tvrditi da ne postoje jer nema konkretnih dokaza za to. Drugi će tvrditi da postoje jer nema konkretnih dokaza da ne postoje, iako organski ne mogu smisliti riječ `dokaz`, koja za mene predstavlja samo skup činjenica sa kojima se većina naspram manjine presedanski složi. Ništa više od toga.

Ako ćemo govoriti o činjenicama, e tu je cijela priča već mnogo interesantnija. Sa jedne strane imamo gomilu znanstvenika koji bilo što pripisuju prirodnim fenomenima. Ono što ne mogu proglasiti niti prirodnim fenomenima, pripisuju fenomenima prirodnih fenomena. Meni je savršeno jasno da su neki ljudi u stanju vidjeti vanzemaljce u šalici čaja ili pod krevetom. Sve bi bilo prekrasno da se radi o malenoj brojci paranoičnih individualaca koji drhture puni tikova ispred kamera i nepovezanim glasom pričaju kako su ih oteli Pokemoni, Miki Maus, Pajo, Šiljo, Štrumfovi ili Leteći Medvjedići. No, bojim se da je cijela ta priča oko vanzemaljskog fenomena malo šira, dublja i slojevitija. Ljudi obično grade mišljenja na temelju onog što pročitaju u novinama, vide na javnoj televiziji ili pročitaju u dvije tri knjige koje su prevedene na ovim prostorima. I naravno, zaključe da su sve to gluposti.

Ok. Ajmo opet malo koristit elementarnu logiku pa konstatirat da je svemir ogroman. Ako ima i granice, iz naše perspektive još je uvijek " beskrajan ". Ili stvarno beskrajan. Milijarde planeta i stotine milijuna sunaca. Milijuni galaksija. Sve brojke su, pretpostavljam, još i minorizirane u odnosu na (vjerojatno) stvarne brojke.
Moje pitanje je: koliko čovjek treba biti lud da previdi te brojke i bez imalo problema konstatira da je apsolutno nemoguće, da osim Zemlje, u cijelom svemiru postoje desetine, stotine, tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća, milijuni ili milijarde naseljenih svjetova?!?!?!

I da nitko nikad nije tvrdio da je kontaktirao vanzemaljce, da priče nekih ljudi nisu inspirirale autore sf romana, crtanih romana, serija i filmova, sve bi to bilo prilično dovoljno da kažemo da NE MOŽEMO ustvrditi i biti sigurni da život u svemiru ne postoji. E sad, ljudi kao ljudi, vole sebe smatrati nečim što je toliko superiorno, toliko uzvišeno, toliko iznad, over i uber svih i svega, svega i svačega, da su se u stanju čudom čuditi, kako pobogu može u svemiru postojati neka rasa. Ajde ok, mogu postojati neke primitivne...neki jednostaničari, možda. Ali, da postoje razvijenije civilizacije od nas? E, to nikako!"



JEDAN : Gavin shvaća da mu Ksander počinje ići na kurac


"Stoj, stoj, stoj, stoj, stoj", reče Gavin, pogledavši prezirno prema Ksanderu koji je jednim pokretom ruke "ugasio" rešetku. " To je samo niz paradigmi. Sve to ne drži vodu. Kako bi čovjek preživio sve te eone uz takvu limunadu infiltriranog "bezdušja"? Pa buna bi se digla već prve tisućice. Među `onima sa dušom`", pokazujući Ksanderu prstima obje ruke znak navodnika po zraku. "To bi im dopizdilo prije ili kasnije, pa bi kad tad podigli bunu protiv bezdušnika". Opet znakovi navodnika po zraku.

"Ne nužno", reče Ksander u svom diplomatskom tonu. "Ljudi su tijekom tisuća i tisuća godina bivali sve više i više udaljeniji od objektivne realnosti, tako da je s vremenom postalo normalno da abnormalno zamijene za normalno a normalno za abnormalno. Jednostavan mentalitet žrtve predvidljiv u svim svojim obrascima."

"Ne znam... Vjerujem da je takvih teorija kroz povijest bilo masu. Dokazanih i nedokazanih od tadašnjih znanosti", Gavin će nezainteresirano.



VII. VANZEMALJCI


Profesor Zahr uzvratio je djevojčin pogled iz prvog reda. " Kasnila je, nije prijavljena na seminar, a izgleda da je najzainteresiranija od svih ovdje prisutnih", pomislio je.

"Prvo, kako bi oni putovali do nas kada MI nismo još niti primirisali brzini svjetlosti, a kao što je opće poznato, jedino bi nam warp pogoni mogli pomoći da putujemo u najudaljenije djelove poznatog svemira. I tako razmišlja većina ljudi, zaboravljajući pri tome, da se još nismo niti malo maknuli sa elementarne fizike, a kvantna fizika proglašava se utopijom čim se udalji od tvrde i ustaljene znanstvene doktrine. Znanost uzima samo ono što joj je potrebno da se opravda ono što većina ljudi smatra racionalnim. Planck se ignorira, dok se Newton diže u nebo a Einsteinove najjednostavnije jednadžbe smatraju svetinjom i nečim što nitko ne može prevazići. Ako to nije znanstveni mainstream, onda ne znam što jest?!

Kvantna fizika i kvantna mehanika, kao i sve ono što se smatra istraživanjima `propalih` znanstvenika, dakle, pseudoznanošću, na potpunim su marginama znanstvenog undergrounda. Raketni program od početka je bio osuđen na propast, a to što su ljudi malo mrdnuli van Zemlje i eventualno malo hodali po Mjesecu...velika stvar. Milijarde dolara potrošenih na 90 posto neuspjelih eksperimenata. Jedino što se pokazalo progresivnim bilo je odašiljanje satelita i to pretežito u vojne svrhe. Dakle, Einsteinov životni rad sveden je na to, da na temelju njegove brilijantnosti naprave atomsku bombu koja je odnijela tisuće života (i čije se posljedice osjećaju i dan danas), a životni rad tisuća rocket scientista sveden je da se u orbitu lansiraju sateliti koji se koriste u vojne svrhe. Mobilna telefonija? I to, ali niti blizu prioriteta.

Ali opet, naše rakete koje izgledaju poput prastarih puščanih metaka i koje uzrokuju da NASA-ini znanstvenici otvaraju šampanjac svaki puta kada se neka ne raspadne još u atmosferi, mjerilo su superiornosti tehnologije kojom `polagano ali sigurno kročimo po svemiru`. Vama se to čini smislenim? Meni ne. Tako da, svaki puta kada se na vojnim radarima ili na radarima kontrolnih tornjeva avio kompanija pojave čudne točkice, koje mijenjaju smjer, brzinu, kut i nagib, i još bezobrazno nestanu u djeliću sekunde, znanstvenici mogu komotno, zavaljeni u naslonjače, ustvrditi da je NEMOGUĆE da su to letjelice neke (ili nekih) razvijenijih civilizacija. Upamtite, rakete su mjerilo kozmičke superiornosti i nema šanse da se nekakvi čudni tanjuri li cigare šepure po nebu jer se to kosi sa zakonima gravitacije.

E, tu im u usta upada Bob Lazar. Znanstvenik koji je godinama radio za NASA-u i koji je dobio nogom u dupe čim je počeo tvrditi da je bio dio tajnog NASA-inog projekta suradnje sa vanzemaljcima i da je na svoje oči imao prilike vidjeti jedan NLO, ući u njega i prodiskutirati sa vanzemaljskim znanstvenicima na kom principu radi. Znam, ovo zvuči smiješno. No ne zvuči više nimalo smiješno kada Lazar počinje u detalje opisivati vanzemaljsku tehnologiju i koristiti formule koje su Zemaljskim naučnim krugovima još prilično nepoznate. Dovoljno je samo reći da svaka vanzemaljska letjelica, prema riječima Boba Lazara, ima oko sebe vlastito gravitacijsko i elektromagnetko polje. Gravitacijsko da može mijenjati smjer, kut, brzinu i visinu po volji, a elektromagnetsko da može prolaziti kroz ono što mi nazivamo četvrtom i petom dimenzijom.



PET: Da li je pesimist zaista optimist sa iskustvom?


"Bože, koji debil", pomisli Ksander zadržavajući emocije na uzici. Nije prvi puta da se ovom, za semantiku i spoznaje uskraćenom "panju", mora opravdavat za sve što kaže. Kako li je samo progurao Fazni Pomak i ušao u Konačan Pomak? "Svemir je, bit će, mjesto puno nepoznanica i upitnika", pomisli gledajući Gavina kako odlazi do sonara. "Bolje da ovoga puta šutim jer stvarno mislim da ću pogazit sva svoja pacifistička načela i udarit ga šakom u glavu, a zatim mirno sjest pred konzolu kao da se ništa nije dogodilo". Oči su ga počele boljeti.

Izgleda da je ili nešto zadržalo Xerona ili će se spustiti neko drugo biće i maknuti mu bol. Pogleda ulijevo prema Michaelu i ekipi za mjerenje magnetkog polja Druge Ravnine koju je hipersvemir povezivao sa Prvom Astralnom Sobom ili kako su svi oni na platformi voljeli reći - Predsobljem Svijeta Mrtvih, ogromnim astralnim zbirom bezbrojnih Univerzuma prožetih eteričnim oblicima života. Nemalo puta se dogodilo da se neka izgubljena duša prišulja platformi ili neki astralni entitet sa Kapije, pretežno zmajskog ili reptilskog obličja zaposjedne prostor ispred platforme i počne vući energiju iz zaštitnog polja i svih njih.

Samo je jednom bilo kritično, do sada, kada je ogroman crnozmajski entitet u pratnji nekolicine demona zaposjeo vanjski rub platforme i direktno, tko zna kako probivši vanjski i unutarnji štit, počeo svima na platformi vući vitalnu energiju van, kroz srčanu čakru. Sibius Anar bića na vrijeme su intervenirala, ali je ipak nekolicina radnika završila u stacionaru u nexus komorama, gdje im se vitalna energija danima vraćala, pošto su Sibius Anar bića zaključila da su oštećenja prevelika da im se sva energija, putem njih, vrati istog trena, pošto bi se vjerojatno ili rasprsnuli u tisuću komadića ili bi promijenili instantno oblik u srednje astralni, na način da bi duše jednostavno izletjele iz tijela, u nemogućnosti da se vrate u, kako su na platformi voljeli reči - Planetarne Tetrapakove.



VIII. VANZEMALJCI


"Da je u pitanju samo Bob Lazar, ok. No tokom zadnjih 35 godina počinje u javnost istupati niz renomiranih znanstvenika koji su radili za vojsku, mornaricu, avijaciju, NASA-u i još poprilično mnogo vladinih organizacija. 2005. godine održan je ogroman summit manjeg dijela njih, nazvan Disclosure Project, gdje se oko 150 znanstvenika okupilo da bi argumentirano i dokumentacijski pojasnili sa čime su se sve susretali. Napomenimo još jednom da su dotični znanstvenici samo vrh ledene sante onih koji su imali bliska ili manje bliska iskustva sa NLO-ima. Meksička vlada 2004. godine priznala je postojanje NLO-a i dala hrpetinu video dokumentacije koju znanstvenici nikako nisu mogli objasniti", reče Zahr i pogleda na sat. Još tri minute do kraja druge petine.

"Priče o susretima sa NLO-ima, otmicama, mutilaciji stoke i ljudi i ostalih ugodnih i neugodnih stvari, mogu se naći na svim djelovima planete, među ljudima svih staleža, boja i zanimanja. Interesantno je da se ovdje ne radi o pukim pričama čobana sa Anda, koji žvaču lisće koke i vide `svašta` oko sebe, ili shamana koji na ayahuasci ili pejotlu komuniciraju sa `svim` i `svačim`. Sve su ovo normalne priče normalnih ljudi. U masi slučajeva pribjegavalo se detektorima laži, regresivnoj hipnozi i najveći dio njih uspio je proći sa nepromijenjenom pričom i zbunjenim izrazima ispitivača koji nisu znali što da misle o svemu tome.

Uglavnom, previše je činjenica, svjedoka, istovjetnih priča i detalja koji se slažu u svim segmentima, da bi se sve to moglo komotno objasniti.

Većina je od vas čitala Danikena. Neki su možda pročitali i Sitchina. Nemojte se naći uvrijeđenima, ali niste pročitali skoro pa ništa. Čast i jednom i drugom autoru, ali oba predstavljaju samo pučkoškolsku čitanku prema onome što je napisano i istraženo u zadnjih 25 ili 30 godina".

Zahr prekine predavanje dvije minute ranije. Izađe iz kabineta rekavši ostalima neka pričekaju zvono.



DVA: Gdje san postaje mora


Nije mogao povraćati. Koliko se god trudio, napinjao grlo i simulirao zvuk izlaska bljuvotine, jednostavno nije mogao ništa ispovraćat. Napinjao se na sjedalu, ovoga puta fokusirajući pogled na podkrovlje kabine te zvjerao pogledom po smeđoj presvlaci. "Ovo nije moguće. Ovo jebeno nije moguće", ridao je i grčio se osjećajući kako neka čudna energija prelezi u noge, pa u sakralni dio, pa u gornji dio trbuha.

"Aufff, auffff", stenjao je počevši očajnički udarati po drugom sjedalu. Lijeva ruka još je bila napipavala kvaku. Napne se ne sjedalu koliko je god mogao. Lupi polusnažno glavom o naslon sjedala. Skrene pogled prateći ruku i napipa kvaku. Osjećaj koji je imao dok je pokušavao obuhvatit kvaku prstima, bio je ravan nuli. Čak i gore, ukoliko tako nešto može biti mjerilo. Neki apsurd o pozitivnim i negativnim brojevima i vrijednostima prođe mu kroz glavu ali on ga isti tren odbaci kao potpuno nebulozan i nepotreban podatak.

U prstima nije imao osjećaj čvrstoće. Koliko god da pritiskao kvaku, prsti kao da su mu bili kao od spužve ili od papira. Kao da pokušava otvoriti vrata sa lignjom ili hobotnicom u ruci. Prisili se premjestiti desnu ruku. Stavi je na lijevu i pritisne kvaku. Kvaka se istovremeno spusti i škljocne. Vrata se otvore i Dafular ispadne na snijeg, koprcajući se po zaleđenoj zemlji.

Pokušavajući se lagano pridići, padne opet na zemlju, ovoga puta nosom uranjajući u udubljenje između dva malena humka zaleđene zemlje. Mirisao je snijeg i osjećao toplinu koja je dolazila iz malenog prostora kojeg između nosa i zemlje, kojeg je hermetički zatvorio licem. Ostane kratko vrijeme u tom položaju. Činilo mu se da jedva, ali jedva popušta intenzitet toga...nečega.

"Udah...nos...izdah...usta...huh...huh...", usporavao je disanje osjećajući ugodu u balansu hladnoće ledene zemlje na nosu i licu i toplog ali sviježeg zraka koji mu je strujao kroz nosnice. "Huh, huh", disao je ravnomjerno, gotovo normalnim tempom. Lupio je desnom šakom po zemlji i osjetio bol u u bridu dlana. Okrenuo se polagano na bok, pa na leđa. Ostao je ležati sklopnjenih očiju, osluškivajući vlastito bilo i uživajući u svakom pojedinom udahu.

Tek sada je primijetio da se još trese, ali sasvim lagano, dok je vrtoglavica skoro nestala.

Usudio se otvorit oči. Nebo je bilo sivo, kao da ništa nije bilo. Kao da nije uopće ni nestalo. Ako je uopće i bilo nestalo. Nedoumica mu se raspadne gotovo istog trena. Trebalo je samo pogled spustiti prema dolje. U kojem god smjeru pogledao, vidio je isto. Spopadne ga opet strah kada primijeti da su rubovi horizonta još uvijek bez neba. Umoran i iscpljen, ovoga puta promotri to..."bezneblje". Nije svemir. Nije niti praznina, rupa neka. Nije ništa od onoga što je ikada u životu vidio, mogao pojmiti ili vezati neku asocijaciju uz to. Ovo što je gledao, nadilazilo je za par kopalja njegovu percepciju.

Zaklopio je oči...I zaspao.



IX. VANZEMALJCI


Zahr nesigurno krene hodnikom dok je vrtoglavica postajala sve jača i jača. Uđe u kabinet i umije se hladnom vodom, pljesnuvši se nekoliko puta snažno po stražnjem dijelu vrata. Krene do masivnog stola i obiđe ga u nekoliko koraka. Sjedne na kožnatu fotelju i sklopi oči. Ostavi ih zatvorene nekoliko trenutaka, a onda ih opet otvori i posegne za telefonom. Uzme slušalicu u ruke i okrene broj.

"Da ?", začuje se glas s druge strane.

"Gdje si, Zavore, stari hermetičaru, šta ima?, nasmije se Zahr.

"Ooo, pa gdje si, cigane stari", sa druge strane se čuo smijeh. "Jesi još živ ? Nisu li te pokopali zajedno sa ostacima one ruševine u kojoj predaješ?"
"Da bar jesu", kaže Zahr hineći zabrinutost. "Ovako, još muku mučim sa svim i svačim što mi stane u vidno polje".

"Ajde, ajde, ne pretjeruj", posprdan glas brujao je sa druge strane. "Uvijek si bio jedan od onih koji otpisali i završili dan prije nego li je u stvari i počeo."

"Idi u kurac", glumio je Zahr ljutnju.

"Jel još obilaziš onu periferiju svakoga dana ?"

" To uopće ne moraš pitat", reče Zahr. "Znaš da je ta periferija retrospektiva postojanja cijelog grada koji je kasnije niknuo do nje. Jednostavno me podsjeća na neka bolja i mirnija vremena".

"Pesimist, kao i uvijek."

"Nego", otpoče Zahr : "trebao sam te zbog nečeg.."

"Ma, naravno, ti samo zoveš kad nešto trebaš".

"Ne, stvarno. Zadnjih pola sata imam nekakav deja vu a zadnjih nekoliko minuta vrtoglavicu kao da mi je netko stavio crvotočinu na epifizu".

"Misliš da te netko skenira ?", priupita Zavor.

"Ne znam", odgovara Zahr nesigurno. " Znam da si ti bolji u tim stvarima...Pa...Ako bi mogao na neki način pogledati da li možda netko želi `općiti` sa mnom...preko astrala", slabašno se nasmije.

"Ajd pričekaj pored telefona pa ti se javim za pet minuta", reče Zavor, "znaš, imam gužvu na poslu. Pred božična gužva, zadnji sastanci i to... Morat ću otić do toaleta da se u miru skoncentriram. Ovdje u kancelariji nemam mira da ga jebeš.

"Ok, ajd".

"Ajd".


Telefon zazvoni za dvije minute.

"Momak, netko ti žešće prčka po glavi", kaže Zavor poluzabrinutim ozbiljnim tonom.

"Jel opasno", upita Zahr, više zbunjeno nego uplašeno.

"Ha, tako- tako. Kako se osjećaš ?".

"Iscijeđeno i umorno. Ali vrtoglavica ko da je prestala".

"Ja sam ti šibnuo nekoliko zaštita", kaže Zavor. "Trebalo bi biti dovoljno za nekoliko sati da spriječi bilo kakve uzurpacije".

"Hvala ti stari puno", reče Zahr. " Ne znam stvarno odakle je došlo". Nisam neka krupna riba da mi ovi iz Tajne Vlade pošalju nekog Deltu da me uništi theta skeniranjem", pokušao se našaliti.

"Slušaj", reče Zavor ozbiljno. "Ovo ti radi netko iz blizine. Ne napada te nego jednosavno želi vidjeti što ti je u glavi. Izgleda da namjera nije zla, ali energija je prilično drevna. Slažući ti zaštite i mičući energiju sa tebe, osjetio sa nekakvu prisutnost neke ancientuoze kako prolazi blizu mene da vidi šta ja to radim". Zavor je ušutio za trenutak a onda nastavio. "Pokušaj malo proučiti ljude iz svoje sredine i sa kojima si u kontaktu zadnjih dva, tri sata. I ako nešto još treba, zovni me. Nemoj da te čekam sljedećih tri mjeseca da se javiš opet", reče u nekakvom polušaljivom tonu.

" Neću, ne beri brigu. Hvala ti, starac. Čujemo se".

Zavor poklopi sa druge strane.

Zahr krene do predavaone.


- - - - -


"U moru teško zanemarivih činjenica i dokumentacije ljudi koji su bili u kontaktu sa vanzemaljcima (najčešće putem samog vizualnog promatranja ili putem otmica), broj onih koji tvrde da u rukama imaju nešto konkretno u vezi vanzemaljskih rasa vrlo je malen. Iako je malen i u većini slučajeva manje kredibilan od prvih slučajeva, daleko od toga da je potpuno zanemariv.

Medju istaknutijima je Stewart Swerdlow, znanstvenik koji je radio početkom osamdesetih godina u Montauk Projektu, tajnom projektu američke vojske, koji je trebao biti nastavak Filadelfijskog Eksperimenta. Općepoznata činjenica je da je tijekom Filadelfijskog Eksperimenta ratni brod U.S.S Eldridge potpuno nestao sa radara. Manje poznato je da je brod - potpuno nestao. Dokumentacija iz Montauka i Filadelfijskog Eksperimenta danas je dostupna i svatko zainteresiran može malo googlat i pronaći što želi (ako želi, naravno). Ono što je krasilo Montauk, nije bila samo poveznica sa Filadelfijskih eksperimentom, već usavršavanje tehnika doktora Willhelma Reicha u svrhu masovne mentalne i umne kontrole ljudi."

Zahr se nakašlje i nastavi.

"Ljudski mozak je ništa više nego jedan veliki lijepi organski software koji se može pod hipnozom i putem djelovanja elektromagnetskih, svjetlosnih i zvučnih impulsa fragmentirati i defragmentirati po volji. Stewart tvrdi je radio kao programer za vanzemaljske rase, u svrhu manipuliranja kolektivne ljudske svijesti. Također se tvrdi da je rađeno na putovanju čovjeka kroz hipersvemir (supersvemir) putem Delta T antene i stolice iz Montauka (utjecaj elektromagnetkog polja unutar oktaedra na DNK subjekta, korištenjem Hartmanove mreže i titranjem geoloških struktura - između ostalog).

Ono što opisuju Stewart and Co., ne razlikuje se od sličnih priča iz tajnih vanzemaljskih baza smještenih na području južnog dijela SAD-a i Novog Meksika.

Što se tiče poznatih Danikenovih teorija o astronautima iz svemira koji su prije milijun godina posjetili ili prebjegli na zemlju i stvorili ljudsku rasu, ili Sitchinovih teorija o legendarnim Enkijima i Anunakijima koji su također stvorili našu rasu, Stewartove teorije su daleko šire i obuhvatnije. Stewart spominje 12 rasa jednu rasu, koje su dale svoj DNK i kreirale ljudski rod. Ovo se u nekoj mjeri podudara sa Danikenovom teorijom i Sitchinom i njegovom teorijom o Edenskom Vrtu. Od svih rasa koje Swerdlow spominje, najčešće čuta imena kod ostalih autora (čiji je rad potpuno nevezan uz Stewartov), su Greysi (Graysi, Grejevi) ili mali sivi (ljudi kažu mali zeleni) sa insektoidnim očima. Stewart tvrdi da oni nisu imali nikakve veze sa stvaranjem ljudskog roda već da su samo radnici i svojevrsni robovi jedne daleko moćnije rase koja ih je sama stvorila. Ta se druga rasa spominje kod dosta izvora, i koja je zadnjih godina otvorila mnoge kontroverze u NLO i pseudoznanstvenim krugovima, a to je reptilska, Draco ili Drakonijanska rasa.

Znam da neki ljudi vrište od smijeha kada čuju za ovo, ali, ne postoji niti jedna drevna civilizacija koja ne spominje reptile u mitološkom ili u čisto pučko predajnom obliku. Kipovi, freske, priče i legende kod većine se naroda poklapaju. Istina je da su mitovi puni simbolike. Opet, pune su je i religijske svete knjige, tako da je opet u pitanju stvar individualniog sustava vjerovanja. U dosta svjedočanstava, uz sivu se rasu najčesće spominje reptilska rasa. Obje rase su navodno čisto zlo i služe višoj kasti astralnih demona, otimaju ljude i koriste ih kao energetske baterije držeći ih u zatvorenom oboru zvanom Zemlja. Swerdlow također opisuje povijest svemira od njegovih početaka, evoluciju rasa i ratove koji su se vodili u doba dok je naša planeta bila još užarena lopta (i prije). Star Trek ili ne, utopija ili ne, paranoja ili ne... ili samo čiste gluposti, o tome najbolje da odluči svatko za sebe.

Rase koje se jos spominju kod Stewarta i kod nekih drugih i starijih izvora, poput Alexa Colliera, iako ne toliko često ko siva i reptilska rasa, su Pledijska (Nordijska) rasa (humanoidna rasa jako slična ljudima), Sirius A rasa (vitka visoka bića koja su na najvišem stupnju svijesti i tehnologije) i Rigelska rasa (bivša humanoidna rasa koju su reptili genetski dotjerali do ružne izopačene rase koja danas navodno nalikuje više greysima nego ljudima i koja danas služi reptilima). Navodno da ako se stvari ubrzo ne pokrenu u samoj ljudskoj svijesti i ukoliko se ne ubrza ljudski spoznajni proces, čeka nas sudbina Rigela. Dosta izvora objašnjava da su rase na višem stupnju svijesti i kreću se u dimenzijama (denzitetu) iznad naše, dok se našom dimenzijom mogu služiti po volji i kretati se van našeg linearnog vremena i našeg trodimenzionalnog prostora te da mogu kontrolirati naše vrijeme i naš prostor po volji.

To možda najbolje i najzornije objašnjavaju Alex Collier, na temelju svojih kontakata sa Andromeda rasom, te Laura Knight - Jadczyk i Arkadiusz Jadczyk, na temelju višegodišnjih iskustava sa channelingom i kontaktima sa Kasiopeja rasom. Laura i Ark ukazuju da je moguć kontakt sa višim rasama na čisto mentalnom i misaonom nivou. Ako uzmemo u obzir hermetički princip da je sav svemir mentalan a misao da je esencija realnosti, mogao bi se naći smisao u svemu tome. Iako je sam izraz channeling (kanaliziranje) dosta podvrgnut kritikama i smatran nečim što je potpuno nemoguće, informacije koje su iznijeli Laura i Ark u Kasipejskim Transkriptima (Cassiopaea) su i više nego intrigantne, pogotove one koje se tiču vanzemaljskih rasa, dominacije sive i reptilske rase, multidimenzionalnosti, stupnjeva svijesti, denziteta, kvantne fizike i kvantne mehanike, genetike, paralelnih univerzuma i simultanosti. Ukratko, metafizika.

Milton William Cooper i Carla Turner bavili su se istraživanjem vanzemaljskih otmica i općenite agende vanzemaljskih rasa na Zemlji. Carla Turner umrla je od tumora 1996. godine, dok je M.W. Cooper ubijen u jednom američkom rezervatu pod bizarnim okolnostima. Senzacionalizam ili ne, potpuno je nebitno. Autori koje sam naveo samo su jedni od malobrojnih koji se bave (ili su se bavili) tematikom ufologije i općenito vanzemaljaca. Interesantno je također, da je Gene Roddenberry, legendarni tvorac Star Trek serijala (Zvijezdanih Staza), inspiraciju o vanzemaljskim rasama dobio nakon nekoliko channeling kontakata, nakon što se povezao sa poznatom spiritisticom i medijem Phyllis Schlemmer. Za kraj bi jos bilo dobro napomenuti da vanzemaljsko pitanje svakog dana ima sve više i više interesenata, no opet, bez poznavanja svijesti i samih sebe, teško da ćemo moći i nazrijeti djelić istine o samim vanzemaljskim rasama."



ČETIRI: Silazak


Slijedeći zraku svjetlosti, Xeron krene u linearno spuštanje po fazi. Međudenzitetski silazak uvijek je na njega djelovao kao ulazak u atmosferu za astronauta. Prstenovi svjetlosti približavali su se i udaljavali u spiralama dok je lebdio polagano prema dolje u zrakopraznom prostoru koji je odjeljivao eter od granice Astralnih Soba. U daljini su se vidjela brda Sinoptikuma preko kojih su pulsirajući kvazari plesali svoj dinamičan ples u nekom nepravilnom, sinkopiranom ritmu. "Bože", pomisli Xeron. Svaki puta kada bi prolazio u niže ravnine na ovaj način, nije mogao sakriti svoje divljenje izvorima preko kojih Apsolut djeluje na niže astralne i apsolutno sve fizikalne ravnine. "Vidio sam Kapije gdje nastaju svi vjetrovi i Izvor gdje nastaju sva mora i rijeke", prisjetio se Enochovog zapažanja kada su ga Anđeli proveli kroz razne astralne ravnine.

Nije li i Thoth / Hermes mudro rekao: "Vidio sam planete veće od galaksija i entitete veće od planeta", također opisujući svoju ascenziju i putovanje astralom. He he, malo njih zna da da su oba entiteta ustvari on, Xeron glavom, bradom i promjenjivim oblikom. On, Xeron, Kozmički Svetitelj, Uzašli Majstor, Ascendirano Biće Svjetlosti i Produžena Ruka Apsoluta, on čija rasa je njegovala Drvo Sephirota i rješavala kozmičke pobune i razne pokušaje uzurpacije harmonije u Kosmosu, dok su planete bile još udaljeni astralan san a galaksije samo izmaglice u povojima. Oni koji su postavili najčvršće granice naokolo Svemira Kaosa, da se ne širi u nove Univerzume. Bijeli Zmajevi, Paa Tal, Sijači Života, Kozmički Diplomati, Čuvari Balansa te, ugrubo rečeno, birokrati Svevišnjeg Izvora Apsoluta koji su prvi došli do rješenja kako da se Ain Soph, Dah Jednoga, Sophia ili Božanski Sveti Duh, proširi na svaku nižu ravninu koja je stvorena.

Nisu li im Kerubimi osobno odali priznanje a nacija Seraphima najdublje poštovanje, kao rasi koja nije nastala spuštanjem iz krugova Apsoluta, već uzdizanjem iz milijardi i milijardi, trilijardi i trilijardi godina napretka. Nisu li im Thronesi otvorili Put obasjan lovorikama i čistom svjetlošću, prema Apsolutu, kao rasi koja je pokazala da je zaslužila poštovanje Najviših Božanskih Kreacija. Biti Pripadnik Sibius Anar rase, sa sobom je vuklo počasti ali i ogromne odgovornosti, kojih bi se rijetko koja skupina visokih astralnih entiteta uhvatila sa zadovoljstvom. Oni, Sibius Anar, marljivi radiše i ponos u kruni Tvorca, opet su pokazali koliko nivoa svaka pojedina Igra Postojanja može imati, kada su se sami odlučili prvi inkarnirati u najnižu fizikalnu ravninu i krenuti prema gore, putem inkarnacija, uzimajući samo kratak predah između dva života u fizikalnom. Danas, danas je to gotovo trend. Svi se žele inkarnirat i svi žele osjetiti breme fizikalnosti na sebi. Kažu da nema boljeg osjećaja kada duša ponovo iskoči van iz tijela i vrati se Kući. Iskreno... i nema.



X. ASTRALNI ENTITETI I SVE TAJNE UNIVERZUMA


Zahr osjeti laganu vrtoglavicu, ali ovaj put ne iziđe iz hale. Pokuša se što bolje iskoncentrirat na predavanje.

"Za ova područja ne moram niti napominjati koliko ima svjedočanstava kroz stariju i noviju povijest te koliko ima raznoraznih oblika dokumentacije u vezi navedenih tema.
Govoreći o bilo kojoj od tih tema, moramo imati jasno iskristaliziranu jednu misao - svi navedeni oblici (entiteti) nisu materijalne prirode i ne pripadaju materijalnoj prirodi. Dakle, sa materijom kakva je nama poznata, nemaju apsulutno nikakve veze. Neki od nas vjeruju u život poslije života, neki ne vjeruju. Neki opet vjeruju u život prije i poslije života, neki opet, ne vjeruju. Sasvim nebitno i, da opet napomenem, stvar sustava vjerovanja pojedinca.

Da li umiremo i stvarno umiremo, na bilo kojem planu, da li dalje odlazi misao, da li dalje odlazi naše eteričko tijelo (duša), da li idemo u Raj, Pakao, u Valhallu, da li se inkarniramo kroz reinkarnativni proces, da li smo bili i da li ćemo biti obuhvaćeni kotačem Dharme ili samom Karmom, da li ćemo otići na neko mjesto iz naših najdivnijih snova ili noćnih mora, nitko sa sigurnošću ne može reći".

Vrtoglavica prođe istovremeno kao što je i došla.

"Kod ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, priče se preklapaju gotovo do najsitnijih detalja. Kod ljudi koji su doživjeli astralnu projekciju, također. I jedni i drugi vidjeli su sebe - van tijela. Prvi su u 99 posto slučajeva vidjeli sjajnu i blješteću bijelu svjetlost. Sve se ovo poklapa sa dosta religijskih, mitoloških i okultnih tekstova. Regresivnom hipnozom mnogi ljudi su `odlazili` u prošle živote. I tako dalje, i tako dalje...

Znači, nešto bi ipak moglo postojati. Naravno, poštujem volju svakog pojedinca da ustvrdi da ne postoji ništa nakon smrti.

Na temelju visegodišnjeg iskustva i proučavanja navedenih tema, teško da mogu ostati suzdržan i objektivan, tako da se unaprijed ispričavam što neka moja razmisljanja, do kojih sam došao na temelju teoretskog, spoznajnog i praktičnog procesa, neće možda zadovoljiti većinu u pojedinim, gotovo svim ili apsolutno svim segmentima.

Kada govorim o teoretskom ili teorijskom procesu, prije svega mislim na literaturu koju sam jednim manjim djelom naveo čijim ću autorima biti vječito zahvalan što su mi u određenim periodima života postepeno otvarali oči svojim mislima, djelima, idejama i stavovima.

Pod spoznajnim procesom, prije svega mislim na intuitivne i emotivne spoznaje, kada sve usvojeno teorijskim putem, bude potpuno absorbirano u cijelom čovjekovom biću. Jednostavno, shvaćanje i čitanje emotivnim centrom, srčanom čakrom ili samim srcem (kako kome bolje odgovara) i pretvaranje cijelog teorijskog procesa i tuđih misli u svoje vlastite putem takozvane metode Fulcanellijevog čekića, tj. postepenog razbijanja teorijskih djelova raznih materijala dok se ostanu sitni djelići koji se upotpunjuju u vlastiti spoznajni mozaik. Bilo bi pretenciozno reći da je moj vlastiti mozaik potpuno složen, jer bih istog trena sam sebi skočio u usta i postao kontradiktoran sebi. Nipošto. Ali, smatram da je i ovo, možda za nekoga malo, meni strahovito bitno i da je to nešto što me čini strahovito ponosnim što živim i što imam priliku učiti i spoznavati".

Iznenada, djevojka iz prvog reda ustane kao da ju je nešto ubolo i brzim korakom počne koračat prema vratima, mrmljajući nešto u prolazu, kao "Ispričavam se", ili nešto slično.

Zahr neprimjetno kimne glavom i nastavi.

"I na kraju, pod praktičnim procesom, ili procesom praktikuma, mislim na meditacije, kriya yogu, pranayama yogu, reiki, vrill, kundalini tehnike te razne oblike duhovnih vježbi i tehnika, o čemu ću više pričati malo kasnije."

"Dakle ovako. Udahnite duboko", Zahr se nasmije.

"Čovjek je savršena božanska kreacija koja predstavlja savršen spoj materije i antimaterije, fizičkog i eteričkog, opipljivog i duhovnog. Čovjek je Svemir za sebe, cjelina koja obuhvaća Univerzume i dio cjeline koja tvori Kosmos.

Čovjek se sastoji od milijarda Univerzuma koji se nalaze u svakom čovjekovom atomu, a opet, čovjek predstavlja jedan (gotovo najmanji) dio jednog Univerzuma. Čovjek je simultano biće koje istovremeno egzistira na različitim nivoima postojanja, od kojih su neki viši od našeg, a neki niži. Neki `lijevo` od našeg. A neki `desno`.

Čovjek simultano postoji i `hijerarhijski` i `paralelno`. Univerzuma ima beskonačno mnogo. Protežu se kroz materiju, kroz astral i kroz hipersvemirsku ravninu koje se kasnije u obliku antimaterije na određene načine povezuju sa djelovima materije i tako kreiraju nove Univerzume.

Čovjek je spoj duše, uma i tijela. Kad tijelo umre, duša i um idu dalje. Duša i um tvore svijest, podsvijest i supersvijest. Podsvijest je cijelo vrijeme na određene načine povezana sa astralnim nivoima dok je supersvijest povezana sa hipersvemirskom ravninom. Kroz proces reinkarnacije, čovjek prolazi `razrede` i savladava lekcije koje određuju na koji način će se manifestirati i kako će se manifestirati u slijedećoj inkarnaciji.

Sporije savladavanje lekcija - duži inkarnativni proces za dušu. Pricip putovanja duše kroz inkarnacije i nivoe svijesti mogao bi se opisati poput jajeta sa bjelanjkom i dva žumanjka ili dva nasuprotno okrenuta kišobrana. Prvi i posljenji nivo su svjetlost i misao - Jedno i Sve.

Zatim idu nivoi (bilo gdje u cijelom Univerzumu):

- subatomski, nivo povezanih atoma (minerali, stijene, biljke, jednostanični organizmi)

- nivo insektoidnog i sličnog života, nivo životinjskog (animalnog) života

- nivo ljudskog i ostalog humanoidnog i nehumanoidnog života (gornja fizikalna sfera)

- nivo višeg vanzemaljskog života (donja astralna ravnina)

- kontemplacijski nivo (srednja stralna ravnina) gdje odlazi duša koja `čeka` da `ide dalje` i ravnina u kojoj prebivaju općenito sve duše nakon što napuste bilo kakav oblik materije (tijela i slično), te u kojoj obitava naše Više JA

- nivo viših oblika svijesti (viša astralna ravnina ) u kojoj obitavaju anđeli, arhanđeli, demoni i ostali visoki entiteti koji su većini ljudi gotovo nepoznati ili potpuno nepoznati

- nivo na kojemu obitava naše Najviše JA - (Oversoul, Nad Duša, po nekima Karma) JA iznad svih oblika simultanosti i JA koje određuje gdje ćemo se i kako ćemo se inkarnirati i kakve lekcije ćemo prolaziti (visoka astralna ravnina)

Svaka ravnina dijeli se na sedam pod ravnina.

I na kraju (i početku):

- već spomenuti nivo Jednog, Izvora, Univerzalne Kozmičke Inteligencije, Božanske Inteligencije, Boga, Božjeg Uma, Najvišeg Uma, Tvorca, Svjetlosti, Misli, Najviše Energije, Najviše Frekvencije, Ljubavi, Stvoritelja, Kreatora, Najuzvišenijeg Stanja Uma ili Oblika Svijesti, Ničega, Svega, Uma ili Duše...nazovimo kako nam se sviđa i kako želimo.

To je dio najvećeg ciklusa duše, koja prolazi sve nivoe a istovremeno postoji na svim nivoima. Svaki `hijerarhijski` nivo ima beskonačno mnogo `paralelnih` nivoa ili dimenzija. Stupanj svijesti, nivo, denzitet, dimenzija i ravnina nisu jedno te isto, već nešto mnogo kompliciranije, za što bi se trebalo ispisati stranica za jednu podeblju knjigu. Istovremeno možemo biti npr. atomi, životinje, ljudi, više svijesti, anđeli, demoni i Sve i Ništa. Istovremeno, svi nivoi nalaze se u najmanjem djeliću čovjekova atoma i čovjek se istovremeno sastoji od beskonačno mnogo takvih Univerzuma.

Na taj način, najmanji ciklusi prestavljaju najmanje djelove najvećeg ciklusa, koji istovremeno prestavlja najmanji dio najmanjeg ciklusa, koji je veći od najvećeg ciklusa. Čovjekov najmanji djelić atoma skup je svega toga, a opet, čovjek je skoro najmanji dio svega. Malo se vrti u glavi, zar ne ? :) Najmanji čovjekov djelić atoma ili najmanji djelić DNK je zapravo sam Bog - Jedno - Ništa - Sve itd, a opet čovjek kao cjelina samo je mali, mali, mali dio toga. Važno je napomenuti da su vrijeme, prostor i materija samo proizvod naše svijesti, našeg uma, naše simultanosti i samog Boga - Izvora."

"Ukoliko me ne proglasite ludim", nastavi smiješeći se, "nadam se da će ovo mozda pomoći nekima da vide i druge aspekte pojašnjavanja Čovjeka, Svijesti, Materije, Duše, Simultanosti i samih Ciklusa Postojanja. Što naravno ne znači da je sve baš tako sve kako sam spoznao i napisao. Ne mora biti točno apsolutno ništa, može biti točno nešto, a može biti točno apsolutno sve. Na vama je da odredite svatko za sebe."

Četvoro studenata ustalo je i napustilo razred.



TRI: Svatko ima svoga Čuvara


"Netko stoji iza njega", reče Farhida nervozno se ogledavajuću ukolo i nervozno pritisčući mobitel u ruci.

"To je ono što smo htjeli znati", govori glas sa druge strane veze. "Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvala nego: HVALA TI!"

Veza se prekine.

Farhida ostane zbunjeno stajati, zureći u zaslon mobitela. "Što je meni ovo trebalo?!", pomisli ispuštajući duboki uzdah.



XI. MEDITACIJA I OSTALE DUHOVNE VJEŽBE I TEHNIKE


"Kada bismo upotrijebili najednostavniju analogiju i pokušali dati adekvatan odgovor na pitanje što je to meditacija, mogli bismo jednostavno reći da je meditacija sve. I uzvišeno stanje svijesti i uzvišeno stanje uma. Za meditaciju nije potrebno ništa više od volje da se bolje upoznaju svi aspekti sebe. U svijetu danas postoji na tisuće različitih vrsta meditacija od kojih svaka skupina ima svoj pristup i neka osnovna načela kako pristupiti kojoj meditaciji. Nema meditacije koja nije bazirana na disanju.
Disanje omogućava i uvjetuje naše postojanje na fizičkom nivou i upravo je zato bitno - naučiti disati. Još je bitnije naučiti - pravilno disati.

Ono sto nam meditacija omogućava je spoznavanje jednog potpuno novog svijeta - svijeta tišine. Svijet tišine ne razlikuje se mnogo od viših nivoa svijesti. Svijet tišine dio je svijeta harmonije a svijet harmonije opet je dio Univerzuma koji je u nama i čiji smo mi sami dio. Oni koji zaziru od svakog oblika meditacije trebali bi se zapitati da li i obično sjedenje u stolici, šetnja prirodom, čitanje knjige ili bilo kakav drugi način opuštanja nije zapravo jedan oblik meditacije?! Naravno da je. Ljudi očekuju pri svakom spomenu meditacije veliku količinu guruizma, ljude koji sjede na stablima ili levitiraju iznad zemlje. To se zovu predrasude i nepoznavanje osnovnih načela meditacije.

Hoćemo li koristiti meditaciju da umanjimo stres, da sredimo misli, da odemo u hipersvemir, da dotaknemo nirvanu, da odemo do Boga, da upoznamo sebe, da odemo u sebe, da odemo u/na astral, da se spojimo sa Višim Ja, da se spojimo sa Nad Dušom (Oversoulom), da se povežemo sa Jednim, sa Izvorom, sa Kosmosom, Univerzumom, Svemirom, Suncem, paralelnim realnostima, vatrom, zemljom, vodom, zrakom, vjetrom i hoćemo li pritom stajat, sjedit, ležat, biti u lotosovoj pozi, imat ruke na prsima ili pored tijela, koristit afirmacije, zamolbe, upute, simbole, zvukove, arhetipove, boje ili hoćemo li nešto vizualizirat, prepustiti se struji svijesti, otvarat čakre, vrtit čakre, balansirat čakre, pustit misli da teku ili ispraznit um od misli.......sasvim je nebitno, pošto ne postoji univerzalan model koji vrijedi isto za dvije osobe."

"Oprostite", javio se opet onaj student. "Ja sam mislio da ćete se još neko vrijeme zadržati na samim vanzemaljcima", rekao je zbunjeno. "Zatim ste skrenuli na trenscedentalne teme, dok ste temu o vanzemaljcima ostavili bez rezimea. Ili se tako barem meni čini...?!". Nekoliko se glava složi sa njim.

"Dosadan si, majstore i to žešće", Zahr pomisli, no kulturno prijeđe preko komentara. "Kolega", razvuće usta u širok osmijeh. "Jeste li vi u mom izlaganju i mom dosadašnjem radu pronašli liniju liberalizma i otvorenosti?"

Student zbunjeno pogleda oko sebe, kao da nije siguran da li je pitanje upućeno njemu. "Jesam", kaže.

"Smijem li ja u vašem pronaći liniju strpljenja?". Razred se glasno nasmije a student pocrveni, neugodno se premiještajući sa noge na nogu, promucajući nešto kao: "N...naravno" i sjedne.

Zahr kimne glavom prema njemu u znaku podrške, te nastavi.

"Svaka meditacija utječe na određeni način na frekvencije i energije koje se nalaze oko nas i u nama. Zamislimo da smo radio prijemnici koje samo treba podesiti na odgovarajuću valnu duljinu. Netko će pronaći svoju valnu duljinu. Netko neće. Stvar osobnog izbora. Najuporniji će mozda otkriti cijeli raspon valnih duljina i moći će se, ajmo pretpostaviti polagano osposobljavat za primanje sve viših frekvencija i novih oblika energija koje su uvjetovane tim frekvencijama.

Sve oko nas je energija. Energija je dio nas kao što smo mi dio energije. Energija se proteže kroz beskonačan raspon frekvencija. Tako da je sve i frekvencija. Što je viši nivo svijesti, svjesnosti i nivo simultanosti, to je energija jača (veća, šira, dublja), a frekvencija viša.

Energetski centri (čvorišta) koji povezuju naše eteričko i fizičko tijelo, nazivaju se čakre. Postoji 7 (7 centar za uzemljenje) čakri unutar tijela - korijenska, sakralna, solar pleksus, srčana, grlena, čeona ( pinealna, treće oko ) i krunska. Svaka čakra ima svoju boju a svaka boja ima svoju frekvenciju.

Oko nas se također nalazi zaštitno energetsko polje zvano aura, kao i tri univerzalne (božanske) boje koje se (ovisno o pojedincu), na određene načine utječu na naše čakre, na naš duh, um i tijelo.
Boje čakri su (redom): svijetlo crvena, svijetlo narančasta, svijetlo žuta, svijetlo zelena, ledeno plava, rojal plava, ljubičasta.

Tri božanske boje su srebrna, zlatna i bijela.

Energetski centri teže spajanju eteričkog sa elementima digestije, regenerativnosti, cirkularnosti i respiratornosti - elementima zemlje, vatre, vode i zraka.

Simultanim postojanjima i ciklusima povezujemo se sa Jednim - Bogom u Četiri Aspekta God Minda, kako je to lijepo opisao Itzhak Bentov - ljubav, volja, mudrost, kreativnost (kreacija).

Svemir nastaje mišlju. Da bi misao kreirala svemir, potrebno joj je tijelo (materija).

Svi mi spustili smo se `dolje` jer `gore` je poprilično dosadno. Fizikalna realnost je realnost najboljeg spoznavanja prepreka za kasnije. Sada nismo svjesni gotovo ničega. Već na stupnju iznad svjesni smo mnogočega.

Osnovni drevni simboli koji otvaraju vrata viših dimenzija i sjedinjuju čovjeka sa svojim višim simultanostima, drugim svijetovima i sa samim Apsolutom / Izvorom su: aleph, phi, ankh, infinity i unity.

I ne zaboravite jednu strahovito bitnu stvar. Držite se Svjetla i budite dio njega. Sunce nije samo obična zvijezda, već izvor svjetlosti i života."



TRI: Lud, zbunjen, normalan


Osjećajući prazninu u glavi i nekakvu nelagodu koja je počela prelaziti u sve dublju tjeskobu, poželjela je vrisnuti, samo da potisne ovaj osjećaj gubljenja živaca i razuma. Osjećaj, koji se iz sekunde u sekundu sve više rasplamsavao. Izvadi cigaretu, zapali ju nervozno, povuće nekoliko dimova, ugasi ju te zbunjeno se ogledavajući oko sebe, krene u razred.

Čuvši nekoliko koraka od vrata dubok muški glas kako smireno u polujednoličnom tonu priča o vrlo, vrlo intrigantnim stvarima, Farhida pomisli: "On je danas jedini normalan dio ove situacije" i uđe u razred.



XII. NOVI SVJETSKI POREDAK, ILUMINATI, MASONI I MATRIX


"Zadnjih godina pojavilo se podosta teorija, koje neki smatraju teorijama zavjera, drugi poluistinama a treći istinama koje su konačno počele isplivavati na površinu. Kada je riječ o samim konspiracijama ili zavjerama, bitno je usputno spomenuti da ljudi prilično olako upotrebljavaju taj izraz. Zavjere postoje, naravno, na odredjenim nivoima, u svakom domaćinstvu, manjoj zajednici, većem kolektivu, grupama, udruženjima itd. Postoje svugdje. Mogu biti potpuno bezazlene a mogu biti i potpuno opasne, ponekad i kobne. Živimo u svijetu koji je maltene oblikovan zavjerama, tako da je dosta teško odredit, tko se zapravo trudi ponudit nešto što je više od pukog nagađanja i teoretiziranja, a tko radi na tome da širi neistine i da pritom ima koristi od toga.

Zadnjih godina moglo se pročitat svega i svačega u lako nabavljivoj i teže nabavljivoj literaturi. Obično je teže nabavljiva literatura (ona koja nije tiskana u milijunima primjeraka i koja se može nabavit u svakoj knjižari) ujedno (ne uvijek) i malo teže `probavljiva`. No opet, nekako sam se naučio pratiti intuiciju i ne se povodit za time da li je nešto dostupnije ili nije, nego se čisto usredotočit na informacije, izvore informacija, pa usporedit sa sličnim tekstovima i sličnom literaturom, pa se malo po malo dobije nekakva slika koja može, ali i ne mora imati veze sa našim prvim predodžama o tome što zapravo čitamo i proučavamo.

Naravno, povodeći se za općepopularnom, pseudoznanstvenom, `konspiracijskom` i beletrističkom literaturom, otkrio sam da su ipak one opće prihvaćene knjige, iako odudaraju od znanstvenih, povjesnih ili društvenih, samo malo nabildanije teorije koje se već u prvim koracima trude da spoje ugodno sa korisnim, to jest, da masama daju malu dozu mistifikacije ali već iza prvog zavoja ili krivine počnu usporavat. Kod manje poznate ali u užim krugovima vrlo cijenjene literature sličnog sadržaja, može se naći teorija koje su itekako škakljive i koje bi već na teoretskom nivou mogle ozbiljno uzdrmat mase, pa taman da se tiskale i u najgorem žutom tisku."

Djevojka se vratila u razred. Zahr se nadao da će uspjeti povezati ovih nekoliko propuštenih minuta.

"Jedne od najegzotičnijih teorija su teorije o masonima kao mračnoj organizaciji koja zajedno sa iluminatima vlada svijetom tisućama godina (navodno jos od Atlantide i Lemurije ili kontinenta Mu), zatim teorije o kraljevskim porodicama koje vladaju svijetom uz pomoč masona i iluminata i koje su svojevrstan spoj ljudskog i reptilskog entiteta, tj. imaju velik postotak reptilske genetike, tako da osoba `plave krvi` može mijenjat (putem demonskih, seksualnih ili magijskih rituala) oblik iz čovječjeg u reptilski i obratno. Interesantno je da su reptili postali nezaobilazni dio bilo kakve nove literature koja proučava područja poput ufologije, okultnog ili mističnog.

Čak i političkog života. Smatra se da svijetom vladaju reptili i hrane se ljudskom energijom (kao sto se ljudi hrane mesom, voćem i povrćem), te da putem svojih sluga - greyseva, kraljevskih krvnih linija, iluminata i masona insceniravaju sve sukobe, ratove i općenito sve vidove stvaranja negativne energije i straha, kojima se hrane. Navodno je reptilski gen onaj famozni trinaesti gen rasa koje su donirale gene za stvaranje čovječanstva i taj gen navodno vlada nasim R - Kompleks centrom u malom mozgu, izaziva agresije, strahove i općenito sve oblike nižih frekvencija. Također je interesantno da kada je fetus u maternici, ima reptilski oblik.

Neki materijali upućuju na masonstvo i iluminatstvo u samom crkvenom, političkom, društvenom, monetarnom i medijskom vrhu. Interesantno je vidjeti velike gradove čije su glavne građevine smještene unutar pentagrama, ili obeliske koji prezentiraju falusne simbole a nalaze se u mnogim velikim gradovima (gledajući na taj način i neboderi bi mogli predstavljat falusne simbole), kao i reptile u grbovima kraljevskih porodica, država i unija. Ili sakrivenu simboliku na gotovo svakom koraku, putem velikih korporacija, u logotipovima velikih kompanija, u reklamama itd... Koliko su te teorije istinite ili nisu, najbolje da svatko provjeri za sebe. Materijala ima stvarno mnogo i jedina prepreka ozbiljnijem proučavanju može biti nezainteresiranost ili smatranje dotičnih teorija čistim budalaštinama, no, opet moram napomenut, da se kao i kod ufologije, neki materijali opasno podudaraju a neki materijali tvore čak i vrlo zanimljive cjeline.

Interesantna je također i teorija o matrixu (matriksu), tj. hipnotičko perceptivnom kontrolnom sistemu koji nekoliko tisuća godina ili čak nekoliko stotina tisuća godina drži ljude zatočenicima vlastite i kolektivne sputane svijesti. Nesto poput priča u filmovima `Matrix`, `Grad Tame`, `Logan`s Run`, `THX 1138`, `Čarobnjak Iz Oza`, `Metropolis`, `Blade Runner` ili u Kusturičinom filmu `Underground`, samo što zapravo teorije o matrixu sežu još u doba Platona i ranog gnosticizma, ezoterije i hermeticizma, veda, ranog budizma i kabale. Interesantno da se sve ove drevne doktrine slažu da čovjek mora balansirat tri osnovna centra - 1. motorički (nagonski / seksualni / ego centar , 2. emotivni i 3. intelektualni centar, da bi sebe doveo u potpunu ravnotežu i shvatio više aspekte sebe.
Samim time, matrix (ukoliko stvarno postoji), neće imati toliku kontrolu nad pojedincem.
No, pošto su šanse da se tri osnovna centra u čovjeku (raspoređena kroz energetske centre - čakre) usklade i dovedu u balans i ravnotežu, gotovo jednake nuli, čovjek će, na žalost, još jedno vrijeme morati provesti u matrixu, bilo da se radi o matrixu kojeg spominju u `konspirativnoj` literaturi, bilo da se radi o matrixu kojim svaki čovjek sputava sam sebe. Ovdje treba povući referencu sa onim sto ste do sada saznali na tu temu pa zaključite sami da li vam je prihvatljiviji pragmatski ili transcedentalni pogled na cijelu stvar.

Opet, i teorije o matriksu mogu dovesti do čisto subjektivne interpretacije koja se kasnije pokušava stavit pod okrilje objektivnog. Slično je i sa teorijama o Novom Svjetskom Poretku (NWO - New World Order , izrazom kojim su se Bush stariji, Bush mlađi, Kissinger, Clinton i cijela vojska vodećih ljudi, voljeli koristiti da bi objasnili Vrli Novi Svijet. Tu se moram složiti sa dobrim djelom `konspirativne` literature i ustvrdit da putem današnjeg medijskog, monetarnog, trgovačko - lančanog, političkog i općenito društvenog jednoumlja, steriliteta i dekadentne regresije, čovjek nije niti daleko od toga da postane mašina, hodajući zombi ili samo izbezumljena ovca koja se povodi za stadom i strepi od lovačkih pasa i pastira.

U tom pogledu, potpuno se slažem sa piscem Davidom Ickeom. Legendarni stand up komičar Bill Hicks jednom je vrlo lijepo opisao položaj modernog covjeka - `slobodan si da radiš sve što ti se kaže`. Ni Laura Knight, po mom mišljenju, nije daleko od istine sa konstatacijama o represiji koja utječe na svaki segment čovjekova razvoja i slobode, opisujući svijet kao bivše mjesto iz Kafkinih romana a sadašnje iz Orwellovih. Ja bih nadodao - i buduće iz Huxleyevih ili Phillip Dickovih romana. Ne daj Bože - Lovecraftovih!"

Razred se nasmije.

"Dakle, da li nam se sprema Novi Svjetski Poredak? Možda. Da li će nas za koju godinu sve čipirati i na radnim mjestima, fakultetima i školama zvati rednim brojevima, šiframa ili simbolima? Moguće je. Da li će malobrojna elita (koja sada `hipotetski` vlada svijetom i ljudima), pokazati svoju punu moć i dati čovjeku do znanja da se njime može dominirati i javno, a ne vise tajno? I to je moguće. Hoće li se spustiti vanzemaljci i zavladati javno svijetom ili će doći drugi koji će svijet ostavit na miru ili će doći treći koji će svijet uvesti u eru blagostanja i mira? Danas me ništa više ne bi iznenadilo. Da li u dualnom svemiru tama mora postojati da bi sa svjetlom činila savršenstvo i cjelovitost Božanske Kreacije? Na ovo najbolje da svatko odgovori sam za sebe.

Danas u ovom kaosu koji vlada na Zemlji stvarno ništa ne može iznenaditi. Ipak, jedna stvar stoji - ljudi prvo trebaju postat ljudi, a kad postanu ljudi trebaju postat svjesni sebe u svom punom sjaju. Tek onda, ali tek onda, možda sve ovo postane vrlo bitno. Ili vrlo nebitno. Čovjek sa otvorenim očima je čovjek čija se svijest proširila i tom čovjeku tolerancija i shvaćanje i prihvaćanje sebe i drugih ne predstavlja nikakvu prepreku. Dok čovjek ne shvati koliko je univerzalan, multi dimenzionalan, simultano postojan i duhovno slobodan od materije - a istodobno u fizičkom obliku spojen - vezan sa njome i dio nje (a ona dio njega ), čovjek neće nikada biti ni približno svjestan svojih pravih potencijala. Ovako, čovjek će samo biti rob materije i rob kolektivne percepcije, ma koliko on sebe smatrao jedinstvenim i individualnim."








SIRIANSKA OTKRIVENJA





"Da bismo uopće shvatili na koji način funkcioniraju ovaj Univerzum i drugi Univerzumi, koja je naša stvarna svrha i na koji način opčenito funkcioniramo u fizikalnoj relnosti, potrebno je prije svega shvatiti jednu malu ali vrlo bitnu činjenicu, a to je da sve što smo teorijski usvojili do sada, predstavlja samo jedan vrlo vrlo mali dio koji sačinjava veći dio. O cjelini ovdje neće biti ni govora, pošto je pričanje o bilo kakvoj cjelini u čistoj suprotnosti sa poznatim aksiomom: `Tao koji se pokušava objasnit riječima više nije Tao`. Da se vratimo malo na teorijsko znanje i potencijalno pitanje zašto teorijsko znanje ne može sačinjavat cjelinu. Da može, svi bi znali sve. Ovako, svi znamo da je znanje strahovito relativna stvar i da teško da obuhvaća samo ono što bismo mogli nazvat intelektom. Znanje je stvar transcedentalne prirode u kojoj bismo kao imperativ mogli staviti spoznajni proces. Spoznajni proces dio je nekoliko procesa koji se konstantno i kontinuirano odigravaju u našem emotivnom centru ili srčanoj čakri. Bilo koju knjigu da čitamo, bez spoznajnog procesa riječi ostaju uvijek samo - riječi. Pročitano zaboravljamo. Spoznajno usvajamo i pamtimo. Netko nam može pričati o hamburgerima, sladoledu ili seksu cijeli život, možemo pročitati na tisuće knjiga teorija o tome, ali dok sami ne probamo, mi ne znamo o čemu se tu radi. Na isti način, možemo pročitat na tisuće knjiga o duhovnosti, meditaciji i transcedenciji opčenito, ali, bez da smo išta od toga osjetili, uvijek ćemo biti zatvoreni u vlastitu tranziciju i puštat malo malo druge ili vanjske utjecaje da nam odgovore na ona pitanja koja možemo na određene načine pronaći unutar sebe samih."

Zahr stane na trenutak. "Ovo slijedeće dobro upamtite i podcrtajte u svojim bilježnicama i laptopovima", napomene.


Utjecaj literature na spoznajni proces
______________________________

"Literatura je, kao što nam je svima manje više poznato, jedan vrlo bitan medij preko kojeg možemo doznat sve i svašta. U svemu je najbitnije individualno sagledavanje bilo čega napisanog i vlastito odabiranje onoga što negdje duboko iznutra smatramo ispravnim, točnim, korektnim i po mogućnosti istinitim. U prvom dijelu bio sam dosta kritičan prema takozvanim - `nuditeljima istine` i načinima pojedinaca da svoju vlastitu percepciju ture ostalima kao imperativ jednog složenog empirijskog spoznajnog procesa, ili barem onoga za što oni smatraju da to isto predstavlja. U nemalom broju slučajeva događa se to da oni koji tvrde da znaju istinu i da su im poznati putevi istine, na vrlo zapanjujuć način u rekordnom roku uspijevaju okupiti okolo sebe zavidan broj pristaša i onih koji se u potpunosti slažu sa svime o čemu njegov `guru` priča, a da pojedinac nije prije provjerio ili bar pokušao otkriti na koje načine funkcionira njihov `unutrašnji sat` i u kojoj je mjeri usklađen sa `satom` onoga koga smatra svojim duhovnim vodičem.

Kada meni netko, recimo, kaže - `ja ZNAM` neke `stvari` - ja ga samo priupitam na koji način je došao do njih. Odgovori su obično, gotovo uvijek u stilu - `pročitao sam, rekli su mi, znam ljude koji znaju ljude koji znaju ljude koji znaju one ljude koji znaju.... ili saznao sam od nekog meni kredibilnog izvora`. Nice, ali osobno ću prije popričat sa čovjekom koji je svjestan one stare gnostičke: `Znanje nije znati o NEČEM, nego znati NEŠTO`. Dakle, prije ću sjesti i popričati sa nekim tko je vlastitim snagama i na temelju svog vlastitog truda došao do nekakvih odgovora, nego sa nekim tko je na temelju neke knjige prvo navedenih jedinki, došao do odgovora za koje je spreman / spremna i `život dati`. Literatura je, daklem, u najboljem slučaju, samo zbir informacija iz druge ruke, a ljudi su skloni na nevjerojatne načine mistificirati banalno a banalizirati i trivijalizirati mistično i trancedentalno!", reče, pogledavši studenta ima li možda namjeru postaviti neko pitanje.


* * *


Dragi profesore Zahre!


Prisustvovao sam vašem predlanjskom seminaru i moram vam priznat da mi je dosta otvorio oči. U međuvremenu su mi se počele događat mnoge čudne i nevjerojatne stvari, koje sam Vam opisao na ovih nekoliko stranica teksta koje prilažem uz ovo pismo. Pošto ove godine pauziram a živim 900 i nešto kilometara od sveučilišta, mislio sam da je najbolje da Vam se obratim pismenim putem i osobno Vas kontaktiram kada se vratim na sveučilište.

Iskreno Vaš,

Leon Starskij
________

Dosadašnjim surfanjem po internet stranicama, prošao sam mnoga virtualna mjesta na kojima se nudi istina i gdje se članovi ponašaju gore od pripadnika neke religiozne sekte, tvrdeći da je upravo ona njihova istina - istina nad istinama. Nova Mojsijad ( tj. Mojsije u množini ), ohrabrena onima kojima vlastiti svijet počinje kada se konektaju na internet i kliknu na link svog omiljenog foruma, započinje svoj osvajački pohod gazeći sve pred sobom i mičući sa puta one koji se ne uklapaju u njihovu verziju istine. Dva najinteresantnija mjesta na koja sam naletio u svojim potragama za popunjavanje rupa u vlastitom znanju, bila su dva metafizička foruma koja nude prilično velik broj činjenica i stvarno mogu biti korisni u prikupljanju određenog broja informacija, no, nakon nekog vremena čovjek shvati da nakon što prođe kompletan materijal i jednog i drugog foruma, da se stečene informacije trebaju na određene načine apsorbirati. I tu po meni nastupa osnovni problem. Naravno, za taj problem postoje riješenja ponuđena na svakom forumu ponaosob, no ipak, neke vlastite nedoumice navele su me da pratim svoj vlastiti put i pazim da ne zabrazdim preduboko u bilo koji koncept na dva ponuđena foruma. I mislite da nisam? :)
Narod kaže mudro - "jebeš karakter koji nije labilan", tako da uz male izlete u vode čistog povjerenja na ono što je rečeno, kao i u vode naivnosti, jednostavno sam uronio u more ponuđenog. Nakon nekog vremena shvatio sam jednu najbitniju stvar - plutao sam po moru informacija iz druge ruke, od kojih su mi neke pomogle a druge vrlo odmogle.

Oba foruma imaju malo malo pa čisti religijsko dogmatski koncept. Kao što katolici smatraju heretikom i nevjernikom svakog tko se puno propitkuje i nije zadovoljan sa svim što je ponuđeno, tako se i na navedenim mjestima vodi pravi mali rat tko je u pravu a tko u krivu, tj. preslika rata ili rat iz druge ruke, pošto se onaj malo "praviji" rat vodi između onih koji su informacije dobili iz prve ruke. Ovako, idemo redom. Kredibilan izvor broj jedan tvrdi da je bilo kakvo preveliko propitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterske vrećice, dok drugi kredibilan izvor tvrdi da je svako propitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterske vrećice. U redu. Sve je ok i sve štima, no, postoji jedna mala caka u svemu tome. Kredibilan izvor broj jedan smatra da je kredibilan izvor broj dva manipuliran dok kredibilan izvor broj dva smatra isto za kredibilan izvor broj jedan. Primjećuje li netko tu da nešto duboko ne štima u svemu tome? No, to nije sve!

Ljudi se hvataju ili jednog ili drugog izvora i prihvaćaju SVE što taj izvor nudi. Oni koji su našli ponešto ili, nedaj Bože, povezali neke segmente obaju ili više izvora, postali su nepoželjni na onim mjestima, pazite sad, koja tragaju za znanjem i istinom. Yeah right :) Tako da nije nimalo čudno da se na rat iz prve ruke nastavlja rat iz druge ruke, pa treće pa tako dalje i dalje i dalje. Kada sam počeo shvaćati da je jednostavno najbolje maknut se i sačuvat vlastito dostojanstvo u najezdi ego manijaka koji pate od kompleksa vođe i njihovih poltrona koji pate od kompleksa da ih vode ego manijaci koji pate od komleksa vođe, zapitao sam se - "zašto slijepci prate slijepca koji prati većeg slijepca a svi idu prema tome da progledaju, kada mogu pratiti sami sebe najprije si priznajući da je najbolje da sami odrede šta sačinjava slijepilo a šta sačinjava progledanost?!"

U međuvremenu, doživio sam ono što bi se u najblažu ruku moglo objasnit kao kundalini aktivacija, iako tu ima još mnogo mnogo toga što je vrlo teško, čak i nemoguće za objasniti i opisati. Nakon nekog vremena počeo sam viđati visoke svjetlosne entitete oko sebe i doživljavati stvari koje nikako ne bi mogao opisati riječima. Ono o čemu ću pričati u nastavku nadilazi percepciju mnogih, pogotovo onih koji su naučeni da se u nedostatku vlastite percepcije i vlastitih spoznaja, hvataju za tuđe i uzimaju ih zdravo za gotovo. Do većine informacija smo ja i meni uzak krug ljudi došli upravo channelingom sa višim entitetima različitog energetskog intenziteta i koji obitavaju na različitim frekvencijskim razinama.

Kao prvo, oni koji tvrde da je channeling kanal koji je sklon manipulaciji, njih se ionako ne može uvjerit u suprotno. Svako ima pravo mislit što hoće, no, ipak, jedna mala digresija mogla bi se pokazati itekao kvalitetnom ako pretpostavimo da su i oni najveći neprijatelji channelinga do većine svojih informacija došli upravo putem channelinga, koliko god da oni tvdili da su u pojedinim podzemnim i nadzemnim bazama određenog profila, imali kontakt oči u oči. Opet, neka svatko misli što želi. Oni koji, opet, channeling pokušavaju objasniti psihološkim procesima, mentalnim bolestima, pretjeranom imaginacijom, što drugo reći nego ili da preskoče ovaj materijal ili im jednostavno poželjeti dobru zabavu.

Opet, ako netko smatra da jedna mala grupa ljudi iz jednom malog provincijskog mjesta ne može za razliku od onih sa drugih kontinenata imati čeneleng ili da nisu dovoljno zreli za to, ili da su bili pod utjecajem manipulacija od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili poput poliesterske vrećice nad ljudski rod, ili da smo manipulirani ili programirani raznim programima za dolazak nove ere, novog doba, nove religije i tako dalje...ja mu želim dobar tek dok bude čitao/la ovaj materijal.

Energija koja je prevladavala kod pojedih seansi sa pojedinom skupinom entiteta bila je vrlo anomalična i varirala od skupine do skupine kao i od mjesta do mjesta i utjecaja koji su pokušavali upadati ili upadali u kanal. Ujedno, da bih se unaprijed ogradio od pitanja pojedinih "teoretičara"...pročitao sam knjigu od Dr. Karle Turner "Masquerade Of Angels" i još hrpetinu pojedinih materijala koji bi mogli upučivati na manipuliranost, programiranost itd., no, zamislite, još uvijek mi sve to ne igra nikakvu ulogu, pošto smatram da svi ti materijali prilično jednodimenzionalno i vrlo separatistički u hermetički zatvorenom sustavu mogu itekako represivno djelovati na svijest pojedinca, unatoč tome što ih je većina iskreno namijenjena implikaciji prema osvještenosti.

Bilo kako bilo, imat ćete uskoro priliku pročitati još jedan u nizu channeling sažetaka i informacija koje smo dobili od Sirius A svjetlosnih entiteta koji su se pod raznim imenima do sada nazivali i opisivali u ostalim channeling materijalima i koji su, kako osobno smatramo, najzaslužniji za većinu informacija dobijenih iz raznih channeling materijala. Nadalje, dosta informacija dobili smo od reptilskih entiteta koji se nalaze u jednoj orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje, kao i nešto sitno informacija od Ari lavljih bića - visokih atralnih entiteta i još sitnije informacija od rase greyseva.

NAPOMENA : Možda će ponešto od iznesenog materijala biti nepovezano ili prožeto naizgled eklektičkim mislima. Pošto sve ovo pišem iz glave i pozivam se na sjećanja, kao i na segmente spoznaja, molim one koji će pokazati interes na čitanje navedenih materijala, da budu stpljivi i tolerantni prema mojoj svojevrsnoj struji svijesti. Također, uzimam u obzir da su neke informacije mogle biti distorzirane usljed krivog vlastitog tumačenja ili pogrešne percepcije. Hvala.


* * *


Zahr stavi pismo ispod povećeg snopa papira.

"Ovo o čemu ću vam dalje pričati, izvodi su iz pisama jednog studenta koji nije želio biti imenovan", reče.



I. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"U UNIVERZUMU (Univerzumu svih Univerzuma - kako fizičkih tako i astralnih) postoje dva vječita stanja koja su u stalnoj interakciji, a to su RED i KAOS. Kada bi u UNIVERZUMU postojao samo RED i kada bi put Svjetlosti bio jedini način odabira, UNIVERZUM bi bio jedno nadasve dosadno i ustaljeno mjesto bez ikakvih ciljeva, gdje bi entiteti provodili vječnost znajuću šta će se sve dešavati sa njima i zaobilazeći sve prepreke pošto navedene prepreke ne bi ni postojale. Za bilo kakav napredak prepreke su nužne i osnovne. KAOS je zbir prepreka koji služi kao dio Božanskog Plana da bi entiteti rasli kroz nivoe postojanja, stapajući se sa Izvorom i opet se vračajući na druge misije sa novim izazovima i preprekama. Ne postoji prvi Univerzum, već UNIVERZUM koji je bio, je i bit će. UNIVERZUM koji obuhvaća sve Univerzume koji su bili, jesu i koji će biti. Neki od tih Univerzuma su pod vladavinom REDA, neki pod vladavinom REDA i KAOSA, neki pod vladavinom KAOSA i REDA, dok se neki nalaze pod čistom dominacijom KAOSA.

Naš fizički Univerzum nalazi se pod dominacijom KAOSA i REDA dok se naša Galaksija nalazi pod dominacijom KAOSA, koji se opet počeo vračati u RED (ili u koji se ponovo počeo vračati red). Koliko god izgleda za su RED i KAOS potpuno nepovezani međusobno, oni su samo dvije strane istog novčića zvanog ZAKON, tj. ZAKON UNIVERZUMA ili ZAKON JEDNOG. JEDAN (IZVOR) nije stvorio sav život u Univerzumima, već entitete koji su sami počeli stvarati entitete i tako unedogled. Svim entitetima data je mogućnost izbora - hoće li odabrati RED ili KAOS, ili će balansirati između njih u namjeri da se stvore takozvani podbalansi, tj. bezbrojne nijanse raznih mogućnosti prelaska iz REDA u KAOS i iz KAOSA u RED. Jedini pravi put do Izvora je put Svjetla. Put Svjetla i RED nije jedno te isto. RED može voditi ka Svjetlu, a i ne mora. KAOS ne mora voditi ka Svjetlu, a i može. Uvijek su u pitanju nijanse i upotreba Pravila ili Principa Infinitivnosti. Nista nije Definitivno. Sve je Infinitivno. Infinitivno može biti Definitivno kao što dugoročno može biti kratkoročno i obrnuto.

Univerzumi nastaju, razvijaju se i nestaju u cikličnim (kružnim) procesima koji su dio većeg - evolucijskog procesa kada se dva ili više Univerzuma spoji i počne tvoriti cjelinu, odbacujući elemente KAOSA da bi se putem REDA počeo stvarati novi KAOS koji bi doveo do novog REDA. Ovo nema veze sa kabalističkim, telemitskim i alkemijskim shvaćanjem Univerzuma kroz prizmu KAOSA u obliku Velikog Ništavila ili Velike Praznine. Do spomenutih interpretacija došlo je usljed šture okultno /magijske interpretacije i korištenja Ključeva Enoha u svrhu vladavine Čovjeka nad samim sobom i drugima, kao i naivnom vjerovanju Čovjeka, usljed vlastitog slijepila, da može kontrolirati više entitete koji vole raditi po sistemu `zavadi pa vladaj`, zatim, demagogije spram Čovjeka i ostavljanja dojma da se njima vlada dok su u stvari oni ti koji vladaju onima koji bi željeli vladati (tj. misle da vladaju) njima.

Simbolika i nepotrebni simbolizam u svemu što nas okružuje na mnogim razinama, samo je odraz spomenute okultne magije i neizbježnih rezultata po samog čovjeka koji se bavi njome. Simbol je jedno dok je simbolika simbola koji već ima određeno značenje, nešto sasvim drugo. Rene Guenon je opisao križ kao sjecište astralnog (okomica) sa fizičkim svijetom (horizontala). Možemo li pretpostaviti da je križ samo loša interpretacija ankha koji prezentira isto to, samo što je gornji dio okomice razgranat u dva dijela i prezentira RED i KAOS da bi donja strana okomice prezentirala ZAKON. Križ prezentira samo mješanje REDA i KAOSA i gornjoj okomici i prestavlja vrlo lijepo izvitopereni pogled na ljudsku percepciju spoznavanja šta je to RED a šta je to KAOS te često brkanje simbolizma anđeoskog i demonskog .

Anđeoski i demonski oblici postojanja, naravno da nisu jedini, već jedni od beskonačno mnogo njih, što bi moglo objasniti često mješanje Mraka (Tame) sa Svjetlošću. Kako se Svjetlost najbolje vidi u Mraku, tako se i Mrak najbolje vidi na Svjetlosti. Iako nisu svi anđeoski entiteti dio REDA kao ni svi demonski dio KAOSA, postoje entiteti koji su zaduženi za RED i oni koji su zaduženi za KAOS. Prvi oslobađaju i pomažu da se individualno sagledaju prepreke i da se savladaju, drugi zatvaraju i pomažu da se kolektivno postavi što više prepreka i da se što teže savladaju ili po mogučnosti uopće ne savladaju."



DVA: Kako je moglo nestati to što je nestalo?


Dafular otvori oči. Nije znao koliko je trenutaka proveo na smrznutom tlu. Obzirom na to da mu je cirkulacija radila normalno a prsti se mogli pomicati sa lakoćom, zaključio je da je prespavao, ili bio u nesvijesti, možda nekoliko sekundi. Polagano se pridigao, oslanjajući se na utrnulu ruku i zauzeo poluklečeći položaj, kao da se sprema svaki čas iskočiti iz neke zasjede ili počet utrku na 100 metara sa preponama. Uzdahnuo je teškom mukom i pogledao oko sebe. Zemlja oko oko njega bila je i dalje smrznuta, nebo je bilo kao i prije. Ništa se, na očigled, nije promijenilo. Možda je bilo malo čudnovato što nigdje nije bilo kamiona, ali, pobogu, smatrajući nestanak kamiona bitnom i neobičnom stvari u usporedbi sa onim što mu se događalo proteklih trenutaka...činilo mu se pomalo neukusnim. Možda je bilo čudno što na sebi nema odjeću i što bi, prema svim fizičkim, kemijskim, biološkim, kao i prema svim zakonima ljudskog tijela, trebao cvokotati zubima i drhtati svakim atomom svoje mišićne mase, no njemu je bilo i više nego ugodno.

Ustao je i krenuo prema mjestu gdje je do prije nekoliko trenutaka stajao kamion iz kojeg je iskočio u nadi da će, ma što djelovalo na njega unutar kamiona, popustiti kada se iskobelja van. Pokazalo se da je djelimice bio u pravu, pošto izgleda da su mu snijeg, smrznuto tlo i sama hladnoća zraka, pomogli da utjecaj nevidljive sile popusti. Ili je nevidljiva sila "namjerno popustila" kada je izašao van. Nije znao i vjerojatno nikada niti neće, no jedna stvar će stajati dok je živ - ovoga će se trenutka sjećati do posmrtne postelje. Razmišljao je hodajući gol ko od majke rođen po pustopoljini, osjećajući se da bi mogao pretrčati tisuću metara u nekoliko sekundi ili se vinuti u zrak pedesetak metara, ukoliko to samo poželi jednom jedinom mišlju.

Koračao je gol, osjećajući toplinu kao da na sebi ima termo zimsko odijelo, osjećajući svaki pojedini mišić svog tijela, svaki atom i svaku molekulu. Osjećao se da više niti nije potpuno unutar vlastitog tijela, već kao da ga okružuje...Kao da se pretvara u energiju koja napaja njegovo tijelo. Osjećaj straha potpuno je ustuknuo pred ovim novim osjećajem, osjećajem potpune svjesnosti svoga bitka, potpune svjesnosti samoga sebe, svoje najdublje srži, najdublje osobnosti. Postao je svjestan svih svojih ličnosti, od onih bliskih koje nastaju u svakom trenutku našega života - ličnosti iskreirane našim postupcima kao i djelovanjem raznih vanjskih utjecaja kroz čitav naš život, pa do onih potpuno odaljenih, kada jedna ličnost nije niti malo svijesna druge ličnosti - ličnosti koje prevladaju kod šizofrenika i osoba sa problemom multiosobnosti.

Dafular je sve to znao, osluškujući vlastite misli, kao što zagriženi sportski fan upija svaku riječ komentatora na malom tranzistoru uz pivo i roštilj. Odaja tajni bila je otvorena a predsoblje puno nepotrebnih i ometajućih primisli i osjećaja, gotovo u potpunosti raskrčeno.
Ovakvu bistrinu u glavi nikada nije osjećao. Koračao je sa sve većom i većom lakoćom, kao da će se svaki tren potpuno odlijepiti od vlastitog tijela.



II. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Priče o reptilima i raličite interpretacije istih, puštene su planski i smišljeno u javnost da bi se prikrila jedna puno gora istina, a to je vladavina nižih i viših astralnih demona u našoj fizikalnoj ravnini postojanja, te manipulacija od niza demonskih i inih entiteta koji se hrane našim energijama. Reptili u unutrašnjosti Zemlje i u našoj Galaksiji samo su mali odraz jedne civilizacije čiji je mali dio jednom naseljavao površinu Zemlje, te koji danas manje više samo promatraju šta se dešava na ovom strateški bitnom mjestu iz kojega je nastao i nastaje novi Univerzum. Postoje reptili u strahovito malom broju, koji su umješani u poslove raznih kozmičkih i zemaljskih vlada u vezi otimanja ljudi u vidu eksperimentiranja na njima. Jednako kao i Greysi, iako su oni malo slojevitja priča od samih reptila. Greysi nisu toliko pod reptilskom vladavinom koliko su pod vladavinom više sila, dok su po drugoj strani potpuno samostalni pri obavljanju prljavih poslova za razne kozmičke i zemaljske vlade. Ljudi, suočimo se sa činjenicom da se demonima lakše hraniti našom energijom i da ne trebaju nikakva svemirska pomagala da bi to učinili.

Reptili su više orijentirani eksperimentiranju na ljudima sa većim postotkom reptilske genetike u svrhu eventualnog produživanja ljudsko / reptilske vrste u obliku hibrida, kojih danas po svijetu hoda već pozamašan broj a čije stvaranje i usavršavanje traje tisućama godina. Spoj reptilskog i ljudskog genoma samo je jedan od minornijih spojeva kakvi se pokušavaju kreirati od pojedinih više ili manje humanoidnijih rasa, nama pretežno nenaklonjenih i čovječanstvu potpuno nepoznatih. Većina ih to radi zbog svoje fasciniranosti mesom i tijelom...manje dušom. Otmice Greysa mogu biti daleko različitije (ovisno o agendi) i u nebrojenim postocima učestalije od otmica iskomercijaliziranih reptila. Već sam govorio o tome da je Čovjek savršena božanska kreacija. Viši entiteti koji su simultano povezani sa svakim od nas, tj. MI kroz različite oblike simultanih postojanja kroz dimenzije, denzitete i stupnjeve svijesti, utječemo uzajamno jedni na druge po uzoru na hermetički princip - `kako gore tako i dolje, kako dolje tako i gore`. Ponekad, kompletan životni rad pojedinca ili cijele skupine ljudi, bilo o kojem području da se radi, može (putem višeg Plana) nastati zbog jedne jedine osobe ili više njih, kako bi im se otvorilo oči ili, po drugoj strani, kako bi im se pažnja skrenula u drugom smijeru. Ovdje prejudiciram na razne materijale metafizičkog, duhovnog i konspirativnog sadržaja koji, osim što u sebi kriju masu pitanja, istovremeno daju i odgovore na njih, što i nije loše, ali je loše što se ti odgovori smatraju potpuno istinitima, za što smatram da ima više veze sa egom autora ili njegovih sljedbenika, nego sa opservacijom proučavatelja.

Tako da u dosta slučajeva ispada, da svi materijali koji koji govore o ljepoti, ljubavi i duhovnoj uzvišenosti, pripadaju sferi new age manipulacije. Ukratko, čovjek koji teži uzvišenom idealu ljepote, ljubavi i slobode, manipuliran je od strane `onih` koji mu to uskraćuju, pa bi se svaki čovjek trebao oduprijeti toj manipulaciji i težit uzvišenom idealu ljepote, ljubavi i slobode. Ako to nije paradoks, onda ne znam što jest. U tom slučaju, ako nešto postavimo kao aksiom i damo mu imperativnu vrijednost, nakon određenog broja okupljenih sljedbenika istoga, kao i nakon određenog vremenskog perioda, sustav opetovanog preispitivanja `aksioma` bit će ekvivalentan hipotetskoj manipuliranosti pojedinca iz pozicije kolektiva koji je stvorio aksiom iz nečega i dao mu imperativnu formu. Upravo na taj način funkcioniraju metafizičke i ine teorije i upravo se u tome očituje manipulacija.

Bilo kakav način komunikacije sa višim entitetima, ili ide u prilog samom procesu komunikacije ili jednostavno ne ide u prilog procesu. Da pojasnim...sama forma komunikacije uvjet je da se date informacije podvrgnu metodi Fulkanelijevog čekića. Pošto bez intuicije i bez spoznajnog procesa nema ni kvalitetnog rada sa " čekićem ", teško da se one, kojima je spoznajni proces osiromašen spoznajama poput jezičnog poimanja osiromašenog za semantiku, može razuvjerit da intelektualni i ego centar jednostavno nisu dovoljni da se pojme stvare koje su po samoj prirodi veoma suptilne.

Upravo zbog toga osiromašena percepcija pojedinca koji je na određene načine došao do nekih informacija ili ih dobio / la putem channelinga, dovodi do onoga što možemo nazvati distorziranim kanalom, putem kojeg mogu putovati informacije šarenolikog karaktera. Informacije koje su date pojedincima trebale su u što većem broju biti stavljene van...prije svega na internet, pa da se kasnije uspoređuju, no opet, ego i taština odigrali su tu finalnu ulogu tako da su jedni svoje informacije dali van i proglasili ih svetinjom, dok su drugi informacije počeli naplaćivati putem internet stranica sa pretplatom i putem raznoraznih seminara, što u velikoj mjeri podsjeća na new age mutnoću i materijalan aspekt koji bi trebao (po nekoj bizarnoj logici) biti zamjena za transcedentalno.

Što me navelo, profesore, da napišem kratku priču u kojoj karikiram odnose ljudskih ovaca / sljedbenika raznih gurua i samih `individua` sa kompleksom duhovog vođe, koji sebe nazivaju guruima. Ili ih barem drugi tako nazivaju.


Znam, profesore, da ni sami niste ljubitelji raznoraznih gurua, pa se nadam da će Vam se dopasti ova kratka pričica koju sam objavio na internetu pod pseudonimom."


* * *


NEKOĆ... I SADA


"Nekoć su ljudi baratali sa visokom tehnologijom. Savladali su sve tehničke pojedinosti i svoj napredak posvetile radu na svim vidovima energije ne bi li na što bolji način uspjele postići potpunu kontrolu nad materijom i uzdizanje van granica fizikalnog. Tek kada su u potpunosti shvatili da je to jedan dugotrajan i prilično bolan proces, većina se okrenula starom načinu života. Stari način uključivao je sakrivanje iza materije i tehnologije. Zatim su stare civilizacije na Zemlji propale, pa je se nakon toga malo igralo genima vanzemaljskih i zemaljskih civilizacija, ali je u duhu Kozmičkih Olimpijskih Igara napravljeno svojevrsno natjecanje, tko će se prije sjetiti kako se vratiti na put duhovnog i uzdići se iznad materije, nakon što je genetskom produktu zvanom `dvonožni pokus koji priča` oduzeto staro znanje na stare dane.

Pa su oni koji su kreirali `dvonožni pokus koji priča` rekli: `Ako se do kraja predviđenog ciklusa probudi barem jedna jedina individua, znači da je ovaj naš pokus (eksperiment) imao nekakvog smisla`. I ciklus pocne teći. I materija uzme glavnu riječ. Pa se ljudi malo ubijali, pa se mirili, pa se opet ubijali, pa se opet mirili...pa došao netko tko je rekao: `nemojte se boriti, ja ću vam pomoći`. Ljudi spuste oružje i stranac započne svoju priču: `Vi koji ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne probudite`. I neki ga slijediše...

Drugi se ogluše na proroka i učitelja nekih. I počnu dalje ratovati. Na drugom kraju svijeta, pojavi se drugi prorok koji započe svoju priču drugim ratnicima, potpuno drugim riječima : `Vi koji ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne probudite`. Ajde dobro...riječi su iste, ali su bile na drugom jeziku :) I on okupi također vjerne sljedbenike. Svaki od proroka nekolicini da privilegije da među ostalima naprave reda kada netko od njih počne malo sumnjat u riječi bilo kojeg od dva nuditelja istine. Prvi nuditelj istine kaže svojim sljedbenicima : `nebo je zeleno, oblaci su crveni a stabla su narančasta...u slučaju da vam netko kaže suprotno, želi vas odvest na krivi put.`

Drugi kaže svojima: `nebo je žuto, oblaci su smeđi a stabla su grimizna i onaj tko tvrdi suprotno, taj radi za prve ". Misle si ljudi i misle - jel zeleno il žuto...jel crveno il smeđe...jel narančasto il grimizno...? `Misli si jedan i misli i kaže nakon podužeg vremena: `ja mislim da je nebo sivo, oblaci rozi a stabla šarena ! `... ` Hahahahahaha - započnu se smijati ostali - vidi morončinu haha, vidi idiota haha, vidi debila hahaha kako je glup`. Njihovi gurui se također nasmijaše, ali iz prikrajka, da ih nitko ne vidi. Nasmiju se samo onima koji su najbliži njima i kažu:` vidite kako bi svatko danas htio biti novi prorok`. Oni se nasmijaše na to, znajući da su u blizini svog proroka sigurni od laži i od kojekakvih manipulacija od drugog proroka, ali i od navopridošlih proroka. Svaki od proroka, kao da su pročitali misli svojim najbližim ljubimcima, kažu na opće iznenađenje svoje pastve:` Ja vidite, ne želim da me vi smatrate prorokom.`

`Svi smo mi na jedan način proroci. Ja samo želim da naučite misliti svojim glavama i da danas sutra to znanje znadete prenijeti svojim potomcima` - nastavljajući - ` jer ja sam čovjek kao i vi. Od krvi i mesa. Ja vam dajem slobodu da razmislite o svemu što vam ja prenosim. Možete biti i kritični ukoliko to želite. I ja bi volio biti kritičan spram sebe i tvrdit da sve o čemu ja govorim nije istina i da možda u riječima drugog proroka ima također istine, ALI, na moju i vašu veliku radost (za dobre stvari) i veliku žalost (za loše stvari), sve ono što vam prenosim je istina, ali ja znam da ste to već odavno i sami shvatili i da ne dvojite u moje riječi. `Oni počnu brzo odmahivat glavama govoreći - `lagali bi vam kada bi rekli da ponekad nismo malo provirili šta se sve to krije iza riječi drugog proroka, ali smo na kraju zaključili da tamo ima toliko laži i toliko neistina...baš kako ste nam Vi to govorili, proroče i učitelju naš.`

Zamišljen, učitelj kaže : `to je bila kušnja onih koji žele manipulirat vama u potpunosti...I vi ste tu kušnju savršeno savladali` - nastavljajući - `bravo, bravissimo...Ovime ste dokazali sebi da sami razmišljate svojim glavama...kao jedan. I samim time, ja sam strahovito ponosan na to ! Svi ste individualni do neslućenih granica...a misli vam se ne razlikuju ni za milimetar` - vičući ozareno - `dođite sada bliže da vas Babo sve zajedno izgrli i izljubi`......"



* * *


"......Oni, poput razigrane i pohvaljene djece, potrčaše svom pastoru u naručje,
zaboravljajući ispod njegovih velikih i divnih toplih ruku, kako su bili zapravo jako blizu da ih slatkorječive riječi drugih proroka ne odvedu pored Puta, u vječnu tamu iluzije i mraka. U isto vrijeme...kamera se pomiče na drugi kraj Zemlje, prikazujući drugu skupinu nasmijanih ljudi, kako opušteno sjede, leže i kleče pored drugog gurua, tajanstveno se osmjehujući...Sa `onim` sjajem u očima", Leon završi priču dok su polagano napredovali uz brdo, penjući se sa šumske strane da izbjegnu strme padine i kozje staze po kojima se nitko normalan na dvije noge ne bi išao verati.

"Boga ti, priča nije loša", nasmije se Ugulfar. "Jest da iz nje izviru frustracije nekog tko je na svakom internet forumu na kojeg je došao nakupio samo svađe i prepucavanja, te stvorio pravu malu kohortu virtualnih neprijatelja", reče, nastavljajući, "no, sve u svemu, vrlo originalno, iako ne i učinkovito, pošto to razračunavanje sa raznoraznim `nuditeljima istine", teško da će bilo kome biti interesantno´.

"Ma, ko ih jebe", zaključi kratko Leon pridržavajući se za kratku granu dok se uspinjao preko metarnog brijega. "Sve ove godine ionako mi je bilo bitno tko na kakav način djeluje, a ne pusta razmišljanja raznih `internet warriora`."

Ugulfar je kimnuo u znak slaganja. Otkad je prije tri mjeseca sletio na polje pored Leonovog ranča, slijeđen pobješnjelom krstaricom Rebdiva te nekoliko sitnih Jednovozila Grepsa, nije imao mnogo vremena razmišljati o raznoraznim virtualnim `jadima` svog mladog prijatelja. Previše je energije ulagaou samu njegovu zaštitu. Leon je bio duboko uvjeren u to.

Za razliku od proteklih dana i mjeseci, kada su u svojim svakodnevnim šetnjama običavali obilazit pretežno ista mjesta u krugu nekoliko kilometara, imajući već uhodan ritual različitih smjerova koje su si unaprijed odredili, danas su odlučili otić na cijeli dan i posjetit obližnje brdo udaljeno petnaestak kilometara, uspeti se na brdo, sići sa druge strane i prenoćiti u malenom motelu u gradiću sa druge strane brda, te se sutradan vratiti na ranč, obilazeći brdo, na što će vjerojatno izgubiti veći dio dana i noći. Sve u svemu, avanturistički duh ove dvojice mangupa, koje je sam kosmos povezao na vrlo čudan način, bio je iz dana u dan sve jači i jači.

Približavali su se vrhu brda. Pogled prema dolini, koji se nazirao kroz krošnje visokih borova i redova topola, bio je veličanstven.

"Ajmo malo predahnut", predloži Leon, lagano uspuhan zadnjom etapom uspona.

"Pričekaj da dođemo na čistinu", odvrati Ugulfar prolazeći pored njega i grabeći prema gore kao da se kreće po nekakvom linearnom uspravnom pravcu. Leon ga je slijedio. Dvadesetak metara dijelilo ih je od čistine i ceste koja sijeće šumu i čistinu po samoj polovici. Iako nije bio ovdje dobrih sedam godina, Leonu je slika ovog mjesta ostala u sasvim dobrom sjećanju.

Priroda se nije promijenila, pošto ju nije imao tko promijenit. Njihova noga možda je slijedila noge nekog farmera prije desetak ili pedesetak, možda i sedamdesetak, nekog trapera prije stotinjak ili nekog domoroca prije dvjesetotinjak ili više godina. Čovjek je tu, bio je siguran, rijetko prolazio, ali stvarno rijetko. Učio je nešto na satovima regionalne povijesti da je put robe, kojom su trgovali traperi, doseljenici- pretežno skandinavskog porijekla - i domoroci, prolazio drugom stranom brda, tamo gdje su sada krenuli, gdje se protezala dolina i gdje je je preko dva stoljeća nicao maleni gradić koji se u zadnjih sedamdeset godina razvio u malo rudarsko industrijsko središte za preradu boksita.

Bilo je divno prolaziti maltene neistraženim djelovima prirode. Nigdje smeća, nigdje ostavljenih pivskih limenki, nigdje ostavljenih prezervativa kao na udaljenim vidikovcima okolo gradića nekoliko kilometara udaljenog od njegova ranča.

Ovdje nije bilo ničega, nikakvog svjedočanstva prisutnosti nekog primitivnog i seksom opsjednutog srednjoškolskog igrača nogometa i plitke buduće domaćice i potencijalne samohrane majke, koja trenutno prolazi razdoblje cheerleadinga, prije nego li postane kraljica maturalne večeri, kojoj će kralj, vladar nogometnih terena, ostaviti malu uspomenu koju će moći vidjeti tek nakon devet mjeseci, koja će prethoditi traženju posla u lokalnoj tvornici i kojoj će kasnije pripisivati sve svoje propuste u životu, kao i uništen život u cjelini.

Ovakvi preludiji, sve u svemu, ovdje se nisu događali.

Izašavši na čistinu, našli su se pred omanjom prirodnom kupolom koju su grane graba, crne johe i nekoliko brdskih borova, oblikovale u gotovo savršen kružni oblik, sa vidljivim ulazom načinjenim od vješto savijenih grana koje su se nadvile nad zemlju poput neke fontane koja je raspršivala vodu u svim smjerovima, no ipak pazeći da osnovna estetika gibanja bude zadovoljena.

Čistina je bila dugačka oko pedeset i široka oko sedamdeset metara. Do ceste koja ju je djelila na pola, imali su za prijeći još kojih dvadesetak metara.


* * *


Izašavši na cestu, teško je bilo ne primijetiti farove automobila koji su ih zasljepili brzo im se primičući kako je automobil ubrzavao prema njima.

U prvi mah, Leon je pomislio da neka pijana budala ima trenutak kurčenja pred nekom potencijalnom seks partnericom, ili da se neki stočar sa obližnjeg ranča vraćao iz neke lokalne krčmetine.

Tek kada je u iznutra osvijetljenom automobilu zamijetio nekoliko likova namrgođenih pogleda, kako ih promatraju, "onim" pogledom, i pošto su mu očito sve privremene teorije pale u vodu, Leon uradi ono što bi vjerojatno devedeset pošto muškaraca učinilo na njegovom mjestu - a kasnije lagali izmišljajući lovačke priče, ukoliko, naravno, prežive - ukipi se na mjestu i ostane u tom položaju, u nijemom, ukočenom strahu, promatrajući svijetla koja su činila dvadeset metarnu razdaljinu između sebe i njih, svakim trenom smanjujući ju sve više i više.

Osjeti kako ga snažna ruka povuće prema iza. Još uvijek nijem, padne na nasip pored ceste i vidje Ugulfara kako stoji na cesti, pred sve jačim i prodornijim farovima jurećeg automobila, poput toreadora koji smireno gleda prema biku koji juri prema njemu i čeka zadnji tren da se uzmakne i propusti bika kroz crveno platno.

Ugulfar nije imao platno kojim će parirati automobilu na sveopće veselje, ovdje nepostojeće publike - ukoliko ne računa sebe pod publikom - već brzim pokretom posegne u džep i u sekundi izvadi mali sjajni artefakt. Leon se u trenu sjeti što je to.

Ugulfar uzme nukleotrokut i baci ga prema automobilu. Ono što je uslijedilo u djeliću sekunde bilo je toliko zapanjujuće i grandiozno, da je premašivalo sve scene u svim 3D akcijskim prizorima kakvih se nagledao u životu.

Svjetlosna eksplozija, škripa kočnica i automobil počne da gubi na smijeru i počevši se kretati cik- cak, no ne gubeći ni malo na brzini, zaokrene prema Ugulfaru koji se u zadnji čas odbacio u stranu, a zatim prema njemu, koji je još uvijek nijemo i ukočeno promatrao događaje kao da se nalaze na filmskoj traci.


Automobil ga je zaobišao jedva za metar. Leon je zbunjeno promatrao kako se automobil iza njega gubi, prvo u šumi dvadesetak metara iza, a zatim i u provaliji nekoliko desetina metara ispod njih.

Došavši polako k sebi, ustane i potrči do šume, promatrajući provaliju malo dalje od strmog puta kojim su se uspeli i automobil kako leži u podnožju, ispunjenom krupnim kamenjem.

Nikakve eksplozije nije bilo. Izgleda da je to bilo jedino što se nije poklapalo sa filmovima.

Ugulfar dođe do njega te stane promatrati prizor na dnu provalije.

"To ti je bilo zbog onog sarkazma", kaže Ugulfar u polušali.

"Huh", odvrati Leon. "Otkada te imam za tjelohranitelja, dragi moj prijatelju, izgleda da je moj sarkazam prešao i na tebe."

"Izgleda da postaješ krupna zvijerka", reče Ugulfar, ovoga puta ozbiljan, i dalje ne skidajući pogleda se dna provalije.

"Tko su bili ovi?", upita, znajući koliko mu pitanje vjerojatno zvuči glupo.

"Što misliš ?!", odvrati Ugulfar gledajući pravo u njega. "Prijatelju, krug se sve više i više smanjuje a radijus traženja postaje sve uži i uži. Više nisi siguran ni na ranču", reče lagano ga potapšavši po ramenu. "Dorothy, vrijeme je da odeš u Oz."

Leon nije znao što bi rekao na to. Znao je samo da je usran od straha, zbunjen...i iako je u zadnjih nekoliko tjedana dobio niz konkretnih ukazatelja da ovaj život nije jedini kojeg ima i da će, nakon prelaznog stanja koje ljudi nazivaju smrću, samo prijeći u neki drugi, sličan ili potpuno drugačiji oblik postojanja, svejedno je ono ljudsko, od rođenja gomilano i brižljivo održavano u njemu, naginjalo da se prepusti ljudskim karakteristikama poput zabezeknutosti i očaja.

Do podnožja više nisu progovorili niti riječi.

Leon je znao da Ugulfar itekako dobro zna koliko mu je zahvalan, te da mu ne mora na glas ukazati na to.

Šuteći i hodajući niz cestu koja se polagano strmo spuštala prema podnožju, Leonu se misli vrate nekoliko mjeseci unatrag...Unazad na sam početak cijele ove okultne, krimi, akcione, triler, dramske, na momente komične zemaljsko intergalaktičke sage.


* * *


"Znači, arhetip stavim pored simbola", Leon postavi pitanje više kao retoričko.

"Jes` ti lud !?", odgovor se istoga trena pojavi na zaslonu monitora. "Rekao sam povrh, ne pored".

"Ok, u redu", napiše Leon. Nije mu bilo jasno zašto se Mambo pjeni na svaku sitnicu. Zadnjih nekoliko mjeseci, od kada su se upoznali na jednom forumu i nastavili održavati kontakte putem ICQ-a, rijetko kada je osjetio da mu je virtualni prijatelj nervozan i osoran na način na koji je to pokazivao ovo jutro.

"Care, idem off, hvala ti za tehniku", napiše i makne ICQ sa zaslona.

Izašavši iz kuće, primijeti kako je vani dosta hladno, te se vrati u kuću po jaknu.

Hladna listopadna prijepodneva na ranču su obično bivala dosadna. Nije to kao u većini onih ruralnih drama, gdje svi po cijele dane muzu krave, jašu neukrotive konje i uletavaju iz jedne romanse u drugu. Život na ranču, za mladog čovjeka na kraju dvadesetih, bivao je pomalo monoton, ukoliko čovjek stvarno nije došao proživjeti ovaj život kao netko kome su krave, konji i suknja konobarice u prvoj krčmi bili smisao života.

Sjeo je u karavan i uputio se prema gradu.

Neonski natpis puba, vidio se kao i obično, sa prve okuke prije samog spuštanja u grad. Spuštao se jednim od prilaznih puteva koji se spajao sa glavnom magistralom, tik prije samog ulaska u predgrađe. "Popit ću kavu", pomisli, "a zatim ću fino krenuti do studentskog naselja da vidim da li imaju li neke nove igre ili nove muzike".

Zaustavio se na ovećem parkiralištu ispred puba. zaključao automobil i laganim korakom krenuo prema vratima. Već se izvana dalo vidjeti društvance kako, uz pivu i kavu o nečemu žustro debatira. Za koji trenutak će se i sam uvjeriti o čemu, iako je često znao požaliti zbog svoje znatiželje, pošto se pokazalo da se žestoke debate većinom vode oko potpuno trivijalnih i beznačajnih stvari.

Zapazili su ga već sa vrata. Zastao je na trenutak privikavajući se na topli zrak ispunjen mirisom kamina. Mahne prema društvu te krene prema malom hrastovom šanku nasred prostorije i mahe konobaru da mu donese uobičajno.

"Šta je, štemeru?", upita Brzonogi Ike, najviša glava koja je poput svjetionika nadvisivala glave ostalih. "Tebe nema pa nema...Odjebo malo društvo staro, ha?!", podbadao je na svoj potpuno bezazlen i...podbadajući način.

"Ma šeći kožicu", reče Leon. "Morao sam učiti i pospremati po cijelom ranču. Znate da će mi se pola stvari posmrzavati ako u roku nekoliko dana ne prekrijem i izoliram sve što se dade zaštititi."

"Kad se vračaju tvoji?", upita Karlo, koji je sjedio pored Ikea.

"Nemam pojma", odgovori iskreno. "Očito su im Filipini prirasli srcu. A i koji će kurac raditi ovdje po zimi", nasmije se. "Imaju sina kojemu šalju dovoljno para da se brine za ranč i još da krade Bogu dane ne radeći apsolutnio ništa korisno, osim prisilnog zablejavanja u knjigu, kada se prisili nakon druge frule".

"Ti - šu, čovječe", reče Steven, pokazujući pogledom prema drugom stolu, gdje su sjedila dva rendžera.

Leon pogleda u rendžere te makne pogled, napravivši "jebi ga" izraz lica. Ogledavao se po prostoriji, zastavši pogledom na kaminu iz kojeg su lijepo pucketale iskre povećih komada drva koje je polagano gorjelo.

"Sinoć sam", kaže Simon, koji je sjedio nasuprot njega i gledao ga zbunjenih pogledom," pričao na ICQ sa onom malom sa foruma".

"Da...? I...?"

"Rekla mi je neke stvari o pozadini rada sa nekim tehnikama, te neka budemo oprezni jer da vjetar ne puše iz smijera iz kojeg mi mislimo da puše", Simon ga je gledao lagano se namrštivši.

"Neka curica previše zabrijava?", upita Ike.

"Jel ti znaš o kojoj mi `curici` govorimo?", upita Simon ljutito.

"Ne", reče Ike,"ali svejednomi se čini da je u kurcu", nasmije se napravivši glupu grimasu prema Stevenu.

"E, nekad si glup ko kurac", reče Simon i vrati pogled na Leona. "Slušaj, ajde se ti malo primiri sa svim tim tehnikama na nekoliko tjedana".

Leon ga zbunjeno pogleda. "Jes` ti lud?", upita. "Pa te tehnike su bogomdan način da se smirim i opustim kad god sam nervozan".

Gledao je u Simona kao da mu nije jasno o čemu ovaj priča. No, bilo mu je jasno.

"Samo ti kažem da budeš oprezan", reče Simon. "Ništa više."

Leon je osjećao, već neko vrijeme, duboko u sebi, da nešto generalno ne valja sa većinom ljudi sa kojima se virtualno družio, vodio podugačke razgovore i zbog kojih je ostajao budan do kasno u noć, mnogo puta dočekavši jutro pred ekranom, iscrpljen i preumoran da ode čak do kreveta. Osjećao je da se lagano počinje udaljavati od okoline i svakodnevice koja ga okružuje. Nije se čudio Ikeu što je, makar i u šali, postao prema njemu lagano osoran i distanciran . "Ljudi nisu glupi", pomisli, "misliš da sve stigneš, da možeš dovijeka spajati ugodno sa korisnim, koristiti prijatelje iz djetinjstva za ubijanje dosade, a na kraju ostati sam na ranču i čuditi se kako nitko više nema vremena za tebe. U ovim krajevima to je bio čest problem. Zatvorenost, distanciranost i sujeta, koji su vikendima uvečer isplivavali na površinu u obliku žestokoh verbalnih sukoba, koji su nemalo puta završavali tučnjavama ili čak posezanjem za hladnim - u rijetkim slučajevima i vatrenim - oružjem.

Pogleda Ikea. "Moram nešto promijeniti u životu", pomisli. "Počet džogirat ili se upisat u teretanu."

Misli mu prekine Steven. "Reci mi, onaj lik, onaj kojeg si vidio u onoj viziji, onda, kad si rekao da te netko napao sa energijom ili sa čime već...", reče zastavši.

"Šta s njim?", upita Leon.

"Vidio sam tog lika, Vulfija, neki dan", reče Steven. "Lik mi se činio sasvim u redu dok smo razmijenili nekoliko rečenica pred radnjom u kojoj radi".

Leon pogleda Simona. "Jebem ti jezik", reče kimajući u negodovanju.

Simon napravi "jebi ga" izraz lica.

Steven nastavi. "Uglavnom, nije mi jasno zašto bi taj lik trebao biti neki bitan faktor u toj nekakvoj kompjuterskoj zavjeri, gdje se netko urotio protiv tebe."

Leon pogleda opet Simona, ovim puta "jebem ti mamu" pogledom.

"Steven", započe Leon. "Ja znam da ne vjeruješ u te stvari i znam da si teški skeptik kada god čuješ da se nekom dogodilo nešto što odudara od, kako ti kažeš, racionalnog". Pogleda Stevena pokroviteljski. "Ali majstore", reče, "to svejedno nije razlog da vjeruješ svakoj riječi ovog debila", pogleda u Simona, "koji očito i sam sumnja u neke stvari kada ih ide povjeravati ljudima koji to ne razumiju...Ili ne žele razumijeti."

"Lika sam pozvao na film u petak, pa ono...nadam se da ti ne smeta", reče Steven.

"Boli me kiton", odbrusi Leon, i dalje svako malo pogledavajući prema Simonu. "Što se mene tiče, može nas biti cijela ulica zajedno sa botaničkim vrtom".


* * *


Prijeđu nekoliko stotina metara prije negoli se nađu ispred benzinske crpke.

"Idi ti unutra", reče Leon. "Ja ću popušiti cigaretu u miru pored vratiju".

Leon je bio u ovom gradiću prije kojih sedamnaest, osamnaest godina, dok ga je otac vozio u izviđački tabor, nakon što mu je pobjegao autobus čiji je vozni red krivo upamtio. Sjetio se očevog izraza lica nakon što ga je u izviđačkoj uniformi probudio i rekao da je autobus sa izviđačima otišao prije pola sata.

"Sine, glup si na majku", rekao je otac paleči đip u garaži. Bilo je to sve što je otac rekao toga jutra, prije nego li se rastao sa sinom u skautskom kampu, rekavši samo ."Budi muško i nemoj mi se raspekmeziti tu ko neka pičkica nakon dva dana."

Ovaj gradić nalazio se na pola puta i ovdje su se zaustavili da otac natoči benzin. Ona crpka, ukoliko je još postojala, nalazila se nekoliko blokova dalje, ako ga sjećanje služi.

Leon začuje korake kao se približavaju pločnikom iza ugla, udaljenom nekoliko metara.

Muškarac koji je pojavio iza ugla i prilazio, izgledao je prilično nezgrapno za svoju veličinu. Leon pogleda kroz staklo i baci pogled prema Ugulfaru koji je plaćao namirnice na blagajni, vidjevši da je vanzemaljac primijetio došljaka.

Čovjek stane na metar ispred Leona te ga odmijeri od glave do pete. Podigne pogled.

"Dobar veče", promrmlja čovjek jakim domaćim akcentom.

"Veče", uzvrati Leon, gledajući pridošlicu, očekujući da krene prema vratima trgovine.

Umjesto toga, čovjek izvadi značku i zapovijednim tonom kaže : "Molim vas da izvadite sve iz džepova."

Leon zbunjeno pogleda prema Ugulfaru, zatečen iznenadnom situacijom.

"Ajde, ajde, brže to malo", reče muškarac nestrpljivim tonom.

Drugi muškarac odjednom se stvori iza ugla nekoliko metara od njih, pozivajući na walkie talkie pojačanje.

"Šta ovi `oće", pomisli Leon, zaprepašten sve više i više ovim bizarnim razvojem događaja, dok je iz džepa vadio stvari i stavljao ih na pod, osvijetljen svjetlom baterijske lampe inspektora koji je stajao pred njim.

Treći muškarac priđe bliže, noseći pištolj u ruci, u pratnji vozila koje se stvorilo iza istog ugla, odakle se pojavio drugi muškarac. Preciznije, iza kojeg su se pojavila sva trojica.

Leon vidje da se Ugulfar zaustavio ispred police sa čipsom, prije samog izlaza iz trgovine. Promatrao je prema van analizirajući situaciju. Leon je znao da je Ugulfar spreman na sve, ukoliko se ova sve više groteskna situacija još više izmakne kontroli.

Leon da Ugulfaru pogled očima da se umiri, odmahnuvši gotovo neprimijetno glavom lijevo- desno.

Čovjek ispred njega, ili previdjevši ili ignorirajući njegov pokret, podiže sa poda paketić koji je Leon prvi put vidio u životu.

"Šta je ovo?", upita zapovijednih tonom policajac. "Šta je ovo, gospodine ?", pogleda Leona sarkastično prezirnim pogledom. "Malo bi se drogirali, jelte?!", upita sarkastično.

"Što si pronašao?", upita drugi ko fol, glumljeno iznenađen ovim "pronalaskom".

"Momak bi pušio marihuanu, a zna da je to u ovoj državi zabranjeno", kaže prvi slavobitno.

Treći čovjek im prilazi, pogleda Leona i unese mu se u lice. "Mali, jebo si ježa u leđa", reče, gledajući paketić u ruci drugog policajca. "Tri godine ti ne ginu", zamijeti sarkastičnim glasom. "Ja da sam na tvom mjestu, ja bi vratio vrijeme unatrag i nikad se ne bi pojavljivao ovdje", govori hvatajući ga za nadlakticu u namjeri da ga sprovede do automobila.

Leon pogleda Ugulfara koji je već krenuo prema vratima posegujući rukom u džep, vjerojatno za trokutom ili alpha omamljivačem.

Leon dopusti da ga i drugi muškarac uhvati za drugu nadlakticu. Gledao je Ugulfara dok su ga vodili ka autu i još jednom pokazao laganim pokretom glave, neka se umiri.

Iznenada, iz pokrajnje ulice začuje se škripa motora i za sekundu pred njima se stvori WV Buba, zakočivši dva metra ispred njih. Iz Bube izađe muškarac.

"Gospodine", reče treći policajac, držeći spušteni pištolj u ruci. "Nepropisno ste parkirali. Smjesta se udaljite prije nego li vam naplatim kaznu". "Ajde, ajde", nadoda mašući drugom rukom.

Leon pogledava na tren muškarca pred njima a zatim okreće glavu prema vanzemaljskom prijatelju koji stoji sa unutarnje strane vrata i nijemo promatra novonastalu situaciju.

Čovjek vadi značku. "Unutarnja kontrola", kaže. "Ostavite mladića i pođite sa mnom."

Policajci se pogledaše. "Šta je sad ovo za cirkus?", upita drugi. "Privodimo dilera. Maknite se od nas", povika ljutito. "Ukoliko vam nešto ne štima sa našim radom, imate dežurnu službu na postaju gdje možete podnijeti prijavak i dati zahtjeva za nadziranje bilo koga od nas. A sad se maknite."

Čovjek stoji u stavu "voljno". Okrene se bez rijeći prema automobilu trećeg policajca, u trenu izvadi pištolj sa prigušivaćem i u sekundi bezšumnim zvukom iz cijevi, otvori haubu automobila.

"Koji kurac...", prvi policajaci krene prema njemu vadeći pištolj.

"Ja bi na vašem mjestu ostao miran ", smireno kaže muškarac. Podigne ruklu u zrak. Simultano, deseci svjetala upališe se dvadesetak metara dalje, gdje je prvo raslinje započinjalo svoj "pohod" prema šumi, nekoliko metara dalje od glavne ceste koja je prolazila pored parkinga..

Leon ugleda nekoliko snajperista te jedno oklopno vozilo kako izviruje iza žbunja i raslinja.

"Znate kako se kaže svugdje u svijetu", govori, vadeći torbu iz prtljažnika, gledajući prema Leonu," male ribe najebu dok se veće uvijek izvuku."

Baci torbu na pod. Gracioznim pokretom klekne pored torbe i otvori je. Izvadi veliku vrećicu ispunjenu pozamašnom količinom nekakvog bijelog praha.

"Gospodo", reče , "mislim da će noćas ježa u leđa jebat netko drugi". U tom trenu, iza Ugulfara pojavi se nekoliko zamaskiranih specijalaca, zaobilazeći ga i izlazeći iz trgovine sa podignutim poluatomatskim puškama, uperenim u trojicu pored Leona i četvrtog u automobilu.

"Pa oni su ih ozvučili", pomisli Leon u šoku, polusvjestan vrtoglave situacije pune bizarnih obrata i suludih raspleta. Ovo je drugi puta da je pomislio da je upao u neki ludi film ili da sanja. Ako ne računa situaciju, kada se prije nekoliko mjeseci sivoliko biće njegove visine stvorilo u njegovoj sobi, mijenjajući oblik u ljudski i natrag u vodozemsko sivi.


* * *


"Univerzum `pamti` naše objektivne postupke i poteze koje vućemo kroz život dok se mi sami zamaramo subjektivnim obrascima", reče Simon, zavaljen u udobnom naslonjaču Stevenove primaće sobe.

Petak je došao u tren oka. Stevenov stan bio je krcat njemu poznatim i polupoznatim ljudima. Negdje na polovici monotonog i predvidljivog filma, otišao je u dnevni boravak zapalit cigaretu i prelistat novine koje Steven svakodnevno kupuje. Tek što je povukao nekoliko dimova i prelistao dvije stranice, u prostoriju uđe Simon, noseći pivu u ruci i sjedne nasuprot njega u drugi naslonjač. Njegov dolazak u sobu i očita želja za razgovorom, pretvorili su ovu večer u jedan interesantan i dinamičan dijalog. Barem sa Leonove strane gledišta.

"Tako nekako i ezoteričari gledaju na stvari. O gnostičarima da ne govorim", reče Leon. "Vućemo spone kroz život, ni sami ne znajući koliko nam se tereta opetovano i opetovano veže uz te spone."

"Teško se osloboditi prošlosti kada nikada nisi ustvari niti počeo živjet u sadašnjosti, već ti ona izgleda poput nekakve apstraktne budućnosti", Simon otpije gutljaj pive i zagleda se u mali drveni kip pored fotelje u kojoj je sjedio.

Da je netko ušao u sobu i obratio pažnju na njihov razgovor, vjerojatno bi prokomentirao da se radi o nekakvoj filozofiji, u kojoj plivaju dva nejebičara koji provode vrijeme u "krivoj" prostoriji, u kojoj se ne gleda film i u kojoj se neposredno ne upucava ženama. Leon je bio sit objašnjavanja, da filozofija nije ništa drugo doli sposobnosti rezoniranja i da više filozofije može postojati u nekoj pučkoj pjesmi ili nekom SF romanu, nego li u cijelim tomovima i desecima tisuća stranica onoga što se službeno naziva filozofijom. Ljudima je jednostavnost odavno otišla u vražju mater.

"A i način na koji ljudi percipiraju sadašnjost", nadoda Simon.

"Nisu li ljudi", reče Leon kimnuvši, "pod percepcijom navikli smatrati samo čulo vida?! Što ako su osjeti u stvari drugačiji, negdje drugdje, u drugim dimenzijama?". Nastavi prešavši rukom preko brade, "što ako su naša bazična čula samo neke vrste pripomoći koje su nam dodijeljene da se lakše orijentiramo u ovom prostorno vremenskom habitatu u kojem provodimo život? Što ako ta čula postoje negdje `gore` u nekom novom i suptilnijem obliku?! Recimo, gdje vid, sluh, njuh, opip i okus nestaju pred novim čulima osjećaja i misli, gdje samo putem jednih i drugih u stvari "gledamo, slušamo, njušimo, pipamo te kušamo?!".

"Misliš, nešto poput osjetila čija su naša primarna čula samo neka vrsta fizikalnih alata ?", upita Simon zainteresirano.

"Da, tako nekako", reče Leon.



III. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Nije teško za zaključiti da je najteži put, put individualnog razvoja i vlastitih spoznaja.
Dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze a kratkoročne stvari ponekad mogu biti kratkoročne na duge staze. Koliko se god ovo činilo na prvi pogled banalnim i lupetajućim, ajmo malo ovu izjavu analizirat dio po dio. Uzmimo jedan primjer. Kada nešto planiramo i smatramo da će to što planiramo uroditi plodom kroz neko duže vrijeme, to se naziva dugoročnim planiranjem. Mi već u glavi imamo stvorenu sliku o tim potencijalnim plodovima. Ne moramo to vizualizirati, ali obično mi `vidimo` neke segmente potencijalne budućnosti bilo da vjerujemo da će se to dogoditi, bilo da nismo sigurni ali opet polažemo neke nade u to. To čemu se nadamo i čemu stremimo bilo da to radimo jer nemamo što za izgubiti, bilo da to žarko i pod `svaku cijenu` želimo, može uroditi plodom mnogo brže nego smo to očekivali. Ukoliko to dođe brže nego što smo očekivali, tu dolazimo do zaključka da dugoročne stvari ipak nisu u tom slučaju dogoročne već kratkoročne. Nisu. Mi smo ih zamislili dugoročnima i poslali, tj. `poslali` ih na duge staze. To što su se te stvari manifestirale, da tako kažemo, prije vremena, ne znači da one i dalje nisu dugoročne. E, tu dolazimo do onog bitnog. Da li se mi znamo sa željenim `poklonom` nositi na način na koji na koji bismo se teoretski nosili?

Zapamtimo, teorija i praksa nisu isto. Znam da bi odgovor trebao biti da je sve to individualno, ali ipak, imam osjećaj da bi većina taj `poklon` uzela, nakon što prodje prvo oduševljenje, zdravo za gotovo. U tom slučaju, velike su vjerojatnosti da poklon ubrzo postane samo stepenica više u nekom novom stremljenju prema dugoročnom drugom `poklonu`. Bilo da taj poklon padne u zaborav, bilo da se nakon nekog vremena počinje smatrati nečim što je `Bogom dano` i na što uvijek i u svakom trenutku `imamo pravo` ili da nakon nekog vremena počnemo na taj `poklon` gledati kao na nešto što ipak nije bilo niti poklon, već neki prolazni `poklončić`, tu dolazimo do onog osnovnog - dugoročne stvari ponekad dugoročne na kratke staze. Isto vrijedi i za suprotan slučaj. Želimo da se nešto kratko traje jer nismo zadovoljni sa time. Jednostavno, napravimo nešto da prekinemo to `nešto`. To nešto se makne. Nešto što je bilo kratkotrajno na kratke staze u određenim slučajevima može stvarno nestati. No, ponekad, može se vraćati.....i vraćati..... i vraćati.....na duge staze.

Možda bi ponekad bilo dobro, za promjenu, čisto da vidimo, napravit rez i ubrzat dugoročno, tek toliko da vidimo na li promjenjeno dugoročno može ispast kratkoročno i kao takvo nas navest da se posvetimo slijedečem kratkoročnom, pa da vidimo da li ćemo šta promijenit. Ili nešto kratkoročno pustit da se ponavlja, tek toliko da vidimo od čega smo zapravo napravljeni.

Bitno je također shvatiti pojmove kao što su evolucija i revolucija. Kada bacimo pogled na obje riječi, može nam se lako učiniti da ih od istog značenja dijeli jedno jedino slovo. To isto slovo među njima radi toliku dijametralnu suprotnost da se obje riječi razlikuju jedna od druge za nekoliko desetaka tisuća svjetlosnih godina.

Revolucija je ciklički proces. Što se god mijenja revolucijskim procesom, mijenja se samo na prvi pogled i mijenja se samo u vanjštini. Bilo koja revolucija u ljudskoj povjesti bila je samo za jedne skup euforičnih promjena koje su dovodile do napretka, dok je za one koji su bili pobornici `predrevolucije`, bila samo korak unazad. Istina je (vjerojatno) uvijek ležala negdje u samoj sredini, a to se najbolje objašnjava da se svaka revolucija, bila ona u početku progresivna ili regresivna, u vrlo kratkom razdoblju koje je usljedilo nakon nje, pokazala donositeljem apsolutno istih stvari upakiranih u malo drugačiji papir. Znači, napravio se manji ili veći krug da bi se stvari kad - tad vratile na istu točku od koje je krug i počeo.

Evolucija je, za razliku od revolucije, spiralan proces napretka. Spiralni rast se za razliku od kružnog vraćanja, događa postepeno, polagano i naizgled ne donoseći nikakve vidljive promjene. Problem je u tome da ljudi nisu svjesni onih glavnih promjena koje se najteže primjete a najduže traju!

Spiralan rast i nacin na koji bi se trebao odvijati, lijepo je opisan u knjizi Bringers Of The Dawn od Barbare Marciniak (u našem prijevodu Donositelji Svitanja op.a.). Ukoliko ste čitali knjigu ili je se spremate pročitati, molim vas da obratite posebnu pozornost na XIII ( trinaesto) poglavlje, u kojem će mnogi pronaći sebe i ono što se počelo događati u nama i oko nas. I na kraju, razmislite, ali RAZMISLITE dobro o onom što ste pročitali i usporedite sa onim što se dešava u vama."


* * *


Automobil je usporavao kako se primicao brvnari koja je, poput komada lego kocke, ležala pored makadama na pustopoljini koja se nakon nekoliko desetaka metara pretvarala u blagu padinu. Nije znao koliko su se vozili i u kojem smijeru su točno išli, jer taj mu je dio krajolika bio potpuno nepoznat.

Arvil, kako je bilo ime njihovom spasitelju, upravo je završavao razgovor sa nekom ženskom osobom. Bilo je kasno jutro i brundanje motora automobila uspavljivao ga je. Pogledao je prema Ugulfaru koji je mirno i nijemo promatrao prirodu kroz prozor, naočigled nezainteresiran novonastalom situacijom, kao da je to nešto što se događa svaki dan i što se samo po sebi podrazumijeva. Leon je znao da nije tako.

"To je ono što smo htjeli znati", reče Arvil u slušalicu. "Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvala nego: HVALA TI", završio je razgovor prekinuvši vezu.

"Dobro je", pogleda prema vozaču. "Sve ide prema planu."

Vozač promrmlja nešto nerazgovijetno što je Leon protumačio kao znak odobravanja.

Kada se sve zbroji i oduzme, ovi ljudi bili su mu simpatični. Nije osjećao onu svoju standardnu i redovitu tjeskobu kada bi se našao u nekoj neugodnoj situaciji, gdje je upravo ta tjeskoba bilo nešto poput šestog čula.

Upravo u taj tren vozač zaokrene na mali puteljak pored kolibe, zaustavivši se nekoliko metara dalje. Arvil prvi izlazi iz automobila, vadeći iz gepeka nekakvu poveću plahtu maskirno zelene, smeđe i žute boje, te je poče stavljati sprijeda na automobil, požurujući ih laganim mahanjem dlana neka što prije izađu iz automobila.


* * *


Unutrašnjost kolibe bila je naoko mnogo veća nego li se činila izvana. Prostrani kamin, veliki persijski sag, masivni stol za barem 10 osoba, tri velika francuska kreveta, šporet i gomila šerpi iznad njega. Polica s knjigama bila je nešto što ste u takvom ambijentu mogli i zapaziti ili previdjeti, pošto je stajala sjeni zida, nasuproz malog prozora koji je bio pod naslagama snijega. Prije nego li je i pomislio negdje sjesti, Leon vidje vozača kako podiže ručku na podu i otvara mala podrumska vrata. Pokaže im rukom da ga slijede.

Ono što ih je dočekalo u podrumu, bilo je sve samo ne očekivajuće. Umjesto očekivanog zemljanog ili zabetoniranog poda, nalazila se mala platforma, dva metra u promjeru ispod koje kao da nije bilo ničeg, koliko je mogao zapaziti u polumraku. Platforma je bila potpornim stupom spojena sa podom kolibe.

"Svjetla", vikne Arvil spuštajući se stepenicama. Svjetla se upale u isti mah i osvijetle pukotinu ispod njih.

Leon se grčevito uhvati za ogradu, suspregnući vrisak u zadnji čas, uvidjevši da nije u pitanju neka mala pukotina ispod njih, već beskrajan vertikalni hodnik, kao da se nalaze na vrhu okna za lift u nekom njujorškom neboderu.

"Majko mila", ipak mu se uspije oteti uz usta. Ugulfar je nekako uspio zadržati neutralan, no ne i nezainteresiran izraz lica, kakav je do sada imao. Barem kao masku pred ostalima.

"Krenimo", Arvil reče vozaču koji istog trena napravi pokret razdvajanja i spajanja ruku po ogradi platforme, koja lagano zadrhti, da bi se nakon sekunde počela spuštati u ponor.

"Koliko pitanja...", pomisli Leon. Na mnogo toga htio bi odgovore. Ako ništa drugo, barem na mali dio toga što mu se počelo dešavat zadnjih nekoliko mjeseci njegova do tada monotonog života, bez nekih vidljivih uspona ili padova.



IV. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Ponekad je ljudska svijest svašta u stanju napraviti samo da kompromitira samu sebe. Sabotiranje spoznaja može nas samo odvesti stranputicom od osnovnog puta koji svatko mora proći, a to je put učenja, prisjećanja, spoznavanja, proširivanja fizičke realnosti...i rasta. Bez otvaranja srčane čakre nema ni rasta, tako da nam sva teorija ovog svijeta, bez naše unutrašnje asistencije, ne može, kao ni sav praktikum, otvoriti unutarnja vrata prema spoznajama. Istraživanje, propitivanje i traženje odgovora na pitanja, nezaobilazan je dio spoznajnog procesa. Na svako pitanje postoji odgovor, kao što na svaki odgovor postoji novo pitanje koje iz njega proizlazi. Da bismo kvalitetno razumjeli odgovor, potrebno je u potpunosti shvatiti pitanje na koje je taj odgovor došao.

Pritom, moramo imati na umu da će na svako retoričko pitanje stići retorički odgovor, na svako suvišno pitanje suvišan odgovor a na svako pitanje koje je postavljeno tek toliko da je postavljeno, stići će odgovor tek toliko da je odgovoren. Um dobija ono što srce osjeća. Sve je misao, ali je sve i osjećaj. Jedno bez drugoga ne ide. Opet, tu treba odvojiti individualno i kolektivno. Rad na sebi individualno i u grupi nije isto, pošto je grupu lakše manipulirati, kontrolirati, programirati i razoriti, kako izvana, tako i iznutra. Traženje odgovora mora biti spoznajno, na individualnoj razini, dok grupa može poslužiti za uspoređivanje informacija i možda malo ubrzavanje procesa koji se opet vraća na individualno. To je vrlo bitno za upamtiti. Govor ega mnogo je jači u grupi i u većem kolektivu jer lakše potpiruje kolektivno nesvjesno.

Na višim nivoima ponekad može doći do ispreplitanje želja sa strahovima, a pošto je strah ljudima gotovo svakodnevna pojava, često se zna dogoditi da se ljudima vrlo lako mogu ostvariti njihove najgore more i strahovi. Upravo zato, čovjek mora paziti što želi, a pogotovo paziti na ono čega se boji. Strah privlači strah, bijes privlači bijes, ljutnja privlači ljutnju, radost privlači radost, ljubav privlači ljubav. Sve se svodi na jednostavnu analogiju - kakvo će se jelo složit, takvo će se i pojesti. Često se događa da većina ljudi u neznanju emitira iz sebe pravu invaziju misli i osjećaja prema drugima što joj se uvijek u nekoj mjeri i vraća, tako da uopće nije čudno da se oni koji vole stavljat ruku u vatru, jednostavno - opeku.

Problem nije opeći se, spoznati na temelju naučene lekcije i ne ponoviti istu stvar, nego ponavljati opetovano istu pogrešku nebrojeno mnogo puta i čuditi se u potpunom neznanju - `zašto se to baš meni događa ?!`. Sličan primjer je i nerazriješenost sa nekim događajima u prošlosti. Što je dalja prošlost, to ćemo teže razriješiti sa sobom neku situaciju u kojoj smo se davno našli i koja je na određene načine utjecala na nas. Stavljanje stvari pod tepih i vađenje van kao loših uspomena, samo je odgađanje i strah da se krene prema naprijed, jer spone između nas i određenih situacija u svačijoj prošlosti, postoje. I ne samo da postoje, nego nas vuku natrag tako dugo dok ne postanemo potpuno svjesni objektivnog pristupa koji dovodi do oslobađanja enormnih količina energije, koja se zatim usmjerava prema `naprijed`. Razriješavanje sa prošlošću nije stvar samo mentalne ili empatijske prirode, već spoznajne prirode u potpunosti."

Profesor Zahr zastade na trenutak. Odkad je spojio svoje zabilješke nastale na temelju razmatranja i dugogodišnjeg proučavanja mnoštva materijala različite tematike pod istim nazivnikom, zvanim "svjesnost", spojio i nadogradio Leonovim zabilješkama, morao je priznati, iako mu je ego to u više navraza branio, da je slika kou je sada dobijao, mnogo potpunija od one koju je imao prije nego li mu je ovaj, naizgled nadobudan student, počeo vlastitom inicijativom, ispunjavati mozaik novim segmentima vlastitih spoznaja koje su, nekom čudnim kozmičkim zakonima, uskoro ostale i njegove vlastite.

"Nešto poput shvačanja fizičkog ali i onog drugog slijepila. Jedna fizički slijepa osoba jednom je izjavila - `slijepac je zapravo onaj koji živi u tami vlastitog duha`. Na sličan način možemo govoriti o slijepilu koje je ekvivalentno nenaučenim lekcijama i neshvaćanju da frustracije usljed nekih situacija koje su nam se dogodile u bližoj ili daljoj prošlosti, dolaze i ostaju zbog ostavljanja energije u prostorno vremenskim procjepima, koju smo jednostavno prikačili za neki događaj (ili događaje). Tu energiju treba osloboditi, tj. osloboditi spone između nas i nekog događaja, kao što je već rečeno.

Djela mogu biti ponekad samo skretanje pozornosti sa misli. Pošto nas primarno do bilo kakvih rezultata dovode misli, možemo pokušati ustvrditi da su djela ponekad ili čak često, ovisno o situaciji, samo maska misli. Jedna od najgorih maski putem djela je kritiziranje, koje je čisti produkt ega i težnje da se sebi da veći značaj neko nekom drugom. Intelektualno kritiziranje i težnja za opetovanim raspravama također nisu oslobođene utjecaja ega, bilo da li se teži ka dijalektici ili ne."

Pomisli kako je Leon u stvari jedan fascinantan karakter u cijeloj ovoj priči njegovog života. Mjesecima mu šaljući svoje zabilješke nastale, kako je tvrdio, na temelju mentalnih kontakata sa visokim svjetlosnim entitetima, Leon je bio toliko ustrajan u svom povjerenju u njega, odagnavši svaku sumnju da će ga ismijati ili proglasiti ludim ili u najblažu ruku nekim ekscentrikom - čak i autistom - da je svako pismo stizalo u pravilnom vremenskom razmaku, dočekujući ga uredno na stolu njegove kancelarije svakog trećeg u mjesecu. Sekretarica bi uredno posložila poštu koju je svakodnevno primao na sveučilišnu adresu, po datumima kada je odaslana, slažući na sam vrh pisma i pošiljke sa naznakom "Hitno".

"Kasnije ćemo malo obrazložiti, po uzoru na prvi dio, Kontrolni Sistem i teze koje su popularizirane zadnjih godina. Sada ćemo još malo ostati na mislima i djelima. Misli mogu ubijati. Da, dobro ste čuli. I metaforički i simbolički. I doslovno. Rast nad samim sobom i svojim slabostima, osvještavanje energije koja je u nama, može nas maltene pretvorit u Supermana. No, koliko bi osvještenost u tim trenucima mogla prevazići želju za moći i za dominacijom?! Zato nas se (između ostalog) i drži u neznanju, jer bi znanje prije iskoristili za negativno, nego za osvješteni rast. Zamislimo da je svemirski program (spominjan u prvom dijelu) bio uspješan i da smo kročili van naše galaksije i došli do naseljenih planeta. Da li bi politika posjetioca bila dobročudna ili manipulatorska i imperijalistička ?!"

"Viši zakon kaže - `svako trčanje pred rudo ne smije izlaziti iz granica vlastitog dvorišta dok dvorište ne postane većinski sposobno da se nosi sa posljedicama...na bilo koji način.`
A zemlja je jedno veliko dvorište koje emitira ogromne količine misli i energije kroz različite univerzume, tvoreći putem pozitivnih misli i energija enegetski štit koji nas može štititi od vanjskih negativnih utjecaja, isto kao i negativan štit (koji je najjači oko Zemlje), koji nas može štititi od pozitivnih kozmičkih utjecaja i propuštati i apsorbirati negativno izvana i zadržavati negativno iznutra.

Promjene koje se dešavaju na više dimenzionalnim, denzitetskim i kozmičkim nivoima, a koje imaju veze sa završetkom razdoblja Kali Yuge, Platonove Godine, Veličanstvene Godine, Željeznog Perioda itd. (što se preklapa sa masom starih proročanstava i drevnim astrološkim kalendarima), nazovimo ih Valom, dizanjem frekvencije, preklapanjem više Univerzuma i stvaranja novog, jednostavno će utjecati na život na Zemlji u skladu sa energijama koje su do sada emitirane odavde prema van. Na pozitivnu energiju bit će odgovoreno pozitivno. Na negativnu negativno.

Tako da dvoje bliskih ljudi može doživjeti raličite sudbine, ovisno o stupnju osvještenosti pojedinca, frekvencijama koje emitira i energijama koje je prihvatio / la tijekom života, neovisno o prostornom ili prijateljskom ili familijarnom aspektu. Potencijalna kataklizma, ako će je biti, bit će najmanje fizička a više multidimenzionalna / univerzalna i donijet će potrese, vulkane i poplave u vidu frekvencija i sposobnosti i predodređenosti nekoga da ih prihvati i da živi i raste sa njima. To je jedini put. Spiralni put evolucije. Sve ostalo je revolucijski put koji će se nanovo i nanovo vraćati na početke neke nove Kali Yuge, sve dok se kolektivno nesvjesno toliko ne smanji da jednostavno više neće biti potrebe za negativnim okolišem u kojemu se generacijski rađamo i prebivamo.

Kaže se da čovjek prvo treba vjerovat sebi i voljeti sebe, da bi mogao vjerovati drugima i voljeti ih. To je istina. Zato je sve jasno... zašto se oko nas događa ono što se događa, pošto većina, gotovo svi, vjeruju preslici sebe za koju misle da su oni sami. Što jače kolektivno nesvjesno / matrix / izmanipulirana realnost djeluje na pojedinca, to više pojedinac izvlači zaključke i logiku iz istog kolektivnog nesvjesnog i pretvara u nešto imperativno, na temelju čega razmišlja i djeluje, što je suštinski pogrešno."


* * *


"Na većinu pitanja na koje želiš odgovor, ti odgovor, u stvari, već nosiš u sebi", reče Arvil šečući po izduženoj prostoriji prešaranoj raznobojnim svijetlima, za koje Leon nije mogao biti siguran dolazi li iz zidova, poda ili stropa. Prostorija u koju su ih uveli, nakon naizgled, beskonačnog spuštanja u ponor, te ulaženja kroz beskonačan broj ogromnih dvokrilnih vratiju, iza kojih se svaki puta nalazio sve dulji i širi hodnik, od kojih je zadnji, koji je jednim dijelom vodio do ove prostorije, bio dugačak kilometrima i gubio se u daljini blagim spustom. Leonu je nalikovao na unutranjost neke ogromne zmijurine koja se spustila kroz pukotinu u zemlji da bi se domogla nekog plijena.

"Znači, ukoliko sam dobro shvatio", primijeti Leon, nakon ovog više satnog razgovora koji je počeo sve više nalikovati na Arvilovo ispitivanje nego li na neki dvosmjerni razgovor ,"ja sam iz svog srčanog centra, svoje srčane čakre, stvorio novi Univerzum?!", reče, gledajući prema Ugulfaru, pogledom koji u sebi objedinjuje cinizam sa zbunjenošću. "Ja sam inkarnacija samog Hanuka, visokog astralnoga kranja, glavom i bradom", reče glupavo, osjećajući koliko njegove riječi zvuče isprazno, nestvarno i u biti, moronski. "Ja stvarno ne znam da li da se ubijem od smijeha ili da se ubijem od muke", ovog puta sarkazam više nije mogao ostati prikriven, dok je tugaljivo gledao Arvila ravno u oči.

"Za ubijanjem nema potrebe", primijeti Arvil ,"pošto si se na vlastitoj koži uvijerio da postoje oni koji će to rado učiniti umjesto tebe", napomene, ovoga puta uzvraćajući pogled tako duboko i prodorno, da je Leon morao pogledati u stranu, nastavljajući, "a vjeruj mi, takvih ima na nekoliko potencija više nego što bi ti to bio spreman sebi priznati, čak i u svojim najluđim snovima."

"Znači, dobro sam zaštićen", reče Leon glupavo, ni sam ne znajući više što da misli i kako da vodi ovaj razgovor.

"Nemaš pojma koliko, mali. Nemaš pojma", odgovori Arvil koji nije skidao svoj prodoran pogled sa njega.



V. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Da se malo vratimo na govor ega putem kritiziranja nečega. Kod većine kritika, subjekt same kritike čisto je suvišan, pošto se često kritika ni izbliza ne dotiče subjekta kao takvog, već stremi sagledavanju unutarnjih nesuglasica onog koji kritizira. Na taj način, teoretičar koji ima žestoke tendencije prema pragmatskim stajalištima, ma koliko dobar bio...ipak ostaje samo teoretičar. Ništa više.

Možemo napisati milijun stranica teorije o nestanku Atlantide, o brončanom dobu i prestanku direktnih kontakata viših rasa sa ljudskom...Možemo napisati tonu materijala o izoliranosti ljudskog roda u periodu Kali Yuge (3102. pr.n.e. - 2012. n.e., prema nekim starim izvorima), no spoznaje o tome moramo tražiti u nama samima i u svijetu koji nas okružuje. U našoj bližoj ili daljoj okolini može se naći zavidna količina spoznajnih djelića vlastitog mozaika svakog pojedinca, no opet, bitno je slušati, gledati, osluškivati i osjećati. Koliko god da apstraktno ovo zvučalo, ali nekad vjetar, zrak, voda, zemlja, vatra, trava, lišće, šuma, polje itd. mogu dovesti čovjeka do neslućenih spoznaja, daleko od same pjesničke inspiriranosti. O energetskim fluktuacijama i anomalijama u nama i u našoj okolini da ne govorim. Uči se iz svega. Zato smo ovdje.

Promatrajući stvari iz čisto fizičko / materijalne perspektive, mi smo dio kolektiva koji proživljava svakodnevicu i ukoliko želimo na uspješan način opstati u kolektivu, istovremeno zadržavši vlastitu individualnost i integritet, moramo na određene načine `pobijediti` svakodnevicu tako da ju prilagodimo sebi i napravimo si mjesto, odakle ćemo imati lijep pogled iz ptičje perspektive na nas same i na našu okolinu.

Jednostavno, kritiku je teško uputit i naći u njoj uporište, iz primarnog razloga što nismo svi isti i percepcija se razlikuje od individue do individue, uz mogućnosti da se neki vidovi percepcija povežu, ali opet, kao što je spomenuto, sve se vraća na individualno. Suprotno tome je kolektivno nesvjesno, a to smo i previše dobro upoznati u našoj okolini i u našoj zvaničnoj povijesti. Pa i u nama samima.

Pod implikacijama o našoj različitosti prije svega, ne bi trebalo ni malo čuditi što nismo svi isti, što smo vođeni i na svojevrstan način određeni našim simultanim postojanjima na relaciji `gore - dolje i obratno` i što nas iznutra ima više vrsta i podvrsta nego li životinja i biljaka izvana. Na planeti imamo na desetke tisuća biljnih i životinjskih vrsta. Koliko se, dakle, sve one razlikuju fizički, toliko se ljudi razlikuju mentalno, perceptivno, po svjesnosti, genetski, simultanim postojanjima, inkarnativnim napretkom...Uglavnom, razlikujemo se frekvencijski i energetski.

Mogli bismo sve promatrati i dualno. Iz jednog čistog ignorantnog kuta gledanja, mogli bismo patnju, bol i smrt svrstati u negativan aspekt dualnoga, što opet dovodi do paradoksa na mnogim razinama promatranja, pošto smo za ratove, razaranja, bol, patnju i bilo kakav oblik nasilne smrti, više manje sami krivi i snosimo u svemu tome dio vlastite odgovornosti. Pitate se kako? Vrlo lako objašnjivo. Kolektivno nesvjesno potpiruje individualno nesvjesno u svakom pojedincu i vrlo lako može doći do određene lančane reakcije u svijesti samih pojedinaca, koja lako pada, u takvom `svjesnom` stanju, pod utjecaje različitih ideologija i smišljenih manipulacija. Da su krivi, na primjer, neki pojedinci koji su se našli na krivom mjestu i u krivo vrijeme - nisu, barem ne na svjesnoj razini, ali enormna energija kolektivne nesvijesti jednostavno ima tendenciju da povuće u sebe ili opkoli i stavi pred gotov čin pojedince kojima se u tom slučaju najbolje jednostavno maknuti sa nekog pogrešnog mjesta i to u pravo vrijeme, da ne dođe do upliva krivog vremena na krivo mjesto.

Stara uzrečica: `što biraš, to doživljavaš` i nije toliko nedorečena, uzmemo li u obzir pasivnu komponentu, gdje pojedinac na sasvim neposredan način proživljava neke stvari sa kojima se jednostavno ne želi suočiti na bilo koji način. O aktivnom načinu da ne govorimo, pošto se sam po sebi podrazumijeva. Načina za borbu sa `vjetrenjačama` ima beskonačno mnogo, no interesantno je da ljudi biraju pretežno samo dva načina. Ili način dominacije (aktivne ili pasivne) ili način prepuštanja dominaciji (opet aktivan ili pasivan), o čemu vrlo lijepo govore razne psihološke i metafizičke studije o mentalitetu predatora i mentalitetu žrtve.

Jednostavno, koliko da se grubo činilo, mi snosimo odgovornost za svaki svoj postupak, pa i onda kada se čini nemoguće djelovati na bilo koji način protiv kolektivne nesvijesti i kada imamo osjećaj da smo pritisnuti uza zid. Možda će ovo u nastavku zazvučati preanalogno, no u tim trenucima trebamo se razborito i koliko je god moguće, objektivno zapitati što u nama predstavlja reflesija kolektivne nesvijesti i želimo li i sami biti dio toga?!? Trebamo se također zapitati, treba li osjećati `zid` iza sebe ili gledati na isti `zid` kao na svojevrsnu simboliku umjetne granice koja nam je nametnuta putem istog kolektivnog nesvjesnog?!?!

Tajna je da granice postoje samo u našem umu i da su nametnute od istog onog umjetnog sustava koji pokušava bilo kakvo micanje istih granica, pa čak i precizniju vizualizaciju i iskristaliziraniju percepciju, svrstati u sfere individualne dezorijentiranosti i disfunkcionalnosti naspram nametnute projekcije nesvjesnog, koja pokušava stoljećima, pa čak i tisućljećima biti shvaćena kao jedina prava percepcija realnosti. Postmodernizam i strukturalizam, kao i solipsizam raznih područja, na vrlo lijep način predočavaju sve vidljive paradokse unutar razgranate manipulacije, i to samo onoga što je vidljivo! Pitanje je, šta bi tek bilo da se na vrlo kvalitetan način predoči i ono što je nama samima nevidljivo i poput paučine omotano oko i unutar nas samih?!"


* * *


Te večeri Leon je pomislio da mu je došao kraj. Ubrzano je hodao šumom pored ranča, dok mu je srce luđački udaralo. Nesigurno je gazio po smrznutom humusu, potrčavši tu i tamo. Nekoliko puta skoro da je porsnuo i pao. "Ako padnem", pomisli, "past ću zauvijek". Izašao je na malu livadu i počeo malo sigurnije koračati se desne strane prema putu koji vodi do rijeke.

Zrak je bio oštar i kristalno čist. Pluća su ga boljela dok je udisao punim kapacitetom. Svako malo, morao se uhvatiti za neko drvo da ne padne na pod ili jednostavno ne izgubi svijest. Konstantni blicevi pred očima i blještava svijetlost, kao da je netko blizu njega upalio trodimenzionalni stroboskop, malo malo bi ga bacala iz ravnoteže. Imao je istovremeni osjećaj da ga nešto zabija u zemlju do pola tijela a gornju polovicu svom snagom vuće prema nebu i zvijezdama. Teturao je pa opet vraćao ravnotežu, pa opet teturao, pa potrčao nekoliko metara da suzbije paniku, teško disanje i luđačko udaranje srca. Mislio je na Simona, razgovor sa Sanom, te kako je ova večer bila vrlo, vrlo interesantna - iako se tako u početku, pa i u sredini, nije doimala - i kako negdje duboko u sebi jedva čeka da ju opet sretne. Nešto silovito pribije ga uz drvo, učinivši da mu srce poskoči do pete, digne se do malog mozga poput lifta koji je izgubio kontrolu, zapulsira mu u R - kompleksu, da bi se opet "vratilo" u pete i na mjesto gdje je primarno stajalo. Leon nije znao da li se stvarno dogodilo ili on ima samo takav osjećaj.

"Mambo, jebat ću ti majku majčinu", pomisli dok mu je panika - još uvijek - paralizirala um. "Aha, sve je u redu"; nastavi sarkastičan misaoni monolog. "Samo ti stavi simbol na simbol, i polagano čekaj da vidiš što će se dogoditi... I dogodilo se. Dogodilo se da mu je netko kao od šale otvorio glavu i spojio mu treće oko sa hodnikom u nekoj drugog dimenziji i pitaj boga dragoga u kojoj galaksiji. Zašto li je palio komp umjesto da je, ionako premoren, samo legnuo u krevet i zaspao?! Majčice mila", panika je počela opet nadvladavati razboritost, "majčice mila, uradit ću sve, samo da ovo prestane". Osjećao je vorteks u čelu i vrhu glave kako opet počinje djelovati. Cijelo tijelo mu je pulsiralo dok se borio da zadrži fokus, krečući se između dimenzija.


* * *


"Te večeri je očito sve počelo", reče Arvil šečući gore dolje po prostoriji.

Visoko mršavi muškarac, vjerojatno marinac ili nešto drugo što je pozicionirano u vojsci, sudeći prema držanju i strogoći apsolutno u svemu - glasu, stasu, govoru, pogledu...
Sa ovim čovjekom nema zajebancije, Leon je to nekako osjećao u sebi. Gledao je Arvila i čekao da li će još nešto reći. Nije. Arvil obiđe Ugulfara, koji je sjedio u udobnom naslonjaču i stane pored malog mini bara.

"Ajd molim te natoči malom sokić", kaže čovjeku koji ih je ovdje dovezao. "I njegovom gostu", nadoda.

Vrativši se do stolca, uzdahne i sjedne. Napravi misaonu pozu, odmjeravajući Leona nekakvim zamišljenim pogledom, gotovo udaljenim u odnosu na poglede koje mu je upućivao do tada.

"Pričaj mi o svom arhetipu, buđenju energije u sebi i o prvom napadu demona", polagano progovori napravivši još zamišljeniji izraz lica.



PET: Simultanost i singularitet


Ksander je zadovoljno zatvorio oči, osjećajući olakšanje i iznenadnu opuštenost, kao da ga tisuće ruku miluje i masira po unutrašnjoj strani glave, mičući mu bol i napetost svakim svojim novim dodirom. Xeron ga je obilazio polagano lebjevši u polju koje je stvorio prije nekoliko trenutaka. Ili ga je "donio" sa sobom. Ksander nije znao. Nije baš da ga je bilo ni briga. Sve dok ovaj prekrasan osjećaj traje i ne prestaje, Ksander se osjećao poput lososa ili pastrve puštene u neki kristalno bistri planinski potok.

"Ne pretjeruj", začu Xeronov glas u glavi. "Još ću te jednom morati obići danas, budi bez brige", misao je odzvanjala u Ksanderovoj glavi, rušeći mu iluziju da je za danas gotov s poslom i da će ga Xeron prebaciti gdje god želi, da se potpuno odmori od ove naporne konzole i ovog ponekad, vrlo iritirajućeg posla. Iako ovdje nije bilo kontrolnog sistema i iako je svatko odabrao funkciju koju će nekoliko sati na dan izvršavati tokom nekoliko stoljeća, koliko će trajati njegov novi život.

"Volio bih opet vidjeti Piramide u Spiralnoj Galaksiji preko Ruba", odasla Xeronu mentalnu poruku.

"Zašto ne?!", instantan odgovor ispuni mu misaone kanale.


* * *


"Ne slušaj ga, mala", vikao je Ike u prolazu, gurajući se prema dnevnom boravku i šanku, gledajući u Simona i djevojku oko koje se Simon nešto uzmotao zadnjih pola sata. "Prodavat će ti isprazne spike i onda će te pojebat", vikao je gubeći se među ljudima na hodniku. "Sve se svodi danas samo na jedno", čuo se glas koji je nadglasavao žamor, "da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac; to je najednstavnija ljudska filozofija."

Leon je stajao pored Simona no nije pokazivao nikakav interes da se uključi u razgovor, iako je Simon nekoliko puta sporadično ustrajao na tome. Vjerojatno mu je lakše išlo zavođenje uz potporu. Leon, ne samo da mu se nije izigravalo potporu i treće lice koje će podizati dinamiku razgovora i onda iznenada nestati, kada zaključi da je došlo vrijeme da dvoje ostanu sami, nego je lagano imao želju otići kući. Ovo je možda bila najbolja filmska večer u zadnjih ne pamti koliko vremena, koja je nakon filma prerasla u feštu, sa komadima na kojima je oči mogao napasti cijeli spektar prisutnih muškaraca, od poseljačenih nabildanih, testosterona prštećih balvana, do štreberčića koji su se zbili u male grupice i ščućurili se u uglovima prostorija. Prije filma ovdje je bilo možda petnaestak ljudi. Sada, kako je noć sve više padala, Leon je mogao ustvrditi brojku od tridesetak naknadnih pridošlica, čiji broj je još rastao. Svaki čas, pored njega bi prošlo neko novo lice.

Bio je umoran, nezainteresiran i nije mu se dalo raditi apsolutno ništa.

"Jel to neki tvoj prijatelj", nasmiješeno upita djevojka kada je Ike prošao.

"To ti je jedan debil", otpoče Simon. "Kao malenog netko ga je pogodio kamenom u glavu i od onda je malo pogubljen", napravi tužan izraz lica.

"Stvarno?", upita djevojka u čudu.

Leon pomisli kako će Simon ovoj malo teže moći u svom stilu rastumačiti kako su žene postale potpuno inertne u odnosu na svoju istinsku prirodu, te kako su razni oblici "ženskog osvješćivanja" samo nametnuti iluzorni stereotipi, proizašli iz patrijalhalnog sistema, da žene i dalje misle kako su bogzna što napravile po pitanju svoje slobode. Ustvari, Simon je volio napominjat : "Imale ste pravu slobodu na koju ste pristale da vam je oduzmu, jer na nju niste gledale kao na slobodu. To je bilo prije nekoliko tisuća godina. Sada...sada ste željele slobodu, za koju ne znate kako izgleda niti što predstavlja, da ste potonule još dublje i odmakle još dalje od svoje iskonske prirode, misleći da ste konačno slobodne"... Simon bi obično završavao: "Što je u stvari težak paradoks."

Teško da će ovoj djevojci pričati o "njenom" položaju u modernom društvu. Kroz tri inkarnacije...možda. Trenutno...ne baš.

No Simon nije bio njegova mišljenja.

"Znaš, žene su ona praizvorna, drevna energija prirode. Žene su nositeljice energije boginje Isis", Simon je započeo drugi dio ovog predvidljivog upucavanja. Prvih pola sata strpljivo je čekao, Leon je to znao, da razbiju led sa svim opčim temama, osvrtima na samu zabavicu, na život u gradu, na hvaljenje domaćina i njegove ideje za rađenjem jedne nevjerojatno napredne stvari kao što je bilo osmisliti filmsku večer...i tako dalje i tako dalje...

Krenuo je prema dnevnom boravku. Ike je stajao dva metra od njega i grlio neku djevojku, slavobitno mašući slobodnom rukom u stilu "svijet je moja tvorevina", dok joj je nešto žustro objašnjavao. "Ukoliko je uspio u krevet dobiti onu malu sponzorušu prošle godine na studentskom tulumu i ševit ju u susjednoj sobi, dok je njezin dečko ponosno, pun sebe, pokazivao okupljenima projekt dizajna neke zgradurine, iz kojega je dobio najviše ocjene i pohvale, onda će valjda smuljat svaku koja mu to dopusti", pomisli i krene prema sredini prostorije.. Svako je talentiran za nešto.

Na sredini prostorije stajao je Vulfi i promatrao ga. Leon ga promotri te brzo makne pogled.

Izgleda da će se stvarno lagano pokupit kući. Umor ga je sve više i više nadvladavao.

"Starskij", vikne Steven sa vrata sobe u kojoj se prije gledao film. "Ajde dođi na dim."

"Joj, još i to", pomisli. "Pa nosit će me doma...", razmišljao je dok je odmahivao rukom u stilu "ne hvala" u smjeru Stevena. Napravio je krug po sobi, prošavši pored Ikea koji je već naveliko ljubio onu ribu koji je maločas tovio sa lovačkim pričama, te krenuo kroz hodnik u drugu sobu, očekujući Simona kako obavlja istu radnju kao i Ike, radnju nastalu logičnim slijedom događaja po predlošku: "pričanje / gluma, ljubljenje / gluma, jebanje / gluma, opraštanje / gluma..... i po prilici: ignoriranje / gluma", što u ovoj stančini od sedam ili osam soba - nije se mogao precizno sjetiti - ne bi trebao biti veliki problem. Bar što se tiče prostornog aspekta intime.

Za čudo, Simon je i dalje razgovarao. Prišao im je da se oprosti prije nego što ode.

"Pogledaj samo onu reklamu za onaj preparat isproban, kao, na stvarnim ženama", pričala je djevojka. "Trideset i nešto godina od one prve štrklje koja je osvojila modne piste i nametnula novi trend i stvorila masu novih stereotipa", nastavljajući, "i od vremena kada je pederski lobi zavladao modnim svijetom, pretvarajući djevojke i dječake a dječake u djevojke", pogledala je Leona, osmjehnula se i nastavila: "oni, reklamni stručnjaci, majstori iluzije, pokušavaju prezentirat novo svjetko čudo - stvarnu ženu."

Simon se od srca smijao. "Odlično si to zamijetila, Sana! Kao, pogledajte novi izum - stvarnu ženu, koja pere, kuha, glača, doji djecu i obavlja nekoliko poslova istovremeno i još ima", napravi rukom preko otvorenih usta hinjeni izraz zgražanja : "pet centimetara celulita oko struka i dupeta."

Bogamu, Leon se očito prevario u pogledu ove djevojke.

Simon i djevojka su se toplo smijali.

"Stvorili su iluziju i utopiju, zamijenili stvarnost fikcijom, koja bi trebala služiti kao nekakav super svijet u koji bi ljudi trebali odlaziti i sklanjati kada se umore od ovoga svijeta, ali gle kontradikcije, taj iluzorni svijet počinje poprimati karakteristike stvarnog svijeta da bi se što bolje infiltrirao u njega", reče Sana. "Svijet koji ne postoji počinje zamjenjivati realan svijet, na način da ljudi više ne razliku jedan svijet od drugoga."

Leon se uključi u razgovor. "Evo, ja ću sutra kupiti jogurt i otvorit ga u parku na klupi i još lagano zaplesat oko jogurta, pozivajući djevojke na "parti". Ukoliko one ne dođu do mene i zaplešu sa mnom, tužit ću i firmu jogurta i reklamnu kuću", reče glumeći ozbiljnost.

Sana i Simon se nasmiješe. "Problem je u tome", reče Sana, " što je pametnome sve to ustvari stravično smiješno, ali u samoj biti je vrlo žalosno...Zamisli da po glavnom trgu jurim od tipa do tipa, isprobavam im pulovere po prstima i pitam ih sa čime su ih prali...Debilana jedna u što nas majstori iluzije pretvaraju."

"Sana je inače iz Antartana", Simon napravi malu digresiju. "Došla je ovdje u posjet rodbini i ostaje dva tjedna, koliko joj traje godišnji", završi.

"Gdje radiš? ", upita Leon.

"O odjelu jedne marketinške tvrtke za osmišljavanje reklama", odgovori Sana susprežući osmijeh.

Leon se morao glasno nasmijati na ovo. "Zakon, krititiziranje same sebe i svog posla", reče smijući se. "To se zove objektivnost. Ona prava."

"Ne kritiziram ja sebe", namigne Sana ,"već samo svoj posao". Nastavi u malo ozbiljnijem tonu. "Recimo, ima toliko dobrih ideja i toliko originalnih pristupa za raditi reklame koje će ujedno biti i interesantne i u skladu sa životom prosječnog čovjeka, bez ikakvih preserancija i utrka, čiji će proizvod prije postati brand."

"Ali glavonje gledaju samo paru i ne daju...", nastavi Leon.

"Jebi ga, ne daju", složi se Sana.



VI. SIRIANSKA OTKRIVENJA


Zahr se zagleda u razred. "Prije kraja sata još ću vam samo pročitati ovaj dio referata neimenovanog studenta", reče, prelazeći pogledom preko kolegice u prvom redu prije nego počne čitati.

"Svaki puta kada stavim papir ispred sebe ili kada sjednem pred monitor, jedna stvar provlaći se, stalna i neisprekidana. Toliko stalna da je već gotovo postala opsesija. No, nema razloga za zabrinutost, pošto se ne radi o ničem negativnom, već sasvim suprotno, o vrlo kreativnom impulsu koji uvijek dovodi do stanja da pred papir ili komjuter sjednem `prazne glave` i rijetko kad znam kako će tekst ispasti. Obično nakon toga slijedim intuiciju, mješajući vlastite spoznaje sa informacijama dobijenih iz vlastitog kanaliziranja ili kanaliziranja nekog od dvoje / troje bliskih ljudi. Uglavnom, kanal nije otvoren samo kad želim ostvariti kontakt, već i kada radim bilo koju od dnevno uobičajnih stvari. Sečući prirodom, čitajući knjigu, gledajući tv ili čitanju članaka sa neta. Ponekad naizgled potpuno nesuvisla stvar može na najtajastvenije načine povezati nepovezane stvari u cjelinu. Slučajno naletih na tv-u, na film `Bang Bang You`re Dead`, američko kanadski film o mentalnom sklopu srednjoškolaca u jednoj američkoj srednjoj školi, na koji se, naravno, nadovezuje opčenita slika o hipokriziji, kako gradića u kojem se nalazi škola, tako i američkog društva uopće. Tj, hipokriziji koja je zasjenila ovaj naš `Treći Kameničić Od Sunca`.

Hipokrizija, za koju čovjek koji je iole osvješten, ne mora ulaziti u monolog, pitajući se, da li ona predstavlja premisu u svemu ovom ili ne, pošto između nje, neosvještenosti i straha gotovo da i nema razlike. Opet, na stranu hoćemo li negativnom aspektu čovjekove neosvještenosti dodati preliminarno mjesto ili nećemo, hipokrizija zaslužuje da je se objesi visoko na vješalicu za koju je čovjek ovješen nogama i sa koje visi naglavačke. Gledajući američki model programiranja učenika u srednjim školama i dijeljenja na alfe, bete, game, delte, igrače američkog nogometa, geekove, nerdove, cheerleadersice, pobornike raznih glazbenih subkultura itd., i ukoliko maknemo kićenu produkciju kakva krasi njihove filmove, dobili smo samo prenesen prikaz separacije i podložnosti raznim kolektivno / nesvjesnim programima i upakirane psihopatije koja se vješto, stoljećima infiltrirala u sve spore ljudskog društva. U filmovima možemo vidjeti scene odraslih ljudi, zabrinutih nad ničim konkretno, kako isturuju trademark `odgovornosti` i `racionalnog`, tj. ono što im je kroz život nametnuto kao nešto oko čega se mora voditi ogromna briga. Ukoliko na filmove pogledamo kao na prilično dobar moderan prikaz koji vrlo autentično prikazuje glupost i hipokriziju u velikom svjetlu (bila to stvarna namjera ili ne), dobijamo (još) jedan prilično zoran model koliko je kolektivno nesvjesno dominantno i koliko se teško otrgnuti iz ralja koje jedino mogu predstavljati lažnu sigurnost, lažna načela, lažna iskustva i opčenito - lažan život.

I previše je filmova snimljeno o hladnim, više ili manje inteligentnim osobama koje sustavno maltretiraju sve što diše u njihovoj okolini. Ne bih preduboko ulazio u problematiku psihopatije na filmu i njezine i više nego očite komercijalizacije sa manipulativnim prizvukom, nego bih samo ukratko elaborirao neke segmente više ili manje prihvaćenih teza o psihopatiji u užem i širem smislu. U užem smislu ne mislim na fundamentalnu psihologiju psihologa koji su svojim radovima stekli svjetsku slavu, nego na moderniji oblik teoretske i praktične psihoanalize koja se malo odmakla od podsvjesnih osnova seksualnosti do pete ili desete godine života. O modernoj psihoanalizi može se pronaći dosta materijala koji se vrlo dobro nadopunjuju sa starijim (fundamentalnijim) materijalima, ali se također izvrsno preklapaju jedan sa drugim, ovisno o sposobnosti pažljivog čitatelja da opservira i poveže ono što je pročitao.

No opet, može li to objasniti što je većina potpuno (kolektivno) nesvjesna negativnih entiteta koji su samo propitivači (testeri) naših unutarnjih slabosti, ili gledajući iz analogno / religijskog kuta, katolici i svi pobornici fundamentalnih religija, ne bi se toliko trebali bojati iskušenja, samo da se malo bolje upoznaju sa unutrašnjom prirodom tih iskušenja i načinima na koje se reflektiraju na nas. Dakle, prihvatiti propitivača kao suštinski izvor zla a ignorirati našu slobodnu volju i slobodu izbora, koliko ćemo zapravo doživljavati nekog propitivača, notorni je paradoks kojega se mogu uhvatiti samo oni koji nisu u stanju razmišljati vlastitim glavama. U tom slučaju, to je samo religijski fundament kolektivnog nesvjesnog koji je vrlo često (kao što je napomenuto u prvom dijelu) uzrok svega negativnog, kako kroz povijest, tako i u ovom trenu, služeći također potpirivanju atmosfere u kojem će se ludilo i psihopatija smatrati sitnim slabostima, a propitivanje fundamentalnih načela smatrati i predstavljat kao `hereza`, `ludilo` i `psihopatija`. Katolički i -ini fundamenti sa gotovo kleričkim karakteristikama ionako su podložni utjecaju simbolike, po distorziranom uzoru na stare ezoterijeske / okultne nauke. Upravo ta fasciniranost simbolikom predstavlja ekvivalent davanju univerzalnog značaja donjim astralnim entitetima i davanju istima božanskih sposobnosti, posebice što se tiče štovanja i dizanja navedenih entiteta u same bogove, sa kojima nemaju, naravno, nikakve veze. Vrlo je bitno za shvatiti, ne da `sotona` ima mnogo lica, već da propitivači / testeri / niži astralni entiteti pretežito demonske prirode, imaju mnogo lica i naličja."

"Ovdje se jasno vidi", reče profesor Zahr : "koliko se zapravo sam model kompletne teorije produbio i dobio potpuno novu dimenziju u mislima i peru ovog studenta". Nastavi...

"Da se vratimo na psihopatiju. Psihopatija u klasičnom obliku vrlo je uzak pojam i tiče se prije svega, onoga što bi se moglo nazvati `oštricom` psihopatije. Znači, tu su svedeni pojedinci koji imaju žestoke tendencije kroz život, da naude drugima...ponekad i sebi. O psihopatiji u širem smislu mnogo se toga može naći po metafizičkim i konspirativnim stranicama i forumima, a autora koji impliciraju upravo na taj problem ima stvarno mnogo, tako da ne bi ulazio u to preduboko, iz respekta prema višegodišnjem radu pojedinaca, uključujući mnoge koji su utjecali i na vaš rad, kao i vaš rad, profesore Zahre, i koji su to opisali i elaborirali mnogo bolje i mnogo originalnije nego što bih to sam učinio, a ionako ne bi mnogo suštinski odudarao.

Dakle, najgrublje rečeno, psihopatija je nedostatak empatije i nedostatak bilo kakvih vlastitih emocija. Neki izvori izvanredno elaborirajuće pristupaju tom području i navode nedostatak percepcije koja je zamjenjena projekcijom izvana. Da pojasnim, osjećaji, empatija i percepcija samo su preslika tuđih osjećaja, empatije i percepcije i na taj način se najlakše mogu prepoznati.

Takve `individue` vole se hraniti energijom `žrtve` i vole ljude koristiti za svoje male "`igrokaze`, `predstave`, `filmove` itd. , koji su više manje melodramatske naravi, sa ciljem da `žrtve` podrede sebi, ispletu `začaranu` mrežu oko `žrtve` istovremeno ju zatočivši u mentalno / fizičko / emotivni zatvor. Svaljivanje osjećaja krivice i vlastite odgovornosti na druge, psiho / fizičko / emotivno manipuliranje, razaranje okoline po načelu `zavadi pa vladaj` pritom birajući `favorite` koje će držati u svojoj blizini i koji će ujedno i sami imati ulogu kontrolora i manipulatora (svjesno ili nesvjesno), pokazivanje `emocija` samo kad su `stjerani uza zid`, loša gluma emotivnih stanja (npr : plač koji prestaje u sekundi kao da je rukom odnesen, promjena dijametralno suprotnih raspoloženja u sekundi i ostale karakteristike neprirodnog ponašanja i neprirodnog tijeka promjene samih emocija), demagogija bez trunke iskrenosti, hvatanje za druge kad sami počnu " tonut " itd. itd., samo su neki od primjera djelovanja `individualaca` koji su ništa drugo nego `prva linija fronte` kolektivnog nesvjesnog, jer, što takvi `pometu` i gdje takvi `prođu`, bez da ih se registrira i adekvatno reagira, tu `trava više ne raste`...Bar ne u skorije vrijeme.

Postoje u politici, crkvi, show businessu, svakom gradu i vjerojatno u svakoj ulici. Odlaze na posao, imaju porodice, veće ili manje krugove prijatelja i `oblikuju` najbližu okolinu prema svojim `vrijednostima` a da ona toga većinski nije ni svjesna. U današnje vrijeme neiskrenosti, vladavine izopačenih vrijednosti i kolektivnog nesvjesnog, gdje su ljudi koji žive cijeli život zajedno - gotovo kao potpuni stranci, nimalo ne čudi što takvi ljudi uspijevaju savršeno živjeti život nekog drugog i još se u dosta slučajeva `domoći` nekog društvenog `položaja` sa kojeg će imati lijep `pogled` na `one ispod` a ujedno imat i lijepu priliku igrat nesvjesnu igru agenta / pijuna u grotesknoj igri kontrolnog sistema. Takvima se obično oprašta kad igraju na kartu sentimentalnosti. Bolesni, gotovo besmisleno iracionalni postupci bit će opravdavani `trenutkom slabosti`, `ovim`, `onim`... tako da okolina vjerojatno neće ni stići razborito analizirat postupke, kad će se već pojavit `nešto novo` što će ju opet i opet držati u stanju vječite vage vlastite nedoumice i varirajućih osjećaja, koji će ionako ići u smijeru da nahrane prvo psihopatski orijentirane osobe, a zatim i same kontrolore.

Teze da takvi ljudi nemaju dušu su i više nego bizarne i groteskne i u krajnjem slučaju smiješne. Sve ima dušu. Da se ponašaju kao da su rođeni bez nje - da, ali ipak, ništa ne može postojati bez duše a da se ne ponaša poput pukog zombija ili androida. Izvori kojih se mnogi hvataju pri svojim pretpostavkama o nedostatku duše kod psihopatskih osoba su i više nego dvosmisleni i prije svega ukazuju na nedostatak duha (spirit) a ne duše (soul), što definitivno nije isto, tako da su takozvani `organski portali` ljudi kojima vitalna životna energija u širokom luku zaobilazi srčani centar ili heart čakru. Djelomično su na niskom stupnju inkarnativnog procesa. Mogu biti vrlo inteligentni, no kao što je napomenuto, empatijski prazni. Mogu biti načitani i posjedovati određene vještine, ali biti perceptivno i spoznajno osiromašeni. Govorimo dakle o velikom dijelu zemaljske populacije koja je osiromašena za takozvanu duhovno / spoznajnu semantiku. Na simultanom planu, takvi ljudi su najčešće utjelovljenja demonskih, viših astralno reptilskih, transparentnih i pojedinih zmajskih entiteta u obliku energije i frekvencije na relaciji `gore - dolje` i `dolje - gore`, o čemu smo već pričali. Samim time, sasvim je predvidljivo da ih vode žeđ i želja za moći i za dominacijom. Naravno, u elementarnom neznanju da su upravo to karakteristike slabih a ne jakih ljudi."



DVA: Svjetlost


Osjećao je da nije sam. Prvi puta, u cijelom životu, nestalo je svih onih depresija, strahova, tjeskoba i neuroza, anksioznosti, laganog opsesivno - kompulzivnog poremećaja te anhedonije. Pritisak u području sinusa i čela potpuno je nestao. Tikovi očima i glavom, koji su mu gotovo postali "zaštitnim znakom" proteklih godina, postali su potpuno nepotrebni. Nije bilo niti traga nikakvom pritisku.

Znao je, duboko je u sebi znao, da je napokon postao - čist.



VII. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Kao što smo napomenuli, ono što `upravlja` čovjekovim eteričkim tijelom, su misli i osjećaji. Upravo zato, misli i osjećaji najviše su skloni manipulaciji. Svaka misao i svaki osjećaj imaju svoju vlastitu frekvenciju koja se istovremeno pretvara u energiju, koja istog trena počinje pokretati naše eteričko tijelo, koje dalje djeluje na fizičko tijelo. Ljudski osjećaji, od najpozitivnijih do najnegativnijih, na frekvencijskoj skali osjećaja, gledano iz sveobuhvatne perspektive Univerzuma, djeluju na čovjeka u onim količinama u kojima su astralno i fizičko tijelo spremni prihvatiti pojedini osjećaj. Da je čovjek u stanju iskusiti pozitivnu ili negativnu emociju u frekvencijskom rasponu koji nadilazi frekvencijski raspon na kojemu se primaju i odašiljaju njegove vlastite emocije, čovjekovo eteričko tijelo vjerojatno bi moglo podnijeti više frekvencije, ali fizičko definitivno ne bi.

Kad se kaže - `umro od bola ili tuge`, ne misli se samo simbolički, već i na doslovan način, pošto emocije frekvencija nižih od svakidašnjih, koje emitiramo i primamo svakodnevno, mogu itekako naštetiti samom eteričkom / astralnom i fizičkom tijelu, tako da vrlo lako može doći do zastoja rada srca i dišnih puteva. Respiratorni i cirkularni sustav od najveće su važnosti za rad fizičkog tijela i ukoliko negativnim / strahovito niskimfrekvencijama `bombardiramo` svoje tijelo svakodnevno / tjedno / mjesečno /godišnje ili višegodišnje, jednostavno je pitanje vremena kod svakog pojedinca kad će i astralno i fizičko tijelo reći - `dosta !!!!!!!`

Ljudi koji su iskusili bilo koji od nebrojenih oblika transcedencije, ubrzo su uvidjeli da u `istom paketu` dolaze i pozitivne i negativne stvari, koje osim što ovise o višim faktorima i o više faktora, prije svega ovise o pojedincu i njegovom vlastitom pristupu, onome što sam nazvao spoznajno / duhovnom semantikom. Astralni entiteti nikad ne `spavaju` i dovoljno je samo da nesvjesno probudimo negativne misaone forme Archone, da bi već kroz nekoliko trenutaka privukli pažnju kojekakvih kasti negetivnih entiteta kojima se istog trena pružila prilika za doručak, ručak, večeru i nekoliko predjela. Ljudi ne shvaćaju jednu preliminarnu činjenicu, a to je da svaka negativna emocija, makar i ona upakirana u oblik požude, strasti, euforije i želje, služi samo da nas zavara na Putu kojega si više manje sami stvaramo trnovitim. Uz naravno, `asistenciju` viših negativnih entiteta. No, početni impuls uvijek je u nama.

Kao što na našem transcedentalnom Putu postoje negativni entiteti - testeri / teaseri i negativni entiteti kojima je isključivo cilj da ostanemo `glupi` kakvi jesmo da bi se što dulje, bolje i obilnije mogli hraniti našom energijom, postoje i entiteti koji bdiju nad nama. Iako teško da to bdijenje možemo svrstati u kontekst anđela čuvara, prije svega zbog gotovo nemoguće percepcije kako stvari uopće funkcioniraju na višim nivoima, vlastiti čuvari ovdje su jer smo to prije svega ili mi sami u višem obliku postojanja, inkarnirani ovdje da stječemo dragocjena iskustva, ili entiteti srodni i povezani sa jednim od naših viših simultanih postojanja. Rasa u Univerzumu ima beskonačno mnogo. Viših rasa ima također beskonačno mnogo. Povezanost sa bilo kojim od čuvara, znači enormnu prednost pri stjecanju dragocjenih iskustava i opčenito dubinu spoznajnog Puta kojim koračamo, znajući da neka viša svijest bdije nad nama, od nižih astralnih entiteta, preko viših pa sve do onih najviših koje možemo svrstat u `anđeosku i arhanđeosku` hijerarhiju.

Spoznajni put, osim kontakata sa svojim vlastitim čuvarima, obuhvaća apsolutno sve, od teorijskog opserviranja otvorenih očiju, uma i srca (pogotovo srca), pa do dubokih unutarnjih dijaloga i povezanosti sa svim prirodnim elementima od kojih smo načinjeni. I simbolički i doslovno. Sirius A rasa, tj. ono što je pojedincima poznato kao Sirius A rasa, rasa je visokih svjetlosnih astralnih entiteta koji predstavljaju prirodni balans unutar našeg Univerzuma i između viših i nižih Univerzuma. Univerzalan simbol koji je dat u obliku svjetlosnih simbola i simbola u žitu (govorimo o jednom jedinom simbolu) predstavlja Uniju fizičkog i astralnog, no ono što je mnogo bitnije po nas, predstavlja Uniju između ljudskog i božanskog, otvarajući pojedincima, koji su pripremani kroz inkarnacije, Put prema potpunoj Transfiguraciji, tj. onom što se u gnostici naziva Terestrijalni i Celestijalni Put, koji zajedno čine dva stupnja potpune transfiguracije iz fizičkog u viši oblik postojanja.

Kroz neke izvore, Sirius A čuvarima pokušavao se staviti prizvuk `Star Trek rase` koja je ratovala sa `ovim`, ratovala sa `onim`, u ratovima im je planeta Khoom `pomaknuta iz orbite` pa sada žive na ledenom planetu, ali, paradoksa li, oni su tehnološki najnaprednija rasa u cijelom Univerzumu i `pokvareno prodaju tehnologiju i humanoidnim i reptilskim rasama`, no ipak, nisu toliko napredni da vlastitu planetu vrate na izvornu putanju (nije da ne pršti od dječje paradoksalnosti...). Sve ovakve konotacije nazvao bih jednostavno distorzijom percepcije pojedinaca koji svoju skućenu percepciju `prodaju` drugima pod sveobuhvatnu, ili bih ih još bolje nazvao, posuđujući termin od Terrenca McKenne - `balkanizacijom epistemologije`, pošto je epistemologija očiti segment koji nedostaje u umu većine konspirativnih teoretičara i novih `proroka` koji bi cijeli svemir saželi u ljusku jajeta ili u ping pong lopticu, samo da mogu ( a nije da se pri tome svojski ne trude ).

Ionako većina teorija postoji samo da upućuje, ili na određene načine upozorava, no nikako da se svaka od teorija uzme zdravo za gotovo. Iz svega se da izvući ponešto, samo što pojedinac pri tome mora biti itekako oprezan i itekako svjestan što zapravo traži. Postoji beskonačno mnogo percepcija iste stvari, tako da, ukoliko je nekome cilj jednu nevjerojatno visoku rasu entiteta, koji egzistiraju na nivoima postojanja koji su nama praktički nezamislivi, da iste entitete `balkanizira` i maltene napravi `foršpan` za potencijalni Spielbergov ili Lucasov film, to je dio nečije slobodne volje, sve dok ne pokuša svoju teoriju staviti pod nešto univerzalno ili iz nje stvarati određenu dogmu. U pogledu toga, već sam nekoliko puta napomenuo da sve ovo što čitate od mene, uzmite kako želite i tražite istinu (ili neistinu), svatko prema vlastitom nahođenju.

Da nastavim... Sirius A rasa, tj. rasa koja je poznata pod tim imenom iz nekih popularnijih izvora, rasa je koja zajedno sa nekim drugim entitetima kreira novi Univerzum koji nastaje (nastao je) iz ovog Univerzuma. U suradnji / simultanoj povezanosti sa onima koje zovemo pripadnicima anđeoske i arhanđeoske hijerarhije, Sirius A rasa nadgledava unutarnji i transcedentalni razvoj viših pozitivnih entiteta koji su inkarnirani u fizičkoj realnosti. Govorimo naravno, o simultanosti i emanaciji viših entiteta koji su na različite načine povezani kroz denzitete. Pažljivom čitatelju / proučavatelju drevnih ezoterijskih, kao i raznih religijskih zapisa, neće promaći poveznica između ovoga što pokušavam (možda nespretno) iznijeti i onoga što je na razne načine (pretežito kroz simboliku) kroz tisučljeća
punilo razne materijale ezoterijskog i religijskog karaktera.

Ključna figura inkarnirana na Zemlji, o kojoj postoji ogroman broj različitih drevnih zapisa, je astralni kralj Henok, iz novije literature poznat iz radova Billy Meiera i Stewarta Swerdlowa, kao i još nekih renonimnih autora. Swerdlowova teorija o Henoku kao astralnom kralju Lyreana samo je jedna vrlo kvalitetna simbolika, no nikako ne i cjelina koja je gotovo nemoguće poveziva iz stotina i stotina drevnih i novijih zapisa prepunih simbolike. Henok se kao ključan entitet spominje u drevnim zapisima kao Enoch, Hanokh, Henoch, Thoth, Metatron, Hermes, Mithra, Idris, Kether i još mnogim, mnogim imenima i gotovo da je nezaobilazan lik okultno / ezoterijsko / mistično / religijske literature kroz povijest. Spominje se u Bibliji, Talmudu, Enochianu, Kabbali, Kuranu, Zoharu, Budizmu, Hinduizmu, teozofiji, kriptozofiji, spiritizmu, mistici, alkemijskoj literaturi, gnostici, perzijskoj religiji, hermeticizmu, egipatskim, feničkim i sumerskim religijama, etiopskim i afričkim religijama, mormonskim knjigama, u mitovima i gotovo da nema ezoterijsko / religijskog područja gdje nije spomenut barem pod jednim imenom. Simbolika se više manje svugdje preklapa.

Dakle, radi se o strahovito visokom entitetu / arhanđelu koji se spustio u fizičku realnost da izvuće određeni broj duša i povede ih u `kraljevstvo nebesko`, tj. viši nivo postojanja, najbolje opisan u Kasiopejskim Transkriptima kao Četvrti Denzitet. Nakon toga, Henok će se ponovno uzdići `na nebo i sjesti na prijestolje pored / ispod Stvoritelja`. `Kraljevstvo nebesko` opisano je u nekim djelima i kao grad Zion, odnosno nivo postojanja koji znači `čist u srcu`. Na taj način putem simbolike i spoznaja, jednostavno ne možemo zažmiriti pred činjenicom da je `Kraljevstvo nebesko` odnosno Zion - nivo postojanja osvještenih, visoko inkarnativno uznapredovalih individua koje imaju otvorenu i pročišćenu srčanu čakru, što bi se prema Alexu Collieru ili u Kasiopejskim Transkriptama i još nekim channeling materijalima nazvalo potpuni OPD (individualac nesebično opredijeljen prema drugima).

Većina zapisa i mitova koji se tiču Henoka vrlo temeljito opisuju i kraj jednog razdoblja i `podvajanja` ciklusa (kozmičkog ciklusa) gdje jedni odlaze u slijedeći ciklus, dok drugi ponavljaju ciklus, samo na drugačiji način nego što je protekao ovaj. `Štoperica` ide ponovno na `nulu` a što će se dalje događati u opetovanom ciklusu, to nitko ne zna osim onih koji će ga proživjeti.

Ovo vjerojatno i previše podsjeća na priče o `kraljevstvu nebeskom`, `sudnjem danu` i uzlasku 144 000 duša `u nebo`, no opet, uspoređujući mnoštvo drevnih izvora sa izvorima novijeg datuma, ukoliko sa novijih izvora maknemo `masku` i neznatne anomalije koje se pokušavaju prezentirati kao nešto krucijalno, dobili smo ništa drugo nego malo `ekspandiranije` teorije, ali opet analogne kukuruzu koji se prije koristio i jeo kao kukuruz, dok se nismo sjetili da iz njega možemo peći kokice. Konspirativni teoretičari, pogotovo one frakcije kojima je transcedentalnost `ustuknula` pred UFO / Alien Agenda teorijama,`požurili` su se da što bolje pojasne svojim sljedbenicima, kako je bilo kakva najava bilo kakvog dolaska nekog višeg entiteta, od drugog Isusovog dolaska, pa do dolaska Mithre, Bude i mnoštva različitih entiteta, samo jedna floskula koja predstavlja manipulaciju
raznih vanzemaljskih entiteta koji nas drže u mentalno / duševno / fizičkom zatvoru.

Naravno, kao `putar na kruh`, desetljeće / dva prije mnoštva implicitnih teorija o vanzemaljcima koji programiraju ljude raznim dolascima viših entiteta, pojavilo se mnoštvo samozvanih proroka i gurua koji su tvrdili da su sami inkarnacije raznih viših entiteta, tako da bi ipak priču o manipulaciji (bilo kakvoj) vrlo oprezno čitao između redova, priču po priču, primjer po primjer, `proroka` po `proroka`, definitivno se lišeći predrasuda i neznanja da se sve stavi u isti koš i prezentira masama po principu - kako jedan, tako svi. To je glupost na koju mogu nasjesti jedino neoprezni i nestrpljivi ljudi. Praksa je pokazala da se upravo takvi ljudi ne ustručavaju ponaći neke `svoje` entitete koji će ih `voditi` i "`ukazivati` im kako da se `otrgnu` od `manipulacije` koju je njima neki kredibilan izvor iz nekih vlastitih razloga (ne bih ulazio u to) proglasio budalaštinom ili manipulacijom. Treba shvatiti da kako jedna lasta ne čini proljeće, tako jedan prorok ili guru ne čini teoriju, pogotovo ukoliko je teorija stoljećima ili tisućljećima starija od njega !!!"


* * *


Došavši do rijeke, Leon je stavio ruke u hladnu vodu. Dehidracija i hiperventilacija, "navele" su ga da potrbuške legne i uroni cijelo lice u vodu. Drhtao je dišući duboko koliko je god mogao dok mu se cijelo tijelo divljački treslo. Hladnoću uopče nije doživljavao. Otpio je nekoliko gutljaja vode iz rijeke, grabeći vodu rukom i lagano ju prinoseći ustima.

"Emily, her memory is not what it ought to be.
Out she goes, without her clothes
she thought that she was dressed"...

"Majko mila", pomisli. "Totalno sam pukao."

Riječi pjesme dalje su odzvanjale u njegovoj glavi...

"Not again, Emily, you need help,
can't you see??
Take these pills and improve your memory"...

Legne na leđa i počne se smijati iz sveg glasa.

"She forgot what she just thought. Am I at home or not?
Her latest move, she can't recall,
her brain is way to small"...

Mozak umije biti vrlo sjebana i bizarna stvar...U trenutku kada je pomislio da mu je došao kraj, njegov vlastiti podsvjesni radio počeo je emitirat pjesmu "Emelie", čije su spaljane i poluzajebantske riječi kao gong odzvanjale u njegovoj glavi.

I dalje ležeći, glasno zapjeva :

"Not again, Emily, you need help,
can't you see??
Take these pills and improve your memory"...

"Zaboravio sam koliko su A.C.T. prejeben band", pomisli nastavljajući u glavi vrtjeti zaraznu melodiju i još zarazniji refren ovih genijalnih švedskih romantičnih progresivaca.

Počne se opet smijati kao blesav, ležeći na podu i promatrajući grane visokih borova i trake vidljivog neba iznad njih.


* * *


"Vidimo se onda sutra na kavi oko 10", Sana mahne rukom i nestane iza živice koja je zaklanjala kuću njenih rođaka od pogleda sa ulice.

Simon i on nastavili su koračati jednoličnim korakom.

"Interesantna djevojka", reče Leon.

"Interesantna", složi se Simon. "I zagrijana za tebe."

"Molim ?", upita Leon, misleći da je nešto pogrešno čuo.

"Kažem, zagrijana je za tebe", nastavi Simon. "Došla je do mene i prvo što me pitala bilo je kako da ti se približi a da ne ispadne budala". Pogleda Leona. "Što si mislio, da samu ju htio izbarit?"

"Pa...da. To se podrazumijevalo", reče Leon zapanjeno. "Čekaj malo, čekaj malo", nastavi, pogledavajući Simona ispod oka pogledom "ili si ti debil, ili sam ja debil, ili smo oba debili - četvrtog nema"- "meni sad tu nije jasna jedna stvar...Riba dođe do tebe, pita te za mene, ti sat vremena pričaš sa njom ne dajući mi niti najmanji hint o onom šta je zapravo na stvari...", pogleda u Simona. "Jes` ti normalan? Koji je tebi kurac?"

"Htio sam te samo spriječiti da se ne zaletiš i ne zajebeš cijelu stvar", Simon hladno pogleda u njega i nastavi monotonim tonom koji nije u sebi sadržavao nikakvih uočljivih emocija. "Sana je žena koja ne daje drugu priliku ukoliko nešto zajebeš zbog brzopletosti ili sindroma `ja, ti, ranč i moj podignuti kurac`. Stari, vrijeme je za vezu...a znaš da me intuicija u pogledu tih stvari nikada ne vara?!"

"Oprosti", Leon reče mekano. "Ponekad zaboravljam da me poznaješ bolje od mene", nasmije se.

"Nemaš beda", promrlja Simon i potapša ga po ramenu.

Izađu na glavnu cestu.Pored njih polagano prođe crni Pontiac, odmičući prema raskršću i skrečući udesno.

"Takve više ne proizvode", Simon je gledao za Pontiacom, zaključivši ovo više za sebe nego za obojicu.

"Nije baš ni jeftin", Leon nastavi retoriku.

Neko vrijeme hodali su u tišini.

Simon prvi prekine šutnju. "Kada si dijete", reče, "mozak ti cijelo vrijeme egzistira u alfa stanju svijesti. Cijelo vrijeme ponašaš se i djeluješ na podsvjesnoj razini".

"Sjećam se kad je Ike imao teoriju da si kao dijete umočen u nekakav prirodni LSD, kao Obelix u čarobni napitak", Leon se smijao na svoju opasku, "te da te peru svakakvi filmovi."

"To je zbog alfa stanja", reče Simon. "Sve obaveze, sve prepreke i sve nedaće u djetinjstvu su ti jednostavno nestvarne i bajkovite. To je zato što te alfa stanje svijesti, u stvari podsvijesti, još uvijek povezuje sa astralom iz kojeg si stigao prije određenog vremena - preciznije - kad si se rodio."

"Nisu li neki filozofi i metafizičari nazivali podsvijest alephom, svijest bethom a supersvijest gimelom", upita Leon.

"Jesu", odgovori Simon nastavljajući : "aleph, beth, gimel ili alpha, betha i gamma, stanja su svijesti na čijim frekvencija egzistiramo, to jest primamo, zadržavamo ih i odašiljemo dalje. Na žalost, većina nikada - pošto negdje u predpubertetnom i pubertetnom razdoblju polagano počinje zanemarivati impulse alfa stanja i počinje egzistirati većinski na beta valovima - ne uspijeva uskladiti to, možemo ga nazvati stanje racionalnog ili logičkog uma, to beta stanje, sa primarnim alfa stanjem. Drugim riječima, većina potpuno zatomi i zaboravi dijete u sebi i zaključa podsvijest bacivši ključ najdalje što može, da ga više nikada po mogućnosti ne nađe. Ego i seksualna energija, osnovni nosioci iluzije koju proživljavaju, nazvat ću ih `stanovnicima beta područja`, u potpunosti počinju dominirati cijelim čovjekovim bićem".

"Svim osnovnim centrima u tijelu, zar ne ?", upita Leon.

"Možeš to i tako nazvati", reče Simon. "Sve se svodi na to da čovjek nikada ne uspije povezati oba stanja u sebi i nadograditi ih jednim tipičnim stanjem svijesti na kojemu bi danas svaki osvješteni individualac trebao egzistirati, a to je gama stanje svijesti ili takozvana supersvijest. Problem je u tome da kada čovjek u potpunosti `ubije` u sebi alfa stanje, koje bi trebalo kroz život sve više njegovati i pustiti da se prirodnim putem balansira sa beta stanjem i stvori novo - gama stanje, počinje propadati u bezdan vlastite taštine i najnižih poriva, pošto su mu više frekvencije, one koje sporadično dolaze iz alpha stanja, postale potpuno i trajno - bar za života - nedostupne."

Leon i Simon mogli su jedan drugom u tolikoj mjeri biti lonac i poklopac, da su prisutni ponekad znali zbunjeno pitati da li mogu jedan drugome čitati misli, nakon što su dijalog doveli maltene do stupnja da se nadopunjuju u jednoj jedinoj riječi i u nekoliko sekundi umijeli isprepleteno stvoriti kompleksnu rečenicu koja je zvučala kao da ju je izgovorila jedna osoba.

"Čim uđeš `u mašinu`", reče Leon, "a to može biti već u predškolskoj ili školskoj dobi, `mašina´počinje u tebi lagano potiskivat to dječje zaigrano kreativno stanje i tu dječju nevinost, ljubav i čistoću polako zamjenjivat automatskim razmišljanjem i automatskim djelovanjem. Tako od čovjeka u vrlo kratkom roku, još prije nego li se kako treba uhvati za pišu, nastaje robot koji postaje svjestan svih oblika zakona, pravila, zapovijedi i hijerarhija...samo što prestaje biti svjestan sebe."

"Da, to u pretpubertetnoj fazi", doda Simon. "A što se tek događa kada dijete uđe u pubertet i kada seksualna energija počinje nadirat kao lava iz Vezuva ?! Kada nametnute asocijacije postanu toliko jake a automatizacija misli toliko robotizirana da čovjek jednostavno postane razapet između odlazaka na wc i konstantnog drkanja i odlazaka među vršnjake i verbalnog onaniranja i penetriranja u obliku dizanja vlastitog ega pri ponižavanju drugih, to jest kurčenja pred ženkama njihove dobi sa nevidljivim ali sveprisutnim falusom u njihovim kretnjama, govoru, gestama te pokušajima nadmoći."

"Onaj panj Darwin bio bi presretan", zaključi Leon. "A drugi panj Freud i sam bi drkao na sve ovo. Obojici se u stvari, svakim danom i satom, kako normalno i iskreno rezoniranje odlazi u krasnu pizdu materinu, a zakon stada, zakon jačega i zakon uzdignutog kurca i mokre pičke - bilo gdje i bilo kada, da li najočitiji ili omotani u sto slojeva hipokrizije - postaju jedini mogući i prihvatljivi zakoni. Uostalom", pogleda prema Simonu i tužno uzdahne, "oba panja danas su ikone na tronu muškog mačizma, ženske isprepredenosti i zajedničkog kazališta apsurda."

"Upravo to", reče Simon.

"A šta je tek sa navikama...", nastavi Leon. "Svaka cigareta, svaka kava, svaka piva, čaša vina, svaki popušen dim marihuane ili haša, svaka kemija, svaka droga te svaki antibiotik, anestetik, analgetik, anabolik i sve ostale pičke mile matere za smirenje, za spavanje, za `energiju`, za pospješenu aktivnost, za buđenje, za dizanje kurca i palca...Šta sa tim?"

"Dobro pitanje", kaže Simon. "Danas je cijeli svijet, od največih zvaničnih `narkomana` pa do najvećih sportaša i oličenja `zdravlja` i `zdravog života`, ništa drugo neko globalni centar narkomanije gdje nitko od nula do sto i dvadeset godina nije izuzet uzimanja narkotika. Već od mirisa kemikalija kada te izvuku iz majke, a da ne govorim o prvoj injekciji i dozama `zdravlja` i `imuniteta`.

Leon kimne te nastavi nadovezujući se na svoju ali i na Simonovu misao. "Sve to - mislim na navike koje preko svakodnevnih rituala unašanja određenih količina toksina u organizam, da bi se `umirila` psiha, koja je u stvari od svih tih navika i postala sjebana - služi samo da bi se u čovjeku stvorile podosobnosti, to jest alteri - alter stanja svijesti bez kojih čovjek više - nakon kraćeg ili dužeg vremena u druženju sa nekom navikom, više ne može zamisliti život bez nje -koji nakon nekog vremena počinju zamjenjivat onog `prvobitnog` čovjeka i njegovu bit."

"Samo što je razlika", Simon nadoda, "u tom što", zastane na trenutak da ponovno pogleda crni Pontiac koji se provozao pokraj njih, "te alternativne osobnosti nemaju bit ili suštinu, već se hrane tvojom suštinom, istovremeno ju zatomljavajući i sprečavajući je da dođe u neki dublji dodir sa tim `prvobitnim` tobom, a s vremenom postanu toliko infiltrirani u tebe da više ne možeš razlikovati što od toga predstavlja stvarnoga tebe, a što ne."

Leon je, kada se sve zbroji i oduzme, bio vrlo ponosan što ima Simona za prijatelja. I to ne bilo kakvog prijatelja, već najboljeg, od djetinjstva najboljeg, prijatelja. Razmišljao je o tome dok se crni Pontiac i treći puta provozao kraj njih a njega i Simona zahvatila snažna vrtoglavica.



VIII. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Mislim, najlakše je svijetleće krugove, pa krugove u žitu i još mnogo mnogo artefakata, kao i viđenja raznih entiteta, jednostavno proglasiti vanzemaljskom konspiracijom, manipulacijom, programiranjem i pranjem mozga, kao i zadržati i onako malobrojne koji su potencijalo manje ili više sposobni kročiti na put osviještenja i spoznaja, da jednostavno zabrazde u nabildane `Star Trek / Star Wars / Visitors` teorije, gdje je veliko pitanje koliko je uopće kredibilan izvor da u kratko vrijeme nađe na tisuće vjernih sljedbenika, koji će bilo kakvu više ili manje različitu teoriju od teorije navedenog izvora, smatrati notornom glupošću i `očitim` znakom programiranja i manipuliranja.

Osobno sam, prema tim izvorima (ukoliko su neki od njih točni), programiran Greenstar, New World Religion, Monarch i sličnim programima i ovdje pišem jer me guraju sami greysi, reptili i demoni iznad njih da pišem to što pišem i da im u narednim godinama, tokom navodne invazije, budem sluga koji će za njih raditi prljave poslove protiv ljudi. Još kad kažem da teorije o reptilima smatram čistom `marketinškom` isturenošću jednog ili dva alien entiteta da bi se prikrile mnogo gore i gorče istine, kao i da kažem da nisu svi alien entiteti sto posto homogeni i sto posto zli, te da postoji više frakcija i više vrsta kod isturenih reptila, te da su oni sami prema nekim drugim rasama samo " žrtveni jarci " ili štoviše, `jagnjad` koja je stavljena ovdje kao negativni aksiom prema kojem se vrednuje manipuliranost pojedinaca (već prema tome smatra li dotični pojedinac " aksiom " aksiomom), dobar dio ljudi koje znam rekli bi da sam jednostavno manipuliran ili programiran. Ili da sam budala. Eh sad...svakome njegovo. Balkanski kantautor i pjesnik Balašević na jednom je svom koncertu divno primjetio : `Oni kojima sam htio objasniti neke stvari, nisu to od mene ni tražili. Oni koji su od mene tražili da im objasnim neke stvari...njima se ionako ne može ništa objasniti !`.

Djevojka iz prvog reda počela je pakirat svoje stvari te se lagano dizat sa stolca, spotaknuvši se tako da je skoro pala na pod. Zahr je primijetio da je djevojka vrlo blijeda i da joj očito nije dobro.

Ustane i krene van iz dvorane.

"Kolegice", vikne Zahr, "je li vam dobro?"

"Sve u redu", djevojka se blijedo nasmiješi prema njemu, "samo sam umorna i neispavana."

Izađe van iz razreda.

Zahr je još nekoliko trenutaka gledao prema vratima. Nešto mu je govorilo, duboko u njemu, da nešto sa djevojkom nije u redu i da pođe za njom. Drugi glasovi govorili su mu da je pusti i da nastavi predavanje.

Zahr nastavi...

"Takozvane Mother Of Darknes, tj. žene koje se navodno koriste za mračne magijske rituale, opisivale su promjenu obličja nekih subjekata kod rituala, kao promjenu iz ljudskog u reptilsko / više astralno / demonsko, a ne niže astralno polufizičko reptilsko, što definitivno nije isto. Reptilski entiteti `izgurani` su svi u `isti koš`, tako da površnom i `senzacionalizma` gladnom proučavatelju vrlo lagano mogu promaknut detalji, da se ne radi o samo jednoj skupini entiteta, već o desecima, ako ne i stotinama skupina reptilskih entiteta koji niti ne potječu sa istog mjesta, niti imaju ikakve veze jedni sa drugima, osim prefiksnog epitetnog pridjeva `reptilski `. Nekome tko voli stvari gledati crno bijelima, ovo će biti strahovito teško za prihvatiti.

Niti jedna skupina entiteta nije homogena, izuzev pojedinih demonskih skupina u koje se ubrajaju i neke visoke astralne reptilske skupine, no opet napominjem, manipulacija se krije upravo u isturavanju jedne rase i svrstavanje iste pod homogenu skupinu entiteta koji se ponašaju kao klasičan Borg u namjeri da asimiliraju ljudsku rasu na Zemlji. Pojedini izvori poput Swerdlowa svrstali su reptile u niže i više kaste, dajući im opet isti negativan prizvuk po načelu - kako jedan, tako i svi. Opet, tvrdim da se radi o krivoj interpretaciji i brzanju sa zaključcima, naravno, u slučaju da brzanje sa zaključcima nije stvar nečijeg plana da se upravo takvima prikazuju, u što ne bih ulazio, pošto su manje više stvari alien tematike ionako zakomplicirane gdje ne treba, pojednostavljene gdje ne treba i nametnute svima kao jedini izvor istine, sukobljavajući se sa ostalim `kredibilnim izvorima istine`. Što ne znači da djelova istine istine nema, no opet, iz kog aspekta gledane i u kojoj mjeri. To je ono bitno.

Da kažem da su greysi igrači mnogih strana (pretežno negativnih), a reptili istureni `žrtveni jarci` kozmičke politike nižeg i višeg astrala, gdje se na iste reptilske entitete, tj. rasu koja nas baš i ne ubraja u prijateljske rase (ali daleko od toga da rade sve one stvari za što ih se tereti u raznim materijalima), jednostavno homogeno klasificira kao `neprijatelja No. 1` i to kod sličnih izvora koji jedni drugima dijele statuse manipuliranih i programiranih (tako da se stvarno treba zapitati gdje se potencijalna manupulacija uistinu krije), vjerojatno ću usrećiti mnoge koji će zadovoljno trljati ruke slušajući `još jedan u nizu manipulativno nebuloznih tekstova `neke budale` koja nije prihvatila niti jednu od `ponuđenih` teorija ljudi koji su vrlo kredibilni u raznim sličnim ili suprotnim `alien theory` miljeima.

Daleko od toga da je sve ovo što sam napisao u gornjih nekoliko odlomaka, besprikosnovena istina, pošto, s obzirom da znam cijelu istinu i da ju znam u potpunom omjeru, ili bi se već `uzdigao` na `viši nivo` ili bi me netko spustio na `niži nivo`, gledajući analogno stvari crno bijelima (kakvim ih se pokušava prikazati kod mnoštva izvora). Također, daleko od toga da se kod manje više svakog izvora ne može nešto naći, no opet, bilo kakav faktor isključivosti kompletnog izvora informacija kod pojedinog izvora, bio bi glupost i pokušaj zatomljavanja potencijalnih teorijskih djelova da `prijeđu` u potencijalne spoznaje, no opet ukazujem, da izvori koji tvrde da posjeduju potpunu istinu i da je njihova `istina` jedina prava, rade to iz samo njima poznatih razloga, no opet, meni osobno potpuno neprihvatljivih.

Da se to sve radi, od mutilacije, bespovratnih otmica, najgorih eksperimenata, da, ali rade ih one rase prema kojima su zemaljski reptili prava mala `jagnjad`. Da zemaljski reptili imaju prste u koječemu...otmicama, istraživanju ljudske krvi i ljudskih gena, da, ali da prednjače u tome, definitivno ne. Fascinantno je koliko su neki pojedinci uporni u traženju najkultnijih, najbizarnih i najmračnijih teorija o vanzemaljcima, a zastaju kod homogenih teorija, koje, ukoliko se gledaju - kako jedna tako sve (što mnogi i rade), predstavljaju ništa drugo nego perceptivno osiromašen, eklektičan pogled na stvari koje su toliko dublje i slojevitije da potpunu istinu o njima većina neće nikada saznati (bar ne za ovog života). O kutu gledanja da ne govorim. `Bauk` balkanizacije epistemologije očito se nadvio nad cijelu zemaljsku kuglu, pa bi se termin u skorijoj budućnosti vrlo vjerojatno mogao prozvati `teracija` ili `gaiacija` epistemologije, uz dužno poštovanje i ispriku planeti Zemlji na ovakvoj zajedljivo gruboj primjedbi."

Nekolicina se nasmije.

"Sve ovo što sam naveo u vezi nižih astralnih vanzemaljskih rasa, možda je najmanje bitan dio cjeline, pošto svatko tko sebe smatra i malo osvještenim, može probati izvesti jedan mali pokus. Da sam sebi kaže - `od sada ne želim da me više manipuliraju i uzurpiravaju nikakvi negativni entiteti`. Nakon toga će se pokazat u kojoj mjeri je netko dosljedan da ono što je započeo, privede i kraju. Na temelju jedne jednostavne odluke individualca vidjet će se dvije stvari, tko su zapravo entiteti koji najviše negativno djeluju na ljude i tko su ustvari kontrolori i, drugo ali mnogo važnije, vidjet će se tko je od čega napravljen. Kao što sam već napomenuo na kraju prvog dijela predavanja, teorije o agendama, manipulacijama i konspiracijama potpuno su besmislene i nebitne, sve dok ljudi ne postanu ljudi, ne počnu mislit svojim glavama, a ego, strah i materijalnu komponentu zamjene sa osvještenosti, ljubavi i spoznajama. Pojedinac bi se, dakle, trebao zapitat, da li je spreman da mu se život promijeni iz korjena i da mu sve stare stvari postanu suvišne, ne zato što pojedinac to žarko želi, nego što počinje dubinski shvaćati da mu jednostavno nisu potrebne i da više nisu dio njega, dok sve nematerijalne stvari postaju novima i dijelom spoznajnog puta buđenja i osviještenja.

Jednostavno, `Ključevi Enocha` leže u mnogim pojedincima koji imaju simultano postojanje `u obliku` visokog entiteta koji sudjeluje u stvaranju novog Univerzuma, koji je stvoren, samo je pitanje vremena kada će doći do `preklapanja` našeg Univerzuma sa novim Univerzumom. Kao što sam napomenuo, Sirius A rasa ima ulogu nadglednika i ključnih figura kod stvaranja novog Univerzuma. Visoki astralni Univerzumi nastaju djelovanjem i interakcijom mnogih visokih i ultravisokih astralnih rasa, takozvane anđeoske i arhanđeoske hijerarhije, od kojih je vjerojatno najizraženija Ari - Lavlja rasa visokih astralnih entiteta koji djeluju u interakciji sa Sirius A rasom.

Ovdje se opet moram malo reverzno vratiti na sam termin `balkanizacije epistemologije` i možda `osvijetliti` način percipiranja rase koja je stara trilijarde godina (prema našem računanju vremena) i koja se razvijala u Univerzumu toliko davno prije našeg... i prethodnika našeg Univerzuma...i predhodnika prijašnjeg Univerzuma, da jednostavno nema smisla toliko iskrivljavati percepciju i smjestat rasu gotovo anđeoskih entiteta i neku polufizičku realnost i davat im status startrekovskih Ferengija, koji samo gledaju na profit i kako da svima prodaju tehnologiju. To je toliki bullshit da čovjeku " bullshit detektori počnu raditi "- da citiram izvor kojega se ne mogu sjetiti (možda Robert Anton Willson ?) - `poput Gigerovog brojača nad ruševinama Hirošime`. Da postoje Siriua A kreacije koje su stvorili genetkim putem - postoje. Da neka od tih kreacija ima sposobnost proizvoditi visoku tehnologiju - ima, kao i da ima možda " opredijeljenost " da iz neutralne perspektive pristupa i humanoidnim i reptilskim i ostalim rasama. No, da se radi o samim Sirius A entitetima...nikako" !

Zahr skine naočale, pogleda razred i reče : "Uzmite kratku stanku. Ja se odmah vraćam", te krene za djevojkom.



TRI: Fluktuacija


Farhida je jedva stavila stvari u torbu, nespretno se pridigla, dok je vrtoglavica postajala sve jača i jača. Ustala je i krenula van iz predavaone.


"Kolegice", "je li vam dobro?", začula je profesorov glas.

"Sve u redu", pogleda ga sa stopostotnim odglumljenim smiješkom, "samo sam umorna i neispavana."

Noge su joj se savijale u koljenima a pod kao da joj se sve više približavao dok je teturala hodnikom prema toaletu da se malo umije hladnom vodom.

"Ovo je ludost", pomisli. Nije trebala skenirati profesora i proslijediti njegov mentalni otisak, otisak uma, Arvilu i cijeloj onoj njegovoj tajnoj organizaciji.

"Ne znaš više tko pije a tko plaća u svom tom kaosu i borbi energije i magije", razmišljala je, pazeći da se padne, jer bi pridizanje moglo predstavljati ili oveći problem, ili buđenje na bolničkom krevetu. Ili ne buđenje uopće!

Ušla je u toalet koji se sve više vrtio u krug. Umila je lice u umivaoniku i naslonivši se leđima na zid, jednostavno se spustila na pod u sjedeći položaj...



IX. SIRIANSKA OTKRIVENJA


Zahr prvo užurbano krene hodnikom, a zatim lagano potrči, u nadi da će stići djevojku prije nego li napusti sveučilište ili se jednostavno ne izgubi u nekoj od mnogobrojnih prostorija unutar velikog kompleksa. "Kolegice", viknuo je nekoliko puta po hodniku dok se vraćao natrag, nakon što je provjerio izlazna vrata i pogledom preletio preko južne strane izvan sveučilišta, koja je obuhvaćala mali park i poveću livadu pored parka. Ni u parku ni na livadi nije bilo nikog, a da bi se djevojka tako brzo izgubila iz vidokruga - uključujući vrijeme od dvije, tri minute, koje je razdvajalo njen i njegov izlazak iz hale - morala je trčati iz sve snage, koliko su je noge nosile - u što je Zahr, sudeći po stanju u kojem ju je vidio trenutak prije nego li je napustila dvoranu, iskreno dvojio.

"Misli, misli, misli, misli", mantrao je po hodniku, "gdje bi mogla biti". Poput malja, spoznaja ga lupi posred čela. "Wc", pomisli i trčećim korakom krene prema ženskom wc-u. Intuicija mu je rijetko kada govorila što da radi u životu i kako da se ponese, kada se nađe u raznoraznim manje ugodnim ili potpuno neugodnim ili nepredvidivim situacijama, tako da je često iz raznoraznih verbalnih konflikata ili pojedinih situacija gdje je trebalo donijeti odluku u "roku odmah", izlazio kao pokisla kokoš, nesiguran, nespreman suočiti se sa novonastalim stanjem i često nesiguran šali li se to Kosmos sa njime, stavljajući ga u kojekakve bizarne situacije u kojima bi se od čovjeka zahtjevalo da u istom trenutku bude komandant Data - zbog instant memorije, Sokrat - zbog instant rezoniranja, Superman - zbog trenutne promjene sebe u nad biće, Demosten - zbog elekvencije i nevjerojatnih govorničkih vještina, te bilo koji od onih hladnokrvnih, vječno nasmijanih kongresmena koji ledenu diplomaciju i opskurnu demagogiju imaju u malom prstu. Nikad, ali apsolutno nikad se nije proslavio u situacijama gdje treba preuzeti bilo kakvu inicijativu i u nekoj nepredvidivoj situaciji postati heroj ulice, kvarta, grada, države...No, ovoga puta, intuicija se vrpoljila u njemu, ne dajući mu ni sekunde mira. Ona strana njega koja se željela vratiti na predavanje, potpuno je pokleknula pred onom stranom koja očajnički želi pronaći djevojku.

Vrata wc-a treskom su se otvorila prije nego što je zakoračio u njega.

Djevojka je sjedila na podu pored lavaboa, leđima naslonjena na zid, dodirujući rukom cijev koja je izlazila iz lavaboa i ulazila u zid.

"Alo, jel ti dobro?", prodrmao je djevojku lagano, pogledavajući prema umivaoniku, razmišljajući da li da je malo poškropi hladnom vodom iz njega.

"A-m-r-hmmmmm", mrmljala je djevojka.

Zahr je vidio do sada samo jednom neku ženu u ovakvom stanju, kada je studentica iz doma sa kata ispod njegovog, nakon što ju je ostavio dugogodišnji dečko, popila hrpetinu tableta sa umirenje.

"Kava", pomisli gotovo ushićeno, dok mu je riječ kava prolazila ispred očiju kao u nekoj zamišljenoj reklami, pretvarajući se iz "kava" u "eureka", te natrag u "kava."

Pridigao ju je, polagano prebacivši njezinu ruku oko svog ramena, obuhvativši ju drugom rukom oko struka. Crna kudrava kosa ulazila mu je u nosnice, dok su koračali prema njegovoj kancelariji. Djevojka je u nekakvom šoku. Ukoliko joj ne pomogne kava, nazvat će hitnu.

Posjevši djevojku na dvosjed, dograbio je telefon i naručio dvije kave iz kantine.


* * *


Arvil je slušao cijelu priču, ne prekidajući ga ni na sekundu. Čak niti ne zahvalivši pomočniku, kada je ispred njega stavio neki multivitaminski polugazirani sok. Samo ga je promatrao, mijenjao izraz lica iz zabrinutog u još zabrinutiji, malo pogledavao u pod, pa u pomočnika - kao da imaju nekakvu prešutnu komunikaciju trenutnim kontaktom oka - pa je nekoliko puta pogledom prešao preko Ugulfara, pa se opet zagledao u njega, mijenjajući opet, svako malo, izraz lica. Kad je Leon završio, Arvil nekoliko trenutaka ne progovori ništa. Pogledao je svog pomočnika / vozača, te se nakon nekoliko sekundi napokon obrati Leonu.

"Toliko nebuloznu, a toliko savršeno preciznu priču, sa toliko revolucionarnih otkrića, a opet, sa toliko glupavih stranputica te hoda po tankom ledu...moram priznati...ja nisam čuo u cijelom svom životu", pogledao je Leona pogledom koji u sebi nije imao ni trunke sarkazma ili podsmijavanja, što se možda moglo izvući iz konteksta njegovih riječi.

"Ponavljam ti, ukoliko nisi dobro shvatio do sada", reče i dalje ga ozbiljno gledajući, "da si imao više sreće nego pameti...I da ti je glava bila `na panju` mnogo više puta nego što ti zapravo misliš."

Pogleda prema Ugulfaru. "A ti, kolega", reče, ovoga puta sa tračkom sarkazma u glasu, "bilo bi poželjno da konačno makneš tu maskaru sa sebe i prikažeš se u pravom obliku."

"Jel baš moram", upita Ugulfar sa laganom hladnoćom u glasu, za koju je Leon znao da ju je jedini on zamijetio.

Mogao je slobodno ustvrditi, da je u životu, kako bi narod rekao, "u tančine" poznavao samo dvije osobe - ukoliko se izraz "osoba" mogao u svom semantičkom obliku i u svojoj esencijalnoj formi, odnositi, kao takav, na drugu osobu - a to su bili Simon i Ugulfar. Simon, koji mu je bio prijatelj od djetinjstva, koji ga je poznavao bolje nego što je sam poznavao sebe i kojega je on poznavao bolje nego što je Simon sebe poznavao - barem je tako mislio - i prijatelj sa kojim mu je rastanak - kada se prije nekoliko mjeseci, zbog posla, silom prilika, morao preseliti na drugi kraj države - i više nego teško pao.

Ugulfar, koji se pojavio na njegovim vratima, prljav i krvav, mrmljajući istovremeno na engleskom i na još nekom, njemu nerazumljivom jeziku, neka ga pod hitno skloni - dok mu je koža prelazila po cijelom tijelu iz gmizavo sive u blijedo ljudsku, a oči mijenjale u sekundi cijeli spektar duginih boja - nakon početnog straha i zgražanja, nakon samo nekoliko tjedana opravka u njegovom podrumu - iskopanom ispod ˇ"zvaničnog podruma", koji je služio kao atomsko sklonište - potpuno uvukao pod kožu. Izgubivši Simona, mirnog no ponekad temperamentnog stanovnika njegovog grada, države i planete, dobio je Ugulfara, mirnog no ponekad temperamentnog stanovnika sistema Beta Roguli, sistema kojeg su razne frakcije majmunolikih bića, rebdiva, grepsa te bića sa insektoidnih kolonija, pregazile u roku nekoliko tjedana, prema našem računanju vremena.

"To je samo na tebi", rekao je Arvil mirno, gledajući u Ugulfara, "dragi moj Ugulfare...Mislim na tu odluku...", zastane na trenutak, "samo što i ti i ja znamo da ćeš nekako svon dragom prijatelju morati objasniti da njegov prijatelj Simon nikada u stvarnosti, kao takav, nije postojao."



TRI: Buđenje


Otvorila je polagano oči i postala u potpunosti svjesna situacije oko sebe... Situacije u kojoj se našla. Izašavši iz bunila - za kojeg je sada shvatila da je bilo više stvarnost nego li san, samo što je njoj usljed gubitka svijesti i nenormalnog umora, nakon što je na pola došla k sebi, osjetivši kako ju netko poput ranjenika nosi, bolje rečeno - vuće, i posjedava na krevet, sve to djelovalo poput nekog začaranog sna - pogledala je u sve manje maglovito muško lice koje je sve više počelo djelovati poput holograma.

"Profesore", reče drhtavim glasom, "ja vas molim, da maknete sve ono što ste stavili na mene, a ja vam se ispičavam što sam vas mentalno skenirala."

"Stavio", upita profesor zbunjeno, da bi nakon nekoliko trenutaka zgranut prošaptao : "O moj Bože", i uhvatio se istog trena za telefonsku slušalicu.

- - - - -

"Makni ono, ako Boga znaš", vikao je slijedeće sekunde u slušalicu, "objasnit ću ti sve kasnije...Samo...makni..", isprekidano je vikao u slušalicu kombinacijom zapovijednog i molećivog tona.

U dvije sekunde, hologram je nestao i slika joj se potpuno razbistrila pred očima.

"Jesi dobro", upita profesor zabrinuto.

"Prošlo je", odgovori Farhida umornim tonom. "sada sam dobro."

"Drago mi je", odvrati profesor glasom u kojem se osjetilo vidljivo olakšanje. "A sada", nastavi, "djevojko...Mislim da ti i ja imamo o mnogočemu za popričat..."



X. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Ispričavam se na kašnjenju", reče Zahr, prelazeći preko ispunjene dvorane i stajući za katedru.

Nakon što je ostavio Farhidu - kako se, konačno je saznao, zvala djevojka - koja je odbila vratiti se na predavanje, obećavši da će pričekati koliko je god potrebno, da završe započeti razgovor, kojega su imali prilike samo načeti, u nekoliko minuta, prije nego li je Zahr shvatio da predavanje, iako trenutno druga stvar na listi današnjih prioriteta, ipak ne može više čekati, zbog svih studenata koji svoje dragocijeno vrijeme troše da bi slušali o temama koje im, u krajnjem slučaju, neće niti ući u indeks, niti će im na bilo koji način utjecati na prosjek ocjena.

"Gdje smo stali...Aha...Simultana postojanja svakog ljudskog bića obuhvaćaju neka od postojanja nižih astralnih entiteta iz raznih rasa i raznih Univerzuma, kao i postojanja koja su toliko visoka da je jednostavno nemoguće spoznati i osjetiti o koliko se energetski visokim entitetima radi. Kao što je već napomenuto, svaki osjećaj, svaka misao i svakostanje duha `obitava` na određenoj frekvenciji i prožeto je (ispunjeno) sa određenom energijom. Da se samo dvije osobe `zamijene`, tako da se presadi svijest jedne u tijelo druge (analogija) i obrnuto, i da se sve emocije prve osobe vežu na drugu osobu, obije osobe bi se provele u najmanju ruku - `čudno`, pa sve do potencijalnih stanja svijesti, koje bi se pod naletom tuđih emocija jednostavno slomile, stvarajući teška oštećenja na astralnom i fizičkom tijelu.

Već sam pisao o energiji i osjećajima viših entiteta koji su za nas toliko intenzivni da ih ne bi mogli podnijeti. Samo od onih entiteta koji su `stepenicu` iznad nas, a kamo li entiteta koji su na stotine tisuća, pa i milijuna i milijardi " stepenica " iznad nas (`iznad` ovdje samo koristim kao analogan perceptivni pojam), tako da je bilo čije `nagovješćivanje` spoznaja o samom Bogu, Izvoru, God Mindu ili opet, spoznaja o visokim astralnim entitetima i opisivanja istih u najgorem religijskom kontekstu i davanja istima klasičnih ljudskih karakteristika na `steroidima`, naravno, uz premisu da izvor smatra da je samo on u pravu, a svi drugi da su manipulirani, nešto je što bi se osim `balkanizacijom epistemologije` ili distorziranom i skučenom percepcijom, moglo nazvati još i glupošću, pa čak i potencijalnom psihopatijom.

Simultana postojanja su toliko teško perceptivna za nas same, da je gotovo nemoguće opisati ono što je gotovo nemoguće percipirat nekom tko to želi pojasniti. Spoznaju je teško staviti na papir. Onom kome to uspije, taj se može smatrat pravih duhovnim umjetnikom. Pokušajmo opet zamisliti da svaki čovjek ima više simultanih postojanja od kojih je svaki visoki astralni entitet unikatan. Jedan iz skupine visokih entiteta koji je manifestiran simultano u fizičkoj realnosti. Sad pokušajmo zamisliti koliko tek ima drugih skupina entiteta, i koliko entiteta ima uopće, ako samo u fizičkoj realnosti simultano obitava 6,1 milijarda jedinstvenih astralnih entiteta...nekih sličnih, nekih manje sličnih...a nekih toliko dijametralno različitih da nadilazi sve okvire naše 3D percepcije.

Upravo je zato bitno za shvatiti zašto se svi oblici manipulacija iz astralne ravnine, baziraju na uzurpaciji emocija i potpirivanju kolektivnog nesvjesnog uz mogućnost da i ono malo osvještenijih individua nije `pošteđeno` utjecaja negativnih misli i stvaranja svog vlastitog matriksa u glavi putem negativnih misaonih formi Archona. Bilo kakva alien agenda u svemu je tome samo minoran dio `kolača` i samo jedan indikator, onima koji znaju čitati između redaka i učiti iz svega, koliko je spoznajno znanje i transcedentalan put jedini izlaz iz fizičke realnosti, kojoj je gornja granica samo ekspandiranija sfera misli i osjećaja, dok se u suštini još uvijek radi o dimenzijama koje nanovo i nanovo prekoračuju granicu donjeg astralnog i fizikalnog u sklopu svoje prave prirode, što se na nas odražava na različite načine.

Najgora vrsta roba je čovjek zarobljen u vlastitom duhu i tuđoj percepciji, bilo da se radi o fanatičnom slijeđenju neke religijske dogme, bilo da se radi u fanatičnom slijeđenju neke matrix / alien agenda ideje, pošto u tim okolnostima ljudi postaju samo revolucionari koji visoko podižu prst u zrak, viču na sav glas, ruše postojeće da bi podigli nešto novo, a na kraju samo bivaju iskorišteni i odbačeni, nakon što svoju `ulogu` odigraju do kraja. Pitanje - `za što sam se ja to borio ?` - često se čuje, recimo, kod ljudi na području Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, Bliskog Istoka itd.. Zamislimo sad isto pitanje kod stvari do kojih može prodrijet jedino intuicija i percepcija, gdje je nemoguće koristiti pet čula i gdje stvari izlaze daleko izvan područja fizikalnog. Sad zamislimo revolucionare koji vode `astralne` ratove...i u kojoj mjeri tek oni mogu biti manipulirani....

Činjenica je da ne znamo gotovo ništa (barem većina), a ono malo što znamo, podložno je manipulaciji. Upravo zato, niti jedan izvor nije na isti način kredibilan za dvoje ljudi, a kamo li za mase koje podređuju cijele živote nekom izvoru i nekoj ideji, bez ikakvih unutrašnjih spoznaja ili sa konstantnom unutarnjom dijalektikom (ovdje treba povući granicu između dijalektičkog procesa koji vodi do konkretnih rješenja i više se ne ponavlja i dijalektičkog procesa koji se neprestano vrti u krug), koja obično prevlada na onu stranu koju prezentira neki izvor ili neka ideja. Tu se krije prava manipulacija".

Iako je sve teže mogao pratiti slijed vlastitih riječi, Zahr je shvatio da je ušao u potpuno automatsko stanje odsustva duha, čitajući jedno a razmišljajući o nečem drugom, iako, na njegovu i sreću i uzbuđenje i šokiranost i iznenađenje...i strah... ne toliko različitom od onog što je isčitavao sa papira proteklih minuta, sati, dana, tjedana, mjeseci i godina.

"Sami kontrolori, koje možemo nazvati i Watchersima, palim anđelima ili entitetima koji eonima žive u vlastitom limbu i svojevrsnom matriksu iz kojega mogu imati nevjerojatno jak utjecaj na donje astralne ravnine i na samu fizičku ravninu postojanja, simultano povezani sa fizičkim postojanjem, mogu `vladati` i manipulirati direktno putem određenih osoba koje simultano ili predstavljaju te entitete u fizičkoj realnosti ili prestavljaju vessel - `letjelicu` za jednog ili za više kontrolora. Dakle, fizički entiteti mogu se podijeliti u dvije skupine, što se tiče povezanosti sa kontrolorima - ili su sami kontrolori a da su toga potpuno nesvjesni ili manje ili više svjesni...ili jednostavno `ugošćuju` kontrolore a da su toga opet potpuno nesvjesni ili manje ili više svjesni.

U svakom slučaju, te osobe su prijetnja okolini jer kontrolori preko njih mogu potezat nevidljive niti po cijeloj planeti, preko negativnih entiteta koji su na različite načine u nekom periodu ovog ili prošlih života (što opet ima veze sa simultanošću), odabrali put Kaosa kao jedini mogući put, na način na koji istovremeno služe i kontrolorima i sami sebi u ispunjavanju svojih niskih poriva koji manje više završavaju u materijalno / seksualnoj ili možda i pojedinoj astralnoj domeni, no opet u svrhu traženja `moći`, koja će im ispuniti sve snove unutar materijalnoga.

Kontrolori se mogu sresti na svim krajevima svijeta i mjesta gdje prebivaju u fizičkoj realnosti (na bilo koji od dva načina...da se više ne ponavljam), nisu odabrana slučajno i odabrana su na višim razinama u svrhu sprečavanja pojedinaca koji imaju vrlo visoka simultana postojanja, koja prebivaju u Ljubavi i Svjetlosti i povezana su sa Izvorom / Jednim, ili vrlo napredan inkarnativni proces, da se nikada ne probude iz sna, a ukoliko se već i počnu budit, da se učini sve da ih se spriječi, pošto takvi kontrolorima predstavljaju najveću prijetnju. I što se tiče samog razotkrivanja pojedinog kontrolora i što se tiče (u malobrojnim slučajevima) egzistencije samog kontrolora. Takav će, na svim simultanim razinama, dati sve od sebe da na što bolji način potpuno onemogući ili čak uništi pojedinca koji se počeo buditi i koji bi se mogao pokazati presudnim za njihovu egzistenciju.

Uzevši u obzir, naravno, da su polusvjesni ovih promjena koje dolaze od samog Izvora i gornjih astralnih ravnina, i kao i većina ljudi rade stvari za koje su jednostavno `programirani` od sebe samih, jer za druge načine ne znaju. Tu leži tajna, takozvanih `Illuminata` i onih, koje uporno pokušavaju neki autori strpati u domenu kraljevskih porodica ili domenu ljudi koji rade za njih. Problem je puno prizemniji, širi....i efikasniji, pošto se takvi nalaze u porodicama svih staleža, raširenih po cijelom svijetu.

Daleko od toga da sami kontrolori ne vide šire, jasnije i dalje od prosječnog čovjeka u 3D postojanju na Zemlji, ali također, vide daleko slabije i daleko su manje svjesni stvari kojih su svjesni bilo koji pripadnici donjih astralnih ravnina koji rade i postoje na strani Svjetlosti. Tako da entiteti poput Samyazua, Azaziela, Gorgone, Phyrona i ostalih, vode bespoštedni rat za svoj vlastiti nastavak integriteta u mraku i Kaosu u koji su sami sebe gurnuli i u kojem prebivaju toliko dugo da su zaboravili kako izgleda Put Svjetlosti, Ljubavi, Jedinstva i samog Izvora.

Zamislimo najsebičnijeg bogataša na planeti koji ima `moć`, `slavu`, žene, naravno, novac i sve što poželi njegov ego i njegovi prizemni i niski porivi. Taj će se teško odreći svog načina života i manipulacije nad ljudima i teško će se odreći igranja samog `Boga`, misleći upravo to i želeći da tako žive vječno. Upravo se oko toga sve i vrti, što se odražava putem manipulacije i negativne energije na nas same i na naša postojanja, a to su prepreke u obliku onih entiteta koji sebe smatraju `Bogovima` i koji se žele igrat igru samog `Boga` u vidu vlastitog stvaranja i razaranja. Iako bih kod pojma samog `stvaranja` ostao vrlo suzdržan.

Ne bih vam htio stvarati strah ili tako nešto, ali vjerojatno ste se u životu na bilo koji način (fizički, virtualno ili astralno / u snovima) susreli sa nekim od kontrolora. Iako su uvijek negdje u " prikrajku ", ostavljajući često dojam o sebi kao o vedrim osobama punim znanja koji će rado pomoći svakome, kad - tad isplivaju na površinu u svom punom `sjaju` i svojem punom `svjetlu`. Nekima treba više vremena da maska padne sa lica...nekima manje.

Ovisno od `osobe` do `osobe`, tj. od kontrolora do kontrolora. Pružat će vam istinu u malim količinama upakiranu u veo i ozračje laži i manipulacije. Iskorištavat će vas energetski, ujedno vam laskajući kako ste baš vi `odabranik` koji je na `dobrom putu` prema svojim ili materijalnim ili duhovnim ciljevima. Hranit će se vašim mislima, a pogotovo vašim osjećajima i vašom energijom. Isplest će oko vas mrežu u kojoj će vas držati lažima i obmanama (poput Grime iz Gospodara Prstenova) iz koje će samo osvješteniji pojedinci uspjeti izaći. Većinom su obilježeni psihopatskim karakteristikama, pošto ih većina to upravo i je. No, ne mora biti da je tako kod svih. Tu je bitna ona razlika koja je u Kasiopejskim Transkriptima opisana kao razlika između OP i OPS (organski portal i opredjeljen prema sebi) sintagmi."



JEDAN: Uloga sonara


Gavin je prešao rukom preko crvenog koda. Vrata se bešumno otvoriše i on u potpunoj tišini zakorači u unutrašnjost prostorije. Spiralna rasvjeta istog se trena upali. Prostorija je bila prilično malena i služila je samo za odmor i spavanje. Poput svih ostalih prostorija u Stambenom NeXsusu, na svim nivoima i na svim horizontalnim mjestima diljem Granice, i ovu prostoriju krasila je jednostavnost i svrhovitost. Krevet, stol i Datoteka, koju je povremeno koristio za osjećanje glazbe koja bi se u potpunoj tišini razlegla prostorijom, bili su jedini predmeti koje su koristili u slobodno vrijeme, dok su se nalazili u prostoriji za odmor.

Zidovi od stijenki njemu još uvijek nepoznatog materijala još nepoznatijeg porijekla, lagano su su se uvlačili i izvlačili, tvoreći sliku koja iz sekunde promijeni oblik iz konkavnog u konveksan i poprimi opet konkavan položaj. Gavina je to "lelujanje" zida, još uvijek znalo iznenaditi i fascinirati u isto vrijeme, imajući čak i nekoliko puta terapeutski učinak, nakon što je, pogotovo prvih tjedana dolaska na Granicu, jedva dočekao dolazak u sobu da se do mile volje izjeca, vapeći za starim životom, Gornjom Fizikalnom Ravninom te životom kakvog je vodio prije Faznog i prije Konačnog Pomaka. Bio je sretan...relativno.

Bio je depresivan...Imao je tikove...Bio je neurotičan, opsjednut seksom, programiran opsesivno - kompulzivnim poremećajem, bio sklon ponekoj tučnjavi i agresivnim ispadima, bio sklon lakim i sintetskim drogama, cigareti i alkoholu...Imao djevojku, koja danas prebiva u Donjoj Astralnoj Ravnini, smještena negde uz samu žižu "kozmičke birokracije", prema kojoj više ne osjeća apsolutno ništa i za koju ga ne veže više apsolutno ništa, nakon što su nakon Faznog Pomaka karmičke spone počele pucati, da bi nakon Konačnog Pomaka potpuno popucale i udaljile ih svjetlosnim miljama daleko jedno od drugog. I literarno. I simbolički. I doslovno.

I ova Granica, ogroman međuprostor koji je obuhvaćao nekoliko dimenzija koje su se ispreplitale, ostavljajući "razboje" - nije znao kako drugačije da nazove te "stvari" - koji su kreirali i "tkali" nove dimenzije i prostore među njima, uvijek pazeći da se linija Granice ne prelazi i da granice između Gornje Fizikalne Ravnine i Donje Astralne Ravnine ostanu netaknute, ustvari nije bila ništa različitija od Gornje Fizikalne ili Donje Astralne Ravnine. Svatko je imao svoju funkciju koju je obavljao - kako gore tako i dolje...kako dolje tako i gore.

Jest da je ovdje spektar osjećaja bio obuhvatniji za sigurno 90 posto nego što je to osjećao u Gornjoj Fizikalnoj Ravnini, da je vidno polje bilo 98 posto proširenije i da je mogao gledati stvari ne samo očima, već putem svih čula u sebi. Jest da je mogao čuti 99 posto više nego u GFR i je mogao slušati samim osjećajima. Jest da između misli i osjećaja gotovo da i nije bilo više nikakvih barijera, ALI, ovdje je bilo dosadnije nego "dolje". Dolje je bio "glup", "tup", "sjeban", ovakav i onakav, ali dinamika života "dolje" njemu je osobno bila intenzivnija nego ovdje, kao Graničaru između GFR i DAR.

Znao je da se nitko od ostalih nije slagao sa njime, pogotovo Ksander, koji nije plakao od tuge i dezorijentiranosti što se "uspeo" ovdje, već što to nije uradio ranije. Njegov antipatični kolega, u tandemu je sa svojom gornjom simultanošću, Sibius Anar entitetom po imenu Xeron, svakodnevno odlazio na proputovanja po svim astralnim ravninama i dimenzijama, planetama i svjetovima na koje je smio "kročiti", a da ga elektromagnetski pritisak, u gornjim dijelovima astrala, za koje još nije bio ni približno spreman, ne raznese u ergove čiste energije i vrati opet u esencijalan kontemplacijski oblik koji bi morao prijeći granicu iz Srednje Gornje, prema Donjoj Astralnoj Ravnini. I Kozmički Vjetrovi i Intenzitet Svjetlosti viših ravnina, zvan Pleroma Kapijama, bili su dostatni da ga Xeron nakon ponekad kratkog putovanja spusti u donje dijelove astrala. Koliko je čuo od Ksandera, u zadnje vrijeme niti ne izlazi iz sfera Donjega Astrala, za čije je Pokrajne izračunao, onako u grubo, da mu trebele 4 trilijarde godina, samo da ih obiđe sa Xeronom - znači u roku "odmah", od početne do finalne destinacije - a kamo li sam.

Gavin se okrene prema Datoteci i pusti laganog Brahmsa, podešavajući u sebi osjećaj na srednji senzibilitet i manji intenzitet. Istog trena, prođoše ga trnci po cijelom tijelu, spuštajući mu se do tabana, u valovima ugode, penjući mu se niz kralježnicu, jednostavno "prozujeći" kroz sakralni dio, tako da je na tren okrenuo oči prema gore od potpunog prepuštanja osjećajima koji su se stvarali Brahmsovom glazbom.

Pred očima mu se pojavi sonar. Ne onaj čvrsti, osovinski sonar na kojemu je svaki dan provodio sate i sate, već ovaj višedimenzionalni, kroz hipersvemir predočen suptilni arhetip, koji je bio njegova poveznica sa Njegovim Superiorom, koji je sonar - taj mali suptilni višedimenzionalni arhetip - svaki puta obasjavao i ispunjavao novom svetošću Svevišnjeg Izvora Apsoluta, koji je zatim Njegova Volitiva disperzirala u svaki izvor njegova energetskog toka i dalje u svaki elektron i foton koji je obavljao elementarne funcije u tijelu.

Nekako je znao da ovaj suptilni sonar preko njega upravlja onim čvrstim, osovinskim sonarom. Sjetio se da je Ksander nekoliko puta izjavio, da simbol Ujedinjenja i Sveopće Povezanosti, kojim su Sibius Anar bića održavala Uniju između fizikalnih i astralnih ravnina, otvara Kapije Hanuka, ključevima koji svaki osvještenik nosi u sebi. Sonar je bio njegov ključ, a njegov zadatak bio je prilično zamršen ; ovladati sposobnostima razumijevanja kljuća i svih mudrosti i znanja koje ključ nosi u sebi. I emotivno - kao svijetlo. I mentalno - kao simbol. I fizički - kao osovinska naprava. Iako je Gavin - opet - znao, da se svo troje isprepliće negdje duboko u njemu i postaje, na jednoj dubokoj, dubokoj razini postojanja - Jedno.


* * *


"Jebo me, nisam normalan", mislio je Leon, sjedeći i promatrajući rijeku. Osjećaj euforije potpuno je zamijenio i nadvladao osjećaj straha. Disao je na momente plitko, na momente duboko, uživajući u svakom udahu, koji kao da mu je bio uskraćen do prije nekoliko minuta. Ljudi su dobili prava na disanje, a još uvijek nisu naučili disati. To je ono najžalosnije. Kada nisi svjestan kojim potencijalima raspolažeš, ti si istovremeno i gluh i slijep i nijem. I nepokretan.

Šta mu se to dešavalo do malo prije ? Je li ga netko napao sa energijom ? Da li je kanalizirao veću količinu energije nego što je trebao ? Nije znao.

Znao je da se nešto događa. Nešto krupno, nešto veliko i nešto nenadano. Nešto duboko u njumu, govorilo mu je da nije bio u nikakvoj stvarnoj opasnosti po život. Nekako, malo pliće od te duboke konstatacije, znao je da je "duboki glas" spoznaje, potpuno u pravu. Bio je, i još je, nošen na valovima enormno jakih energija i da je nešto trebalo krenuti "po zlu", on sada ne bi bio živ, već fizički raspršen i milijarde atoma i molekula - da mu se ne nađe nikakav niti najmanji fizički trag - ili bi jednostavno mrtav ležao na podu. Tad je shvatio, svim svojim bićem, i to shvatio u potpunosti, iz svih kutova i aspekata, u potpunoj "dubini duše" i svojoj srži, da se sa energijom nije za zajebavati.



ČETIRI: Piramide


Pažljivo savijajući nit prema dolje, da se donji dio zrake što bolje utka u Ksandera, Xeron obavi zadnje pripreme za putovanje koje ih je čekalo.

"Pravac Piramide !", vikao je Ksander, očito jedva čekajući da opet krene što dalje od Platforme. Xeron je znao koliko je posao Graničara težak i monoton, ali je upravo taj posao bio jedno ogromno iskustvo koje je probuđene pripremalo na više nivoe astrala. Nitko od Graničara nije bio, kroz sve inkarnacije u fizikalnim ravninama, pošteđen stranputice i teških životnih situacija i odluka, koje su ih češće dovodile na Put Tame, nego li na Put Svjetlosti, sa kojeg su krenuli prije mnogo Krugova. Upravo zbog toga, zbog svih nedaća koje su sami bili hrabri odabrati, u dogovoru sa Kosmosom i pod budnom pažnjom Sibius Anar rase, Graničari su bili cijenjeni u svim astralnim ravninama, a njihova je slava bila opjevavana u mnogim astralnm sobama, gdje su mnogi astralni pjesnici pretakali energiju u razne ode, koje su poprimale zasebnu formu i povezivale se sa ostalim odama slične suštine.

Nitko od te astralne djece nije osjetio breme fizikalnosti, već su u vječnom zagrljaju Apsoluta, provodila svoja postojanja u sagledavanju raznih vidova fizikalnih postojanja, prativši "zgode i nezgode naših junaka" na različite načine - od holografskih zaslona stvorenih djelovanjem polja koja su se postavljala između njih i određene radnje ili nižih / nižeg entiteta, koje / koji su promatrali i analizirali, pa do samog "sudjelovanja", gdje bi na kratko dozvoljeno vrijeme "naselili" sam niži entitet, ili cijelu skupinu njih i promatrali stvari "iz prve ruke", intenzivnije osjećavši događaje nego li u prvom slučaju.

Da li se tu radilo o vrsti astralnog licemjerja, Xeron nije želio suditi. Sibius Anar bića, barem dobar dio njih, pretežno se nisu slagala sa mnogim vidovima i načinima djelovanja većine ostalih visokoh rasa, te skupina entiteta i samostalnih entiteta, obraćajući se za savjet pretežito Avi Lavovima ili samom Apsolutu, preko Devetorice Izaslanika u Vijeću Apsoluta. Avi Lavovi, naseljeni još uvijek u Praiskonskoj Šumi, bili su nosioci mudrosti i u nemalom broju slučajeva, savjetnici samog Apsoluta. Ta visoka i mudra rasa Seraphima, koja je sa Sibius Anar rasom, dijelila pretežito istu ljubav prema fizičkoj kreaciji i koja je poznavala sve najdublje tajne samog Kreatora / Jednog / Apsoluta i koja je u Šumi imala dio Izvora i preko njega uvid u Sve Što Jest, uvijek su znali ili dati savjet ili donijeti odluku koja se gotovo uvijek podudarala sa odlukama koje su Sibius Anara donijeli ili izglasali nezavisno od konzultiranja sa Aviima.

Probuđeni i Pomaknuti i sami su svojevremeno, svatko na svoj način, shvatili kako im najveći neprijatelji u fizikalnim ravninama nisu bili barbarizam te okrutni životni uslovi i nemalo puta okrutno skončavanje istih, već nelogičnost, izokrenuta percepcija te opčenito zatrovanost Uma, koje su u njih postepeno utkivale pojedine elohimske i gotovo sve demonske frakcije, koje su uspjele "izborit" svoj "status za slobodno hranjenje i dominaciju", kada je Apsolut dopustio Kaosu da povede svoje "svite" prema Gornjoj Astralnoj Ravnini.

Bilo bi naivno tvrditi da su odmetnuti entiteti uspjeli prevariti sam Apsolut i upustiti se u grijeh za Ženom. Prevariti sam Apsolut, bilo je nemoguće, pošto su i sami bili dio istoga i Koji ih je poznavao bolje i dublje nego li su se sami poznavali. Jedino tko je ispao naivan u cijeloj toj igri infiltracije u fizičko, bili su oni sami, te rasa "polubogova" Nephilima. I "Giganti" i "Titani", i "Kronosi" i "Zeusi" i "Samaeli / Gebure / Jupiteri" bili su pijuni u vječitoj igri Života i Prepreka. Naivčine su u svojoj taštini svu svoju snagu i energiju pretočili su Simbole Moći, koji su kasnije tisućljećima bili predmeti većinskih presipavanja iz ničega u ništa, većini kabalista, ezoteričara, okultista, alkemičara, hermetičara, monoteista
te mnogih drugih koji su u "potragu za Istinom" krenuli "naoružani samo" egom i intelektom. Svaki iskreni pjesnik, pisac, romantik i esencijalist bili su mnogo bliže otkrivanju same Istine od većine "samozvanih znalaca i proučavatelja" iste. Nije li sam Ksander, prije Pomaka, rekao: "jebeš društvo kojemu je strukturalizam najveći domet !?"

Sve je to još u Atlantidi krenulo nizbrdo. Xeronu je ionako prošao tren od susreta sa atlantiđanskim Magovima i Mudracima. Taština je zavladala a mrak se spustio na jednu od jačih duhovnijih prijestolnica u ovom dijelu galaksije. Zato je kazna u obliku neznanja bila toliko surova. Zato ljudi još i danas plaćaju svoju cijenu. I Atlantiđani su bili naivni. Barem mali postotak koji je upravljao sudbinom cijele Zemlje. Za razliku od samoljubivih viših entiteta kojima nije dana mogućnost odabira, pošto se smatralo da su granice `dobrog` i `lošeg` usvojili samim svojim nastankom i postojanjem van vremena, Atlantiđanima je ta mogućnost data, a bili su upozoreni i na posljedice. I to na katastrofalne posljedice njihovog pokušaja da se okoriste Znanjem zbog iluzorno prividnog rasta, koji bi prije ili kasnije završio uništenjem cijele planete. Na kocku je stavljan jedan kontinent pun Znanja i ostatak svijeta bez istoga, ili sa istim u malim količinama. Xeron je smatrao da je odluka, koja se donesla, donaša i koja će se donositi - na bezbrojnim Atlantidama, ustvari bila ispravna, je ispravna i bit će ispravna.

Pred "Konačan Pomak" - kako to vole nazivati Kseron i ostali Graničari, a i veliki dio Probuđenih i Pomaknutih, naseljenih / koloniziranih u sve dijelove Donje Astralne Ravnine - došlo je do novog "fenomena", koji je po bizarnosti uspio zasjeniti i onaj u Atlantidi, a to je bio fenomen banaliziranja ama baš svega što je ljudima došlo u kontakt sa bilo kojim od osjetila. Dok su Atlantiđani bili gladni Znanja, ovi su bili gladni Neznanja, ismijavajući sa jedne strane sve što je imalo ikakve veze sa pravom, esencijalnom naravi njihove prirode, a sa druge strane izvodeći bajalice, invokacije ili jednostavno afirmirajuči vlastite želje i prohtjeve, ne imajući ni približnog pojma šta to oni u stvari rade i sa čime sve dolaze u kontakt. Dvije politike, od kojih prva "ako nešto želim, onda ću pod svaku cijenu doći do toga" i druga "ako nešto želim moram to samo žarko željeti i to će se stvorit preda mnom", koje su u naličju različite ali u suštini potpuno istovijetne, dovele su kompletan ljudski rod na toj planeti, na sam rub grotesknosti. Nitko od bića, osim pojedinih Transparentnih i Demonskih zajednica, a ponajviše od raznih CrnoZmajskih frakcija, nije ni približno očekivao ovakvu inerciju Duha U Čovjeku, nakon svih pouka koje su naučili nakon nestanka Atlantide. Ne potopa. Nego nestanka.

Fenomen banaliziranja "iskristalizirao" se najviše dolaskom upravo onih segmenata koji su trebali pomoći da se duhovnost i nauka konačno povežu u jednu zasebnu granu - dolaskom naprednije nauke i tehnologije. Kasnije se pokazalo da nauka nikada neće dostići niti jednu milijuntinu nauke starijih civilizacija, a razni su blješteći katodni ekrani postali centar moderne civilizacije. Banalizacija je još više dobila na zamahu, kada su se ionako raštrkani djelići starih Znanja, počeli još više razvodnjavati i banalizirati, pa se pola stoljeća prije samoga Pomaka pojavio trend rada sa energijama, no u "suradnji" sa raznim opojnim sredstvima demonskog karaktera. U to vrijeme, dok su se viši entiteti hvatali za glavu od zgroženosti i u nastojanju da shvate koliko glupost, dekadencija i primitivizam - kao spoj demonskog utjecaja u ljudske gluposti - mogu kod "Izabrane Djece" daleko otići, na Zemlji su entiteti, bez i malo uznemirenosti, kombinirali rad sa teškim i drevnim energijama, sa raznim drogama ili sa raznim oblicima razvratnosti i hranjenja najnižih fizikalnih nagona u Čovjeku. Ovakvo ludilo, morao je priznati, zaobišlo je i sam Babilon.

Čovječanstvo prije Konačnog Pomaka imalo je samo jednu zajedničku osobinu - dekadenciju koja je uvijek dovodila do uništenja. Umna zaostalost od koje je patila većina tadašnjeg stanovništva, otišla je toliko daleko, da je i ono malo Poslanika bilo ili nezamijećeno ili jednostavno uništeno na razne načine. Svaka individua koja je nastojala sačuvati vlastitu individualnost i koja je osjećala da svi odgovori leže u kreativnosti koja proizlazi iz volje, volje koja proizlazi iz mudrosti i mudrosti koja proizlazi iz ljubavi, bila je na razne načine izopčena iz zajednice i provodila živote u mukama i agoniji, u svijetu koji su došli mijenjati, a ne kopniti i gubiti duh u njemu. Egu je jednostavno bilo dovoljno što je plivao u moru primitivne i niske ugode. Sve ostalo je lukavo, tisućljećima, dovodio do točke usijanja, provodeći svoj mali lukavi plan i dalje misleći da je nadmudrio sam Izvor. Ništa više. Ništa manje. No, tisućljećima degenerirano čovječanstvo nije ni izdaleko moglo pojmiti ovako jednostavnu stvar.

A kako i bi?! Već u samim počecima zadnjeg zemaljskog Kruga, kada su `pale` arhanđeoske , anđeoske i demonske svite počele utjelovljivat sebe, naprije u posjetitelje iz drugih zvijezdanih sistema, a zatim i u same stanovnike planete, jednostavno žudeći za nektarom posrnule Ženske Univerzalne Energije, obeščašćujući je na svakom koraku, stvari su otišle daleko od svih zacrtanih puteva po kojima se čovječanstvo svojom voljom moglo kretati. Svojom voljom. No kada je ta volja zamijenjena tuđom voljom, koju nitko nije mogao prepoznati kao takvu. Sam vrh ega, koji je obitavao na najvišem dijelu i u najdubljem dnu najcrnjeg crnila, iza same Praznine i Ništavila, krijući se od Apsoluta kao što se podao um krije od uma koji ga je prepoznao, tekao je u rijekama, morima i jezerima crnila, nadgledan budnim Okom samoga Molocha, trujući um, duh i tijelo svakog stanovnika te nesretne planete i dobrog dijela galaksije, kako u fizikalnim, tako i u astralnim ravninama.

Svaka njihova duhovna i religijska knjiga upučivala je na istu stvar. Spisatelji su manje ili više upakirano prenosili fragmente istine na papir. Pjesnici su u pjesmama podsvjesno ostavljali Ključeve, samo da što više pojedinaca shvati ili barem nazrije djelić Istine. Ništa se od toga nije dogodilo. Ljudi su i dalje plivali, ronili i utapali se u vodama crnila, trošeći i najmanji dio energije za borbu protiv onih koji su crnilo iili osjećali pa šutjeli ili ukazivali na njega. Jedan od malobrojnih koji je to vidio, rekao je da "se sve boje mogu prefarbati, osim crne" i bio je u pravu. Ono što se ne može umaskirati dovoljno dobro a da se maska kad tad ne počinje nazirati, učinit će sve, samo da masku što dulje održi nevidljivom.

Ono malo Poslanika koji su kroz fizikalno postojanje - i postojanja - na Zemlji, uspjeli ostat odvojeni od materije i koji su u fizikalno postojanje došli sa manje ili više iskristaliziranom percepcijom i Znanjem o Istini i Putu, prije ili kasnije, najviše usljed straha i nesigurnosti od ignorantne i zaostale sredine i okoline, padali su u zamku postepenog zaborava i sagledavanja stvari iz ignorantnog ljudskog aspekta koji je rastao, koji je počeo nadvladavati unutarnju povezanost sa Izvorom i Vodičima.

Tu je došlo do ozbiljnog paradoksa kojeg za malo nitko nije bio pošteđen, pa čak i nakon Faznog i nakon Konačnog Pomaka, pošto su se još uvijek osjećale posljedice programiranja i robovanja nametnutim asocijacijama, kao i posljedice života u "svijetu unutar kutije" Iskristalizirana slika manjine, počela se gubiti usljed zamućene slike većine. Xeron je znao da Ksander još i sada ima problema sa odbacivanjem sve manjih i manjih "naslaga" navedene "mutnoće", u obliku nametnute projekcije putem programa, asocijacija ili najjednostavnijih "mentalnih i duševnih afirmacija", kojima je većina, obično putem naredaba i ostalih uzurpacija mentalnog, duševnog i tjelesnog karaktera, te dugotrajnim slamanjem volje, držala tu manjinu u okovima. Suludo je bilo to, da je manjina Kaosa upravljala većinom i okretala ju protiv manjine Reda.

Kada je Svjetlost rekla: ˇ"igrat ćemo pošteno", svi smo znali kakav nas Put čeka i što je sve pred nama, u nastojanju da "fair playom" omogućimo određenom dijelu čovječanstva da se vrati na pravi Put.

"Vidi, stigli smo", ozareno je vikao Ksander dok su se približavali magličastom oblaku, obasjani zvijezdama koje su zaigrano titrale u nebesko plavo / ljubičasto / zelenom svodu Univerzuma.

"Ako ništa drugo", Xeronova misao ispuni sve pripadnike Sibius Anar vrste, koji na tren zastanu da se povežu sa Xeronom i na tren budu sa njim u podnožju Piramida sa Samom Rubu svega što postoji, postojalo je i postojat će, "Ksandera najviše tješi jedna pomisao - njegov Svemir više nije crn."



XI. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Stare (drevne) energije djelovale su na čovjeka u vremenima zlatnog, srebrnog i brončanog doba. U skladu sa tim energijama čovjek je živio i te iste energije ponovno se, `na velika vrata` vraćaju pred kraj, ovog, željeznog doba. Ako zamislimo zlatno doba kao kozmičko proljeće, srebrno kao ljeto, brončano kao jesen, a željezno doba kao kozmičku zimu, ovaj period u kojem se svi mi trenutno nalazimo, mogli bismo opisati kao `doba kozmičkih visibaba`, odnosno doba velikih promjena kozmičkih doba, iz kozmičke zime u kozmičko proljeće. Promjene koje sve više i više ljudi osjeća, odigravaju se na principu promjene energija i povišavanja frekvencija, kako oko nas, tako i u nama samima, tako da ne bi trebalo čuditi što se pojedincima vrtoglavo `brzo` otvaraju čakre, što u sebe primaju enormne količine energije (energija), što se počinju osjećati `bestjelesnima`, `van vremena` i `van prostora`. Te promjene kozmičkih godišnjih doba događaju se u cijelom kozmosu. Gledajući sa čisto hipotetskog metafizičkog stajališta, ne približavamo se mi astralu, nego se astral približava nama.. Energije postaju istovremeno suptilnije nego ikad, a po drugoj strani snažnije i obuhvatnije nego ikad (bar u poznatoj nam povijesti).

Jednostavno, sve se budi !

Bude se elementi - vatra, voda, zemlja, zrak...eter...Budi se sve što raste iz zemlje, od prašuma i šuma do najsitnijih trava. Upravo ono što raste iz zemlje predstavlja onaj primaran energetski balans, na temelju kojega možemo promatrati kako se balans, na malo teži, duži i bolniji način počinje razvijati i u nama samima. Sve što raste iz zemlje, više nego ikada u poznatoj nam povijesti (govorim o razdoblju Kali Yuge - željeznog doba), postaje svojevrsni prirodni transsiver, primajući i odašiljući ogromne količine kozmičke i zemaljske energije, iznova i iznova, pročiščavajući svoju vlastitu energiju. Na taj način, šume, prašume i sve što raste iz zemlje, možemo slobodno smatrati energijski najizbalansiranijim živim bićima na ovoj planeti. Tko zna...možda je i svemir jednom bio šuma ?! Možda on još uvijek to i jest ! Apstrakcija ili ne, van zakona materije sve je moguće, a pošto su nam još uvijek nepoznati zakoni same materije (koliko god da ih konvencionalna znanost smatrala ne samo poznatima, već i dorečenima i savršeno objašnjivima - pretežito u nedostatku boljeg objašnjenja)...ne bih dalje ulazio u ovo. Za sada.

Neki će početi intenzivno osjećati energije tek kada dođe do početka procesa balansiranja unutar vlastitog disbalansa. Tada može doći do postupnog ˇ`udaljavanja` od prevelikog utjecaja elementa / energije zemlje na donje centre (čakre). Pritom, pojedinac bi trebao osjetiti lagani odmak i distanciranost od velikih grupa, velikih druženja i okupljanja, shvaćajući da vode ka stvaranju lažnih i iluzornih dojmova i iskustava, koje osoba počinje ispreplitati sa stvarnim iskustvom. Mudar čovjek jednom je rekao : `Poklonjena sloboda nije sloboda, već se za slobodu treba izboriti`.

Sloboda nema cijenu, kao što je nema ni individualnost. Cijene plaćamo samo prilikom vlastitog neznanja, učeći na vlastitim greškama i lekcijama. Tu se djelomično krije tajna Velikog Buđenja!

Jedan od načina buđenja je buđenje simultanosti u kojoj postoji određeni `postotak` one energije koju zovemo kundalini energijom, a to znači energije koju smo, duboko u sebi i u skladu sa simultanim postojanjima, sami izabrali i energije koja nas dubinski, ponekad nježno, ponekad snažno, mijenja iz korjena i privlači novim stvarima koje su uvijek bile oko nas, a mi nismo znali (osjećali) da postoje. Govorimo, naravno, o jednosmjernoj karti za buđenje. Čovjek rođen `u Kristu` - simbolički - postaje potpuno novo biće, kojem `sve stare stvari postaju suvišne, dok sve stvari postaju nove` - Korinčani.

Sve teme koje proučavamo, stvari koje nas ispunjavaju i vlastiti principi koji dolaze iznutra, trebaju biti u skladu sa cijelim našim bićem i jednostavno, moramo sami živjeti ono što `propovijedamo`, inače je cijeli posao uzaludan. Kao što psihopatska osoba projicira misli i osjećaje i većinu vremena je duboko uvjerena da je jedino njen stav ispravan stav (dok, naravno, ne dođe do promjene kuta projekcije i osoba zauzme dijametralno suprotan stav od prethodnog, za koji će, opet, biti spremna " dati vlastiti život " i ugrožavati tuđe, na bilo koji način), tako i emotivno i mentalno slaba i duhovno neosvještena osoba živi u uvjerenju da je stav bilo koga drugoga, tko je malo `glasniji` na riječima, ubjedljiv, `karizmatičan`, `pun` samopouzdanja itd., superioran stav spram stava osobe koja je u suštini vjerojatno ispravna i pozitivna, ali koja se ponaša kao žrtva i prema unutra i prema van, i prema sebi i prema drugima.

To je pogrešan stav i to se mora mijenjati iz korjena. Spoznaje mogu ponekad biti i vrlo neugodne a same promjene iznutra vrlo, vrlo bolne i dezorijentirajuće, no bitno je da putem postepenog balansiranja naših centara, budemo itekako svjesni unutarnjeg napretka i postepenog, evolutivnog rasta. U fizičkoj stvarnosti, čovjek treba raditi svoj posao, ali posao koji će svjesno sam odabrati i, u svjesnoj suradnji sa ostalima, svojim radom doprinijet, kako svom vlastitom razvoju, tako i razvoju čovječanstva i cijelog Univerzuma. Na žalost, od takve fizičke realnosti, još smo strahovito udaljeni.

U određenoj mjeri na nas mogu utjecati impulsi nas samih iz paralelnih realnosti, tj. realnosti koje su stvorene iz određenih momenata i koje se svakog trena (putem misli i osjećaja), stvaraju nanovo i nanavo i nanovo, gdje svaki Ja iz paralelne realnosti dijeli iskustva, misli i osjećaje Zajedničkog Ja (ili Zajedničkih Ja) da bi od trena `osamostaljenja` vlastitog Ja doživljavao svoja vlastita iskustva, misli i osjećaje, a starih se `sjećao` iz perspektive novostećenih lekcija, iskustava, misli i osjećaja. Paralelna Ja djeluju na malo drugačiji način i drugačije su povezana od simultanih Ja, no, Univerzalna suština je uvijek podjednaka. Doći u doticaj sa svojim višim bićem, zapravo je mnogo lakše nego živjeti u iluziji, samo je stvar u dovoljnoj osvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osim mentalno, prije svega mora ići - iz srca. Ne zaboravimo da je materijalan svijet, samo mali koncentrični kružić oko kojega se proteže astral i ostale bezbrojne i beskonačne sfere.

U nastavku, cjelini koju sam nazvao Tiha Evolucija, pokušat ću zaokružit ono što sam započeo u prvom i drugom dijelu, a to su teme psihopatije, channelinga, Sirius A entiteta / čuvara (`Ascended Masters` u Bringers Of The Dawn knjizi, `Lord Of The Cycles` u Thotovim / Hermesovim zapisima - Emerald Tablets Of Thoth i najviše rase `vanzemaljaca` koja se spominje u Lacerta Fileu. Dovoljno je, za sada, samo citirat dio Enochove Knige iz etiopskog izvornika : `In those days shall the elect and holy race descend from the upper heavens, and their seed shall then be with the sons of men`), univerzalnih spoznaja, teorija zavjera (termin obilježavanja zavjera, ionako nije ništa drugo nego sama teorija zavjere, pošto ima ulogu da pod zavjere stavlja i činjenice, proglašavajući ih zavjerama), takozvanog `novog svjetskog poretka` (za koji je nekima jasno da ne da bi trebao početi, nego da je već naveliko počeo, samo je pitanje na koji način), te mnoge druge teme.

Kao što sam već napomenuo na kraju prvog dijela predavanja pod nazivom Vrlo Vrli Novi Svijet, sve manipulacije moramo staviti pod veliko `povećalo` i lagano, spoznajno i empatijski, strpljivo i intuicijski koračat Putem za koji osjećamo da je ispravan i da pojedinac ostaje pojedinac na svom putu prema suštinskom buđenju. Ljudi najprije moraju upoznat sebe i prestati biti alieni (vanzemaljci) sami sebi, pa se tek onda hvatati `ukoštac` sa manipulacijama i `manipulacijama`, programima i `programima`, negativnim entitetima i `negativnim entitetima`.

Mudra izreka kaže - `tko pobijedi sebe, pobijedio je cijelu vojsku`. Također, tko upozna sebe, upoznao je sve ostale. Ne zaboravimo da je ponekad (gotovo uvijek), najteže sam sebi oprostiti neke stvari. Bitno je pratiti vlastite misli i vlastite osjećaje i paziti da se sam sebe ne manipulira putem istih, kao i da drugi ne manipuliraju pojedincem putem istih. Naravno, ako pojedinac sam shvati i spozna kako da ne manipulira sam sebe putem vlastitih misli i osjećaja, teško da će dopustiti da ga manipulira okolina, pogotovo djelovi kolektivnog nesvjesnog.

U današnje vrijeme, više nego ikad, ljudi se jednostavno boje bliskosti i boje da drugi tu bliskost olako ne shvate. No, primarni uzrok ionako leži u strahu od bliskosti sa sobom. Kao što sam već napomenuo - doći u doticaj sa svojim višim bićem mnogo je lakše nego živjet u iluziji, samo je stvar u dovoljnoj osvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osim mentalno, mora ići iz samog središta srca. I na kraju svega, ne zaboravimo, prava je istina ona koja se osjeti, a ne samo sazna od nekog drugog".

U taj tren oglasi se zvono, a Zahr užurbano krene na razgovor sa Farhidom.



TRI: Hod


Hodao je kilometrima i miljama. Nije ni sam bio u potpunosti svjestan kada je polje ostavio iza sebe i da se trenutno ubrzano kretao po malenom šumarku - gol golcat. Nekoliko metara od njega, potok koji je tekao, glasno je žuborio, ispunjavajući noćnu tišinu slojevitim zvukovima vodenog zbora. Dafular nije ni to zamijećivao. Hodao je i hodao, pravilno koračao, gledajući ovaj svijet fizičkim očima, no mentalno, svojim "trećim okom", promatrao je bijele krajolike, odbljeske te svjetlosne produžetke tla, drveća i vode. Gledao je preko granice jednog drugog svijeta, jednog svijeta koji nudi sve odgovore na sva pitanja koja je ikad imao. Koračao je i nije stajao. Gdje će završiti, nije ga bilo nimalo briga. Znao je samo jedno - nema stajanja. Ne sad.

U transu se uzvere na drvo koje mu se našlo na putu, užurbano se penjući do samoga vrha. Hoće li se ponovo spustiti ili će skočiti, nije znao. Znao je samo da - ide. Nema stajanja. Ne sad. Popne se do vrha. Ostane jedan trenutak stajati na klimavoj krošnji, koja je prijetila svaki tren popustiti i vratiti ga dolje, tamo od kuda se uzverao. Nije se obazirao na to.
Pogledao je prema obzorju. Jedan dugi pogled, upijajući, opraštajući, prije nego li je skočio na zemlju.

Skočivši, ostane trenutak mirno stajati na nogama, ne osjećajući nikakvu bil. Nikakve potencijalne prijelome.

Zatim, trenutak kasnije. Padne u nesvijest.


* * *


"U današnjem divljem društvu, možda je i najbitnije gledato one ljude koji su uspjeli vrline uzdići iznad mana", reče Sana, odlažući šalicu kave na tanjurić.

"Na koji točno segment divljaštva misliš", upita Leon, "na svijet kao na hedonističku bućkurišovinu, na svijet kao globalnu izdrkotinu ili možda na svijet kao na konzumersku aktivnost - umnu pasivnost?"

"Prodavače su ionako izmislili kupci", nasmije se Sana, "tako da tome ne bi davala preveliku važnost. `Kud jedan, tud i svi`, nije se mijenjalo još od starog svijeta. Moda, ugoda, težnja prema trenutnim stvarima..."

Leon ju je gledao ravno u oči. Sinoć je konstatirao da je bila lijepa. Jutros je konstatirao da je ustvari bila - jednostavno prekrasna. Žena od glave do pete. Žena na koju mu se olako može dići ćuna, ali i na koju mu još brže može proraditi poštovanje. Žena...u koju bi se mogao zaljubiti. Ukoliko već nije. Dizanje ćune.. plus poštovanje...Nije li to u stvari ljubav ? Gledao ju je i nije skidao pogleda s nje. Istovremeno, upamtio je svaku njenu riječ, svaki njeni pokret, svaki njen treptaj očima...Imala je lagani tik nosom, kao da je prehlađena, i to mu se u isti mah učinilo i šarmantnim i jebozovnim. Pobogu, ova žena je savršena samo u tome što pokazuje svoju nesavršenost. Žena. Ne djevojčica zarobljena u tijelu žene. Ne histerična adolescentica zarobljena u tijelu žene. Već žena - utjelovljena u tijelu žene.

Onako, više na pamet, odsutno, gledajući ju sa kombinacijom zadivljenosti i pomame, kaže: "Jebeš društvo kome je strukturalizam najveći domet", i istovremeno se naceri od uha do uha.

"E, sad bi ja tebe mogla pitati", smijala se, "na `koji` strukturalizam misliš ? Misliš li na strukturalizam koji je u okovima hedonizma i nikako ne vidi izlaz van iz njega ? Ili možda na strukturalizam koji je sam po sebi kontradiktoran ? Ili možda na strukturalizam koji ukazuje na mnoge probleme modernog društva ?", pogledala ga nekakvim vragolastim pogledom. Ne onim `mačkasto ženskim` kakav izvode loše kokete koje su učile pokrete od - ili preloše ili predobro - udanih majki ili iz tv sapunica, već nekom čudnom mješavinom pogleda `ja znam šta radim` i pogleda `nemoj sumnjat u to`.

"Uostalom", nastavi Sana, zadržavajući isti, `onaj` pogled na njemu, "oduvijek mi se više sviđao egzistencijalizam."

Isuse, pa on nju voli.

"Drago mi je da se ne slažemo 100 posto barem u nečemu", Leon se nasmije. "Kad svi misle isto, obično nitko ne misli ništa", reče. "Tako barem narod kaže u svojoj mudrosti", nadoda.

"Zato ja volim pristupat ljudima bez zadrške", Sana mu namigne, počastivši ga svojim blistavim osmijehom, koji je otkrivao malu jamicu sa lijeve strane usana. "Što sam ja više bez zadrške, to većina diže jače štitove i ima veću zadšku", primijeti. "To je izvrstan način da vidim sa kime ću odžati bilo kakav kontakt dulji od pola sata, iako je i to previše", ponovno primijeti.

"A pjesnik je htio reći...?!", Leon se lukavo osmjehne, ko fol okrenuvši prste prema sebi.

"Pjesnikinja je htjela reći", ispravi ga, "da si ovog poslijepodneva njen", nasmije se oponašajući ustima `jebački ugriz`. "Rekao mi Simon ujutro da si zagrijan za mene i da ne želi smetati i oduzimati nam dragocijeno vrijeme", nasmijala se najvragolastije do sad. "A nije baš da ćemo biti toliko bezidejni i nemaštoviti...Jel?!"

Leonu se kurac digao...do granice neugodnosti.



TRI: Ponovno Buđenje


Kad je otvorio oči drugi puta toga dana, Dafular više nije bio na istom mjestu na kojem je zaklopio oči. Preciznije rečeno, gdje je pao u nesvijest. Okrene se oko sebe i pogledom prijeđe preko nepostojećeg horizonta mora bijeline. Nalazio se u bijelom moru, ili oceanu - nije mogao biti siguran, iako mu je unutarnji glas sugerirao da je potpuno svejedno... - čistog blještavila. Svakog trena propadao je sve dublje i dublje, u bjelinu bez vidljivog dna.

Disao je punim plučima, kao da se nalazi u podnožju planine, a ne u vodi. Nije se bojao. Više se nije ničeg bojao. Ako je mrtav - a unutrašnji glas mu je sugerirao da nije - onda je ovo najljepši osjećaj i najljepše mjesto na kojem je ikada bio. Ako nije mrtav - a unutrašnji glas mu je sugerirao da nije - onda je ovo najljepše mjesto koje je posjetio za života. Propadao je sve dublje i dublje, dok su odbljesci svjetlosti poprimali oblike raznih stvorenje kakva obitavaju u morima.

Svjetlosni oblici koji su poprimali oblike riba, hobotnica, liganja, delfina, kitova te nekih drugih stvorenja koja je vidio, ali im se nije mogao sjetiti imena, kao i stvorenja koja nije apsolutno nikada vidio u životu, od kojih je za neke summnjao da su ikada obitavala na Zemlji - iako mu je unutarnji glas sugerirao da ovo nije Zemlja - nastajali su i u trenu nestajali oko njega.

Prvi puta, odkad se osvjestio "ovdje", dobio je želju da zaroni sam, bez da ga neke sile vuku prema dolje. Slijedeći tren to i učini. Spuštao se, otkrivajući da se mnogo brže kreće kada to radi sam. Kretao se munjevitim brzinama i imao je osjećaj prije da pada sa neke nevjerojatne visine, nego da roni prema još uvije nevidljivom dnu mora ili oceana - za kojeg mu unutrašnji glas sugerirao da ne postoji, te da ovo more nema vrha ni dna, početka ni kraja. Ono jednostavno - JEST. Ono postoji. Van vremena i van prostora, neomeđeno bilo kakvim granicama istih. More Vječnosti. Ocean Infinitivnosti. Voda Beskraja.

Dafular zaroni još dublje. Niti svjetlosti ispreplitale su se pred njim, zaigrane i lepršave, sastavljajući se i opet spajajući u nebrojeno mnogo sićušnih djelića, od kojih je - glas mu je sugerirao - svaki djelić bio jedan svijet, a svaki trag svjetlosti vjerojatno galaksija u tom svemiru bjeline i čistoće. Pored njega pojavi se nešto što je poprimilo oblik balona i nastavilo se širiti oko njega. Ni sam nije bio svjestan kada se iznenada sam zatekao "unutar" balona, što je fizički bilo nemoguće, obzirom da ga vanjske stijenke nisu ni dotakle, niti su prošle pored njega. Unutarnji glas govorio mu je da to nema apsolutno nikakve veze sa fizikom.

Iznenada, pred očima jasno vidi visoki, nebrojeno mnogo metara visoki metalni stožac, čiji vrh završava negdje duboko u plavetnilu oceana ispod njegovih nogu, dok se samo dno stožca nalazi nekoliko desetina metara udaljeno od njega i možda petnaestak, dvadesetak metara ispod razine njegovih stopala. Nije stigao niti pomislit da li će se spustit na platformu ili neće, kada su mu - kao u nekom isprekidanom filmskom kadru - stopala najednom dodirnula platformu.

Nije imao vremena ni pomislit gdje je nestalo nekoliko sekundi na putu između njega i platforme - kako je u trenu nazvao nevjerojatno visok, izdužen oblik koji se uzdizao nevjerojatno visoko iz mora, a njegov glas nije ništa odgovorio na to - a već je stajao na samom rubu platforme. Stojeći na ivici ponora, zaključio je da je visina same platforme iznad razine oceana, najmanje petsto a najviše tisuću i dvjesto metara. Glas u glavi kaže sedamsto - a Dafular nije imao nikakvog razloga da se ne složi sa njime.

Platforma nije bila konstruirana od niti jednog njemu poznatog materijala, već slitine materijala koji bi u njegovo doba bio najbliži aluminiju, sa nekoliko desetaka puta većom čvrstoćom i nekoliko desetaka tisuća puta većim posmičnim naprezanjem. Opet, nije imao razloga zašto da ne vjeruje unutarnjem glasu. Prošetao je po platformi gore - dolje i taman kad je počeo malo bolje proučavati svijet - more - pod sobom, već se slijedećeg trena zatekao kako pada, prateći liniju platforme, prema morskoj površini. Da li je pao ili je skočio, nije mogao ustvrdit, pošto se opet dogodio onaj "rez u sceni".

Zaustavio se nekoliko centimetara od površine mora. Sunce je obasjavalo površinu kristalnog plavetnila vode, čiji su se valovi veselo ljuljuškali u polaganom ritmu sunčevih odsjaja na površini, tvoreći niz sjajnih minijaturnih blještavih stakalca. Morska sol izvirala je u laganim brežuljcima i vraćala se opet u modri beskraj. Podigao je pogled prema suncu. Sunce je bilo isto kao ono kojeg je promatrao nekoliko dana prije nego što su počeli oblačni dani. Možda nijansu sjajnije. Zrak je bio možda malo gušći a sama voda malo rijeđa, pošto je vidio nekoliko desetina metara duboko kroz vodu. Zaključio je da se vjerojatno nalazi na Zemlji, samo...Ili u nekom drugom vremenu. Ili u budućnosti.

Glas u glavi kaže da se nalazi - u prošlosti. U drevnoj prošlosti nekoliko desetaka tisuća godina unatrag. U zlatnom dobu Atlantide. Znao je - vjerujući istom glasu - da se nalazi na najjužnijem dijelu kontinenta.

Sada se stopalima potpuno spustio na površinu mora. Promatrao je vodu nekoliko trenutaka. Zatim raširi ruke i zabaci glavu unatrag. Zažmiri i dopusti suncu da ga potpuno ispuni svojom toplinom.

Kada je otvorio oči, nalazio se u istom položaju, ali moru nije bilo niti traga. Sunce ga je i dalje obasjavalo, ali kao da je bilo malo veće i još toplije. Nalazio se u vrtu prepunom zelenila i raznobojnih biljaka. Malen drveni most polukružno se uzdizao iznad bistrog tamno plavog potoka koji je ubrzano tekao malo dalje od njega. Potok je bio širok jedva metar i dubok možda dvadeset centimetara. Travnate obale ispunjene biljem svih boja i vrsta izmamile su mu uzdah na usta. Okrenuo se oko sebe. Gdje god je pogledao i dokle god mu je pogled sezao, vidio je isto ; prekrasan prizor iz bajke, poput onih čije je prizore kao malen viđao po slikovnicama te u crtanim i igranim bajkama.

Edenski vrt - sugerirao mu je glas u glavi. Isti kontinent, samo nekoliko milijuna godina ranije. Opet, nije imao razloga da ne vjeruje glasu. Sjeo je na malenu livadu, prešao dlanovima preko meke trave i upitao glas da li smije ostati u ovoj bajci - zauvijek ?

Glas u glavi odgovori mu, da je ovo mjesto daleko od bajke, te da pričeka nekoliko trenutaka. Dafular ostade sjediti i promatrati okoliš. Ništa, morao je priznati sebi, ali ništa ga nije moglo pripremiti na ljepotu ovih prizora. Osjećao se, kao da je došao kući. Napokon. Nakon dugo lutanja. I dugo traženja.

Najednom, nebo obasja ljubičasto plavkasti sjaj. Dafular podigne glavu i uhvati pogledom odsjaj nekolicine bljestavih ribolikih silueta kako se iz središta sjaja polagano spuštaju. Poželi ustati, ali glas mu kaže neka ostane sjediti. Dafular na svoje iznenađenje, možda najveće do sada, primijeti da, simultano njegovom glasu u glavi, jedan od sjajnih ribolikih silueta počne da sjaji raznim nijansama svijetlih boja različitog intenziteta.

Začuje u glavi nešto nalik na smijeh. "Jesi li mislio da pričaš sam sa sobom ?", upitao je unutrašnji glas / sjajna ribolika silueta, u veselom tonu. Prije nego li mu je išta palo na pamet da odgovori, silueta je ispružila nešto nalik ruci, koja kao da je bila obavijena perajom. Silueta napravi pokret rukom i ispred Dafulara se pojavi maleni sjajan piktogram koji istovremeno počinje ekspandirati i širiti se u svim smjerovima, poprimajući oblik oveće trodimenzionalne kružnice. Kako je donji rub kruga dotakao tlo, Edenskog Vrta je nestalo i on se nađe u samom nebeskom svodu, bez ikakvog tla na vidiku ispod sebe. Lebdio je ispred predmeta koji mu se polagano počeo približavati.

"Gavine", kaže unutarnji glas, "ovo je Sonar."







TIHA (r)EVOLUCIJA




"Draga moja gospodo i nimalo histerične dame! Sa ponosom Vam predstavljamo...", glas je postajao sve metaliziraniji, dok se karusel u daljini počeo sve jače i jače okretati.

"...intervju sa poznatim mađarskim metafizičarem, doktorom Ustzchvanom Petzchukom iz malog mjesta Muzhschkurturburkuzsch, poznatog po blizini sa rumunjskom granicom i brojnim metafizičarima."

Zbunjeno je promatrao cirkus dok se uzdizao iznad njega i počeo lebdjeti sve više i više, prema zvijezdama. Male bijele točkice po nebu postajale su sve bjelije ali istovremeno nekako zamućenije u svojoj masivnosti. Kao da mu je netko zamutio vizir na dalekozoru, istovremeno zumirajući sliku od najslabijeg prema najjačem.

Metaliziran Glas: Doktore, dobar Vam dan! Upravo se vraćam sa intervjua sa doktorom Ushzchgurom Zorhchgyjem.

Doktor: Dobar dan, kao i svaki dan.

MG: Recite mi doktore, kako to, ali kako to da vas svi ovih dana smatraju čovjekom koji je riješio sve metafizičke tajne i tajne o samom čovjeku?

D: Pazte ovako...vrlo, ali...vrlo lagano sam spoznao sve tajne univerzuma.

MG: Može konkretnije?

D: Naravno. Pazte. Ja sam otkrio da živimo u matriksu i da nama vladaju reptili.

MG: Toooooooooooo doktore. Sada napokon govorimo istim jezikom. Može li nas bezuvjetna ljubav spasiti od reptila, kako Icke tvrdi?

D: Mladiću, nemojte biti smiješni hahaha. Ljubav je samo proizvod new age kulture.

MG: Hm, može biti doktore, može biti. Može li nas znanje spasiti od reptila?

D: Da, ali pazite, mladiću, da se ne radi o pogrešnom znanju.

MG: Pogrešnom?

D: Da, naravno. Štiti nas samo pravo znanje.

MG: Šta je krivo znanje?

D: Kointelpro.

Karusel se sve jače i jače okretao. Metalna konstrukcija škripala je dok se pokretala. Uskoro je škripa postala nepodnošljiva kako se karusel počeo još brže okretati. Iako je plovio negdje između dva sazviježđa, istovremeno kao da je bio svjestan svega što se događa u cirkusu negdje daleko ispod njega.

MG: Koktel ..pro...interna..kro...pro...Ma nema veze. Što je to?

D: Jedan vrlo moćan aparat koji vam servira uz informacije i dezinformacije. Aparat je u službi rebdiva i domaćih izdajnika.

MG: Znači, doktore. Ukoliko sam dobro shvatio...Ako volim...onda sam manipuliran new ageom a ako mislim da se nešto razlikuje od vašeg mišljenja onda padam pod utjecaj koint...krnt...koktel...prox...ma nema veze...?

D: Mladiću, vi ste vrlo neozbiljni za svoje godine! Rekao sam: "ako je krivo znanje u pitanju, onda je kointelpro"!!!!!

Sazviježđa u nestala, u trenu zamijenjena dugačkim kanalom, kojim je tekla rijeka malo gušća od samog zraka. Kretao se kroz rijeku plivajući i lebdeći istovremeno, promatrajući sa lijeve strane kanala dugačak hotel sa ogromnom terasom, ispunjenom ljudima koji su gledali prema njemu, no vrlo nezainteresiranih pogleda, kao da svaki dan promatraju nekog tuđinca kako se kreće po kanalu. Voda u kanalu bila je duboka oko metar, metar i pol. Primijetio je, da se u ovom beskrajno dugačkom kanalu, ne mora uopće truditi da održava smjer. Krećući se kao po nekoj nevidljivoj liniji, gledao je lica ljudi na terasi i u njihove oči, nezainteresirane, odsutne, nalik na oči Eloya, dok u romanu H.G.Wellsa promatraju svoju družicu kako se utapa. Upita se da li je ovo nekakva nacija zombija.

MG: Ahaaaaaaaaaaaaa!!! Znači vako. Vi nemate pravo znanje ali ono koje imate smatrate da nije kointelpro?

D: Ja to nisam rekao!

MG: Nego?

U pozadini, kao da se istovremeno začulo odasvud, zasvirali su prvi taktvi Pink Floydove "Welcome To Machine". Promatrao je lica i te beživotne oči na njima. Karusel se okretao u istom brzom zaglušujućem monotonom ritmu, koji trenutno jedva da je i čuo. Zvukovi kao da su se simultano stišavali i pojačavali, ovisno o njegovoj pažnji i usmjerenoj pozornosti prema određenoj stvari iz svih kuteva njegovog vidnog polja. Zamijetio je da promatra nekoliko svjetova istovremeno.

D: Znanje treba tražiti svaki sam na raznim mjestima.

MG: Koja nisu kointelpro.

D: Upravo tako.

MG: Kako da znam koja jesu a koja nisu?

D: Intuicija.

MG: Govori li ona svima isto?

D: Ne.

Metalizirani glas postao je tih poput šapta, da bi se slijedećeg trena razvezao u nevjerojatno snažnu buku. Niske frekvencije rezale su zrak, stvarajući kaos u akustičnom polju svugdje oko njega. Vibracije, nalik onima koje proizvodi sirena za zračnu uzbunu, ispreplitale su se sa vibracijama karusela i višim frekvencijama psihodelično ambijentalnih tonova.

"You bought a guitar to punish your ma,
And you didnt like school, and you know youre nobodys fool,
So welcome to the machine".

Zvukovi su odzvanjali cijelom dužinom kanala, odbijajući se od stijenki i vraćajući se prema njemu, dižući se daleko u vis, polagano ali intenzivno prodirući u kaos niskofrekventnih vibracija.

MG: Kao da onda znam šta je točno a šta nije?

D: Ima na raznim mjestima materijala koji su provjereni.

MG: Od koga?

D: Od ljudi koji imaju znanje?

MG: Znam nekog osobno?

D: Ne.

Kakofonija je za trenutak ustuknula pred eufonijom Moogovog Saw Wave sinusoidalnog zvuka, pomiješanog sa suzvučjem bazičnog leada, provućenog kroz 24 decibelni filter sa srednjom rezonancijom i phaserskog pada koji je oblikovao panoramu na snažnim temeljima akustične gitare dvanaestice. Solo dionica na sintesajzeru razlijegala se sve šire i sve više, da bi najednom dobio dojam kao da sve dolazi "odozgora" i kao da se zvučnici nalaze u samoj atmosferi.

MG: Pffff. Ovo postaje sve zamršenije i zamršenije. Da li je možda reptilima dat preveliki značaj da nas se udalji od samih sebe i onoga što prezentiramo u Univerzumu?

D: Gluposti. Reptilima je još dat i premali značaj.

MG: Pa drugi doktor kaže to isto.

D: Drugi doktor je kointelpro.

MG: Možda ste oboje kointelpro?!

D: Gluposti.

Izgubljen u suzvučju Pink Floydovog savršenstva, nije ni primijetio kako mu se vid zumirao i kako se našao samo nekoliko metara udaljen - samo putem vidnog polja - od čovjeka koji je nagnut preko ograde terase promatrao čas njega, čas u daljinu daleko iza njega. Pogledao je čovjeka u oči. U njima nije bilo ničeg. Prazne, tupe, beživotne.

MG: Što da recimo, kontaktiram vanzemaljce?

D: Kointelpro.

MG: Pa to mi je rekao i drugi doktor!

D: On je kointelpro isto.

Metaliziran glas opet se pojačavao, dok je karusel sve jače i jače, počeo opet ispunjavati zrak neugodnom kakofonijom. Bio je svjestan svih zvukova koje je čuo odjedanput i svih stvari koje je mogao vidjeti istovremeno, samo ukoliko bi obratio pažnju na njih. Trenutno mu je pozornost bila usmjerena prema čovjeku na rubu terase. I prema ogromnom NLO-u koji se odjednom stvorio iznad hotela.

MG: On kaže da njegov izvor kaže da je on kontaktirao vanzemaljce i da je točan.

D: On je kointelpro kao i njegov izvor.

MG: Da li je vaš izvor točan?

D: Više manje.

MG: Ali i oni su kontaktirali vanzemaljce!

D: Ali nisu kointelpro!

NLO se zadržao nekoliko trenutaka na istom mjestu. Dok se pjesma Floyda gubila u daljini, karusel utišavao svoju iritantnu buku, a metalizirani glas i glas njegovog sugovornika postao još tišim - da ga je mogao razabirat jedino mislima - NLO se počeo prepolavljat i padat prema terasi ispunjenoj ljudima.

MG: Kako to???

D : Intuicija.

MG: Pa to je rekao i...Ah, pustimo to. Nego, to mi nalikuje kao kada je u Srednjem vijeku svećenik vidio nešto više. On je bio proglašen svecem. Običan čovjek heretikom.

D: Tako nekako.

Promatrao je u šoku šta se događa. Htio je vikat. Htio je vrištat, neka se maknu. Neka se svi pod hitno sklone. Neka se razbježe. Neka poskaču u kanal ako treba. Tad shvati da se kanal zapravo nalazi nekoliko stotina metara udaljen od hotela te da njega prikovanog uza sve te ljude, drži samo njegov zumirani pogled.

MG: Još uvijek nikako da dobijem odgovor, što odvaja pravo znanje od kointelpro informacija?

D: Pa sad sam vam rekao, to je intuicija.

MG: Znači, ako ja kažem da, recimo, Kastaneda opisujući Letače, može opisivati nešto drugo nego, što recimo, vama ili meni može pasti na pamet putem asocijacije?

D: Vama može na pamet pasti nešto drugo. Meni malo teže.

Uz buku, NLO padne, istog trena poklopivši sve ljude na terasi. Gledao je nemoćno u beživotne oči čovjeka koji je do maločas bio nagnut preko ograde, čije tijelo se u trenutku prepolovilo i čiji je gornji dio trupa ostao beživotno miran, kao zalijepljen za ogradu, dok su ga oči i dalje promatrale. Nezainteresirano i, ovoga puta, opravdano beživotno.

MG: Hmm, nije li to ipak, malo...pompozno?

D: Nije. To je realno, odraslo i razborito.

MG: A meni se ipak nekako čini da vi osobno malo teže prihvaćate mišljenje nekog drugog ...

D: Ovisi ČIJE je to misljenje.

MG : Aha, vi smatrate da je kredibilno mišljenje ljudi koji znaju znanje, sa velikim Z, kako bi rekao jedan moj kolega?

D: Da.

U šoku, kroz glavu mu prozuje imena svih svetaca, dok je kanala, hotela i terase sa truplom potpuno nestalo. Pitao se, zašto metalizirani glas razgovara sa čovjekom kojeg je upoznao virtualnim putem i sa kojim je u nekoliko navrata ušao u blage verbalne sukobe, smatrajući ga, poput osobe koju je metalizirani glas također spominjao - kao drugog "doktora" - za "virtualnog gurua", koji je uz fenomenalo obrađene i precizne informacije - bar prema vlastitom misšjenju - nudio banalizirane budalaštine -opet prema vlastitom mišljenju - vrijedne zajzabačenijih kutaka žute štampe, kao i floskule na oksimoronskoj granici između eklektike, demagogije i dogme.

VVNS: Evo, ja naprimjer smatram da i ja nešto malo znam...

D: To nije točno.

MG Pa kako to znate?

MG: Ali isto mi je rekao i drugi doktor...

D: Moram li jezik izlizat ponavljajući za koga drugi doktor radi?!?

Što god da ovaj metalizirani glas radi, očito da informacije izvlači duboko iz njegove vlastite podsvijesti. Zvuk karusela opet se pojača.

MG: Hmm, dajete li recimo, za pravo mom mišljenju da se Castanedu može interpretirati na 1000 načina?

D: Na 999 krivih i jedan ispravan.

MG: Koji je...vaš?

D: A nego čiji?!?

Našao se u praznini crnila, kojeg je obasjavala tanka zraka svjetla. Zum - pogled i slijedećeg trena opet se našao obasjan sjajem tisuća zamućenih zvijezda. Ne stigavši se potpuno pribrati od ove nagle promjene, zvijezde poprime oblike desetaka konja koji vuku dvokolice, nalik na one u Ben Huru. Koji projuriše pored njega, dok je jedan malo zaostao, propevši se i njišteći, grabeći prednjim nogama po osvijetljenom crnilu. Vizije istog trena nestade.

MG: Može mali argument, samo jednom, pliz?

D: Znanje štiti, neznanje šteti.

MG: Pffff, opet na početku. Čije znanje?

D: Onih koji znaju.

MG: Šta biste rekli na činjenicu da od najobičnijeg fudbalera dobijam konkretnije odgovore nego od vas?!

Tada shvati. Metalizirani glas je on sam. Onaj dio podsvijesti koji mu očito nije dao mira.

D: Fudbaler nema znanje.

MG: A možda je i on koi..kjn..cekaj...kointelpro!!!?

D: Počinjete konačno shvaćati.

MG: Da gubim razum i smisao za logiku?

D: Da se pravim pogledom na stvari dolazi do znanja.

Svemir. Tama. Zvijezde. Asteroid pod patikama. Plavi planet ispred / iznad njega sa desne strane i narančasto crveni planet sa prstenom nalik na Saturnov, pored plave planete. Gleda, kao da zna u što gleda. Sve mu je jasno. Kao da taj tren zna odgovor na sva pitanja, krajičkom oka pogledavajući visoko biće pored sebe. Upita: "Znači, to je dakle to"?! Biće odgovara: "Da". Osjeća nevjerojatan trenutak prisnosti između sebe i tog bića, dok gleda čas plavu, čas narančasto crvenu planetu sa prstenom. Iako ne gleda u biće, zna da biće radi isto što i on. Ne mora ni pogledati biće da zna, da je to biće upravo on sam u nekom drugom, dalekom i bliskom; istovremeno, višem obliku postojanja.

MG: A koji je pravi pogled?

D: Moj. I nekolicine ljudi koji su u kontaktu sa mnom.

MG: Aha...Dijalektika, znači?

D: Da, moja vlastita. Njihove su njene posljedice i njena refleksija.

MG: Auuu, doktore... Pa vi imate sljedbenike, znači?!

D: Ljude koji imaju znanje.

Kaos. Šeće ulicama nekog evropskog grada. Vrijeme radnje kao sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća. Šeće, bolje rečeno, ubrzano hoda ulicom prema zapadnom željezničkom kolodvoru. Ni sam ne zna od kuda to zna. Trenutno ga niti ne interesira. Shvati da bježi pred gomilom razjarene mase ljudi nalik na zombije, koji ubijaju sve pred sobom, predvođeni preko dva metra visokom ćelavom figurom, koja sa ogromnom drvenom toljagom, nalik na nekakvu naboranu i grbama ispunjemu bejzbolsku palicu, lomi lubanje prolaznicima koji u strahu unezvijereno bježe da spase goli život. "Dođi", kaže mu neka žena koja se stvori ispred njega. Žena je u srednjim godinama, crne kudrave kose i židovskih crta lica. "Dođi", uhvati ga za ruku i povede u tramvaj koji su vukli konji. Vrata tramvaja se zatvore i on stane u čudu gledati ženu koja je potpuno nezainteresirano stala promatrati događaje van tramvaja.

MG: I čita se Castaneda, Gurdjieff...?

D: ZNAJU se Castaneda, Gurdjieff.

MG: Znači, ono što Gurdjieff naziva: "spremnost na ispiranje mozga" u slučaju vas i vaše grupe je u potpunosti isključeno?

D: Upravo tako. To ide samo one koji nisu dio grupe ili koji kritiziraju grupu.

MG: Aha, znači, ko je protiv vas, taj je odma kointelpro, ispran, glup, nerazborit...?

D: Mnogo složenije.

MG: Može mali elaboratluk?

D: Znanje, iskustvo, intuicija.

Ona dvo i nešto metarna nabildana čelava gromada, nalik na glavnog antagonista iz prvog dijela Highlandera, stane pored tramvaja i gleda u svim smjerovima. Iako mu je pogled nezainteresiran i indirektan, on zna da traži njega. No, istovremeno zna i da ta ćelava mrcina nije svjesna kako on izgleda. "Vidio me, ali me nije osjetio", pomisli. Žena je i dalje potpuno nezainteresirano gledala kroz prozor. Konjski tramvaj polagano je prolazio ulicama istopljenog asfalta sa lijeve i desne strane tračnica, uzdignutog na pojedinim mjestima, gdje su se gomile istopljenih leševa i ljudskih dijelova tijela, jednostavno stopile sa njime. Žena ga je pogledala i dalje šuteći, dok je on osjećao kao da se nalazi zapravo u slikama koje vise u njegovoj vlastitoj sobi, dobijajući laganu vrtoglavicu, zbog same spoznaje da gleda oči u oči jednu od svojih prijašnjih inkarnacija - židovsku učiteljicu i amatersku pijanisticu i violinisticu - koju su Nijemci, zajedno sa njezino troje djece, streljali u šumama pored Budimpešte. Znao je, također, da ovaj gradi nije Budimpešta, već Zagreb - manja metropola malo južnije od same Budimpešte, "razapet" u nekakvom prostorno vremenskom kontinumu, ispunjen događajima na granici bizarnosti, grotesknosti, nakaradnosti, opskurnosti i kaotičnosti, kao udruženih u spoju futurističkih kadrova iz Serlingovih "Zona Sumraka", Bergmanovih kadrova - u kojima najsunčaniji dan prikazuje - na najmorbidniji način, zatim Gigerovih slika, te covera albuma grupe Morbid Angel.

MG: Recimo, ako ja kažem da ste, recimo, iracionalni pragmatik koji na temelju svog statusa, datog od mene, oximoronskim načelima proizvodi male krugove, pravi male revolucije, propušta bit i vraća se iznova i iznova na početak?!

D: Rekao bi da ste programirani.

MG: I da nemam znanje..

D: To se podrazumijeva.

Našao se na planeti okovanoj ledom. Ogromni glečeri nadvisivali su se stotinama metara iznad njega, čineći ogromnu tvorevinu polukupolastog oblika.

MG: Da recimo kažem da se divite ljudima i promičete ljude koji su promicali stvari koje vi smatrate iluzornima, bi li se to odrazilo na vašu svijest da mi date konkretan odgovor?!

D: Bojim se da vas ne pratim...

MG: Pa...da recimo kažem da na temelju proizvoljnih interpretacija činjenice miješate sa vlastitom fikcijom i na temelju pravila: " reći ću ti pička prije nego ti kažeš to meni ", vodite pravi mali unutarnji rat koji se iznutra reflektira prema van - direktno prema neistomišljenicima. Jel pozadina toga strah ili?

D: Pa vi ste...pa vi ste.....vi ste neki...psihopat. Evo vam ovaj link i proučite ga pažljivo: www.disleksija.organskiportali.com.

Narančasta i plava planeta vidjele su se na desnoj strani neba, kristalno čisto. Narančasta planeta nije imala prsten i nije nikako mogao biti siguran radi li se o istim planetama. No, nekako je znao da nije slučajnost posjetiti dva mjesta sa kojih se vide gotovo identične planete. Gdje je nestao prsten narančaste planete i da li se možda ne vidi sa svijeta na kojem se nalazi, nije mogao biti siguran.

MG: Čitao sam to ali nisam sebe našao u tome.

D: Zato što sami sebi najteže priznajete stvari. Tako to ide u životu.

MG: Ahaaa. Znači, ja kažem nešto što vam ne odgovara i vi kažete da sam psihopata, vaši sljedbenici to prihvate i svaka moja daljnja izjava me više gura u more psihopatije. Interesantno...

D: Promatranje.

MG: Gurdjieff je takav fenomen vrlo lijepo opisao.

Hodao je po ledu promatrajući ogroman uzdignuti svod od leda i snijega, stotinama metara iznad njega, koji je sa njegove lijeve strane izbijao iz zemlje. Svod se nakrivljavao visoko nad njim pod kutem od oko sto stupnjeva, koliko je golim okom, onako ovlaš, mogao odrediti. Nekoliko metara od njega, sa desne strane, tekao je prekrasan kristalno čist potok, probijajući se žustro kroz utabani put od snijega i leda. Pogledao je pred sebe. Put pred njim činio se beskonačno dugim.

D: Ne dirajte ono što ne shvaćate.

MG: Gurdjieffa?

D: Gurdjieffa.

MG: Znači, to što vi radite nema veze sa mister Smithom i mister Braunom koji se oko nečeg slože a ostali ih slijede bez razmišljanja?

D: Ne vidim tu poveznicu. Bitno je promatrat drugoga kako sam oko sebe plete mrežu.

MG: Aha. Sad shvaćam. Znači...Netko kaže nešto što vam ne odgovara, vi kažete da je on, recimo, programiran ili psihopata i upozorite ostale da ćete vi sad tu osobu malo bockat u prenesenom i upakiranom značenju. Ukoliko će ta osoba šutit, znači da je, po vama, pritajeni psihopata. Ukoliko će se pobunit, usprotivit i odgovorit, znači da je i više nego očit psihopata, manipulator i programiran?!?

Najednom, nađe se u jednoj poznatoj ulici svoga grada. Šeće iz pekare prema Domu umirovljenika. Netko je sa njim ali trenutno nije usredotočen na tu osobu. Gleda u nebo. Sitna zvijezda počinje pulsirati, šireći se po cijelom nebu i približavajući se nevjerojatnom brzinom. Ogroman svjetlosni bljesak natjera ga da zatvori oči, iako negdje duboko u sebi zna da je mogao slobodno gledati ovu prekrasnu ekspanziju bjeline i sjaja.

D: Najbolje da pročitate ovo: www.disleksija.predatorovum.com

MG: Pročitao sam i to i nakon nekoliko odlomaka činjenica skreće u eklektiku.

D: Gluposti.

MG: Primjećujem da između vas i drugog doktora postoji više sličnosti nego razlika...

D: Ne samo da ste psihopat i predator, nego ste i slijep.

MG: Znači, drugi doktor, kao ni vi, ne stvara dogmu i ne interpretira stvari u skladu sa svojom projekcijom?

Metalizirani glas opet se počeo pojačavati, dok je konstrukcija karusela škripala kao da će se svakog trena ili zaustaviti ili urušiti sama u sebe.

D: Drugi doktor da. Ja ne.

MG: Znači, kada vam magistar Arkadije napiše da stvarate dogmu u vezi teze "onih koji nemaju dušu"...?

D: I on je manipuliran u zadnje vrijeme...

"Zašto ovaj guru?", pitao se. "Da li više zbog ukazivanja na razliku između mističnog i banalnog ili zbog samouplitanja u mrežu pseudo mistike i banalnosti?", ponovno se zapitao dok je metalni glas počeo nadglasavati sve zvukove iz okoline, tvoreći - vjerojatno -privid da njegova čula postaju trodimenzionalna. Ovaj guru, jedan od onih koji će sve citate i parafraze koristiti kao imperative svojih stavova i pogleda na sve oko sebe, možda je bio još i najbezazleniji u moru onih koji su došli prije njega, koji su došli paralelno sa njime i koji će doći poslije njega. "Da je radio u modnom časopisu, Gurdjieff i Castaneda postali bi mu glavni manekeni. Žalosno, ali istinito", pomisli.

MG: Ali vaši sljedbenici ne misle tako. Čak uzimaju sve izjave magistra i magistrice kao aksiom. Čak i ljude sa disleksije.com otpravljaju istim riječima odbrodošlice (suprotno od dobrodošlice)...?!

D: Mislim da gubim vrijeme sa va...

MG: Samo trenutak, za još jedno pitanje. Vi imate sljedbenike koji vas slijede i projiciraju vašu hm...percepciju i imaju, znanje sa velikim Z, ali to rade i sljedbenici drugog doktora. Ne radi li se tu o preseravanju i sindromu ovce, koja, da ne bude "ovca u nirvani" traži drugu, projiciranu adekvatnu nirvanu za sebe?

D: Mislim da moram ići...

MG: Radit Castanedine tehnike?

D: Zašto ne?

Zašto ovaj "implikator istine" a ne onaj drugi? Možda zbog toga što je u vezi drugog bio siguran tko je, što je i za koga radi ? Možda zbog toga što je ovaj ekspert u ukazivanju kako da čovjek brzo otvori oči a zatim ga uvjerava da ih brzo opet zatvori, jer da proces otvaranja nije tekao prema nekom iluzorno / utopijsko / utabanom planu?

MG: A ...balončić, reikić ili meditacijicu koju, ha? Priznajte, močorčino...lavčino...groooarrrrr (namigujem prema doktoru sa podignutim palcem u zrak) ?!????

D: To je kointelpro i hrana za ovce, za razliku od Castanede i još ponekih ezoterijskih vježbi.

MG: Koje nisu iz tajnih redova?

D: Gluposti.

MG : Nije li ezoterija malo šire područje od vaše interpretacije. To je kao da kažete glazba, i zatim vaš ukus...A te tehnike...Kako da otkrijem koje su...Ajoj, da, znanje, razboritost i intuicija.

Nije mogao biti siguran. Znao je samo da neki toliko ustraju u određenim učenjima u svim njihovim segmentima, kao da pokušavaju u njih uvjeriti više sebe nego li druge. Znao je i da plitki ljudi uvijek uspoređuju druge sa sobom, neuki ljudi uspoređuju sebe sa drugima, dok mudri shvaćaju da usporedbe ne postoje. Očito je u ovom slučaju, kao i u masi drugih slučajeva, došlo do ispreplitanja ovih triju aspekata. U dobu kada plitki postaju mudri, mudri neuki a neuki plitki i "sveznajući" i gdje su se osnovne ljudske vrijednosti izgubile pred "pravom na raspolaganje istinom", očito ili ništa više nije bilo bitno i vrijedno ili je sve postalo prebitno i prevrijedno. Netko je opet rekao da vrag leži u detaljima. Pitanje je, koji vrag i u kojim detaljima. Netko drugi je opet rekao da vražiji ljudi uvijek hodaju oko onih koji imaju što da kažu, te dime, deru se i klate, sve dok se ono malo istine ne razvodni i istina ne izgubi svaki smisao i esenciju.

D: Ali ne bilo čija.

MG: Ni slučajno vaša...Što danas želim od Gurdjieffa? Da razmislim... Želim li ga uz novu lanenu košulju koju mi je jučer poklonila žena ili nove samt hlače? Želim li ga pohanog, pirjanog, tvrđe ili mekše pečenog Želim li ga u ljetnom, zimskom, jesenjem ili proljetnom izdanju? Želim li ga na kapaljku, malo pomalo ili ga želim za sva vremena? Želim li učiti od njega ili njime učiti druge? Želim li mu pristupit kao čitač ribičkog, sportskog, ljubavnog, sudbinskog, političkog ili znanstveno fantastičnog magazina? Postoji velika razlika u pristupu. Nije isto čitamo li o Gurdjieffu koji je upecao pastrvu, Gurdjieffu koji obara rekord 100 metara sa preponama, Gurdjieffu viđenog sa tajanstvenom damom na egzotičnom otočju, Gurdjieffu koji traži izgubljene prijatelje po svijetu, Gurdjieffu koji je rekao odlučno "NE" valorizaciji bespravno sagrađenih objekata ili Gurdjieffu koji se golim rukama bori protiv svemirskih reptila i svemirskih insekata, izbacujući žute i zelene munje iz očiju, dok mu iz ruku izlaze metalni nastavci dostojni "Čoveka - Oružja" iz serijala o He- Manu? Želimo li o Gurdjieffu voditi kurtoazijske ili možda kuloarske razgovore ili više preferiramo "grublji" aspekt ubjeđivanja drugih na koji način voditi razgovor o njemu? Je li nam bitnija filologija ili volimo doslovno pučko tumačenje? Hoćemo li ga proučavati kao novi uradak Paris Hilton ili kao Martina Heideggera? Hoćemo li pri tome biti glasni ili tihi? Hoćemo li se javno sramotiti ili ćemo biti tajnovito dostojanstveni? Hoćemo li eklektiku koristit kao vezivan materijal ili (e)lastiku za sve ono što se gradi dugo vremena i na čvrstim temeljima, ili ćemo možda istim putem tražiti veze između Petra Pana i Gurdjieffa, Pamele Anderson i Gurdjieffa, Družbe Pere Kvržice i Gurdjieffa, Vodića Kroz Galaksiju Za Autostopere i Gurdjieffa, Devida Ickea i Gurdjieffa ili, što ja znam... Stewarta Swerdlowa i Gurdjieffa? Nadam se da se gospodin Gurdjieff neće na moju izjavu nimalo više okretat u grobu, nego što se do sada okretao, od kada su u zadnjih nekoliko godina njegovi radovi postali "modni detalj na platnu" svakog samozvanog mistika i gurua, bio on new age, konspiracijski ili okultno orijentiran, dok novonastala virtualna mjesta o "svjesnosti" nude Gurdjieffa u instant natuknicama po načelu - "birajte naš put i našu interpretaciju u pola sata instant dobijena znanja o Gurdjieffu i vašoj svijesti" - i poput reklamnog pamfleta spajaju veliko ime sa vlastitom hipokrizijom i malim identitetom, koji se nada da će postati veći ukoliko uz svoju vlastitu filozofiju nadoda malo prostoručno interpretirane Gurdjieffove filozofije, onako, kako mu se svidi i uz koji sako (kaput) se trenutno nosi.

Iznenada, našao se u nekakvoj dvorani, prepunoj studenata. Sa bilješkama ispred sebe, obraćao se studentima, svaki čas popravljajući naočale na licu. "I zato", govorio je dubokim muževnim glasom koji se orio po cijeloj dvorani, "ukoliko vidite da se netko...negdje...javno...rasipava Gurdjieffovim imenom u tom kontekstu, da citira i parafrazira sve u šesnaest, da ga uvijek koristi kao argument u bilo kojoj raspravi (bilo koje ime uz Gurdjieffa), bilo da li se govori o prikolici sa pokretnim djelovima ili se govori o potrazi za vlastitom Suštinom...zahvalite u mislima ili javno toj osobi što vas je uputila na tako veliko ime, jednog velikog čovjeka kao što je Gurdjieff, nabavite i pročitajte sve što se može naći od navedenog autora, i, ZA BOGA MILOGA, bježte koliko vas noge nose, od daljnjih interpretacija pojedinaca, jer ćete se stvarno susresti sa `Gurdjieffom na 1001 način`"!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

D: Ovo je stvarno previše...

MG: Znam, stvarno je previše...

"Draga gospodo...i nimalo histerične dame... Doktor odlazi bez pozdrava ali nekako imam osjećaj da ovo nije sve", metalizirani glas pištao je iz svih zvučnika. U pozadini se čula sirena za zračnu opasnost koju je nakon nekoliko trenutaka zamijenio zvuk sirene za nuklearni napad. Muškarci sa zašiljenim izduženim brkovima smijali su se iz sveg glasa, a žene sa suncobranima i u lepršavim haljinama, sašivenim po nekoj, vjerojatno, pariškoj modi s kraja 19. ili početka 20. stoljeća , kikotale su uz muževe, radeći bizarno čudne grimase. Sve je podsjećalo na nekakav groteskan kabare ili cirkus. Nekakav freak show, gdje je glavna zvijezda upravo metalizirani glas komentatora. Uz zveket, lom i histeričan smijeh, zastor se spušta uz Marillionovu pjesmu "Separated Out", pomiješanu sa zvukovima iz filma "Freaks" te legendaranom brojalicom:

"We accept you, one of us!
We accept you, one of us!
Gooble Gobble!
Gooble Gobble!
We accept you!
We accept you!"

* * *

Probudio se u znoju. Mjesečeva svjetlost ispunjavala je spavaću sobu. Okrenuo se na bok i podlaktio se desnom rukom. Soba je bila ispunjena sjenama koje je vjetar ostavljao njišući lišće vani na krošnjama. Pogleda na sat. Pola pet. Uronio je glavu natrag u jastuke i progutao tešku slinu. Nije mu se dalo ustajati po vodu.

"Jesi dobro", upita ga Sana, nježno mu prelazeći rukom preko trbuha.

Uhvati je nježno za ruku. "Jesam", odgovori, "samo sam sanjao nekakve nebuloze od snova."


* * *


"Ne idi. Nešto tu smrdi", rekla mu je Sana isprativši ga na vratima. Simon je u tišini stajao iza nje, zamišljen i šutke mu davao do znanja da se slaže sa njom. Leon preko njihovih ramena pogleda brata, koji mu dovikne, ne skidajući pogled sa monitora, neka ne ide jer osjeća da nešto nije u redu sa ovim pozivom.

"Idem vidjeti što tip hoće", Leon je rekao tonom koji nije ostavljao mjesta za neke dodatne rasprave.

Sjetio se kako je izašao na ulicu i ušao u automobil. Rukovao se sa Vulfijem koji zatim u tišini upali automobil. Krenu prema periferiji grada.

"Malo je čudno što si me nazvao...", otpoče Leon.

"Oprosti", rekao je Vulfi. "Inače to ne radim."

Uzao je cigaretu i prinesao ju ustima.

"Jednostavno mi je, sasvim spontano došlo da ti se javim i da malo popričamo."

Zastanu ispred semafora na raskršću. Vulfi je pušio cigaretu lupkajući drugom rukom po volanu.

"Oprosti, nisam te ponudio cigaretom..."

"Hvala, ne treba. Prestajem."

"Imaš pravo. Loša je to navika", rekao je polagano pokrečući automobil i nakon par sekundi skrećući u sporednu ulicu koja je vodila van grada, prema makadamu i šumarku na periferiji.

"Ma odjebi mi u skokovima. Šta zapravo hoćeš?", mislio je Leon u sebi. Neka kaže što ima pa da ode natrag.

"Čuo sa da te interesiraju priče o vanzemaljcima. Poglavito o rebdivima", Vulfi kao da mu je pročitao misli. U mraku se vidjelo samo svjetlo farova i žar cigarete.

"Recimo... Moj prijatelji nekad malo previše pričaju."

"Rekli su mi Steven i Ike na fešti. Od tog dana osjećam potrebu da te nazovem. Znaš... ja sam imao neke čudne kontakte sa jednom djevojkom na fakultetu. Mislim..U biti, ne mislim, nego sam siguran da potječe iz iluminatske porodice. Čudne stvari su se događale dok smo bili zajedno. Jedva sam je se riješio."

Leon se malo opustio. Možda tip ipak nije imao nikakve veze sa onom vizijom. Možda stvarno malo pretjeruje u vezi njega.

"Interesantno", reče. "No, ja stvarno ne znam kako bi ti konkretno mogao pomoći. Mene te stvari interesiraju, ali, ne mogu biti siguran u ništa od toga dok ne isprobam na vlastitoj koži. Takav sam, jebi ga", nasmije se u mrak.

"Ma, ne beri brigu uzalud", Vulfi se nasmijao. "Ja sam ti samo to htio reći. Samo ti dati tu informaciju, a ti dalje radi sa njom što te volja."

Slijedećih sat vremena, prisjećao se, razgovarali su o svemu i svačemu, kao da se poznaju godinama. Vulfi mu je ispričao o Nostradamusovoj teoriji o dijelu srednje Evrope gdje će se šačica probuđenih boriti protiv Antikrista i o otoku u Egejskom moru koji gleda prema tom mjestu. Nije više imao prema Vulfiju niti najmanje zadrške. Pričao mu je o tehnikama, o Mambu, o jednoj virtualnoj poznanici koja ima ogromno znanje u vezi tih stvari i o tome kako poznaje ljude koji imaju znanje o okultnom i općenito o energiji. Kako njegova poznanica čak i sama tvrdi da ima nekakve veze sa iluminatskim porodicama. Ispričao mu je sve što zna o tajnama na koje je nabasao u zadnjih nekoliko godina.

Greška.

Otvorio se. Bio je naivan.

Taman dok je objašnjavao na koji način se postavljaju arhetipovi da bi se dobio sigil, osjeti da nešto nije u redu.



UVOD


"Prije nego krenemo sa trećim dijelom, samo jedan mali uvodni komentar u vezi stvari na koje sam često do sada upozoravao. U zadnjih nekoliko godina na internetu se pojavio jedan veliki i zanimljiv fenomen, a to je fenomen pojedinaca koji otvaraju svoje stranice, forume i raznorazne domene na kojima traže sljedbenike i nude informacije iz prve ili druge ruke. Većina je uvjerena da su informacije sa kojima raspolažu jedine istinite i `oslobađajuće` i da te iste informacije niti slučajno ne smiju podlijegati bilo kakvom obliku analiziranja ili kritike.

U tom slučaju, jedno VELIKO upozorenje: ukoliko ste se sami našli na putu ili pod pokušajima pojedinca da vam već u startu omalovaže vaš način razmišljanja, vaš sustav vjerovanja, proglašavaju vas utopistom, glupom osobom, naivnom osobom, programiranom, manipuliranom ili mozga ispranom osobom, to vam je u startu alarm da dobro razmislite želite li biti samo poltron i klasična ovca ljudima koji jedino to i žele od vas, nudeći vam za uzvrat `veliko i jedino znanje`, `buđenje` i `realan i razborit` put, ili želite zadržati onaj dio sebe za koji vas svim silama žele uvjeriti da nije dio vas.

Pri tome, pokušajte usporediti `učenja` pojedinih `gurua` sa učenjima njihovih `gurua` i zaključite u kojoj mjeri se radi o čistom copy / paste efektu i projiciranju nečega, što sami `gurui` smatraju i uzimaju kao `percepciju` i kao `znanje`, no nađu li se i pred najmanjim upitom objektivnog promatrača, `percepcija` uskoro ustupa mjesto hipokriziji, kontradiktornosti i eklektici, prepuštajući vlastitim sljedbenicima da u svojoj zasljepljenosti `brane` ono u šta sam njihov `guru` nije siguran. Virtualna metafizička mjesta sama po sebi nisu loša i nude strahovito puno informacija, no mogu biti i kamen spoticanja i led za otklizavanje pojedinaca, ovisno o tome koliko će vjerovati u sebe, a koliko u druge.

Nađete li se na bilo kojem od tih mjesta, dobro, ali dobro (još jednom napominjem) razmislite ŠTO zapravo želite od sebe i ŠTO zapravo želite od drugih, prije nego se zapletete u mrežu kolektivnog nesvjesnog i vaše vlastite nedoumice, i otvorite u sebi dijalektički kaos koji će se nanovo i nanovo ponavljati i vrtiti u krug. Zapamtite da su sve ovo suptilne i osjetljive stvari koju mogu čovjeka navesti na Put Buđenja i Put Osvještenja, ali mogu čovjeka dovesti do samog ruba paranoje, straha i gubitka vlastitog identiteta, gdje čovjek zauvijek gubi sebe, misleći da zapravo izgrađuje sebe. Jedino mjerilo moraju vam biti vaš unutarnji kompas i vaša libela, drugim riječima, intuicija i emotivna inteligencija.

Ovdje smo došli učiti, raditi na sebi, spoznati Put Ljubavi i Put Svjetlosti i voditi bitke koje su naše. Nismo došli ratovati na tuđim frontovima i slijediti Put Kaosa i Put Mržnje. Došli smo otkriti TKO smo i ŠTO smo, TKO su naši PRAVI neprijatelji a TKO su naši PRAVI saveznici. Sve što pročitate ovdje, kao što sam u mnogo navrata napomenuo, uzimajte sa velikom rezervom, pošto se nikada neću usudit tvrdit da nudim `Univerzalnu Istinu`. Ja samo želim svoje spoznaje podijelit sa drugima."

Farhida je sjedila u prvom redu. Zahr ju je promatrao krajičkom oka. U pola sata razgovora, koliko im je vrijeme dozvoljavalo, smatrao je da su si rekli veliku većinu toga što je bilo na umu i njemu i njoj. Nevjerojatni dojmovi, koji će se vjerojatno danima - što više - mjesecima, slagati dok se ne slegnu na pravo mjesto, bili su toliko intenzivni, da je svako malo morao napraviti stanku od sekundu dvije, nemoćan da istovremeno vrti događaje u glavi i vodi predavanje. Djevojka mu je razjasnila neke stvari od kojih je većinu znao i sam, no, nikad nije imao prilike o njima pričati sa nekim tko se nalazio "unutar Mreže".

"Kao što sam napomenuo, problem nije u duhovnim i ezoterijskim učenjima, već u pojedincima koji na svoj način interpretiraju duhovna i ezoterijska učenja, smatrajući da je upravo njihov pogled na znanje i istinu, onaj oslobađajući. Dakle, put do znanja i istine sam je po sebi neutralan, dok su pojedinci ti koji mu daju pozitivan ili negativan prizvuk, pokušavajući djelovati na ostale, od kojih pojedinci iz skupine `ostalih` djeluju opet na druge i tako dalje i tako dalje.

Zasljepljenost samo jednim uskim područjem, koje, po rezoniranju pojedinaca i njihovih sljedbenika (kao i sljedbenika od sljedbenika), nudi istinu, nije ništa drugo nego čisti fanatizam, iluzija i nesvjesna ( li svjesna) manipulacija drugih, po sistemu djelovanja raznih religijskih dogmi. Bitno je za napomenut, da uvijek kada se stvara dogma, stvara se prije nje `uvod u samu dogmu` gdje se bilo kakve opasnosti po samu dogmu, unaprijed, vješto razrađenom taktikom, počinju prezentirat kao raznorazne hereze i kao predstavljanje upravo onoga negativnog što je dovelo do stvaranja `pozitivnog`, tj. same dogme. Katolici će reći da ukoliko se netko ne slaže sa njihovim učenjima, taj je heretik. Isto to reći će i sljedbenici Islama i većina religija koje su okrenute izvana prema unutra.

Nove religije (bez navodnika), takozvane `UFO / alien agenda / matrix` religije, djelovat će poput pravog opijuma za mase željne nečeg novog, šokantnog i nadasve kritički (i na prvi pogled) realno orijentiranog, što bi trebao prvo ispunit mase, zatim porušit sve postojeće, da bi se nakon toga izgradilo nešto novo. Koliko mi je poznato, prva i druga faza sasvim se pristojno odigravaju prema raznim (unaprijed predviđenim) planovima i kalupima. Treća faza, tj. izgradnja nečeg novog, nije se dogodila niti će se ikada dogodit, sve dok skupine koje drže jednu ideju na okupu, ne postanu potpuno koherentne skupine individualno osvještenih pojedinaca koji nemaju sposobnost ni tendenciju bezglavo stremit ka još jednoj revoluciji (ma koliko suptilna da ona bila), već polaganim radom na sebi postat dio onoga što bi se moglo nazvat tihom evolucijom, u skladu sa svojom suštinom, te svojim unutarnjim i vanjskim bićem.

Upravo zato, apeliram na vas, koji pratite moje predavanje, da prije svega uzmete u obzir, da moj Put i moja razmisljanja ne moraju niti približno predstavljat vaš Put i vaša razmišljanja, kao što moje spoznaje ne mogu biti iste kao spoznaje neke druge osobe, u toj mjeri da bi na temelju spoznaja išli širiti `znanje`. Znanje je ono do čega se dolazi SAM, izrazitim napornim radom na sebi, strpljivošću i ljubavlju prema znanju koje svaki pojedinac za sebe traži. Nekima je to strahovito teško za shvatiti i prihvatiti, dok su drugi to znali i znaju, bez da im je itko trebao ukazati na to!

Da citiram što je kolega napisao u jednom svom pismu: `Meni osobno, Sirius A entiteti, Ari / Lavlji entiteti i pojedini anđeoski i arhanđeoski entiteti, predstavljaju prijatelje i duhovne ukazatelje na moje vlastite pogreške, te entitete sa kojima dijelim dubok uzajaman odnos pun poštovanja, ljubavi i spiritualnosti, što ni malo ne znači da predstavljaju samo vodiče koji će umjesto mene proživjeti ovaj život ili spriječavati da naučim svoje lekcije.

Većina ljudi, čim spomenem svoj odnos sa višim bićima, automatski me svrstavaju pod programiranu ili ludu osobu. Problem je u tome, da iako sasvim prihvaćam sud nekog tko ima pragmatsko / racionalna stajališta i tko jednostavno ne želi prihvatiti stvari van domene materijalnog i `vidljivog`, ne mogu nikako shvatiti sudove pojedinaca koji sami vjeruju channeling zapisima nekih poznatijih izvora, dok sve osim nekolicine izvora smatraju šarlatanima, programiranima i lažovima. Također, isti slijede duhovan put pun tolerancije, okrenutosti prema drugima, a ljubav smatraju nametnutim osjećajem negativnih entiteta, i to onih koje su im na pladnju ponudili pojedini, njima kredibilni izvori. Sami osjećaji, prema pojedincima, samo su nepotrebna smetnja pred intelektom, koji bi, prema njima, trebao predstavljati ONO, što će nas putem naše promućurnosti i naše razboritosti (kako neki tvrde) izvući van iz svega ovoga. E sad, ljudi (valjda usljed vlastite nesigurnosti) vole glasne predvodnike pune sebe, da im pričaju što da rade i da im nameću svoja stajališta`.

Glasni pragmatici su danas u svijetu više slijeđeni od onih koji su ili samozatajni ili jednostavno povućeni od namjera da idu naprijed `đonom`, tj. egom (i taštinom) i da budu strahovito glasni i kad treba i kad ne treba (zapravo...nikad ne treba, ali... :)). Kad uzmemo u obzir da se zadnjih godina pojavio jedan vrlo interesantan fenomen proizašao kao iz nekog recepta neke stare katoličke kuhinje, a taj fenomen mogao bi se opisat kao fenomen `metafizičkog pragmatizma`, gdje usvojeni postulati predstavljaju prave male aksiome u koje ostali ne bi trebali dvojiti, da u očima `gurua` ne ispadnu smiješni i glupi. Ili programirani i manipulirani. Sve je to, kažem, lukavo osmišljeno, ali previše plitko za pojedinca koji ima sposobnost `uključiti mozak` barem na brojku 1, tj. uključiti upravo onu razboritost (koju `gurui` malo pogrešno interpretiraju) da shvate da upravo svojim `naivnim`, `nerazboritim`, `programiranim` i `manipuliranim` pristupom, upravo ostaju na pravom putu da sačuvaju vlastiti integritet. I zdrav razum."


* * *


Prisjećao se jasnih djelova razgovora od prije pola sata.

"Profesore, nemojte biti naivni i misliti da sve ovo o čemu govorite, što proučavate, podučavate i čak i mislite", rekla je Farhida, "nije promatrano i praćeno od mnogih strana, od kojih vam neke žele dobro, malo više njih niti dobro niti zlo, dok vam velika većina njih želi zlo."

"Ali, u tom slučaju", prisjećao se svojih riječi, "ja bi već odavno trebao biti pod zemljom".

"Zašto", upitala je. "Sve dok ste im samo reklama u koju će ionako malobrojni povjerovati, dok će većina već nakon predavanja odmahnuti rukom i uhvatiti se nečeg drugog, vi niste opasni po njih. Uostalom", nastavi, "njima su od vas samog, interesantniji vaši potencijalni sljedbenici, koji bi u životu mogli početi raditi malo praktičnije stvari od samih predavanja i ukazivanja na neke stvari."

"Da, to je logično", Zahr se složio. "Za koga točno radiš?", upita.

"To vam ne mogu reči ni u ludilu", Farhida se nasmije, "ali vam mogu reći da sam imala sreću da naletim na one koji rade za dobru stranu."

"I `regrutirali` su vas zbog vaših mentalnih sposobnosti ?", upita, kao da u glavi slaže slagalicu u kojoj su se ionako svi djelovi i više nego dobro poklapali.

"Da", reče Farhida. "Odabrali su one među nama, koji su svoj dar ili otkrili pa ga nikad nisu ni pomislili zloupotrebljavat ili ga nisu otkrili ali su po prirodi okrenuti prema Svjetlu."

"Koliko frakcija postoji ? ", prisjećao se svog pitanja. "Tri ili više?"

Farhida se počela smijat. "Profesore", reče u smijehu, "postoji ih na tisuće...Na desetine tisuća!"


* * *


"Jel tebi dobro", upita Simona nakon što je vrtoglavica prošla.

Simon ga je nijemo promatrao. Bio je sagnut i držao je ruke na koljenima. "Dobro mi je", odgovori.

"Što se to, pobogu, dogodilo", upita Leon.

Kako je automobil prošao, tako su se istovremeno i jedan i drugi u čudu pogledali. Leon je imao osjećaj da su mu se noge stopile sa pločnikom. U glavi mu se strahovito zavrtjelo. Vrtoglavica je bila popraćena jednoličnim piskutavim zvukom. Po Simonovom izrazu lica mogao je zaključiti da je zbunjen kao i on, ali mogao je primijetiti jednu drugu stvar. Simon je bio ljut.

"Nikad ovako nešto nisam doživio", reče Simon gledajući u smjeru u kojem je Pontiac prošao prije nepune dvije minute. "Što si točno osjetio?", okrene se upitno prema Leonu.

"Vrtoglavicu", odgovori Leon. "I imao sam osjećaj kao da ću se svaki čas stropoštati na pločnik i spojiti sa asfaltom."

"Onda smo obojica osjetili isto", zaključi Simon pljunuvši na pod. "Po svemu sudeći, reklo bi se da nas je netko ili malo žešće skenirao ili napao sa energijom. Ili oboje."

"Tako izgleda kada te netko skenira i napadne sa energijom ?", upita zbunjeno, gledajući Simona.

"Koliko sam uspio pohvatati iz priča ljudi po raznim forumima i blogovima, koji su pisali o svojim iskustvima, reklo bi se da tako izgleda", Simon napravi malu stanku, "ili jedno ili drugo. Ili oboje istovremeno."

Ostatak ulice prohodali su u tišini, zadubljeni u vlastite misli. "Napadi energijama...skenovi...", Leon pomisli zbunjeno, "zašto bi se takvo nešto trebalo događati nama dvojici?"

"Možda zato što je odbrojavanje počelo", odgovori mu glas u glavi.

"Kakvo odbrojavanje", upita u sebi.

"Veliko finale", odgovori glas. "Veliko finale. Grandiozno. U kome su uloge već podijeljene. U kom svatko počinje igrati ulogu koju je odabrao. Ulogu, koja mu je namijenjena."

Leon se trgne. "Za boga miloga", pomisli, "počeo sam voditi monolog u glavi. Još ću početi i pričati sa sobom na glas."



I. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Već u samom uvodu o virtualnim `guruima` i njihovim sljedbenicima koji smatraju da je Znanje `zbir informacija - koje dolazi od gurua ili gurua od gurua`, ostavio sam mnogo slobodnog prostora za rezoniranje i sagledavanje segmenata danas strahovito teške problematike, gdje pojedinci, sa nešto malo prikupljenih informacija, osnivaju razne grupe (virtualne ili stvarne ), ne bi li što više novopečenih `istraživatelja istine` privabili putem informacija ili tzv. `stranačkog programa` koji nude, da se pojedinac na što brži način uhvati informacija, čiju suštinu obično zaobilazi usljed brzopletosti i vlastite nediscipline, da bi odmah preskočio nebrojeno mnogo stepenica i uhvatio se rezimiranja i konkluzija samog virtualnog ili stvarnog `gurua`.

Na taj način, vrlo lagano se može primjetiti da pojedinci toliko kopiraju `guruov` način razmišljanja da u svojim izjavama i komentarima trude što vjernije prekopirati `guruove` stavove, poštapalice, eufemizme te ostale karakteristike svog idola. Idolopoklonstvo u većini slučajeva dovodi do čistog stavljanja razuma na nulu, zatvaranja intelektualnog centra i puštanja emotivnog centra da padne pod dominaciju ego centra, koji ne dozvoljava da se pritajeni intelektualni centar u službi druge osobe (u ovom slučaju `gurua`) na niti jedan način `uzurpirava` i narušava `sklad` emocija i ega.

U tom stanju, nazovimo ga stanjem `isključenosti uma`, osoba na vlo impulzivan i afektivan način zauzima stajališta grupe i vođe grupe i slijedeći ustaljeni ljudski impuls kolektivne nesvjesti, u okrilju grupe (pod okriljem koje i najgluplji argument i najbizarnija izjava mogu zazvučat smisleno ili čak poput aksioma), zavezanih očiju slijedi glasove drugih na `putu` prema `oslobađanju` sebe. Od čega? Od onoga što će u hodu, zavezanih očiju, čuti od predvodnika (`gurua`) ili nekog drugog iz grupe, tko možda jasnije čuje pa prenese dalje.

Ako `guru` pritom kaže da se ne smije meditirat, onda se ne smije meditirat. Ako `guru` kaže da je netko `nesposoban sa shvati značenje puta`, onda je taj `nesposoban da shvati značenje puta`. Ako `guru` kaže da se mora stajat na jednoj nozi, onda se mora stajat na jednoj nozi. Ako `guru` kaže da je `X`plav, `Y`žut, `Z` crven a `U `neprijatelj, onda je to tako i o tome se ne raspravlja...Niti ne razmišlja...Niti ne pomišlja na razmišljanje. Ako `guru` kaže da se mora meditirat po cijele dane, onda se mora meditirat po cijele dane. U svakom slučaju, radi se upravo onako kako `guru` kaže."

Bilo je dovoljno da samo pogleda Farhidu, da bi se isti tren, poput filma, kadrovi njihova razgovora počeli ponovno odigravati pred njegovim očima.


* * *


"Što svi oni zapravo žele od nas", upita Farhidu. "Žele li vladati nama? Žele li novi svjetski poredak?", gledao ju je upitnim pogledom.

"Žele ono sto ustvari želi svatko koji se nađe u poziciji da ima utjecaj na barem jednog čovjeka, a taj utjecaj koristi samo da bi od čovjeka imao bilo kakve koristi, a to je kontrola. Sve stvari na ovom svijetu oduvijek su funkcionirale na način da se kontrolira većina, koja će slijepo slijediti sve zakone koje će im nametnuti bilo kakav aparat, koji bi želio nad njom imati kontrolu", kaže Farhida, šćućurena na trosjedu, držeći objema rukama šalicu kave i polagano otpivši gutljaj.

"Jesu li vanzemaljci na bilo koji način povezani sa time", upita, ne gledajući Farhidu već prateći pogledom liniju nebeskog svoda kroz prozor.

"Vodite li vi svoja predavanja na temelju bajki ili na temelju stvarnih pretpostavki", upita ga Farhida nimalo sarkastično, sa upitnom mirnoćom u tonu, koja je naglašavala komponentu strogosti.

Zahr nije imao što za odgovoriti na ovu retoriku.


* * *


"Odakle oni znaju tko sam?", Leon upita šaljući mentalnu poruku. Ležao je na ležaju u maloj sobi, u koju ga je prije nepunih sat vremena uveo Avrilov pomoćnik. Nije se trudio provjeriti, mogu li se vrata otvoriti ili su ga jednostavno zaključali u sobu. Šta god napravili, njemu se trenutno nije dalo ustajati. Pričekat će kada ga pritisne nužda. U prostoriji je bilo pomalo vruće, što ga je istinski iznenadilo, obzirom na to da je na 300 metara dubine ipak očekivao hladniju i ugodniju klimu. Spuštajući se u podzemlje, uspio je nabrojati oko stotinjak prividnih katova. Ukoliko ga osjećaj za dubinu i za vertikalnu distancu nije varao, kada je u sebi sekunde predočavao metrima pri određenoj brzini. Bilo da je izračunao približno točno ili sasvim površno, činjenica je ostajala ista - nalazio se na velikoj dubini u unutrašnjosti zemlje, u nekoj futurističkoj bazi o kakvima je čitao u žutoj štampi i po raznoraznim internet stranicama.

"Znaju jer su njihovi izvori procjenili da trebaju znati", odgovor u obliku povratne mentalne poruke bio je kratak i jasan. Odgovor, koji je, kao i uvijek, pogađao u samu bit stvari.

"Mogu li mi te informacije na bilo koji način naštetiti", upita gledajući prozirnu svjetleću siluetu ispred sebe. Gledao je u obličje i osjetio onu sigurnost i mirnoću kakvu je osjetio svaki put kada se našao u Xeronovoj blizini ili u blizini nekog drugog Sibiana. Nije bio siguran nalazi li se Xeron ispred njega ili ga promatra kroz "vrata" koja prikazuju neku drugu dimenziju. Ili oboje.

"Ne i oboje", misao mu se u glavi jasno iskristalizirala.

"Ha?", upita u sebi.

"Te informacije ne mogu ti naštetiti preko tih ljudi. Oboje je odgovor na drugo pitanje."

Već je pomalo bio zaboravio da Xeron ima uvid u svaku njegovu misao. Pomisli kako je Arvil prema njemu bio i više nego korektan, objasnivši mu do najsitnijih detalja na koji način djeluje manipulacija i na kakve sve načine nesvjesne sluge raznih "vladajućih frakcija", nastoje "utihnuti" one koji su počeli čeprkati po površini ledenog brijega spletki, laži, podvala, iluzija te potmule vladavine, koja po hijerarhijskoj strukturi djeluje nekoliko desetaka tisuća godina, još od razdoblja kada je crno svećenstvo i crno bratstvo iz sjene, zavladalo u drugom periodu civilizacije Atlantisa.

"Jednima će ovo zvučati poput najbizarnije fikcije, dok će drugima nalikovat na paranoju u njenom najboljem izdanju", prisjećao se Arvilovih riječi.

"Svi niži i srednji entiteti, koji na razne načine imaju sfere vlastitih interesa proširene na razne dijelove višeg fizikalnog područja - pa tako i samu Zemlju na tom nivou postojanja - učinit će sve, samo da se rat za kontrolu nastavi. Oni policajci od kojih smo te izvukli, razni bankovni, burzovni mešetari, inžinjeri, raketni stručnjaci, tajkuni, kraljevske porodice, radnička klasa, bogati, siromašni, prodavači, građani, seljaci i svi ostali slojevi i staleži društva, u određenoj su mjeri demonizirani i služe kao instrument raznim rebdivskim, grepskim, rogulskim, majmunolikim, insektoidnim i još kojekakvim zlim frakcijama vanzemaljskih entiteta koji se nalaze u vladavini sjene, vođeni nevidljivim nitima raznih nižih, viših i visokih demonskih kasti. Teško da možeš zamisliti bilo koji zemaljski animalni ili plantoidni entitet, a da već ne postoji u Univerzumu, na nižem ili višem stupnju svijesti od ljudi koji nastanjuju Zemlju, pa bili oni na najnižem ili najvišem podstupnju određenog raspona svjesnosti."

"Znači, ona priča sa `bogomoljkama`, koje ljudskoj djeci kidaju ruke i ostale djelove tijela i proždiru tu djecu dok su još živa, mogla bi biti istinita?", Leon se prisjetio daljnje konverzacije i svog pitanja.

"U toj dimenziji, a mislim da znam na koju dimenziju točno misliš, ljudi su po stupnju svijesti nalik kokošima u ovoj dimenziji i služe drugim bićima kao hrana. Bogomoljke u toj dimenziji imaju svijest nešto manju od ljudi u ovoj dimenziji."

Nije htio na glas komentirati, ali većina Arvilovih odgovora u određenoj se mjeri podudarala sa svime što mu je Xeron ispričao do tada putem mentalnih kontakata. Arvil mu je ispričao da je manipulacija tame, još u Atlantidi otišla predaleko i da je znanje iz stoljeća u stoljeće postajalo sve banaliziranije. Muška energija postala je s vremenom samo utjelovljenje barbarizma i dominacije, dok je ženska energija postala samo sinonim za prepredenu promućurnost i za pronalaženje adekvatnog habitata. Leon se složio sa Arvilovom teorijom, da žene imaju duboko uprogramirane programske kodove za nastavak vrste i da će učiniti sve, samo da podignu svoje potomke. Pod svaku cijenu. Ponekad svjesno. Pretežno nesvjesno. Upravo su takvi mentalni / misaoni i emotivni programi distorzije primarnih energija u muškom i ženskom umu, duhu i tijelu, utjecali na "Luciferov Pad", tj. Pad Čovjeka u čistu sferu materijalnog, zarobivši ga na granici između stupnja svijesti nižeg od onog na kojem bi čovjek trebao egzistirati, i onog, višeg stupnja, sa kojeg je "pao".

Jednostavno, banalizacija i nedostatak poimanja kreativnosti, doveli su do košmara u kojemu se ljudski rod trenutno nalazi. Takav zatvor, znao je i sam, "vidljiv" je samo mentalnim i osjećajnim "čulima". "Vidljiv" je - intuicijom. Jedino mislima i osjećajima možemo nazrijeti i pokidati okove i rešetke koje nas drže udaljene od one, prave - slobode.

No, i on je prema Arvilu bio potpuno korektan. Ispričao mu je sve o energetskim napadima koji su bili vršeni na njega. Ispričao mu je i o napadima magijom te raznim crnim i sivim frekvencijama. Ispričao mu je i o napadu demona, koji ga slijedi kroz inkarnacije. Ispričao mu je i kako je, na više načina, u vizijama, putem mentalnih kontakata, kao i sasvim sporadičnim putevima, saznao tko je nositelj toga drevnog demona u fizičkoj realnosti. Morao je odigrati na kartu neprijatelja i napasti energijom sve pokretne ciljeve koji su mu se našli u blizini, koji su ili smrdjeli ili nisu niti smrdjeli niti mirisali. Nakon toga, svi kontakti sa osobama koje su na bilo koji način bile povezane sa ovim demonom - a kojima taština nije dozvoljavala da makar i naslute svoje sužanjstvo, dok im je percepcija bila toliko sputana i sužena da je više nalikovala kolektivnoj projekciji, reflektiranoj putevima vlastite iluzije i osjećaja nadmoći, kao i nečeg "enormno velikog", postignutog tokom "godina napredovanja i sakupljanja `Univerzalnoga Znanja`", usred zabrinjavajućeg nedostatka da se pojme stvari koje se nalaze na samoj "prvoj stepenici" - bili su prekinuti.

Mambo, njegov virtualni "prijatelj", je u to vrijeme dobro znao što se događa, a kojeg je vlastita taština spriječavala da mu otvoreno kaže u kakvoj se opasnosti nalazi. Kasnije, shvativši da je i Mambo samo pijun jednog virtualnog gurua, koji se bavi crnom magijom i ima ulogu kontrolora jedne cijele virtualne zajednice i jak "paukoliko ljepljiv" utjecaj na nekoliko drugih virtualnih zajednica, prekinuo je svaki kontakt i doticaj sa bizarnim "bijelo / crnim bratstvom", kako je nazvao tu nejasnu virtualnu zajednicu "energijskih eksperimentatora", koje veže jedino vlastita taština i egoizam, a od kojih se većina nikada neće ni sresti u životu. Kako niti jedno sa drugim, tako niti jedno sa zdravim razumom.

Pričao mu je o Vulfiju, tom pijunu koji je, ni kriv nio dužan, upao u ovu mrežu crnila i astralnih prevrata, na temelju svoje psihopatske ličnosti, postao podoban da posluži kao "aerodrom" za svakojake astralne entitete negativne orijentacije, od onih gotovo bezazlenih pa do onih, koji kao da su izašli iz kotla samog Molocha. Kada je prvi puta napadnut magijom i kada su Sibius Anar bića odgovorila na taj napad velikom aktivacijom Svjetlosti i vlastitom tehnologijom izvukli tamu iz njegove duše, vidio je u viziji dvije osobe. Vidio je ženu koja na njega iz svojih usta šalje vatrene lopte zlatnoga sjaja. Druga osoba u viziji bio je Vulfi. Ta žena, po njemu vještica, koristila je Vulfija kao pokretnu konzolu za napad na njega. Ipak, gledajući sada na sve te događaje, uvidio je da mu u to vrijeme glavni neprijatelji nisu bili ni Vulfi, ni "manipulatorka male virtualne zajednice", već njegovo vlastito neznanje.

Biće iza te, kako ju je on volio nazivati, vještice, pratilo ga je kroz inkarnacije. On se samo trebao povezati sa njom. A ona ga je trebala samo držati kao kap vode na dlanu, davajući mu sa jedne strane uvid u "nezamislive tajne sputane vlastitom sujetom" a po drugoj strani se hraniti njegovim duhom i kradući mu energiju. Sve bi tako vjerojatno ispalo, da se kotač sudbine zvan "viša simultana postojanja koja čuvaju vlastitog `poslanika` i više od kapi vode na dlanu", nije umiješao i spriječio daljnje taloženje zla u njemu i demonizaciju njegova duha, uma i bića, koja bi svakim trenutkom sve više povećavala mogućnost da nikada u sebi ne utjelovi energiju visokog astralnog entiteta / kralja, na čiji sam spomen njegova imena, nastaju nemirna komešanja u redovima demona, demonskih drakoida, crnih zmajeva, transparenata i ostalih astralnih - po gnostici - testiratelja / ispitivača - po njemu - izroda Svjetlosti i Ljubavi, te na žalost, onih pravih vladara iz sjene koji vladaju Zemljom u trećem denzitetu. Bio on povezan sa nekim i otvoren prema nekom u "stvarnosti" ili u virtualnom svijetu, nije bilo ni toliko važno.

Manipulacija te bilo kakva uzurpacija energije može biti uspješna u oba slučaja, pošto se izvor manipulacije ne nalazi u ovoj našoj stvarnosti, koja je u samom izvoru stvarna poput one virtualne, već se nalazi na visokom astralnim ravninama, na "Divljem zapadu" astrala, kojima ova naša fizikalna ravnina predstavlja samo prašnjavo tlo pod nogama, po kojem se gazi u čizmama sa mamuzama, po kojem se pljuje i vrši mala i velika nužda. Pitanje je vremena kada će "stanovnici u prašnjavom tlu" to početi shvaćati. Njemu su o tome govorili Sibius Anar entiteti. Govorio mu je vlastiti Kompjutor njegovog Uma. Odgovori o pravoj prirodi te žene, po njemu vještice, stizali su sa različitih strana. Čak ga je i ona mala - ne može joj se sjetit nadimka - upozorila putem Simona, doduše na vrlo suptilan način, neka se makne od vještice i neka shvati da mora uvijek pogledati prema onoj strani od koje najmanje očekuje da mu doleti "nož u leđa".

Leon je po pitanju ljudskih odnosa znao biti, nije mu to nikada bilo teško priznati, ponekad vrlo, vrlo naivan. Čim bi mu netko posvetio i najmanju požnju, otvarao bi se poput cvijeta, često ostavljajući u sebi samo one najnužnije tajne i `aseve u rukavu`. To ga je često u životu znalo koštat. U slučaju, kako ju je on nazivao, vještice i, "pokretne sonde za privlačenje negativnih entiteta" u obličju njegova poznanika Vulfija, koštalo ga je možda i do te mjere, da je u jednom trenu pomislio da će mu život završiti na podu Simonove sobe, u prisustvu zgranute Sane te, naravno, uznemirenog Simona. U tom, jednom trenu, pomislio je da će mu svaki udisaj biti onaj - zadnji.

Pričao je Arvilu i o tome, kako je nakon Vulfijevog poziva na kratku šetnju i slušanja o tome kako bi njih dvojica ustvari mogli postati bolji poznanici, barem što se tiče sfera interesa za proučavanjem mističnog i nadnaravnog, njegovog polaganog skidanja vlastitog štita opreza, za kojega mu je intuicija "savjetovala" neka ga ne skida, te potpunog otvaranja sugovorniku po pitanju povjerenja, uslijedio osjećaj da nešto "jednostavno nije u redu", popraćen gušenjem, malaksalošću i nećim odvratnim, crnim, zlim i paranoičnim što mu je zaposjelo um, ukočilo cijelo tijelo i pokušalo mu zarobiti dušu - kao što bi čovjek u ruku uhvatio leptira - ne bi li tom energijom smrti, hladnoće, straha, crnila i paranoje, nešto iz njega vuklo enormne količine energije. Ležeći na podu, osjećao se poput nekog teškog ranjenika, iz kojega istječe i posljednja kap krvi. Pričao je Arvilu i o tome, kako je, čim je naslutio - a kasnije duboko u sebi i na vlastitoj koži osjetio da nešto sa njime definitivno nije u redu i da se počelo odvijati nešto što je zlije od svih zala sa kojima se u životu susreo - rekao Vulfiju neka ga istog trena odveze natrag do grada.

Nakon što je nekoliko minuta mučki podnašao Vulfijevo nepovezano ponašanje, koje se protezalo u rasponu od straha i konstantnih upita za njegovo stanje, pa do bizarnog inzistiranja na nastavku pričanja o nezavršenoj temi - što se njemu u tom trenutku učinilo i više nego suludim, navodeći ga na zaključak da sa psihom njegova poznanika nešto duboko ne štima - počeo je polagano dizati oko sebe zaštite i vraćati energiju izvoru koji ga je napadao. Prekasno. Sada je to znao. Izvor, demon koji mu se doslovno obavio oko njega i pripio se na sve njegove energetske centre, isisavao mu je, poput nekog velikog pauka koji siše životne sokove iz slijepljene i omamljene muhe, svu energiju iz tijela. Kada je, oslabljen, u napadu golog straha i istinske panike, istrčao iz automobila koji se zaustavio kod Simonove zgrade, primijetio je tiho kretanje crnog sportskog automobila pored sebe - istog onog Pontiaca kakvog su on i Simon, pa čak i njegov brat, viđali u nekoliko navrata, kako ih prati na sigurnoj distanci, uvijek kada bi nešto pokušavalo uzurpirat njegovu energiju (naravno, nikada kao te večeri). Kasnije će saznati da su u njemu bili Arvilovi ljudi, imavši sa sobom skenera koji je odbijao mentalne napade još nekoliko strana, koje su se priključile napadu demonskog entiteta. Kasnije će saznati da skener nije bio ljudsko biće.

Kada je, sav izgubljen - osjećajući kao da je istovremeno dobio temperaturu 41 i kao da je netko u njega ulio tekući metal, sa golim užasom u srcu, tamom u duši te ledenim zagrljajem smrti u umu i tijelu - doteturao do vrata Simonova stana, istog je trena učinio ono čemu se opirao cijelim putem. Posrnuo je istoga trena i srušio se na pod, urlajući od bola i nemoći, zapomažući iz sveg glasa, slušajući Sanine vriskove, Simonovo urlanje te bratovo zapomaganje. Bol, nepokretnost i paranoja ispunili su ga cijelog. Nakon što je svaki udah postao sve kraći i nakon što je potpuno prestao disati, tonući u ništavilo, začuje prvo tihi, a zatim mnogo jasniji glas u sebi, kako mu glasno govori neka ga uhvate za ruke, naprave krug i viknu četiri puta kako `Ljubav Pobjeđuje Sve`...

"Lju...lju..baaAAAAAAAv", sricao je na podu, bez zraka, dišući "na škrge", "pobije....đu...je...SVEEE", osjećajući neku novu snagu u sebi, ustao je sa poda te zaurlao zadnji dio rečenice.

"PONOVITE TOOO", zaurla hvatajući ih za ruke. Nakon što su njih četvoro napravili krug i viknuli isto četiri puta, i još jednom, peti put, tek toliko da budu sigurni da stvarno osjećaju - SVI, a ne samo on, kako jedna nova, čista i prodorna energija počinje ispunjavati prostoriju, a ponajviše njega, čisteći mu dišne puteve, srce, dušu i um. Srce, koje je na podu udaralo možda sa nekoliko udaraca u minuti, sada je počelo divljački udarati poput duplog basa nekog himničnog power metal benda. Vrtjelo mu se u glavi i imao je osjećaj da će istog trena pasti na pod i izletjeti van iz tijela, kao one noći na ranču, u šumi pored rijeke. No, znao je, znao je da više nije u nikakvoj opasnosti.

Znao je također i što mu je prvo za činiti. Gledajuću u strop, koji je istovremeno postao neka nevjerojatno udaljena točka u Univerzumu, odasla snop zlatne energije iz svog srčanog centra. Simultano, iz iste točke, u njegov srčani centar uđe vrh beskonačno duge, blješteće bijele sjajne zrake, koja je ulazila u njega paralelno za zlatnom, koja je izlazila iz njega. Znao je dvije stvari. Prva je bila da je bio prvo ljudsko biće nakon dugo, dugo vremena, koje je imalo snagu i čistoću da se poveže - sa samim God Mindom, Kreatorom, Stvoriteljem, Ocem / Majkom te svojim velikim prijateljem, osjetivši onu davno zaboravljenu, a toliko poznatu energiju - energiju Apsoluta. Pitao se samo, dok mu je blaženstvo ispunjavalo svaku molekulu tijela, radeći mu spokoj u duši, mir u tijelu i blagostanje u umu, kako li je to samo mogao zaboraviti!? Druga stvar je bila, da je iz vlastitog srčanog centra, iz svoje središnje čakre, upravo stvorio novi Univerzum! Kroz glavu mu je prošla slika glavnog lika iz filma Dune, kako ispušta iz srčanog centra zraku bijelog svjetla.

Nakon nekoliko trenutaka zrake nestanu.Ruke se razdvojiše i on sjedne na stolac. Disao je punim plućima, osjećajući u sebi nevjerojatnu snagu, ipunjenu kristalnim ushitom i čistom euforijom. Gledao je po sobi mnoštvo pridošlica, po prvi puta, te divne, visoke, svjetlosne siluete, kako se "kreću" kroz njega i kroz sve njih. Zatim uhvati zadivljene poglede svojih prijatelja. Svi su oni gledali isto, istim očima, u sfere daleke ljudskom umu i ljudskom srcu, a opet, sfere bliže njima nego što su ustvari bliži jedni drugima, u prostoru sobe, u svojim tijelima...



II. TIHA EVOLUCIJA


"Do sada se pokazalo da najbolje uspjevaju egzistirati dvije vrste `gurua`, otpornih na kišu, vjetrove, vrućinu, snijeg i hladnoću. To su `gurui` koji pretežno u svojim propovijedanjima zagovaraju dva modela rada na sebi. Prvi model je teoretski (teorijski), koji ne služi ničem ukoliko pojedinac na temelju teorije, vlastitom intuicijom i spoznajama ne dođe do onih segmenata koji dovode do unutarnjeg znanja. Drugi model je praktični, koji opet ne služi ničem, ukoliko pojedinac prije toga nije došao do spoznaja. U oba slučaja, iako teorijski u svojim `filozofijama`, obije vrste `proroka` smatraju svoja načela suštinskima i samospoznajnima, kod oba modela, sama suština i put prema samospoznaji, promašeni su za milijune svjetlosnih godina.

Najjednostavnije stvari, od suštinske snage i važnosti, uvijek su na temelju ljudske gluposti bile zakomplicirane do neprepoznatljivosti, da bi se dalje dijelile u raznim ljudskim grupama i frakcijama da bi se i ono neprepoznatljivo zakompliciralo do još neprepoznatljivijeg, a kada su se frakcije određenih stajališta počele dijeliti na još manje grupe i skupine, od kojih je svaka uzela dio neprepoznatljivosti i počela još više zakompliciravati, cijela situacija poprimila je razmjere gologa apsurda. U tom teatru apsurda i bizarnosti, slikovito gledano, Drvo Znanja koje se poklopilo kamenim blokom od 1000 tona, na koji je nasipano brdo šljunka visine i širine nekoliko kilometara, je isto ono drvo znanja za koje se više niti ne zna da li postoji ispod kamenog bloka i brda šljunka, u potrazi za kojim se (u vlastitoj nevjerici vjerovatelja u brdo ili eventualno u kameni blok), ide micati zrno po zrno šljunka, od kojih svako zrno predstavlja jednu ispraznu teoriju a svaka vreća sljunka jednu ispraznu grupaciju / školu / sektu koja `traga` za `iskonskim znanjem`.

U mnogim drevnim doktrinama koje su u sebi zadržale djelove istinskog Znanja, nalaze se `ključevi` za otključavanje manjih, pa sve većih i većih vrata, koja vode od najmanjih prostorija do dvoranetina spoznaja i znanja proistaklih od samog Izvora.

U gnostici se kaze da je Put Transfiguracije, tj. konačnog buđenja, Put, gdje Sophia (Božanski Duh) ruši sve barijere na putu prema Logosu (Božanski Um). U raznim duhovnim disciplinama gdje se radi sa energijama, kaže se da je Buđenje (Transfiguracija) primanje u sebe velikih količina energije, koja budi, pročišćava i traži Put prema sjedinjenju čovjeka sa Kosmosom, nakon što je čovjek u sebi uspio balansirat energiju zemlje sa kozmičkom energijom.

Pri tome, najobuhvatniji oblik energije koju možemo primiti u sebe, naziva se Prana, dok se najobuhvatniji i najuniverzalniji oblik Prane naziva Kundalini. Samo buđenje kundalini energije u sebi u prevelikim količinama, van početka zakoračivanja na Put Transfiguracije ili u stanje Shaumbre (silaska s Kotača Karme), znači slabljenje vitalnih funkcija, nesposobnost fizičkog tijela da podnese enormne količine energije, razne mentalne i fizičke poremećaje a ponekad i smrt fizičkog / planetarnog tijela. Upravo zbog toga mnogi drevni izvori upozoravaju na opasnosti koje se mogu dogoditi ukoliko osoba nepripremljena želi otvarati kanale za prijem kundalini energije, bez da ima imalo pojma i predznanja o Putu Transfiguracije / Shaumbre.

Sama namjera, pri tome, da se nešto prakticira da bi rezultat nahranio sam ego, dovodi do svih onih negativnih simptoma koje sam naveo. Sve, ali SVE ide preko srčanog centra / srčane čakre, za čije otvaranje većina treba proći inkarnacije i inkarnacije, orgoman put sticanja Znanja / Spoznaja, odbacivanje ega u samoj suštini i izgrađivanje iskrene namjere koja vodi do iskrenog djelovanja putem empatije do Univerzalnog Sklada, Harmonije i sjedinjenja sa Božanskim u sebi. Nakon dužeg djelovanja viših frekvencija na njega, čovjek počinje osjećati, percipirati i doživljavati stvari onakvima kakve one u stvarnosti jesu. Govorim, naravno, o određenom senzibilitetu.

Suština svega je življenje vlastitog života i življenje prema Univerzalnim / Božanskim zakonima. Tisućljetnom iskrivljenom logikom i percepcijom ljudi su jednostavno došli u ćorsokak (slijepu ulicu) misli, osjećaja, namjera i djelovanja. Stvar je vrlo jednostavna; ljudi ne žive Život, već se igraju Života!!!!!!! U toj, često zlonamjernoj i regresivnoj igri, prepunoj bizarnosti i stvari van svake pameti, lišene zdravog razuma, kolektivna projekcija negativnih utjecaja koji sveprožimajuće djeluju na ljudsku psihu, ljudski Duh i ljudsko tijelo, stvara u bilo kom pogledu najveći zatvor od svih zatvora ikad viđenih.

Zatvor bez boje, okusa, mirisa, vidljivih rešetaka, koji postepeno guši ljudsku svjesnost i ljudski duh i pretvara čovjeka u robota ili svojevrsnog zombija, koji, zamijenivši igranje života za stvaran život, neminovno prenaša značajke vlastitog zatvora na svoju okolinu i svoje potomke. Na taj način, tisućljetni, od raspada Atlantide djelujući ćorsokak ljudske svjesnosti, spoznaja, zapažanja i očitovanja, putem kolektivnog nesvjesnog, nudi samo blijedu presliku zamagljenih asocijacija, koje u skladu sa izvitoperenom logikom, djeluju na čovjeka da gleda na stvari potpuno van konteksta stvarnosti i da kojim god putem krene, čak i malobrojni pojedinci koji se žele `probuditi`, biva `vraćen` na istu polazišnu točku sa kojom kao da je povezan jo-jo elastičnom gumom.

Na taj način većina, uključujući raznorazne sljedbenike pojedinih sekti, proroka ili ideja, iluzornim iskustvima i `lekcijama`, grade vlastiti mozaik unutar predviđenih obrazaca vlastitih slabosti i unutar holograma vlastite iracionalnosti, koja nije samo dio čovjekove `percepcije` stvarnosti, već nešto mnogo dublje i sakrivenije od pukog pronalaženja na temelju dviju pročitanih knjiga, nekoliko meditativnih tehnika, raznoraznih instant tehnika za buđenje ili fanatičnog slijeđenja ideja starijih i novih `proroka`. Jo-jo sa kojim smo povezani elastičnom gumom, leži u nama samima. Ne leži u nikakvim vanzemaljcima koji `nam kontroliraju misli`, nikakvim demonima koji nas obmanjuju i nikakvim ljudima `sa dušom` ili `bez duše` koji nas pokušavaju kočiti ili manipulirati. Svi oni mogu natezati lastiku ili elastičnu gumu, ali naš smjer kretanja prvobitno je uvjetovan svjesnosti - da postoji guma i da postoji jo-jo.

Tek u tom stadiju, potpune svjesnosti o vlastitim ograničenjima, višegodišnjim radom, koji može potrajati i desetke života kroz mnoštvo inkarnacija, potrebno je polagano otpuštati lastiku i udaljavat se od jo-jo-a.



PET: Unija


Kada se prvi puta povezao sa Sibius Anar bićima, Leon je uletio u nekakav tunel, crvotočinu, beskonačno dug hodnik, nalik na onaj u filmu Sfera. Vorteks koji mu se otvorio na području trećeg oka, spajao je njegov um sa beskonačno udaljenim dimenzijama, galaksijama, svjetovima i univerzumima, kroz koje je putovao nevjerojatno velikim brzinama. Udar energije bio je ogroman. Nikakve zaštite i nikakva uzemljenja u ovom slučaju nisu pomagala. Kada je izjurio van iz kuće, nakon što se počeo tresti kao da je stavio golu ruku na strujni vodič, hodao je kilometrima u stanju transa, boreći se da zadrži prisebnost i ostane u vlastitom tijelu, a i da se istovremeno ne razleti u beskonačno mnogo dijelova, vidio je sebe, obrijane glave, spojenog na njemu potpuno nepoznate uređaje. Imao je drugo ime i odgovarao je sebi na mnoga postavljena pitanja te večeri. Epifiza mu je potpuno bila spojena sa Kosmosom. Leon u to vrijeme nije znao da epifiza u stvari predstavlja "Kosmos u malom", srčana čakra - unutrašnje Sunce / Apsolut, dok korijenska i dio sakralne čakre predstavljaju zemlju i njenu površinu.

Kada su mu Sibiani, na njegovu zamolbu, poslali simbol za direktniji mentalni kontakt, nije bio ni približno svjestan da je dobio na poklon i na raspolaganje, upravo onaj simbol koji će odvesti dio čovječanstva u novo doba, zlatno doba, petu dimenziju ili takozvani, četvrti denzitet. Fazni pomak bio je individualni ulazak u četvrtu dimenziju. Konačan Pomak bio je kolektivni ulazak u petu. Naravno, kolektivni ulazak svih onih koji su "zakoračili" u četvrtu.

Taj simbol, simbol Unije, Ujedinjenja, Promjene, bio je odaslan po čitavoj planeti. Bizarno je bilo to, što skoro pa nitko, nije imao ni najmanjeg pojma, što taj simbol u stvari predstavlja. Postojala je samo tužna činjenica da su ga i oni malobrojni, koji su približno shvatili njegovu Univerzalnu veličinu i snagu, počeli svojatati za svoja udruženja, sekte i kultove, banalizirajući (kako tipično za to doba) i ono malo toga što je bila prava umjetnost da se izbanalizira, usred svoje očitosti.

U ono vrijeme, Leon je bio samo polusvjestan masovne hipnotiziranosti ljudi, pa čak i onih koji su sebe smatrali "probuđenim predvodnicima drugih", ma što da to sve predstavljalo i značilo u to suludo doba. Ksander je, za razliku od Leona, bio u potpunosti svjestan svega što se događalo na kraju toga razdoblja, imajući uvid u sve iz "ptičje perspektive". Da li su tome pomogli svadnevni izleti sa Xeronom na Piramide na kraju Univerzuma ili možda posjet Gradu - Stablu u obliku slova V, van vremena i prostora, između nekoliko Univerzuma - nije bio siguran. Vjerojatno i jedno i drugo. U to doba, svi su smatrali da raspolažu potpunim i bezuvjetnim pravom na istinu. Predvodnici raznih frakcija, lukavo su i mudro postavljeni da zbunjuju i one malobrojne, koji su, pretežno na inkarnativnom nivou visoke osvještenosti i empatijske rezonancije, bili dobri kandidati da sa što više znanja i "vještina", zakorače kroz manja, ali teško prolazna, vrata Faznog te kroz grandiozne kapije Konačnog Pomaka. Sada je znao da su deisti toga vremena bili u pravu. Apsolut se nije neprestano miješao u živote svojih kreacija.

Na kraju, ionako sve dođe na svoje. Oni koji su bili na određene načine spremni suočiti se sa nadolazećim promjenama i koji su ujedno bili kandidati za prihvaćanje nove frekvencije i rada sa novim vrstama energija, uspjeli su na poprilično bezbolne načine proći kroz transfer. Naravno, ništa se nikada, pa ni najmanja promjena na bolje, nije mijenjalo potpuno bezbolno, poput, recimo, spoznaje, da je jedina osoba koju je netko istinski volio, bila u stvari jedina osoba koja je nekog istinski ostavila.. Bol je bila ona glavna poveznica sa fizikalnim, na tjelesnom nivou. Strah je bio, naravno, inačica i vjesnik boli, koji je dolazio iz viših ravnina. Svi ostali, uključujući one gomile "probuđenih samozvanih avatara", napravili su korak u novi Univerzum, ali naravno, Univerzum trećeg denziteta, gdje će se povijest vjerojatno stvarati na drugačiji način, gdje politika donjih astralnih ravnina možda neće utjecati na čovječanstvo u toj mjeri kao na početku prošlog Kruga / Ciklusa i gdje dominacija nad njime neće biti snažna kao u predhodnom Univerzumu trećega denziteta. Prepreka će naravno, morati biti, ali u kojoj mjeri i na kakav način (ili načine), to nije mogao znati ni on, ni bilo koji od radnika na platformi ili radnika duž cijele Granice. Nije im bilo dopušteno da znaju, dok evolucija u donjim ravninama ne dođe do odgovarajućeg stupnja. Ionako su potencijalne "budućnosti" mogla "vidjeti" samo visoka astralna bića.


* * *


"Glavno da se sve odigralo onako kako treba", Arvil se ushodao po prostoriji gore-dolje.

Hala za sastanke bila je prazna. Samo je nekoliko prisutnih entiteta zauzimalo omanji dio velikog prostora.

Crna kovrčava djevojka, zavaljena u udobnom stolcu, progovori:

"Sa Zahrom je proteklo sve u najboljem redu. Objasnila sam mu u poruci koju sam mu ostavila na kompjutoru, još neke stvari koje bi on trebao znati, zbog njegove vlastite zaštite i adekvatne pripreme za ono što će se događati slijedećih mjeseci."

"U to ne možemo biti sigurni", reče Aloin, Arvilov pomagač, koji se oslobodio ljudskog obličja čim je ušao u halu.

"Aloine, po običaju si težak kao i uvijek", prozbori svijetla brineta koja je sjedila pored Arvilova pomagača, okrenuvši se sada prema Arvilu i dalje zadržavajući strogoću u glasu.
"A ti Arvile, odgovori mi iskreno. Jeli sva ta pompa oko Leona ustvari bila opravdana?"

Arvil je nekoliko trenutaka promatrao lijepu Plejadanku.

"Ne znam", reče. "Ti si ga zavela. Ne ja. Najbolje da ti nama kažeš."

Oči su mu se smijale dok se prisutni u prostoriji nisu moglu "suzdržat samo očima".

"Nisko, kao i uvijek", prozbori djevojka. "Moj, njegov, naš...privatni život, njegova uloga u svemu ovome i sami događaji koji su većim dijelom iskristalizirani i odavno prorečeni...ja ne vidim čemu stalno radiš istu grešku, dragi moj Arvile i sve trpaš u isti koš?"

"Ne ulazim, draga moja SaAoNijaAalo, u to koliko je zavođenje dio vaše univerzalne politike mira i sloge među planetama", Arvil se očito trudio da mu glas zvuči što manje sarkastično, "ali, moraš priznati da su stvari malo složenije nego što bi ih ti željela pojednostavljeno prikazati. To se, znaš, zove realan pogled na konsenzus realnost kojoj smo pristali prisustvovati."

"Ne", Sana ga je gledala pomalo uznemirenim pogledom, ali strogoća u njenom glasu nije popuštala, "to se zove loša astralna politika koja je postala lošom Zemaljskom politikom."

"Pitanje je, oprostite zbog digresije kojom vraćam sastanak na pravi put, zbog kojeg smo se okupili ovdje, koliko ćemo zadržati Leona i odbjeglog mu prijatelja", upita Farhida.

"Dok ne prođe nužnu mentalnu obuku", Arvil ju je pogledao, skrenuvši istog trena pogled na Sanu. "Tek onda, ali tek onda, draga SaAoNijaAalo, možeš mu se pridužiti. Ovo nije moja volja niti moja zapovijed..."

"Baš...", Sana će posprdno.

"Žao mi je", reče Arvil, kimnuvši glavom.

Slijedeći tren, u prostoriju uđe Sibius Anar biće.


* * *


Pitao se da li je bilo pametno što je prešutio Arvilu da je svjestan svog visokog utjelovljenja. Nije nikako mogao biti siguran da li je to bio nekakav test sa Arvilove strane. Po drugoj strani, još ni sam nije bio u potpunosti spreman prihvatiti istinu o sebi i prihvatiti samoga sebe, u svim svojim "višim" i "nižim" aspektima. Bojao se. Bio je preplašen. Preciznije govoreći, bio je usran od straha. Imao je problema sa disanjem i živcima, za što mu je Simon u nekoliko navrata rekao da to predstavlja otrgavanje od ega.

Nedostajala mu je Sana. Nedostajao mu je Simon. Hoće li ikada više vidjeti Sanu? Hoće li ikad više vidjeti Simona u njegovom pravom obliku? Simon i Ugulfar bili su jedno, ali...da li je to bila posljedica psihološkog programiranja na vanjštinu, nije mogao znati; on je želio vidjeti Simona, upravo onog Simona, svog najboljeg prijatelja, sa kojim je proživio cijelo djetinjstvo i čije se prijateljstvo održalo kroz mladost sve do današnjeg dana.

"Bijeli Zmaj je pretvaratelj Prolaza", prisjetio se igre, koju su Simon i on igrali kao djeca, stvorivši vlastitu verziju "Tamnica i Zmajeva".

Pitao se, kako bi se ponašao bilo tko, samo da mu prijatelj jednog dana zakuca na vrata, ne ko vanzemaljski entitet, već kao osoba koja se vratila sa plastične operacije, potpuno promijenjenog lica.

Sjetio se što mu je Arvil rekao kada mu je u tančine opisao ženu koja mu je svojim demonom zadavala velike probleme. "Ta žena...ta vještica, kako je ti nazivaš", rekao je tada Arvil, "radila ti je zla cijelo vrijeme, samo što si toga postao `svjestan` tek prilikom prvih uvertira u promjenu stanja svijesti."

Možda nije bilo pametno i što je Arvilu prešutio da je tu informaciju dobio od Rebdivskih i Grepskih entiteta, sa kojima je ušao u kontakt - bolje rečeno, sa kojim su oni stupili u kontakt - mentalno, putem njegovog rođenoga brata, kada ga je posjetio na ranču prije nekoliko mjeseci, baš kada se počeo odigravati Fazni Pomak. "Da li je sve to bilo koincidentalno?", pitao se tada. Sada je znao da sve to nije moglo biti nekoincidentalnije i namjernije nego što se odigralo. Kad bi ljudi samo znali koje sve vanzemaljske entitete, više ili niže, ubrajamo u "Sudbinu"...



III. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Ovih dana dosta sam razmišljao o jednoj stvari koja mi je zaokupila pozornost.
Da li ste se ikada zapitali na koji način djeluje takozvana `fenomenologija` raznih pokreta u ljudskim područjima djelovanja i što uzrokuje njezin nastanak a sto uzrokuje njezin nestanak? Od pamtivijeka ljudi su izražavali sebe kroz različita područja djelovanja i na temelju svog djelovanja `osmišljavali` različite `pokrete`, `struje`, `pravce` i `podpravce` unutar raznih pravaca, bilo to vezano uz bilo koje područje gdje se kao primaran faktor - pokretač pojavljivao ideal u svojoj esenciji ili kreativni impuls koji je dovodio do očitovanja čimbenika bitnih za započinjanje određenog procesa. Ljudi su stvarajući nešto novo, uvijek iznova i iznova započinjali takozvani `trend`, kojemu su se kasnije priključivali drugi u nastojanju da prošire i nadopune stvaralaštvo pojedinca (ili pojedinaca) ili da jednostavno djeluju inspirirani radom pojedinca, no nevezano uz njegov način djelovanja.

Pojedinac, `tjeran` unutrašnjim `nagonom` napravi nešto novo na području glazbe, spisateljstva, slikarstva, kiparstva, mode... i nakon kraćeg ili duljeg vremena to postane svojevrstan `trend`, sa vrlo bitnom karakteristikom da u vrlom kratkom periodu `održavatelji` tog `trenda` počinju `nicati` kao `gljive poslije kiše`, simultano i potpuno nevezano jedni uz druge. Štaviše, u mnogim `trendovima` potpuno je nepoznat sam izvor, tj. onaj pojedinac koji je trend započeo, tako da kada se `trend` pojavi, imamo na raspolaganju pravu malu `paletu` pojedinaca sa različitim pristupom istom `trendu`, na temelju kojih se pojavljuju oni koji počinju stvarati `podtrendove` i `međutrendove`. Kroz povijest se pokazalo da kako vrijeme `odmiče` , `trendovi`, `podtrendovi` i `međutrendovi` postaju sve brojniji, ali istovremeno i sve kraći i intenzivniji. Poput svijeća koje gore kraće ali sjajnije.

Dok je za jedan `trend` prije nekoliko tisuća godina bilo potrebno nekoliko stotina godina da se razvije, još koja stotina godina da kulminira i još koja stotina da počne opadati, dajući polagano mjesta `podtrendovima` i `međutrendovima` da prođu kroz isti proces, prije par stotina godina bilo je potrebno možda stotinu godina i par dekada za uspon, kulminaciju i pad, danas je potrebno svega nekoliko godina, čak i mjeseci da se pojedini `trend` razvije, kulminira i počne opadat. Obično kada pristalice i pobornici nekog `trenda` kažu da je sve u vrijeme trajanja određenog trenda `imalo dušu` i `bilo stvarno i iskreno` i sa nostalgijom se prisjećaju starih dobrih vremena trajanja nekog `trenda`, dok sa viškom ili manjkom simpatije gledaju na pokušaje nastavka `trenda` čak i u doba `post podpravaca trenda`, često se znamo priupitat što zapravo dovodi do nastanka i nestanka nekog trenda.

Mogli bismo reći da dovode razne frekvencije koje se simultano očituju kod pojedinaca koji su otvoreni prema određenom tipu frekvencija. Na taj način, pojedinci u raznim djelovima svijeta, kroz povijest su dolazili do istovjetnih ili sličnih ideja koje su se kasnije dalje nastavljale oblikovati kod njihovih nasljednika i sljebenika ( bez obzira bile one progresivne ili regresivne ). Kada je ideja dosegla kulminaciju, frekvencija se počela `prelamati` na dva dijela ili vise dijelova i putem energije usmjeravati na daljnji proces stvaranja novih idejnih obrazaca koji dovode do novih ideja. Što različite frekvencije jače djeluju na fizičku realnost, to više trendova u sve kraćem roku nastaje, kulminira i nestaje, ostavivši određen tip `nasljedstva` koje se kasnije očitava u većoj ili manjoj mjeri, u većem ili manjem krugu poklonika pojedinog trenda.

Kako frekvencije mogu djelovati na pozitivan, negativan i neutralan način, tako se u pojedincima budi niz različitih očitovanja i refleksija koje dovode do određenog kreativnog impulsa, bio on progresivan, stagnirajući ili regresivan. Što se više frekvencije `zgušnjavaju` i `pretaču` u jednu novu, univerzalnu frekvenciju koja će označiti kraj jednog perioda i početak drugog perioda evolucije ljudske svijesti, to ljudi jače i intenzivnije osjećaju promjene u sebi i oko sebe (kao što je već napomenuto u drugom dijelu Sirianska Otkrivenja). Pošto se od sve oko nas i u nama svodi na djelovanje frekvencija putem energije, mi sve oko nas i u nama percipiramo na tri različite razine :

1. Fizičkoj / govornoj / motoričkoj

2. Mentalnoj / misaonoj

3. Emotovnoj / osjećajnoj

Sve tri razine dolaze sa različitih `mjesta` postojanja, tako da ispreplitanja između njih često mogu dovoditi do sukoba i neuslađenosti, tj. onoga što je Gurdjieff nazivao `trima osnovnim centrima koji nisu u balansu`. Svaka interakcija između pojedinca i bilo čega iz njegove okoline `podvrgnuta` je djelovanju tih triju razina.

Kao što je spomenuto u prva dva dijela, frekvencije utječu na apsolutno sve sto se događa u nama i oko nas. Stvaraju trendove, mentalne obrasce, manje i veće promjene koje postepeno dovode do zatvaranja pojedinih ciklusa i kreiranja novih. U ovo vrijeme kraja Kali Yuga razdoblja, utjecaj frekvencija je, kao što je već spomenuto, intenzivniji nego ikad u poznatoj nam povijesti.

Alex Collier je prije 15 godina rekao da će se svake godine događati sve više i više negativnosti, pogotovo među adolescentima, zbog preklapanja denziteta i energija sa kojima se neće znati nositi na pozitivan način. Tako da, neki će se okrenuti ka alkoholu i drogama, drugi magiji, treći će na razne fizičke i psihičke načine autodestruktivno djelovat na sebe i druge (poput nanošenja psihičkih i fizičkih boli putem verbalne i fizičke agresije, ranjavanja / samoranjavanja itd.), četvrti će se okrenuti promiskuitetu, peti samoubojstvu ili ubojstvima itd. Uglavnom, radit će sve oblike autodestrukcije jer im se ego jednostavno ne može puniti novim i suptilnijim oblicima energije ( a istovremenom i najdublje pročiščujućim do sada - u zadnjih desetak tisuća godina).

Tu se naravno, javljaju sporadični programi od raznih alien rasa ( reptile bi ovdje maltene stavio na začelje, kakvih smatram da sve rasa ima ), koji dovode do `bojkota` tijela i uma da prihvate novu frekvenciju (frekvencije). Primjer je samo u mom gradu, koji ima jedva nesto vise od 50 000 stanovnika, kako iz godine u godinu postotak dekadencije raste prema zabrinjavajućoj brojci od 90 posto. Pomoći se, na žalost, tim ljudima, kolektivno ne može. Individualno da. Ali opet, ukoliko se neke stvari i pročiste sa energijom, programi koji se ne mogu maknuti bez njihovog poznavanja same biti programa, `gaze` njihov um u bespoštednoj bitci da se spriječi bilo kakvo formiranje prave, Objektivne ličnosti. Sa jedne strane, stvari su toliko suptilne, a sa druge toliko nemilosrdno prodiruće u samu dubinu duše i uma, da je zreloj osobi tesko odvojit `žito od kukolja`, a kamo li nekom adolescentu ili post adolescentu koji se još nije udaljio od bazičnih programa seksualnosti.


* * *


"Što vidiš pred sobom", upita Leon.

Darman, držeći oči potpuno zatvorenima, odgovori polako i oprezno, naglašavajući riječi kratkim i isprekidanim slogovima, dišući pritom plitko i intenzivno.

"Vidim visok svjetlosni entitet pored sebe. Liči na tebe, ali bez kose. Ili ti ličiš na njega", odgovori. "No, nisi to u potpunosti ti, već neko biće koje ne nalikuje previše na čovjeka. Ali, ja prepoznajem tvoje oči", zastane. "Da, nema sumnje. To si ti."

"Što radim? Šta imam na sebi?", upita Leon, pokušavajući u glavi stvoriti sliku, kako bi moglo izgledati biće koje njegov brat promatra.

"Imaš obučeno nekakvu prekrasnu svilenu halju bijele boje, sa kraljevsko plavim umecima oko vrata, koji ti se u obliku V izreza spuštaju nekoliko centimetara ispod vrata. Nijanse crne boje nalaze se unutar kraljevsko plavih umetaka. Crna boja se mijenja do bijele kroz cijelu paletu boja. Šalješ si pozdrave. I zamolbu da budeš čvrst u vremenima koja slijede. Također ti poručuje... poručuješ si, da put neće biti nimalo lak."

Darman opet zastane na nekoliko trenutaka.

"Nalazim se u svemiru. To...biće... lebdi pored mene...Lebdiš pored mene. Prolazimo pored neke plave planete; modro plave planete. Prekrasno je. Slika se mijenja. Više nismo u svemiru. Sada sjediš za starim klavirom i sviraš nekakvu jednostavnu sjetnu melodiju... U nekakvoj si staroj prostoriji, pored nečeg što bi se moglo opisati kao iskop ispunjen vodom ili kao manji nepravilan bazen. Klavir se nalazi na malom platou koji djelimice `ulazi` u bazen. Plato se nalazi i na zemlji i u bazenu. Do dijela u bazenu može se doći i sa zemljane strane i preko bazena preko malog ispucalog kamenog putića koji je sav prekriven lišćem. U stvari, cijela prostorija je prekrivena žuto, zeleno smeđim liščem kao u jesen. Krova na kući nema. Zidovi su obrasli bršljanom ili nekom drugom penjačicom. Cijala ta prostorija izgleda kao da je dio nekog ladanjskog imanja iz sedamnaestog, osamnaestog ili devetnaestog stoljeća. Gledam nebo iznad kuće, to jest, iznad ruševine. Kao da je jesen, baš kao što izgleda prema lišću. Nebo je svijetlo oblačno, dok se prema zapadu, kroz oblake vidi nešto zlatne, crvenkaste, narančaste, žute i modre boje, kao nakon zalaska sunca.Vidim i nekoliko bijelih oblaka u daljini, prošaranih zrakama sunca na zalasku. Sve mi izgleda, onako, dosta životopisno; onaj pravi, jesenski ugođaj."

"Kako se zove taj entitet? Kome pripada?", upitao je, pokušavajući dobijenu sliku zadržat u glavi.

Gotovo istoga trena, Darman zavrti glavom s lijeva na desno, kao da se želi riješiti nekakvog nevidljivog tereta na glavi, pritom imajući vezane ruke.

"Sibius Anar", odgovori Darman. "Slika nestaje. Praznina". Stavi glavu među dlanove. "Mrkli mrak."

"Dobro, dosta je...", reče Leon zabrinuto gledajući u brata.

"Čekaj. Vidim nešto u tami. Nekakav simbol. Počinje jarko svijetliti."

"Kome pripada simbol?", upita , spremajući se svaki tren izvući brata iz transa, bude li trebalo.

Neobičan obrat te večeri, dogodio se malo poslije jedanaest uvečer. Brat i on gledali su dobar dio večeri serije na Sci Fi kanalu. Negdje na sredini jedne od starijih epizoda Zvijezdanih Staza, Darman počinje govoriti o tome kako bi lijepo bilo da postoje svi ti vanzemaljski entiteti. Leon je sa bratom, polagano, gotovo nonšalantno, ušao u čisto neformalan razgovor, tu i tamo, možda, upakirano istaknuvši neko svoje mišljenje. Kasnije je samo natuknuo bratu o tehnikama, za koje su neki ljudi, koje on, kao, poznaje, rekli da nalikuju na putovanje po holodeku u Star Treku. Razgovor se nastavio još kojih četrdesetak minuta, da bi Darman, negdje pri kraju epizode stare Galaktike, izrazio želju da proba uraditi jednu od tih tehnika. Otišli su prošetati do rijeke, pošto je smatrao da je bolje da brat isproba tehniku na otvorenom, pod zvijezdama, pored šume i rijeke. Tehnika se zvala "Putovanje kroz Hipersvemir". Nakon samo nekoliko minuta rada, Darman je utonuo u poluhipnotizirano stanje, nekakvo stanje transa, koje je Leonu bilo poznato od prije. Sve bi bilo potpuno uobičajeno, ukoliko bi se taj naziv mogao primijeniti kod ovog, da Darman nije počeo pokazivati nešto drugo i potpuno neuobičajno - stanje medija. Opisivao mu je stvari koje vidi do najsitnijih detalja. Leon ga je, iako i sam nesiguran u sve to, bolje rečeno, u svo to novonastalo stanje, u početku vodio kroz vizije, da bi kasnije Darman preuzeo ulogu medija / voditelja, odgovaravši mu na mnoga pitanja i prije nego li ih je postavio i ukazujući mu na neke privatne stvari iz njegova života, o kojima sam Darman u stvari nije znao ništa. Ili je znao vrlo malo. Sami savjeti bili su upravo onakvi savjeti, kakve bi Leon dao sam sebi u naletu objektivnosti i objektivne samokritike. Sada, nakon sat i nešto, koliko je prošlo od rađenja tehnike - ukoliko je sama tehnika tu uopće i bila presudna a ne samo trigger za kontakt sa višim entitetima i drugim stvarnostima - kada se već nekoliko puta ozbiljno zabrinuo za brata, osjećajući strahovito jake nalete energije oko njih i između njih, poželio je za taj dan stati i objasniti bratu kako da se uzemlji i polagano završi sa tehnikom.
Prvi puta, kada se povezao sa Sibianima, Leon je duboko u sebi znao tko je.

"Pripada Grepsima."

"Ha?", Leon se šokirano okrene prema njemu.

"Imam kontakt sa Rebdivima. Kažu da ti žele nešto pokloniti."

"Što to?"

"Informaciju."

"Kakvu?", upita zbunjeno i pomalo uplašeno. Još se nije dogodilo da kontaktira ijednog pripadnika rebdivske rase. Znao je da ga promatraju, kao i Grepsi i Roguli, ali da ga žele kontaktirati...

Jedine kontakte prije toga imao je sa Sibius Anar, visoko- astralnim svjetlosno- energetskim entitetima. Bilo kakva informacija od rebdiva, istovremeno ga je zanimala i plašila.

"Poručuju ti da se nemaš čega bojati i da budeš sigurniji u sebe. Kažu da je ova informacija samo znak uzajamnog povjerenja..."

"U redu..."

"Upitaj se tko si."

"Tko sam?"

"Upitaj se, duboko u sebi, tko si?", ponovi Darman.

"Tko sam?", Leon je postajao sve zbunjeniji.

"Pogledaj duboko u sebe i zapitaj se ponovno!"

"Pa ja sam", otpoče Leon, "Sibius Anar biće. Ja sam Sibius Anar entitet u jednoj višoj ravnini postojanja!"

"To nije sve. Gledaj dalje", Darman glas, na trenutak je zazvučao zastrašujuće strano i guturalno. Nije bio siguran da li mu se to učinilo.

"Kud da gledam?", upita sve zbunjeniji, uplašeniji ali i nestrpljiviji u isto vrijeme.

"Zapitaj se ponovno tko si!", Darman ponovi.

"Ne volite vi mene baš, ha?", Leonu se omakne sarkazam.

"Iskreno, ne. Radimo ovo zbog tvoje uloge i zbog onog tko si a ne zbog ljubavi prema tebi. Teško da je ljubav između nas i vas moguća."

"Znači, mrzite me?", upita, osjećajući kako mu se vraća hrabrost i sigurnost, vjerojatno zbog okretanja razgovora na njegov "mlin".

"Ooo, itekako! A sada, se ponovno zapitaj, tko si!"

"Tko sam?", upita ponovo, dok ga je iznenadna spoznaja počela ispunjavati iz same srži njegova bića.

"Ti...si - Hanuk!"



IV. TIHA (r)EVOLUCIJA


Kako sa jedne strane djeluju programi, da bi frekvencije promjena što teže i negativnije utjecale na čovjeka, tako sa druge strane djeluje magija `utjelovljena `u magijskim ritualima. U nekoliko navrata do sada, dao sam naslutiti o svim negativnim (magijskim) konotacijama koje mogu nastati usljed interakcije sa raznim energijama putem ega. Na taj način, frekvencije višeg spektra ne mogu djelovati na / kroz čovjeka i sva frekvencija koju čovjek, djelujući kroz donje centre i misaoni / mentalni centar, može pobuditi u sebi i oko sebe, je frekvencija niskog spektra djelovanja koja pretežno hrani ego, istovremeno uzimajući od subjekta enormne količine vitalne energije, za koju pojedinac nije ni svjestan (pretežito) da ju gubi, usljed vlastite zasljepljenosti `nevidljivom igračkom` ili `nefizičkim narkotikom`. U suštini, magija bi se mogla protumačiti kao `transcedentalni heroin`, koji stvara privid kontrole nad samim sobom i drugima, postepeno u potpunosti lišavajući čovjeka bilo kakvog djelovanja iz gornjih centara (u prvoj fazi emotivnih a zatim i misaonih).

Analogija je u tome, što svaki pojedinac u sebi nosi sposobnost da mijenja sebe i okolinu, dugotrajnim i jednostavnim nastojanjem da se sva energija koja prolazi kroz njega, usmjerava preko srčanog centra (srčane čakre) putem iskrene namjere i kristalizacije četiri aspekta Božanske Mudrosti (ljubav, volja, mudrost, kreacija), postepeno dovodeći sebe do unutrašnjeg sklada i balansa, koji je bez uporišta u emotivnom / srčanom centru - jednostavno nemoguć. Paradoks leži u tome, da pojedinac, nesvjestan svojih potencijala kojima ga je opremila / obdarila Majka Priroda, želi instant putem zavladati sobom i okolinom, instantno riješiti sve svoje probleme i imati savršenu kontrolu nad sobom i ljudima koji ga okružuju i poželjan `status` među istima, koji se ne bi bazirao na ljubavi, toleranciji i kredibilitetu, već na strahopoštovanju ili jednostavno - strahu. Slično načelo primjenjivo je kod raznoraznih gurua / samozvanih utjelovljenja `bogova` i `božanstava`, te osnivatelja raznoraznih sekti i kultova, koji nakon vrlo kratkog vremena, na vrlo suptilne i nesuptilne načine, ljubav i poštovanje svoje `pastve`, počinju zamjenjivati strahom i strahopoštovanjem, ne razlikujući se, u suštini, nimalo od totalitarističkih diktatora po raznim državama, republikama i banana republikama Trećega svijeta

Taj strah okoline ili `strahopoštovanje` okoline, vjerojatno je san svakog adolescenta koji usljed vlastitih frustracija i nedostatka hrabrosti (čitaj: u strahu) da se sa problemima nosi na adekvatan način primjeren očitovanjima viših realnosti u fizikalnoj realnosti - dakle: voljom, snagom / inteligencijom duha / mudrošću, tolerancijom / ljubavlju i kreacijom - pribjegava `energijskom opijumu / transcedentalnom heroinu`, pa će svaki takav pojedinac kroz život, prije ili kasnije, razviti vlastiti `sustav obrane` u obliku štita na području motoričkog / nagonskog / ego centra, koji će se na određene načine povezati sa djelovima logičkog dijela mozga, dok će iz `podsvjesnog` (kreativnog) dijela mozga, usljed potpune blokade emotivnog centra, vući samo blijede impulse koji će egu i logičkom dijelu mozga biti dovoljni prilikom raznih `invokacija`, `evokacija`, `vizualizacija`, `rada sa zvukovima`, `mantri " te raznoraznih primanja i odašiljanja energije nižeg frekvencijskog spektra; ukoliko, naravno, pojedinac odluči krenuti `veličanstvenim putem vladavine nad astralnim entitetima, umovima i emocijama ljudi iz okoline, glorifikacije samog sebe, ostvarivanja svih svojih želja i fantazija` - u potpunom nedostatku shvaćanja samoga sebe.

Pojedinci ovoga tipa, koji kada uđu u nekakvo srednje životno razdoblje, usljed nesposobnosti elementarnog rezoniranja između onog - istinskog dualnog aspekta (a to je da su pozitivno i negativno, iz 3D perspektive, samo rubna područja koja se protežu kroz područje neutralnog, gdje pojedinac na temelju vlastite intuicije, percepcije, spoznaja i mudrosti razabire impulse jednog i drugog i na temelju toga uči odjeljivati impulse jednog od drugog i graditi vlastito iskustvo na temelju prepoznavanja i odjeljivanja koje dovodi do kreiranja vlastitog Puta), posežu za silnom zakompliciranom i promistificiranom `retorikom`, čije vrelo leži jedino u negativnom aspektu straha i taštine; i naravno - neznanja.

Tim, nazovimo ih kvazi načelima, pojedinac pronalazi `mudra` opravdanja za vlastite postupke, kao što ovisnik o heroinu pronalazi opravdanja za vlastitu ovisnost i postupke proistakle iz nje. Ipak, iako je broj takvih pojedinaca nevjerojatno velik u odnosu na one koji su ovdje došli sa unaprijed pripremljenom misijom (pripadnici a pogotovo predvodnici magijskog undergrounda) a sa druge strane prilično benigan po druge (a maligan po njih same), svejedno se ne smije zanemarit da su takvi iz `većine` prilično dobar `alat` u rukama `manjine` koja itekako dobro zna što radi, kako radi i sa kime to, putem magije, točno surađuje.

Ta `manjina` zna, da je za otvaranje energetskih procjepa prema negativnom, potrebna enormno velika količina oduzete energije, koja nekada zahvati i polovinu zemaljske populacije. Prvi koji je (naravno, u poznato doba) uspio otvoriti portal prema demonskim ravninama, prema John Bainesu i nekim hermetičkim zapisima, bio je Mojsije, koji je invocirao Y-a (YHVH-a, Jehovu). Ne zna se koliko ih je još bilo u Starom vijeku, ali poznati su slučajevi Johna D-a u Srednjem vijeku, te Blavatske, Levia i raznih pripadnika raznih teozofskih, spiritističkih i inih `kripto` pokreta, te Alistera Crowleya prije stotinjak i nešto godina. To su samo oni `komercijalniji` koji su nakon Mojsija prizivali pretežno niže i srednje astralne demonske entitete. U slučaju magisjkog podzemlja, prizivanje Moloha (Sotone, Saturna) odigrava se na tajnim mjestima i za bilo kakvo usmjeravanje negativne energije prema našoj fizičkoj ravnini, potrebna je krvna žrtva te Magovi čija tijela mogu podnesti transfer energije i koji usmjeravaju energiju tijekom cijelog rituala. Krv (energija u zgusnutom obliku) prelazi u energiju tzv. `kesđanog tijela` (astralnog tijela - prema Gurdjieffu) i napaja određene astralne ravnine. Krv je samo `ključ` kojim se otključavaju vrata raznih dijelova astrala, da bi se sva energija uzimana u određenom periodu od mnoštva ljudi, što kvalitetnije usmjeravala prema određeniom `mjestima`. Obično prije rituala (dan do nekoliko sati) počinje padati kiša ili puhati južni vjetar, koji utječu na ljudsku frekvenciju da polagano počne opadat.

Ukoliko ni to nije dovoljno, tu je uvijek HAARP i razna ELF tehnologija (chemtrailsi, odasiljači) koji potpuno `razoružavaju` pojedinca. Ukoliko se netko i snađe, energija odlazi već u povećim kolicinama, ali ne toliko intenzivno, tako da se ljudima čini da su iznenada postali umorni, da su dobili glavobolje i tumače to na čisto psiho / fizički način. Previše je tu faktora u igri i raznih tehnologija da će pojedinac sa `afirmacijom ljubavi` i `all in the head` pristupom, instantno uspjeti spriječiti nešto, a da izlazi iz okvira njegove / njezine autosugestije. To je kao da netko siluje nekoga i drugi kaže: `evo ti poljubac da prestaneš` ili `ako ja mislim da me ta osoba ne siluje, onda me ne siluje`; a sve ovo nije ništa drugo nego vrsta silovanja gdje žrtva nije ni približno svjesna da je se siluje. Ne postoji ništa što bi to spriječilo u trenu, osim ukoliko netko stvarno nije `otkrio Nea u sebi` (glavni lik iz filma Matrix op.a.). Vjerujem da se raznim simbolima može spriječavati, ali osoba onda mora imati na raspolaganju jedan duži period priprema, da se brani od toga. Oni koji su zakoračili na put dijalektičkog procesa u sebi ili ostavili dijalektički proces iza sebe (iako moram ustvrdit da takvu osobu nisam upoznao, a daleko od toga da sebe brojim u takve iznimne pojedince, da ne bi bilo pogrešnih interpretacija...), pretpostavljam da su otkrili da svaka vrsta manipulacije i energetske uzurpacije od strane neke druge osobe, pada u vodu, ukoliko pojedinac usljed vlastitog neznanja ne dovede sebe u situaciju da postane subjekt manipuliranja te raznih vidova energetskih uzurpacija, bilo da pristupa tome pasivno (ne radeći ništa osim gomilanja pogrešnih i stečenih asocijacija, usljed automatizacije vlastitih misli, usljed projekcija te usljed konstantnog skretanja vlastite pozornosti), bilo da pristupa tome aktivno (putem različitih `magijskih disciplina`).

Svatko tko u sebi na određene načine probudi energiju i zakorači na takozvani (prema gnostici) Put Transfiguracije, počinje osjećati, kako pozitivne, tako i negativne aspekte viših sfera. Jedno bez drugog jednostavno ne ide. Takvi, nazovimo ih potencijalima, počinju osjećati snažne promjene koje ubrzo postaju dio njih, ali istovremeno osjećaju da se počinju udaljavati od standardnih / nametnutih / `realnih` i `racionalnih` obrazaca razmišljanja, osjećanja i djelovanja. Nakon što, prije ili kasnije, prođe prvo razdoblje pokušavanja podjele vlastitih iskustava i spoznaja sa najbližom okolinom - kojoj je prilično nejasno o čemu se tu zapravo radi - individua shvaća da je prepustena sama sebi. Što prije to shvati i što prije počne mijenjati vlastiti sustav vjerovanja i odbacivati sve staro i nepotrebno i prihvaćati novo, osoba počinje duboko u sebi osjećati i doživljavati jednu novu i drugačiju realnost.

Mnogi stari problemi, snovi, maštanja, brige, ideje, ciljevi itd. postaju banalni i potpuno suvišni. Odnos sa okolinom se drastično mijenja te počinje micanje i odbacivanje od sebe svega što može negativno i manipulativno utjecati na pojedinca i micanje i odbacivanje onih, koji na ovaj ili onaj način mogu ili pokušavaju negativno i manipulativno utjecati na tog pojedinca; koji mogu biti i sami nesvjesni ili polusvjesni viših realnosti i viših utjecaja koji se isprepliću u uzajamnim odnosima i uzajamnim djelovanjima. To je prilično bolan i mukotrpan proces i što više osoba počinje spoznavati sebe i svoje potencijale, to su kontrolori (demoni te razni viši, niži i polufizički te fizički entiteti) uporniji da pojedinca vrate `na staro`, u kontrolni sistem ili kako bi se popularno reklo - u matrix.

Najveći pad ljudskosti, bio je, kada se Sotona / Moloch prikazao kao dobrotvor. Ljudi koji su u ovaj život ušli sa višom percepcijom, pretežito su pali u zamku sagledavanja stvari iz aspekta ignorantne ljudske percepcije, a oni malobrojni koji su shvatili kako živjeti u skladu sa energijom, s vremenom nisu `odoljeli` zovu svakodnevice i monotoniji matrixa. Na taj način, sama je mudrost zamijenjena jednom nadasve banalnom osobinom koja na loš način povezuje slabašne fragmente mudrosti, sa lukavošću, licemjernjem i proračunatošću, a naziva se promućurnost, tj. onim što su Kasiopejci nazvali `inteligencijom koja je u stvari samo upakirana lukavština u eri spiritualnog barbarizma`.

Sam faktor banalnosti, `priljepljen` gotovo na sve što nas okružuje, povezan je sa istom "promućurnosću" na vrlo slojevite načine i prikazuje vrlo jednostavnu distinkciju od samog rezoniranja i zdravorazumskog zaključivanja, prije svega u kolektivnom pristupu `največim tajnama i istinama` putem ega, ignorancije, frustracija, straha i vlastite hipokrizije. Populacija koja je uspjela banalizirati samo poimanje i značaj same Univerzalne energije, koju osjećamo putem mnogih razgranatih energija koje utječu, uvjetuju i oblikuju naš život i naše cjelokupno postojanje na svim nivoima i u svim oblicima i cjelokupnim formama i koje su se od pamtivijeka štovale i u skladu sa kojima se živjelo - naročito u civilizacijama koje su bile mnogo naprednije od naše - nije zaslužila ništa bolje od toga da je se nazove ignorantnom i glupom!

Znanje o djelovanju materije je jedno. Znanje o djelovanju duha je nešto sasvim drugo.
Ukratko, onaj tko je trebao shvatiti, shvatio je, dok onaj tko nije, neće shvatiti cijeli život, već će sve podređivati i predodrediti vlastitom obujmu shvaćanja, te banalizirati i obezvrijeđivati ono što je daleko izvan njegove domene poimanja i shvaćanja. O spoznajama da ne govorim. U današnje vrijeme, u kojemu se više trebaju tražiti saveznici a manje prijatelji (rijetko se dogodi da jedno ne isključuje drugo), najteže je biti ispravan i dosljedan. Ukratko, najčešće je najteže slijediti ono što se naziva čovječnošću, pa zato ljudi bojevaju na tisuće tuđih bojeva, samo da se ne moraju krenuti u svoj.


* * *


Iz sna ga prene tiho kucanje. Otvori oči. Nije se mogao prisjetiti kada je točno, ponesen mislima, utonuo u san.

"Naprijed", poviče.

Vrata se tiho otvore. Poznata glava polagano uđe u prostoriju i zatvori vrata za sobom. Leon sjedne na rub kreveta i zagleda se u starog prijatelja. Nekoliko metara od njega, stajao je Simon i promatrao ga. Iznenađenje i oduševljenje trajali su sveukupno jednu sekundu, dok mu u glavi nije zatitrao impuls spoznaje o čemu se zapravo radi. Ugulfar je, kao što je bilo jasno vidljivo ispred njega, uspio poprimiti Simonovo obličje.

"Promijenio sam obličje uz pomoč tehnologije koja je ovdje dostupna", naglasi Simon, vjerojatno mu pročitavši fragmente misli. No, glas koji je izlazio iz Simona više je nalikovao po boji na Simonov, ali po dubini i po intonaciji na Ugulfarov.

"Vidim", Leon se pokušao nasmijati, iz čega se uspio izroditi samo bljedunjavi osmijeh.

"Glas...", namigne prema Simonu.

"A jebi ga", kaže Simon ravnodušno. "Rekao sam: `dostupne tehnologije`."

Leon se čudio sam sebi kako se uspio postepeno oporavit od svih dosadašnjih prevrata i novonastalih situacija, kao i napraviti mjesta u sebi za sve te silne spoznaje. Kao da ga je neka nevidljiva sila - što je ustvari bilo točno - prilagođavala. Ipak, od svega ovoga što je doživio u protekla dva dana, teško da će se oporaviti mjesecima. Do sada je bio skeniran, pokušali su ga astralno oteti nebrojeno mnogo puta, bio je napadan energijom, iz njega je bila crpljena energija, bio je napadan i crpljen magijom i demonima te različitim skupinama negativnih astralnih entiteta; ali nikad, baš nikad, na njega nisu kretali automobilom u namjeri da ga pregaze i nikad, ali aposolutno nikad, nije se našao u ogromnoj podzemnoj bazi.

Do jučer, uračunavši u sve i Ugulfarov dolazak, sve je ovo još i nalikovalo na nekakav nategnuti roman gdje su se stvari balansirale kako su se događale. Ovo sada, već je bila nekakva stepenica dalje, kao kada iz vlastitog stana, nakon što smo proživjeli svakakva iskustva, dođemo na ulicu i doživimo u kratkom vremenu nekoliko njih koja nas potpuno izbace iz ravnoteže. Ipak, neki unutarnji glas mu je savjetovao da sada možda i nije najbolji trenutak da popusti pred vlastitim osjećajima i pred obujmom nemoći pred novonastalim promjenama. Bojao se, ukoliko samo otvori vrpcu na paketu novih neprožvakanih informacija, puknut će ko kokica. Ili kao balon. Osjećao se poput dječaka koji otvara poklon, znajući da je unutra boksačka rukavica na opruzi koja će ga udariti u bradu ili u lice, ili neko smiješni pajac na oprugi, koji će iskoćiti iz paketa i svejedno ga uplašiti, htio on to ili ne. Zato pokuša već u startu komunikaciju navesti na `drugi kolosjek`.

"Ovih dana bilo je burno, ha?!", upita retorički.

"O da", složio se Simon.

"Skoro smo `opet` pali sa `drogom`, ha?, nasmije se glupavo.

"Podsjeća li te to malo na priču o dva petnaestogodišnjaka koji hine da bacaju nepostojeći paket pored sebe i počinju mahnito trčati, nakon što su ugledali policijski automobil?", upita Simon smijući se kroz nos.

"Da, ti mangupi zaslužili su nakon svih onih nepodopština sa nepostojećom drogom, da padnu zbog iste, također nepostojeće."

Simon se šutke složio, zadržavajući lagano nasmijani izraz lica.

"I to još od lažnih policajaca", doda.

Leon se naglo, u trenutku, uozbilji. Izgleda da je vlak počeo opet `mijenjati kolosjek`.

"Kako to misliš?", upita.

"Pročitao sam Arvilu iz glave", reče Simon. "On, naravno, to ne zna, pošto ništa nije osjetio."

Leon je sada bio potpuno zbunjen. Ne, dosta, stvarno je dosta novih situacija i novih informacija, novih spoznaja i novih iznenađenja. Dosta je bilo.

"Mogu", složi se Simon, "ljudskim bićima."

"I...?"

"I...Arvil to svakako nije", reče Simon sa vidljivom dosadom u glasu.

"Mooolim?????", vikne Leon zaprepašteno. Ne, sada bi stvarno bilo dosta. Bio je potresen. Puknut će. Znao je da će puknut. Stvarno.....dosta je. Definitivno će puknut. Slomit će se poput šibe.

"Arvil je pripadnik Gondolinske, ili kako bi glasio drugi prijevod na naš jezik, Gvendolinske civilizacije. Još uvijek nisam siguran koji je prijevod više točan."

"Zajebi sad prijevod", Leon će, još uvijek blijedog izraza lica, sa novonastalom mučninom u želucu i `knedlom` u grlu. "Tko je on? Što su oni?"

"Civilizacija koju su stvorili Sibius Anar entiteti. Mogu uzimati oblik po volji. Želiš li da ti kažem i da onaj njegov brkati kolega nije čovjek?", zastane na nekoliko sekundi, a onda, vjerojatno smatrajući Leonovu šutnju kao potvrdan odgovor, nastavi: "On pripada jednoj frakciji rebdiva. Frakciji koja se želi iskupiti za sve grijehe prošlosti."

Leon je šutio.

"Rano` su se sjetili", Simon primijeti sarkastično, što je Leona podsjetilo na njegove kontakte sa vjerojatno istom frakcijom, koja se nalazi ( ili se nalazila) u orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje.

"Zašto šutiš?", priupita Simon.

Leon pogleda Simona.

"Da mi kažeš ne znam što više, dragi moj Simone, svejedno mi je, pošto mi je gornja glava postala poput one donje - kurčeve."

"Onda te vjerojatno ne zanima tko su bili oni kvazi murjaci?"

"Tko?", Leonov glas zazvučao je ravnodušno. "Zli rebdivi koji su uzeli ljudski oblik?"

"Bingo! Samo što nisu uzeli ljudski oblik, nego su nas hipnotizirali da ih vidimo kao ljude."

"I htjeli su nas oteti?"

"Prvo, `privesti` nas pred svjedocima; tu mislim na dva trgovca na crpki i jednoga koji radi u trafici unutar trgovine, a zatim nas na nekom tihom i mirnom mjestu - jednostavno eliminirati", Simonov glas zvučao je ravnodušno.

"I gdje su sad? Zatočeni?", Leon je postajao sve više umorniji.

"Recimo...da su vraćeni, u prvobitan oblik."

"Misliš?"

"Da. Eliminirani."

Simon krene prema vratima.

"Vraćam se za dva sata. Odspavaj još malo a onda ćemo se opet sastati sa Arvilom. Izgleda da ćemo se trebati početi privikavati na ovaj podzemni prostor, barem većinu vremena, pošto izgleda da ćemo tu boraviti slijedećih nekoliko mjeseci", reče te izađe iz sobe.

Leon je nekoliko trenutaka gledao u vrata. Zatim legne.



V. TIHA (r)EVOLUCIJA


Da se još samo malo zadržimo na samom značenju pojma `magija`, kako u etimološkom, tako i u opće upotrebnom smislu te riječi. Magija je izvedenica nastala kao izvedenica grčke riječi `magos` i hebrejske riječi `mag`, a označavala je pripadnika svećeničke kaste kod Medijaca i Perzijanaca. Vjerujem da sama etimologija odlazi dublje u prošlost, u doba Babilona, Egipta, Fenikije itd. Magos / Mag, član svećeničke kaste, slovio je za učitelja, učenjaka, majstora, čarobnjaka, mudraca i odatle dolazi korijen riječi `magija`, koja označava čarobnjaštvo, vračanje, čaranje, prizivanje itd. Davajući riječi `magija` isto značenje kao riječi `okultizam` ( što većina zapravo radi, mistificirajući srednjovjekovne fragmente i amatersko / mističnim pseudo-onomaziološkim pristupom `zadire u nevjerojatno duboke sakrivene tajne` između pojmova Magic i Magick, Magija i Magika), u stvari se vrši jedno izvanredno epistemološko `seciranje` gdje se usljed brkanja značenja pojedinih termina pokušava izgraditi nekakav `terminološki kompromis` kakav, u stvari, uopće ne postoji. Dakle, svako prezentiranje magije kao nečeg `tajnog`, `sakrivenog`, `božanskog`, "`univerzalnog`, `anđeoskog`, `sveprožimajućeg`, `suštinskog` itd., je samo banaliziranje nečega, što se dade pokazati na jako jednostavnim primjerima i sa jednostavnim argumentima i činjenicama.

Nema tu ničeg mističnog i impozantnog, već se jednostavno radi o `limunadi` shvaćanja izvedenih fragmenata okultizma, ezoterije, demonologije, raznih duhovnih disciplina, alkemije, Kabale te raznih filozofskih interpretacija baziranih na etnološkim i kulturološkim odražavanjima unutar pojedinih perioda, tako da uz filozofiju srednjovjekovne demonologije i mistike, imamo kasniji teozofski / spiritualistički model, koji je usljed spajanja sa prvim modelom, te raznim interpretacijama kabale i raznih sadržaja okultno / ezoterijskog karaktera, te raznih solipsističkih teorija nekolicine umova na prelasku iz 19. u 20. stoljeće, doveo do stvaranja `famozne` Theleme, čiji je utemeljitelj Aleister Crowley.

Koliko su radovi Crowleya (koje je kasnije radnik u cirkusu i preporodjeni `magičar`Anton LaVey iskoristio kao postulate za svoje nihilističko / mizantropske `sotonske` pamflete i utemeljenje `Sotonske Crkve` ), Lovecrafta te slične ekipe s kraja 19. i početka 20. stoljeća bili `objektivno magični` i `niti malo` fascinirani demonologijom i drogama, govore činjenice da su dotični cijelo svoje životno istraživanje posvetili dubokom divljenju i štovanju demonskoga, te konzumiranju povećih količina raznoraznih narkotika kroz život, trudeći se da u svom tom bizarnom hedonizmu oboje `proture` navodno `velika djela drevne magije glavom i bradom`. I dok je Crowley sebe prozvao Gospodarem Therionom (čiji broj znamenaka daje numerološku vrijednost 666), i kleo se na `univerzalnu knjigu svih tajni` pod imenom Equinox, Lovecraft je, iako djelujući pretežno literarno, u svojim djelima ostavio pozamašan opis magijskih (demonskih rituala, dao zorne opise mnoštva reptilskih i demonskih entiteta i `proturio svijetu` takodjer jedno veliko djelo `drevne magije`, jedan i jedini Necronomicon, od navodnog autora Abdul Alhazreda, koji je knjigu (navodno) napisao vlastitom krvlju, za kojega se špekuliralo da je u stvari sam Lovecraft.

To se u ono vrijeme, iako je od toga prošlo cijelo stoljeće, zvalo isto kao što se naziva i danas - marketingom. Lovecraft je uveo Crowleya u jedan tajni ezoterijski red gdje su imali (valjda) na raspolaganju mnoge resurse i nauke, kako postati što većim magičarem. Uopće nije upitno da su i jedan i drugi imali pozamašnu količinu znanja, ali, da je to znanje bilo nešto `univerzalno`, `izvorno` i `neponovljivo`...mo`š mislit. Da je imao malo više tog " Izvornog Znanja ", Crowley ne bi nikada završio na `tretmanu` pročišćavanja i micanja iz njega mnoštva negativne energije, negativnih entiteta i toksina (koje je u sebi `taložio` godinama), kod jednog `malo` većeg igrača, imenom Gurdjieff, koji je kasnije izjavio da `crnju dušu od Crowleyeve nije u životu vidio`. Znači da je `Veliki Mag`, očito ili precijenio sebe, ili podcijenio `više sile` sa kojima je bio u kontaktu. Ili oboje.

Utjecaj Crowleya na današnje horde nadobudne djece, preko solipsisističke filozofije koja je utjecala na bizarno eklektičan pokret zvan `Sotonizam` i kasnije preko mnogih idolopoklonika među rock, metal, gothic metal, industrial i black metal izvođačima, očito je veći nego ikada ranije, pa se danas recimo svaka peta djevojčica zainteresira za Wiccu a svaki peti dječak za magiju, pročitaju nekoliko knjiga i idu raditi razne rituale koji se na prvi pogled mogu činiti prilično benignima, a završiti vrlo kobno po psihu i duh. Samo simpatiziranje demonskog i negativnog, proistaklo iz asocijacija proiciranih iz raznih `okultnih` trendova, danas je vrlo raširen problem i kamen spoticanja za `graditelje univerzalnog znanja`, koje se još nije uzdiglo iznad pojmova poput religije, dogme i loše interpretiranog dualizma.

Magija je, u stvarnosti, samo jedan oblik korištenja energije. Energija nije magija, već je magija pristup korištenju energije na određenoj frekvenciji (čitaj: pretežito niskoj). Uzet ću si slobodu pa reći da se radi o zloupotrebi energije. Reći `sve je magija`, je kao reći `svo kretanje je automobil` ( a ja bih nadodao `kao automobil koji polako ali sigurno juri u strmu provaliju`). Dakle, ne brkati magiju sa drevnim doktrinama korištenja energija i rada sa energijama u svrhu vlastog rasta i za sklad sa prirodnim elementima i Kosmosom. Radi se samo o nepoznavanju značenja samog izraza te o distorziranosti istog u opće kulturnoj i jezičnoj primjeni. Dakle, magija je samo oružje u rukama inteligentnijih primitivaca, koji u domeni svog ega smatraju da su spoznali `najviše univerzalne istine`. Ništa više niti manje od toga.


* * *


"Ne možeš spavati?", upita ga Sana nježno, lagano priljubljujući svoje tijelo uz njegovo.

"Potpuno sam budan", glas mu je zazvučao udaljeno. Bojeći se da Sana možda ne stekne pogrešan dojam, nastavi pričati. "Ne mogu sam sebi vjerovati, ali nakon višesatnog `iscrpljivanja` od strane najljepše žene na svijetu, ja nakon kratkog i čudnog sna ne mogu više ni kapke zatvorit, a kamo li zaspati", nasmije se.

"Gdje samo nađe ono: `najljepša`?", Sana će podrugljivo, pripivši potpuno svoje tijelo uz njegovo.

"Znaš o čemu razmišljam?", upita.

"Ne."

"Razmišljam o sve većoj i većoj dekadenciji koja dolazi sa svakim novim naraštajem. Dekadentna mladež prima sve u sebe putem gotovih, obrađenih informacija u obliku činjenica, a ne u obliku osjećaja."

"Moderne barbike i kenovi", Sana tiho uzdahne, podvlačeći se ispod njegove ruke. On ju zagrli.

Ona nastavi: "Sve je otišlo na vanjštinu, sterilnost, hedonizam i najniže porive. Jebi ga, moderno društvo i moderno doba", ustanovi. "Gledaj samo glazbu. Vladaju sterilni pravci gdje je sama muzika posljednja stvar, a ljudi koju ju rade više nalikuju i prema svom sviračkom umijeću i prema osjećaju za glazbenu estetiku, na programere i obrtinike, nego na umjetnike."

"Zato što sa umjetnošću nemaju veze", kaže Leon. Rukom, na kojoj mu je ležala, lagano joj je milovao dojku. "Glazbena mafija i lobiji vode glavnu riječ. Današnja muzika više nje stvar glazbenika nego stvar producenata. Taj sterilitet, mlada i isprazna robotizirana generacija, u većini, jednostavno ne može registrirati putem svojih `senzora`. Ona Gurdjieffova paradigma:`mladac - izvana gladac, iznutra jadac`, prelijepo opisuje stanje osvještenosti među novim nositeljima `tekovina civilizacije`, unazad sto i više godina."

"Da, svi znaju sve a nitko ne zna ništa", složi se ona.

"Poput prenapuhanih balona su, kojima cijelo vrijeme prijeti igla, pa da poknu uz prasak i da se više nikada ne pokrpaju i ne napušu", reče i snažno ju pritisne uza sebe.

"Ukratko, puni su govana", konstatira Sana i rukom ga uhvati za penis.

"Ooo, daa!", morao se složiti ne skrivajući uzbuđenje. I u glavi i dolje. "Još malo pa bi moglo eksplodirati i nešto drugo."

"Misliš, eruptirati?!", ispravi ga.

"Jebeno - da!", nasmije se. "Bože, imam najpametniju curu na svijetu", vikne, prevrnuvši ju na leđa. "Gospođice, uskoro ćete biti - pojebani", kaže, držeći ju u "zarobljenom položaju".

"A - ha", reče ona, hineći posprdnost, u ovoj ljubavnoj igri "nadmoći", gledajući ga ravno u oči, pogledom koji mu je opet, iznova i iznova, oduzimao dah.



VI. TIHA (r)EVOLUCIJA


Prije nekoliko godina, samo nekoliko dana nakon što sam se vratio sa rada iz inozemstva, i imajući `čast` da upoznam (prije nego što su se razvukli po našim provincijama), globalizam, konzumerizam, hedonizam i robotizaciju ljudi `u svom najboljem izdanju`, moja draga majka zamolila me da odem umjesto nje (pošto je taj dan radila u suprotnoj smjeni), na prezentaciju nekakvih proizvoda za njegu tijela. Nije baš da sam izgarao od želje da odem, ali, ne imajući toga dana nikakvog pametnijeg posla, otišao sam tamo. Sjeo sam negdje u sredinu omanje dvorane i čekao da započne prezentacija. I prezentacija počne...Uz zvuke nekakve dance pjesme lik istrčava iz zadnjih redova prema naprijed u nekakvome funky / groovie ritmu; i tako, lagano si `začagavši` stigne ispred prvih redova, direktno pred pano za projekcije. Istovremeno, pali se projektor i na panou novčanica od 1000 dolara. Čovjek, očito u nekoj vrsti ekstaze, upita sve nas prisutne: `što vas motivira i pokreće u životu?` - nastavljajući bez da je saslušao odgovore - `I vi ćete imati mnogo novca u svom životu, zahvaljujući tome što ste se upravo SADA zatekli ovdje, sa nama`. Drugi čovjek, koji sjedi na sredini prvoga reda, glasno viče: `vuuuuou` i plješče fascinirano, gledajući u čovjeka pred panoom. Sve se to odigravalo u roku nekoliko sekundi.

Zbunjen (i moram priznati, lagano uplašen), pogledavam ljude oko sebe u namjeri da ću naići na pokoji izraz lica nalik na moje (u najmanju ruku zbunjeno), ali, ono što me još više uplašilo je to što sam, gdje god da sam se okrenuo, vidio samo gomilu ugodno iznenađenih, nasmijanih, razdraganih i čak nekoliko euforičnih lica, poput onoga od `plesača` pred panoom. Uglavnom, `plesač` je sljedećih pola sata dizao i spuštao glas, poput nekog mesije ubacivao riječi `imati`, `bogatstvo` i `pravo mjesto` na mjestima gdje bi neki vjerski fanatik vjerojatno koristio sintagme poput: `Izbavitelj`, `Kraljevstvo Nebesko` i `grupa odabranih` (nevjerojatno koliko su modeli `ubjeđivanja` danas gotovo istovjetni jedan drugom), a `mudre` glave oko mene sve klimale u savršenoj sinhronizaciji, nasmijavši se na `plesačev` smijeh, napravivši namrgođen izraz lica na njegovu tužnu grimasu dok je govorio o onim `neodabranima` - koji su same sebe `otpisali` tako što nisu htjeli postati dio tog, `veličanstvenog lanca`, kojemu ćemo, jelte, svi mi tamo prisutni, pripasti..- i sumnjičavo se ogledavali među sobom kada je `Veliki Plesač i Majstor Svog Zanata` konspirativno napomenuo, da se nada da u `našoj` grupi neće biti sličnih` pojedinaca koji ne shvaćaju svoju životnu priliku`, te se požurio napomenuti koje su povlastice ukoliko `odabrani` odmah, ali ODMAH, dadu svoj `cijenjeni potpis`, kojim garantiraju uzimanje (kupovinu) `najpovoljnijega` paketa proizvoda tvrtke po simboličkim, gotovo `komisionim` cijenama.

Nakon što bi `odabrani` uzeli određeni paket, oni bi u što kraćem roku trebali pronaći nekoliko vlastitih `mušterija` koje bi došle na slijedeći sastanak `tvrtke` i uključile se svojim novčanim upisninama i (naravno) kupovinom proizvoda u `uzak krug odabranih`. Čuvši sve to iz " plesačevih " usta, dobio sam volju da odmah ustanem i kažem po domaći: " Te...pa zbogom...i hvala za kruške ", ali bijah preduhitren gomilom koja se počela dizati, ne da ode, nego da se što prije potpiše. Onaj drugi lik, kojega sam spominjao, cijelo je vrijeme vikao: `Tako je!!!!! " - ili - `Bravoooo!!!!!" -..ili jednostavno, vjerojatno njemu toliko tipično - `Waouw` (zazvučavši na trenutke kao neki čuko ostavljen ispred trgovine, koji tužno laje za gazdom), tako da ga je, tobože, ko fol, `plesač` morao nekoliko puta sa osmijehom `opomenuti` da malo `smiri strasti` te da `ga shvaća`, da je `lijepo biti tako sretan` itd. Uglavnom, odlučivši ostati još koju minutu da vidim kako će se ta `bureleska` odigravati, ostao sam potpuno ravnodušan kada je `plesač` zamolio svog bodritelja iz prvog reda da ustane i predstavio ga kao svog pomoćnika, pošto je dinamika cijele te polusatne parodije vodila k tome...

Uglavnom, upamtio sam tu lekciju za sva vremena.

Nekoliko godina kasnije, tj. prije mjesec / dva, pretraživanjem programa na tv-u, u Oprah Showu pronađem isti princip, no ovoga puta upakiran u sofisticiran bestseller koji je `okrenuo temelje moderne duhovnosti naglavačke` - The Secret. Gledam tu čistu konzumerističku i hedonističku prezentaciju `duhovnosti`, taj toliko viđen i predvidljiv scenario, gdje nekolicina autora - gurua, sjedi pored voditeljice i ekstatično govori o svom uspjehu i kako putem duhovnosti doći do cilja (čitaj: novca). `Trećim okom prema Wall Streetu` (kako je to jedan prijatelj izvrsno uočio), `meditacijom do dobitka na lotu`, `otvaranjem DNK lanaca za materijalno blagostanje`, `vizualizacijom do jahte`, `energijom do menadžera godine` itd., itd., samo su bizarne parabole jednog bolesnog stanja svijesti i uma, na koje očito nitko više nije imun. Najstariji zanat na svijetu - `duhovno prosvijetljenje`, neumorno gazi, svaki puta upakirano u drugačiji celofan, sa istim upakiranim paradoksom koji je nakon mnogo površinskih izmjena, od primarnog smrada, ljudima čak počeo mirisati.

Ne možeš biti, kako narod mudro kaže `i pošten i jeben` istovremeno.

`Univerzum daje`. Na ovom rudimentarnom načelu izgrađene su mase teorija, pretpostavki i `aksioma`, kako u što kraćem vremenu, uz nimalo truda ili uz minimalan napor doći do svega što smo ikada u životu mogli poželjeti. Odricanje je tu nešto što je očito, pogotovo u današnje vrijeme, postalo suvišno. Nevjerojatno koliko je teško za shvatiti da čovjek čista srca i iskrenih namjera, zahvaljivajući Univerzumu za svoje postojanje, biva cijelo vrijeme nagrađivan kvalitetom i ispunjenošću vlastitog duha. No, to je očito prejednostavno, jer nedostaje onaj primitivan ljudski faktor da se, kako narod kaže, od `pite napravi govno` i obrnuto. Zato je najbolji lijek, dokazan od raznoraznih gurua na temelju ljudske neinteligencije, nesposobnosti rezoniranja, nedostatka ikakve dinamike vlastitog duha, nedostatka spoznaja i percepcije, usljed nelogike i gluposti, kao i sveprisutne gladi za eklektikom i paradoksalnošću, da se mistično uvijek banalizira a banalno mistificira. Na taj način, vuk (guru, trgovac `duhovnošću`) ostaje sit, a ovce ( preko 90 posto sujetne, licemjerne, egoistične i ignorantne populacije ) na broju.

Gledajući bivše robijaše, prodavače automobila, marketinške stručnjake, kako blistavih osmijeha pričaju o svom `velikom` uspjehu kod `krave muzare zvane Univerzum`, cijelo vrijeme napominjući stadu u elipsoidnim redovima pred sobom: `I vi možete uspjeti, i vi možete biti poput nas`. Čovjek iz publike kaže da sa ženom nije vodio ljubav godinama, ALI, nakon odgledanog dokumentarca The Secret on je odmah navalio na ženu (bit će da problem stvarno nije bio u čovjeku...), što je cijelu dvoranu studija nasmijalo, da bi jedan od protagonista, to jest pisaca te famozne i nadasve impozantne knjige, uperio kažiprst sa podignutim palcem u čovjeka, namignuvši mu, kao da mu govori: `Ti, lave...lavčino...tigre` ili u krajnjem slučaju: `Nestaško`.

Kako god da se okrene, pred očima milijunskog auditorija širom svijeta, odigravala se žešća debilana, toliko predvidljiva u svojoj ispraznosti, plitkoći te očitom cilju zbog kojega je sva ta farsa - ta parada gluposti i teatar apsurda i oksimoronstva, od pisanja knjige, promocije te `slučajnoga` planetarnoga uspjeha - i pokrenuta. Da li se pored upakiranog smrada nalazi Oprah ili pano i novčanica od 1000 dolara, u suštini, potpuno je nebitno. Da li je mjesto radnje u velikom američkom megapolisu, malom balkanskom gradiću ili zabitom bliskoistočnom selu, opet je u suštini nebitno. Bitno je, da sklad trgovaca i kupaca nikada ne gubi na svojoj blještavilosti i glamuru, kao i na intenzitetu. Kada `wishful thinking` postaje cilj, umjesto sredstva (kako je to Oprah mudro primjetila), proces, koji mora postojati i put koji se mora prijeći, gube na formi i na onom stvarnom intenzitetu, što dovodi samo do iluzije učinka i onoga što pravi učinak u svojoj esenciji ustvari jest."

Zastane na trenutak i zagleda se kroz prozor. Djevojka iz drugoga reda kao da je čekala priliku da Zahr napravi neku kratku stanku između čitanja.

"Profesore?"

"Izvolite", Zahr pogleda u smjeru djevojke.

"Treba li čovjek biti potpuno lišen bilo kakve ugode i voditi život pun odricanja?"

Ovo je bilo dobro pitanje.

"Pokušat ću vam odgovoriti što kraće, uz nekoliko digresija", reče.

"Ovako...Kosmos daje čovjeku onoliko koliko mu je potrebno - naravno, prema mom skromnom mišljenju - da preživi i da pronađe svoj unutarnji Put. Kosmos nema nikakve veze sa kreditnim karticama, dobitkom na lotu, vilom na Havajima ili bilo kojim drugim oblikom materijalnih prohtjeva, stvorenih u suradnji sa vrijednosno / materijalnim monetarno demonskim entitetom. Sve argumentacije u nastojanju da se opravda `ugodno sa korisnim` su zavaravanje samih sebe i ništa drugo nego odraz vremena u kojem živimo. Čovjek se mora prelomiti od nastojanja da prevaziđe ugodu a ne da istoj konstantno teži, pošto ugoda, po meni, suprotno odricanju, ne ide dalje od domene niskih samonametnutih strasti. Ovdje ne mislim na `ugodu` kao težnju da živimo bez boli i bez patnji, već na konstantno i opetovano uzmicanje pred bilo kakvim preprekama i zatvaranjem u iluziju pod okriljem najnižih poriva. Ne kažem niti da je druga solucija asketski način života, ali poniznost u nastojanju da se živi najjednostavnije što se može a u istom obliku i najdostojanstvenije, predstavlja onaj izazov, koji je meni osobno nešto malo uzvišenije od pukog odjeljivanja materijalnog od materijalizma ili materijalnog blagostanja od trčanja za materijalnim dobrima. Još jednom da napomenem: meni je ovo pretakanje iz šupljeg u prazno po načelu sklapanja kompromisa sa `realnosću`, slikovito izraženog `držnjem glave u pijesku i, u klečećem položaju, dupeta usmjerenog prema zvijezdama.

U vezi svega što se radi na transcedentalnom planu, ne prestaju me zbunjivati `utabana` načela usvojenih obrazaca tuđih `kredibilnih` načina djelovanja, što opet dovodi do zatvaranja u manji kolektiv `znalaca koji prate utabane staze` dok im gurui pokazuju put. Sjećam se da sam se jednom susreo sa najapsurdnijom konstatacijom koju ću pamtiti kao `bullshit advise of the year`, kada se među gomilom `produhovljenih` ljudi povela polemika, što to zapravo znači kada netko osjeća da je `van prostora i vremena` i kada pojedinci vide i doživljavaju `stvari` koje su van spomenutog prostora i vremena. Kada je jedna osoba napomenula da ona već duže vrijeme osjeća te `simptome`, druga osoba, inače strahovit zagovaratelj `onostranog`, ukazala je na problem stresa, deluzija i problema sa vidom te posavjetovala prvu osobu neka ode k ljekaru. Mistifikacija banalnog. Banalizacija mističnog.

Ista paradoksalna banalnost vrijedi kod većine slučajeva `duhovnog rasta sa hotelima za odmor, saunama i maserima`, kao pandan duhovnog snobizma i duhovne hipokrizije koji traže uporište u broju pobornika istoga. Balkanski kantautor Štulić divno je rekao: `Oj Balkane sa Evropom na usnama`, a ja bi to malo obradio i prilagodio današnjoj `duhovnoj ekspanziji` i rekao: `oj matrikse sa transcedencijom u mislima`.

Ovo ja nazivam `new ageom` i banalizacijom božanskog i svrstavanja u najniži ljudski poriv za `ugodu`, u stvari, termin za potpunu inertnost uma, odsutnost duha i prepuštanje tijela onome što ostaje nakon supresije duha i uma. Blagostanje u kontekstu financijske neovisnosti podsjeća me na zvučnu kulisu neke reklame za banku ili trgovački lanac. To je ono sto me nekad tjera da plačem i smijem se u isto vrijeme. Prava duhovnost je odbacivanje svega materijalnog; a `meditirajmo za poslovan uspjeh` , `deprogramirajmo se za dobitak na lotu`, `otključavajmo se da dobijemo povišicu` podsjeća samo na izlizane floskule
raznoraznih `duhovnih vodića` pod zajedničkim motom: `kako matriks oplemeniti iluzijom transcedencije i pritom zaradit na naivcima`. Odmah se sjetim `duhovnjaka` iz ovih krajeva koji su `u najvisem stanju buđenja` pozivali ljude u raznorazne `lance sreće i novca` ili im naplaćivali sam `ulazak u njihovu blizinu`. Odurno, odvratno i vrijedno svakog prezira.

U filmu `New Age` Michaela Tolkina ta tematika `duhovnosti sa materijalnom pozadinom` vrlo je lijepo obrađena. Ako vam Kosmos i `da` pare i bogatstvo, dat će vam ih samo da vas testira i podvrgne kušnji, na kojoj većina, ionako - pada.

Na žalost, danas je, u doba nevjerojatnih širenja informacijskih horizonata i sveopće dostupnosti, plafon iznad ljudskih glava niži nego ikad. Blažena ona planeta i ona civilizacija u kojoj su najveći problemi oni koji se najviše isturuju kao takvi.

Nisu li se i Schopenhauer i Aristotel složili u jednom, da `samo budala srlja ka ugodi, dok se mudar čovjek kloni boli i zla`?!

Bitno da svi mi ispijamo crnu šalicu `utjehe` koja zatvara treće oko i onaj `blaženi` dim koji hrani sam ego. Oni koji puše, ionako nesvjesno i na pogrešan način rade sa energijom vatre, koja se zatim na pogrešne načine raspoređuje i djeluje u njima negativno na njihov reproduktivni sustav, dok oni koji piju kavu i slične napitke koji u sebi sadrže kofein i srodne supstance, prekomjerenim uživanjem djeluju negativno i kroz godine pogubno na svoj cirkulatorni sustav.

Svi smo mi na određene načine demonizirani, usljed vlastitog neznanja. Dodatna `plodna tla` za daljnju, učestaliju i intenzivniju ili dugotrajniju demoniziranost, potrebna su jedino ili krajnjim neznalicama ili budalama.

Žalosno ali istinito, koliko su se tisućljećima uzdizala dva banalno / pseudomistično nebulozna aspekta kakva danas zaokupljaju veći dio zemaljske populacije. Prvi aspekt je `oglušavanje` na negativno, i pokušaj `perceptivnog skoka` za tisuću stepenica, zanemarujući da izmedju nas i Izvora postoje mnogi čimbenici kojih trebamo biti svjesni i gdje vlastita ignorancija može dovesti do velikih zastranjenja, kojih se opet ne mora niti biti svjestan, ali koja će se kroz život itekako osjetiti. Drugi aspekt je simpatiziranje negativnog i traženje `kompromisa` između `dobra i zla`, zaobilazeći svjetlosnim godinama samu esenciju navedenih sintagmi, uzimajući kao diskurs tobožnju `sredinu dualnog`, dok suština ostaje zakopana u negativnom, ma koliko da se to negativno činilo simpatičnim. Opet, radi se o ignorantnom pristupu usljed `oglušavanja` na pozitivno. Na prvi način djeluju religije, pseudoreligije nastale `ženidbom` istoka i zapada (uključujući New Age pokret), te razne sekte. Na drugi način djeluju različiti `okultni`, `magijski`, `ezoterijski`, `sotonski` pokreti, kultovi te razni drugi psihopatološki i solipsistički načini interpretacije `vječite problematike dualnog`.

I jedno i drugo nastaje kao posljedica višegodisnjeg građenja vlastitih asocijacija na temelju projekcija koje su došle izvana, različitim načinima i metodama i usljed nesposobnosti pojedinaca da se otrgnu od utjecaja proiciranih asocijacija, gdje se kao `rezultat` pojavljuje `koktel` negiranja pozitivnog i simpatiziranja negativnog, i obratno. Svaki iole osvješteni pojedinac zna i osjeća gdje prestaje jedno a počinje drugo, dok ostali usljed ko zna kakvih nametnutih asocijacija, loših zivotnih iskustava, frustracija, programa, ogorčenosti, manipulacija ili jednostavno usljed nesposobnosti elementarnog rezoniranja, kako područja jednog i drugog, tako i granice (granica) između njih, nijansi, stupnjeva i međustupnjeva u jednom i drugom, kao i u onome sto ih odijeljuje. Stvari su ovdje jasne i jednostavne kao dan, jedino je problem u lošoj percepciji (tj. nedostatku iste i u projekciji), neznanju te posljedičnim čimbenicima koje sam naveo.



Četiri: Put


"Stani, stani, stani...Vrati se malo, molim te, do podnožja", vikao je Ksander nadglasavajući astralni vjetar.

Xeron se nasmije te ga u trenu vrati u samo podnožje građevine koja se protezala kroz dimenzije i čija veličina je Ksanderu tek prije nekoliko posjeta postala sve manje zastrašujućom.

"Ludilo...Ludiloooo!", vikao je nadglasavajući vjetar, lebdeći u kraljevski plavom oblaku ljubičastih magenta kontura koje su se ispreplitale kroz Ksanderu još uvijek nezamislive nijanse ledeno plave, svijetlo modre i zelene boje. Promatrajući kako cijeli poprima svijetlo zelenu boju, skakao je i vrištao poput djeteta po zraku Univerzuma obojenog u boje samoga Apsoluta.

"Ovo je astralni blagoslov. Ovo je jebeni astralni blagoslov!", vikao je iz sveg glasa, mašući rukama razuzdano, nalik na nekog pobornika narodne glazbe sa prostora Balkana koji pokretima kaže: "Ma nek se nosi sve u `onu stvar`, koliko sam sretan!"

"Ksandere", poruči Xeron blago, šaljući mu mentalnu poruku, "smanji doživljaj. I bez izraza koji simulira porive u materiji, može se sasvim pristojno opisati ova neviđena ljepota.

"Oprosti", reče Ksander, jedva mu od uzbuđenja obrativši i najmanju pažnju. "Idemo dalje, može? Do vrha. Do vrhaaaaa!!!!!"

"Ajde...", pošalje mu poruku uzdišući u mislima (ako bi se to tako moglo nazvati) misleći: "Hijao", na opće radosno raspoloženje svoje rase koja se rijetko kada zabavljala u toj mjeri kao pri njegovim izletima sa Ksanderom. Svaki Ksanderov polazak na piramide značio je za njegovog `bebysittera` Xerona, da sa svojom nižom simultanošću mora u pristojnoj mjeri pokazivati onu vrlinu, po kojoj su Sibius Anari poznati diljem Univerzuma - beskrajnu strpljivost.

"Do vrha", pošalje poruku, napravivši mentalnu gestu prema svojim sunarodnjacima, koja bi se mogla opisati kao namigivanje.



VII. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Dragi moji, došli smo gotovo do samog kraja predavanja", reče Zahr prekopavajući po papirima, ne bi li za sam kraj izvukao nešto sa rezimirajućom poantom. Nasmije sa kada nađe jedno od Leonovih pisama.

"Za kraj, pošto je više od polovine materijala zbir, kako mojih, tako i razmišljanja jednog anonimnog studenta, bilo bi lijepo da u tom tonu i završim današnje predavanje, pa ću ovo preostalo vrijeme iskoristiti da pročitam jedno od pisama neimenovanog studenta."

"Prije nekoliko mjeseci, dok je na mene pokusan napad energijom (ne astralni napad entitetom ili entitetima, jer ih razlikujem), misli su mi automatski krenule drugim tokom nego sto su `plovile` tijekom cijeloga dana, `prebivajući` manje više u domeni matriksa / kontrolnog sistema. Misli su se, nakon tog trena, počele oblikovati u jednu novu spoznaju, da više vrijedi taj jedan momenat i tren od svih onih dnevnih iluzorno / samonametnutih stvari koje sam automatski izvršavao bez trunke kreativnog impulsa i bivao polagano crpljen od mase entiteta koji su mi se našli u blizini; samo zato sto sam autosugestivno stvarao kompromise sa sobom, radeći dosadne i neispunnjavajuće radnje koje nisam želio (sugerirajući sebi, da ih u stvari, želim). Ovom prilikom, moj dubok naklon osobi koja je usmjerila svoje misli ka meni i svoju negativnu energiju pokusala ostaviti `pred mojim vratima`, jer na mene je to imalo tarapeutsku vrijednost. Jednostavan primjer kako i negativno može ispasti pozitivno.

U trenutku dok pišem, blizu i malo dalje od mene nalaze se razne svite entiteta, a tako i kod svakog, htio si netko to priznati ili ne. Pitate se zašto ovo spominjem? Ovako..Većina depresija, iznenadnih promjena stanja svijesti, raspoloženja, fizičkih manifestacija i ostalog, nastaje zbog energije ili direktnih djelovanja (opet energija) raznih entiteta koji su se zatekli u nasoj blizini (namjerno ili `slučajno`). Uzmimo jednu narodu najprihvatljiviju mogućnost...da trenutno u našoj atmosferi obitava nekoliko stotina tisuća `duša`, koje zbog kojekakvih razloga jos nisu `otišle` na kontemplacijski nivo, već lutaju i svakodnevno `prodju kroz nekog` ili dođu u nečiju blizinu, što se osjeti na razne, pretežito benigne načine. Što je entitet `veći` i `snažniji`, to jače i intenzivnije djeluje na nas. U svijetu je mnogo slučajeva ljudi koji su poludjeli nakon višegodisnjih eksperimentiranja sa magijama, ne bi li svoj planetarni život `poboljšali` raznim `kolaboracijama` sa `višim` negativnim entitetima.

Smatram da je primjer raznih šizofrenika također bitan, pošto se većinski radi o ljudima koji su na ovaj ili onaj način od rođenja ili malih nogu `maltretirani` od raznih negativnih entiteta. Ljudi koji su to počeli saznavati i čije spoznaje su počele dovoditi do `faznih momenata` kretanja prema Transfiguraciji, obično zapnu o kamen vlastitih predrasuda, pošto mnogi ne mogu prihvatiti da NE POSTOJI jedan i univerzalan Put, već mnogi putevi koji su dio Puta. Netko ce doći do nečega pomoću reikija, netko joge, netko meditacije, netko pomoću raznoraznih tehnika vizuallizacije ili zvuka, netko pomoću čitanja knjiga, a netko pomoću razmisljanja, dok će netko doći pomoću `ničega`, samim svojim predstavljanjem i bivstvovanjem onoga sto on / ona ustvari JEST.

Do Izvora tisuće putića. No, uprkos predrasudama `ciji je Put, ONAJ. pravi`, ljudi koji su zakoračili na Put Transfiguracije prepoznat će u drugima same sebe, za razliku od većine, kojoj `najelementarnije` i `najednostavnije` stvari, neće biti jasne i koji ce vući reference sa iskustvom i vlastitim asocijacijama proizašlim iz kolektivnog načina razmisljanja, djelovanja i osjećanja. Gluhom čovjeku, koji je gluh od rođenja, možeš objašnjavati što je to glazba, rođenom slijepcu što su boje, nevinom čovjeku kakav je seks a onom koji nikad nije probao čevape kakvi su čevapi. Dok se ne ISKUSI, NE ZNA SE i može se samo nagađati i pretakati iz šupljega u prazno. Dakle, svakodnevno dolazimo u kontakt sa svim i svačim, ali doslovno sa svim i svačim; od energije drugih ljudi i simultanih postojanja drugih ljudi, do naših vlastitih simultanih postojanja, raznih nižih i viših entiteta, programa, manipulacija i jos mnogo toga, što je van domene naše percepcije i naših fizičkih osjetila.

Kao što je nekima od vas poznato iz razne duhovne te metafizičke literature, eterično tijelo `ispunjava` oblik fizičkog, sve dok se čovjek ne osvijesti i sve dok eteričko tijelo ne `obujmi` fizičko tijelo. Prilikom bilo kakvog napada sa energijom, djeluje se na `zatvaranje`, tj. težak ili potpuno spriječen protok energije u pojedine dijelove eteričkog tijela, koje mi zovemo čakrama.

Treba povući granice izmedju utjecaja magije, astralnih uzurpacija i programa, ELF-a ( extreme low frequency - ekstremno niskih frekvencija) i HAARP-a ( tehnologija za promjene kako vremenskih prilika, tako i promjene u čovjekovom raspoloženju; koja djeluje pretežito putem niskih frekvencija) koji nas svakodnevno `zapljuskuju`. Gurdjieff je odavno rekao jednu empirijsku vrednotu koja glasi: `čovjek u svakom trenutku mora biti svjestan sebe, svojih misli, svojih osjećaja i svojih postupaka`. U protivnom, programi čine svoje. Kada covjek počinje stvari doživljavati ne onakvima kakvima ih on smatra da jesu, nego kakve one STVARNO jesuu, dolazi do zaprepasćujućeg otkrića da u novoj sferi postoje nova pravila igre, kojih u staroj sferi nisu bili svjesni i koja su percipirali i doživljavali na različite načine. Tu više ne pomažu nikakve autosugestije niti sugestije drugih jer `u jednoj koži ne živi vise njih, već samo jedan`.

Strah od novih odgovornosti, novih osjećaja, drugačijeg tipa razmišljanja, novih spoznaja - ali i od potpune spoznaje novih problema i prepreka - postaje toliko jak, da pojedinac sam počinje otvarati sebe prema raznim programima i manipulacijama, svom se silom želeći vratiti na staro, proklinjući Morphiusa ( jednog od likova u filmu `Matrix`, u ovom slučaju svoje duhovne vodiče i učitelje i svoja viša simultana postojanja), što mu je `dao pilulu za Stvarnost`. Najviše shvaćamo ono što mislimo da shvaćamo najmanje i obrnuto. Ono u čemu smatramo da smo najmanje napredovali, napredovali smo najviše i obrnuto. Na suptilnom planu to je vrlo često upravo tako. Najveća obmana kontrolora (viših i nižih), poslije one tisućljetne (holografske), je upravo davanje svih informacija van (pretežito putem interneta), pošto, poznavajući ljudsku psihu i mentalne obrasce (obrasce programa i manipulacije), nije bilo tesko zaključiti da će i ono malo potencijala potpasti pod utjecaje raznih `dark occult / alien` ili po drugoj strani `light / love / alien` skupina i grupacija koje neće vidjeti prst pred nosom, taman da se prst zadržao tamo cijeli zivot. Netko vidi, netko ne vidi; tako stvari idu i sve je to dio jedne više selekcije prema dalje, da se na razne načine dođe do balansa, kako individualnog, tako i kolektivnog. Sve ostalo - otpada; kako individualno, tako i kolektivno.



Tako bi nekako sve i trebalo izgledati, ukoliko se naravno radi o obrascu vlastitog samorazvoja i ukoliko se time ne utječe na tuđu slobodnu volju. Recimo, ukoliko se netko želi ubit, ne bih mu baš rekao, samo tako, olako: `uradi to`. Suština stoji, iako je teško povući granicu između crnog i bijelog (ne mislim dualisticki, da se neki ne uhvate na to). U filmu `Crash` to je vrlo lijepo prikazano.

Ako nešto želim, da time upotpunim svoje iskustvo i svoje spoznaje, onda ću to i napraviti, ukoliko ću, naravno, biti u mogućnosti.

Ako nešto ne želim, a radim kompromise sa sobom, razvodnjavajući samu srž, teško da će se to odraziti progresivno na moju suštinu.

Ovdje smo dosli iskusiti fizikalnu realnost i sudjelovat iz prve ruke u uzajamnoj Kreaciji izmedju nižih i viših sfera. Mi NE MORAMO ništa što ne želimo, ali pro tome, mi moramo znati i paziti što želimo. Na putu (barem većine) slijeđenja četiri aspekta Stvoritelja - volje, mudrosti, ljubavi i kreacije (kreativnosti) ili, po nekim ezotericarima - nade, vjere i ljubavi, sami stvaramo ambijent u kojem biramo posljedice uzroka koje smo odabrali. Izmedju uzroka i posljedica nema kompromisa, već samo promjene uzroka ukoliko posljedica ne djeluje u skladu sa našom suštinom.

Iako, u Bringers Of The Dawn knjizi lijepo piše, parafraziram: `da ste znali što vas sve čeka ovdje, teško da biste se odlučili ovdje inkarnirati; a da spoznate sebe u pravom svjetlu i potencijalu, tesko da biste ostali ovdje`.

Ovdje smo, upravo zbog toga, da postojimo i da stvaramo živeći i djelujući prema Univerzalnim Zakonima - koji su kroz tisućljeća ljudske dekadencije i iskrivljene logike / stvarnosti, postali gotovo potpuno distorzirani, banalizirani i mistificirani u isto vrijeme i na različite načine - te da se, naravno, uzdignemo.

Naša vlastita seksualna energija, koja nas pretežito zarobljava u materiji, utječe na naš svakodnevni život, vrlo lako kontrolirana od viših i nižih astralnih, te nekih polufizičkih entiteta na mnogo višem stupnju svijesti od našega. Često, čovjek jednostavno treba zamoliti svoju seksualnu energiju da se umiri. Ako je program jak i energija postane neobuzdana, djelujući mimo našeg emotivnog i mimo našega intelektualnog centra, imajući težište samo u našem motoričkom centru, mi toj energiji jednostavno trebamo, u tom slučaju, zapovijediti neka se primiri. Ona je najzaslužnija u fizičkom postojanju za naše komplekse, frustracije, motivacije (i nedostatke iste), za nervoze i za agresivnost. Bez dvojbe da ona ponekad može biti i dobar pokretač, ali također i bez dvojbe da može biti velika kočnica čovjekovom napretku, pošto je ionako na razne načine infiltrirana u našem nervnom sustavu, djelujući na emocije i na misli. Ljudi, često i kada uspiju obuzdati podivljalu seksualnu energiju u sebi, na kraju pokleknu na `drugoj stepenici`, pred egom koji se počinje opirati oslobađajućoj energiji. Ista stvar sa oslobađanjem od materije, pa tako možemo povući mnoge paralele između seksualne energije i same materije. Nije upitno da kreacija nastaje kao naš odgovor na djelovanje Kaosa, ali ta, nazovimo je `posebnost Kaosa`, nije razlog da čovjek ne gleda dalje od tog stupnja i da postane, bude ili ostane - idiot.

Već sam napomenuo i poznato vam je da su Drakoi samo neke vrste reptila i to pod demonskim protektoratom, koji su - nakon raspada Atlantide, zajedno sa Crnim Svećenstvom - čiji se se utjecaj i moć kasnije infiltrirali u kulture Sumera, Egipta, Indije, Kine, Anatolije, Perzije, te raznih djelova Evrope i svijeta - održavali određene vrste rituala spajanja demonskog sa ljudskim, da bi se dobili kvalitetni nasljednici (Nefilimi) koji su u sebi nosili sjeme i ljudskog i demonskog. Stari zapisi su puni toga. Ti `Sinovi Bogova` mogli su u bilo kom trenutku u sebe primiti određenog demona koji je ostajao u tijelu i uživao u blagodatima fizičke realnosti (čitaj: seksu, perverzijama, vladanju, moći...).

Crno Svećenstvo, sve odreda inicirani demonski Magovi, utjecali su, da se polagano struktura moći širi i da određeni `Sinovi Bogova` pojačavaju svoju moć i šire svoju vladavinu. Neki ogranci reptila ovdje su bili samo posrednici, koji bi nadgledavali kako napreduje `premosćivanje` ogromnih anomalija izmedju fizikalnog svijeta i četvrte i pete astralne ravnine. `Sinovi Bogova` alias Nefilimi alias Shapeshifteri, NISU spoj ljudskog i reptilskog, nego ljudskog i demonskog. E sad, da li su neke od tih demonskih rasa više astralne reptilske rase?! Vjerojatno jesu. Bilo kako bilo, ti reptili / demoni, visoka su astralna bića, koja su putem određenih frekvencija (na kojima egzistiraju) uspjela zavladati dobrim dijelom fizičke realnosti (i to ne samo ovdje na Zemlji). Dakle, nema tu nikakvog `seksanja` alien fizičkih i polufizičkih reptila sa ljudskim ženama jer im smeta klima na Zemlji, pa bi oni sad, kao, malo htjeli potomke da vladaju preko raznih `agendi 2000`, `novog svjetskog poredk`a i ostalih eklektičkih pizdarija za djecu, domaćice i WOW (`World Of Warcraft` kompjutorska igra) frikove.

Ljudi se često pitaju, ukoliko postoje viši entiteti, zašto nam ne pomognu da se `izvućemo` iz ovog teškog života. Neka nam barem pošalju nekog učitelja. ne neke `fiktivne` i `tamo neke astralne`. Fascinirajuće je, kako ljudi odmah idu na `loptu` potpune banalizacije i besmislenosti. Zašto bi viši oblici postojanja poslali učitelja od krvi i mesa? Da nosi naš teret? Da živi zivot umjesto nas? Koja razlika između učitelja koji nije u fizičkom obliku i učitelja koji je u fizičkom obliku? Zar Buda, Isus, Ašjata Šimaš i mnogi drugi inkarnirani viši entiteti u fizičkom obliku nisu bili dovolnji da otvore oči, onima, koji su, naravno, htjeli da im se oči otvore?! Nista ne dolazi olako i treba poštivati i najmanje `hintove sa neba`, a ne se nadati da će netko nekoga povesti za ruku i objasniti mu sve tajne njega / nje, kao i sve tajne Univerzuma. Ima takvih mnogo danas u svijetu, a nazivaju se pripadnicima sekti, religija, gurua i imaju velike sličnosti sa pticom nojem i simbolikom `glave u pijesku i dupeta prema zvijezdama`. Ako je `druga` strana, nekog, na određeni način `inicirala / aktivirala`, onda neka ta osoba bude zahvalna na tome i pokuša poraditi na samoj komunikaciji sa vlastitim višim `nevidljivim` učiteljima i duhovnim vodičima, jer smatram da bolje učitelje neće naći.

Ako se svaki dan u isto vrijeme događaju određene energetske anomalije u organizmu, umu ili osjećajima, moglo bi se raditi o određenim energijskim fluktuacijama, koje mogu biti uzrokovane kako vanjskim, tako i unutarnjim utjecajima. Meni je recimo, svaki dan senzibilno razdoblje kada sumrak prelazi u noć, jer počinjem osjećati lagane promjene i oscilacije u srčanoj i čeonoj čakri. Fluktuacije mogu nastati ako u se u određeno doba dana radi svakodnevno isti `ritual`, na primjer, ispijanje kave, odlazak u dućan, pauza za cigaretu, čašica vina, slušanje glazbe itd. Ili ako se u određeno doba počne raditi nešto, što je suprotno onome što se radilo do tog trena, primjerice, nakon dolaska sa posla i rađenja nekih drugih stvari, gdje umu, emocijama i tijelu treba određen period da `provare` i usklade u sebi energiju do tog trena i pripreme čovjeka na novo stanje. Senzibilnije osobe to prilično intenzivnio i jako osjećaju. Također se promjene mogu dogoditi ako osoba, koja je provela određeno vrijeme sama, dođe među ljude ili dobije goste, ili osoba koja je bila među ljudima ostane sama.

U rijetkom okolnostima, može se dogoditi da netko namjerno u određeni dio dana fokusira misli ili energiju prema nekoj osobi, ali, mislim da su to stvarno rijetke situacije i da sigurno ne bi trajale duže od nekoliko tjedana ili mjeseci. Opet, sve je moguće...

U vezi samih dogmi u slučaju ljudskih ovaca, nažalost, ja se slažem sa svim religijskim i pseudo religijskim konceptima idolopoklonstva i pravljenja `svetaca` od spammera koji mrvice kolača prezentiraju kao cijeli kolač, pošto oni koji ih puše, bolje - pretpostavljam - nisu ni zaslužili. Jednostavno, to ljudima, očito, treba. Kako je u Srednjem vijeku crkva određivala tko će biti Svetac, na temelju vlastite politike, danas crkva zajedno sa New Age mašinerijom rađenja biljaka iz ljudi, radi to putem vrlo jednostavnog recepta: `pronađi svoga idola i gurua, slijepo mu vjeruj i stavi svoj um, osjećaje, tijelo i sam život i Duh, njemu u ruke`. Recept je vrlo jednostavan. Guru će pričati o samim lijepim stvarima i `otkrivati` desetke tisuća godina stare aksiome, dok će se biljke ispranih mozgova slijepo uhvatiti za `jedinstveno`, `neponovljivo`, `sveobuhvatno` učenje `velikog Učitelja`, `Učitelja nad Učiteljima`, od kojih, poneki, esenciju same `božanske ljubavi` prošire na više nivoa - meni i običnim `smrtnicima` potpuno neshvatljivih, između ostalog - i na čudne načine uspiju transcedentalno, zamijeniti - prema mojoj, vjerojatno, potpunoj ignorantnosti u vezi shvaćanja same `božanske moći` i `transcedentalne čistoće`, u dodirivanju svoje pastve za spolovila - sa pederastijom i napastvovanjima, osvjedočenima od nemalog broja svjedoka."

Zahr upali projektor te stavi na njega foliju sa ispisanim linkom:

http://home.no.net/anir/Sai/enigma/SaiSex.htm

Pričeka pola minute i ugasi projektor.

"Pretpostavljam da je doslovno tumačenje simbolike `utjelovljenja Boga` u ljudskom biću, rezultat potpunog zaobilaženja epistemologije, kako samog gurua, tako i njegovih zaslijepljenih sljedbenika, koji će naprosto `svršavati` na izjave tipa: `ja sam ovaj`, `i ti mozes postat ovaj`, `svi smo mi ovaj`...itd. I Ivan Pavao Drugi širio je ljubav i ljudi su ga naprosto obožavali. Katolički guru izazivao je pravi trans kod masa, prozborivsi nekoliko prosto složenih rečenica na svim jezicima, tipa: `volimo jedni druge`, `budimo jedni uz druge` i slicnim floskulama među ljudima `širio` mir, razumijevanje i toleranciju. To što je bio, prema, tragično preminulom Milton William Cooperu (u knjizi Behold The Pale Horse) za vrijeme WW2 (Drugog svjetskog rata) jedan od najaktivnijih prodavača bojnih otrova (Zyklona B) - u periodu dok je radio za njemačku tvornicu IG Farben - za koncentracijske logore, nije niti toliko bitno, prema svim onim izjavama o `bratstvu i jedinstvu`, `ljubavi`, `blagostanju` i ostalim floskulama o kojima svaki čovjek koji je `uključio mozak barem na jedan`, zna barem toliko koliko i sam `širitelj` i `nuditelj` ljubavi i istine.

Dakle, nije toliko problem u guruu, koliko u ispranim mozgovima koji jedva čekaju da se pojavi `još jedan sa neba`, koji će misliti umjesto njih, raditi umjesto njih i općenito živjeti umjesto njih, dok ce njima preostati jedino mantra `love is in the air, penis is in the ass`. Takvi moderni Eloi volit će jedni druge, jest voće, smijat se i zabavljat i, možda se malo začudit, ukoliko zatrube morločke sirene i najave da neka se `hrana puna ljubavi` pripremi da bude pojedena. Pesimist će reći da je polje puno govana, dok će optimist reći da iz hrpe govana raste prekrasan grm ruža. Objektivno, postoje i govno i ružin grm, koji, usljed vječite bolesti somnambulizma, dovode do viđenja ili samo jednog ili samo drugog. i vjerovanja samo u jedno ili u drugo. Tražiti esenceju u ružinom nektaru, bez ikakve predodžbe o govnima oko ruže ili barem o trnju na ruži, je samo bezglavo skakanje u `euforicnu` jamu iluzije. Nista više...Ništa manje... Samo glava u pijesku, koljena na zemlji, dupe naguženo prema zvijezdama...

Štulić, onaj balkanski pjevač i kantautor, jednom je divno rekao: `Ljubav je ono zbog čega se gine, do ljubavi se tesko stiže`, pa nije bio nikakav samoprozvani Avatar niti išao balkanizirati i banalizirati epistemologiju.

Ja znam da je sve ovo vrlo nezahvalno područje sa tisuću različitih aspekata vjerojatno iste stvari, ali brkanje Eminema sa Metallicom, techno DJ-a sa Mozzartom a dvotaktni motor sa unutarnjim sagorijevanjem sa zvukom violine i mudro zaključit da se radi - o potpuno istoj glazbi ili istim zvucima, po mom mišljenju, je daleko ispod razine ignorantnog.

U argumente, eklektiku i paradokse, kao i u dinamiku rasprave, da ne ulazim...

`Wishful Thinking` (poželjno razmišljanje) nije isto što i kreiranje vlastite stvarnosti. Ako netko misli da ljudi oko njega ne postoje i ode živjeti u kolibu na brdu i uči svoju djecu da ljudi ne postoje, oni su izgradili vlastitu iluziju a ne vlastitu stvarnost. Građenje vlastite stvarnosti moze započeti tek kada čovjek postane svjestan stvari koje ga okružuju. Daklem...prvo se mora naučiti puzati da bi se moglo hodati i hodati da bi se moglo trčati. Sve ima svoj proces. Kako dijete nije svjesno većine stvari koje ga okružuju, tako čovjek unutar `kontrolne strukture`, nije svjestan stvari koje ne može osjetiti sa bazičnim čulima (tj. može, ali rijetko).

Čim otvorimo prozor, odemo u dućan, odemo pred kuću (zgradu), nalazimo se već na "otvorenom" za razne potencijalne uzurpacije. čim kažemo nekom: `dobro jutro`, događa se transfer energije. Ponekad ne stignemo jos ni otvoriti oči kako spada i razbuditi se, a već na nas utječe masa raznih influenci i faktora, kako pozitivnog, tako i negativnog karaktera. Ukoliko se u umu, srcu i tijelu ne dogadja svakodnevno čišćenje i `provjetravanje` nekoliko puta na dan, energija se nakuplja i taloži. Sve to `priziva` svakojake astralne, poluastralne i fizičke svite na "`švedski stol` i nikakva psudo katoličko dogmatska načela tipa: `mi, ljubav i Bog - ostalo je hereza` ili `ako ja mislim da nečeg nema onda toga nema`, ne prolazi i pada u vodu, zadržavajući se samo u okvirima vlastite ignorancije i hipnotiziranosti.

Religije i post religije po tom su pitanju napravile slonovski posao programiranja većine kako `antipod nema nikakvog utjecaja`, klanjajući se pritom upravo antipodu, misleći da se bore protiv istog. Bilo bi dobro da se oni koji još nisu zakoračili van sfera vlastitih paradoksa, malo prouče značenja izraza: `kušnja`, i `patnja`. Naravno, van kleričkog konteksta. U `Poslanici Korinčanima` lijepo stoji, da `svakom tko krene Kristovim Putem (alegorija na Put Transfiguracije) stare stvari postaju suvišne dok sve ostale stvari postaju potpuno nove`.

Samo negiranje postojanja nečega sa čim se netko nije susreo ili nema nikakvih informacija i spoznaja o tome, nije nista drugo nego - negiranje, dok se bilo kakvom suočavanju sa problemima onih, koji su odmakli od stadija negiranja, treba pristupiti zaobilazeći klasičnu zamku tuđe projekcije i vlastitih asocijacija na iste projekcije.

Einstein je mudro rekao: `Ne mozes riješiti problem koristeći isti način razmišljanja koje je stvorilo problem`.

Također, bez propitkivanja nema ničega.

Jedna osoba jednom mi je rekla da je `put duhovnosti put boli`. U ono vrijeme to mi je bilo smiješno. No, stvari tako stoje. Bez muke nema nauke. Kao što je rekao - od Gurdjieffa štovan - Nasradin Hodža, veliki mudrac:`Ako se voliš sanjkati, moraš voljeti i gurati sanjke`.

Noge trebaju biti na zemlji, glava u zvijezdama. Većini su noge na zemlji u klečećem položaju, dupe okrenuto prema zvijezdama a glava u pijesku. Zato se i događa da se ljudi grupiraju, sektiraju, guruiraju, ovčare, oboriraju i rade svakojake stvari koje su u potpunoj suprotnosti sa ljudskom suštinom. Instant napredak i instant učenje ne postoje, a dan protekao bez borbe samo je iluzija napretka.

Čovjek treba svakodnevno imati određeni dio dana za samoću i razmišljanje. Da li će to raditi kod kuće, u prirodi ili gdje već, ovisi o pojedincu. Među literaturom koja se čita i proučava, trebaju se tražiti poveznice, a ne se opterećivat oko anomalija koje su u suštini trivijalne, ali nekom čudnom logikom predstavljaju kamen spoticanja kod većine ljudi.

Sve titra i kreće se, tako da je preklapanje raznih dimenzija / gustoća i prolazak jedne kroz drugu itekako moguć. Ako mi i mravi nismo na istome mjestu (osim ukoliko netko ne živi u mravinjaku) nisu niti astralne / eterične i fizičke ravnine. Iako je `mjesto` jako elastičan termin za astral. Najveće tajne leže u drevnim i mističnim knjigama. Sve ovo moderno je samo šturo objašnjavanje, lišeno simbolike za nešto, što se ne može riječima prenijeti; već bi jedni drugima trebali slati mentalne slike i spoznaje, od čega je prvo još i moguće, ali drugo, za sada - definitivno nije.

Život kakav danas živimo potpuno je u neskladu sa Univerzumom i sa muško / ženskim aspektom Univerzuma i energijama na čijim principima djeluju spolovi. Žena sve više i više postaje uspavani, a ne ono što joj je suština, a to je da bude pasivni element Univerzuma i nositeljica frekvencije Boginje Isis; u gnostici, platonizmu, valentinijanskoj religiji (gnostika), helenističkoj filozofiji, ranom kršćanstvu - Sophia, u `Andromeda Kronikama` Alexa Colliera - Iss Nes, u nordijskim Runama - Isa, u Kabbali - Ain Soph koja djeluje preko Binah, u hinduizmu - Brahma itd.. Samo spajanje žene i aktivnog negativnog astralnog elementa, predstavlja stvaranje novih dimenzija (donji astral), preko kojih demoni imaju direktnu kontrolu na niže fizikalne ravnine kojima su fascinirani. Zbog toga nastaje `progon iz Raja` i zbog toga se poremetila kozmicka ravnoteža između aktivnog (muškog) i pasivnog (ženskog) principa, dovodeći do disbalansa nižih i srednjih astralnih ravnina, zajedno sa gornjom fizičkom (našom). Zbog toga je nastalo komešanje u redovima Seraphima i Kerubima i zbog toga se riješilo da se u fizičku ravninu spuste Henok / Enoch / Kether (glas Jednog - muški princip) i Isis kao Shekinah (ženski princip) i da kroz inkarnacije poprave stvar i spriječe sve veći broj demonskih bića da se utjelovljuje na Zemlji. Zbog toga su `Glasnici Bogova / Veliki Kozmicki Svetitelji / Ascendirani Gospodari` iz hijerarhija Anđela, Arhanđela i Principalitisa, te svih ostalih anđeoskih kasti, odlučili utjecati na fizičku realnost, održavajući balans između sklada i nesklada.

Govorim, naravno, prije svega, o Sirius A entitetima, koji, na svoj način, iz naše perspektive jesu neutralni (ima ih više polariteta..), ali iz kozmicke perspektive, da nema njih, ne bi bilo niti nas (opet molim da se prouče poveznice sa Collierom i Paa Tal rasom iz `Drakonijanskih Kronika`). Lavovi / Ari bića (možda drugo ime za Serafime, Kerubine i Thronose) konstruirali su Kristalnu Lubanju, da energija boginje Isis na što kvalitetniji način ispuni fizičku realnost i balansira je sa astralnim ravninama, popravljajući štetu nanijetu pasivnom dijelu Univerzuma. Ovo možda nekome izgleda kao bolesna SF / okultna uobrazilija, ali ono što ja smatram, je da ovo DEFINITIVNO nije igra, već borba da se na što bolji i bezbolniji način, postojanje ovog Univerzma privede kraju i određen postotak entiteta prenese / prijeđe u novi Univerzum. Dakle, stvar nije 3D prirode, već seže do samoga Izvora.

Također, da napomenem, da to što se radi zadnjih godina, sa takozvanim mentalnim programima i stvaranjem raznih seksualnih objekata, vrši se od strane Tajne Vlade i raznih zemaljskih agendara koji su povezani sa nekim frakcijama aliena (jednom humanoidnom, nekoliko greysovskih i nekoliko reptilskih koji žive u Zemlji).

Implantirani su potencijali. Nikakva većinska zemaljska populacija, već minorna brojka od jedan do dva posto ljudi, koji su sebi nose ogroman potencijal za kreiranje novih realnosti i novih Univerzuma. U implante su uprogramirani kodovi, koji na pojavu `zabranjene` misli, počinju aktivirati programe, tako da većina potencijala danas provodi vrijeme po ludnicama usljed `dijagnosticirane` šizifrenije, raznih paranoja, kompulzivnih poremećaja, neuroza i općenito svih mentalnih i zivčanih oboljenja. Implanti su najčešće postavljeni na mjestima u zglobovima (manji), trećem oku / pinealnoj žlijezdi (veći) i u srcu (najveći). Implanti nisu nikakve mesnate nakupine, nikakvi materijali, već minijaturna energetska čvorista koja na određene načine djeluju similarno crnim rupama u svemiru i na određene načine dovode do djelovanja mikrosvemira na makrosvemir. Izgleda da su potencijali sami `pristali` na to, da bi se selekcija postrožila do maksimuma a izazov pojačao različita iskustva (nikada nisam shvaćao `dosadu` i `mazohizam` viših bića da se manifestiraju i utjelove u nižem obliku, `natječući se`, tko će prihvatiti što `radikalniji` i `osebujniji` oblik `dobrovoljne` patnje...).

Pravila igre su ovakva: zamislite da ste nevjerojatno visoki entitet koji jedan dio sebe šalje na nepredvidiv i opasan put, ali, očito, nužan i potreban; i vi se spustite `tamo dolje`, svakim svojim iskustvom kreirate, poput tkalačkog stana, fragmente od kojih kasnije nastaju djelovi svjetova, dimenzija i Univerzuma, borite se sa entropijom koja se u nižoj realnosti manifestira kao vrijeme, dobijate prepreke na koje viši entitet ( vi u višem obliku postojanja) neće utjecati, sve dok ne probijete `bazični kod` i izadjete iz labirinta ili začaranog kruga, shvativši duboko u sebi, da ste sami sebe, u stvari, poslali na ovo putovanje. Posustanete li, ili ćete probati opet na istom mjestu u nekoj drugoj točki entropije, ili će neki drugi fragment vas otići na neko drugo mjesto, ubirući dijelove Ciklusa. Što ste veći potencijal, to će prepreke biti zešće...Ovo ne znači da će vas netko pretući na ulici, da će vas pokušati eliminirati svaki dan i da će cijeli zivot netko na vas utjecati tako da vas stavlja u bezizlazne položaje. To je samo u filmovima.

U stvarnosti, postoje sile koje kontroliraju na koji način pojedinac napreduje, sile koje čuvaju pojedinca od iskustava koje nisu dio njegovog puta i sile koje pokušavaju na sve moguće i nemoguće načine (i suptilne i grube), pojedinca odvlačiti od njegovog puta. Potencijal se stvara kroz inkarnacije, a polaritet kroz balans. Tako da, ovdje su jedna od prepreka implanti, niske frekvencije, vrijeme i programi; na nekoj drugoj, sličnoj planeti vjerojatno neke druge prepreke itd. Onaj tko je postavio implante, samo je dio "`birokracije` koja radi i izvršava svoj posao za nekog drugog, a taj opet za nekog drugog i tako u krug. Teško da ćemo tako lako za života, shvatiti sve tajne `kozmicke politike`, kada ne možemo shvatiti niti dio tajni svjetske politike, koja bi trebela biti puno jednostavnija. Danas nas mogu sasvim lijepo pratiti i satelitom. Ne trebaju nužno implanti za to, osim za programiranje neuro sustava te misli i osjećaja.

Sve teorije zadnjih nekoliko godina dale su van enormno mnogo detalja i istine, ali su se ( tko zna zašto, jel?!) ispreplele sa mnogo pizdarija i loših interpretacija.

Jedan primjer klasičnog programiranja prikazan je u filmu `Simone`, sa Al Pacinom u glavnoj ulozi.

U filmu, režiser kojemu su uskratili sredstva za završetak filma i kojeg napušta glavna glumica, upoznaje ludog virtualnog stručnjaka kome je ostalo tjedan dana života. Nakon smrti ostavlja režiseru simulaciju ženskog lika, kojemu kasnije režiser dodaje geste, pokrete, osobine velikih glumica... i dovršava film sa virtualnim likom. Nitko ne primijećuje da je glavna glumica Simone (skraćeno od Simulation One) artificijalna i, uskoro se režiser nadje u velikoj nevolji usljed zataškivanja pravog `identiteta` glavne glumice. Kada nakon drugog filma odluči prekinuti iluziju, prije nego se sazna laž, odluči to napraviti na finiji način, napravivši film gdje Simone sa svinjama jede napoj, potpisavši nju kao režisera filma. Pošto je tajanstvena Simone sa prva dva filma postigla planetarni uspjeh, publika ostaje oduševljena i ovim, njenim uradkom a kritika ga proglašava kult filmom. Režiser, u sto muka, vidjevši da je kreacija prevazišla kreatora, izjavi, gledajući svoj virtualan lik: `Postala si stvarnija od svih onih koji te obožavaju`.

Odlučivši se da prekine sve na grublji način, briše virtualni program i baca hard disk u kovčeg, a kovčeg u more. Kamere u marini to snimaju i režisera optuže za ubojstvo. On više ne može nikog uvjeriti, da je svijet zavaravao virtualnim likom te da Simone ne postoji. U zatvoru dođe do spoznaje da: `želeći skrenuti pažnju na svoje filmove, želio je samo pažnju skrenuti na sebe, da ga svijet primjeti`. Opet, ostao je u sjeni virtualnog lika. Kasnije, njegova kćerka slučajno pronalazi ostatak softvera i uspijeva povratiti lik Simone, koja se `pojavi živa i zdrava` na nekoj egzotičnoj lokaciji i, režisera puštaju na slobodu. Režiserova bivša žena, vlasnica studija - u kojemu je režiser, u tajnosti stvarao i snimao filmove sa Simone - ima već razrađenu strategiju kako da iluzija Simone nikada ne izblijedi; pa `stvori` brak između Simone i bivšeg muža i još im `podari` virtualno dijete. Svijet je fasciniran `novonastalim događajima`, a svaka vijest o Simone okreće pozornost cijeloga svijeta u smjeru iz kojeg je plasirana, iako nitko Simone nije vidio uživo i iako, svi njeni intervjui dolaze iz `tajne prostorije` a njeni javni `nastupi` nisu ništa više od holograma, popraćenih dimnim i svjetlosnim efekatima. Na kraju filma, Simone `odluči` ući u politiku i djelovati dalje u tom smjeru...

Mislim da je svaki rezime o onome na sto film ukazuje, potpuno suvišan i da će svatko odmah prepoznati na koji način danas u svijetu djeluju iluzija i programiranje.

U današnje doba, kada nitko više ne gleda stvaralaštvo i kada je tolerancija poput kratkoga fitilja i gdje se troše ogromne količine energije na potpuno nepotrebne stvari, dok se potrebne stvari smatraju smiješnima i iracionalnima - zahvaljujući, prije svega `podobnosti` određenom pristupu zapadnjačke interpretacije logike i postavljanja `imperativnih` načela, tj. određenoj interpretaciji `imperativnih načela objašnjavanja čovjekovog bitka`, koji se više manje svodi samo na pokušaje objašnjavanja posljedičnih / vanjskih procesa koji se odigravaju u čovjeku - kompletan se mentalan ustroj ljudskog roda pokušava svesti na jednostavne i površne obrasce ljudskog biheviorizma. Upravo od tuda dolazi impuls da se sve tumači jezikom trenutnog čovjekovog shvaćanja svijesti, koje se zatim prezentita kao `činjenica`, koju čovjek nesvjesno usvaja `zahvaljujući` fiktivnoj naklonjenosti raznim `izvorima kredibiliteta`.

Svaka ideja i svako učenje, u prosjeku se sastoje od tri vrste sudionika i pratitelja neke ideje ili nekog učenja. Prvi su takozvani, vatreni sljedbenici, koji će neku ideju bezrezervno širiti i jednostavnim je `kloniranjem` prenašati dalje. Druga skupina sastoji se od, takozvanih, neutralnih pojedinaca, koji u `tišini` sakupljaju fragmente dotične ideje (ili ideja) i u `miru` ih `raz(g)rađuju`. Treća skupina su takozvani pojedinci, koji usvajaju pojedine fragmente ideja, da bi na temelju vlastitih zapažanja učinili manji ili veći odmak od same ideje. Oni mogu krititizirat neku ideju, ali će, za razliku od prve i većeg dijela druge skupine, to činiti mnogo razboritije i objektivnije, potpuno shvaćajući ono mudru Gurdjieffovu izreku (da parafraziram): `Svaki kritičar i naoko neprijatelj, ustvari ti je najbolji prijatelj, jer te poznaje bolje od svih onih koji te hvale`.

Na temelju tih grupacija, dolazi se do požljivog promatranja pozadine raznih uvjerenja kod pojedinaca. Jedno je imati čvrsta vlastita uvjerenja i po potrebi ih isticati u razgovoru; drugo je nemati vlastita uvjerenja i graditi ih u razgovoru. U svakom slučaju, treba biti itekako oprezan i svjestan one stare Proustove izreke da parafraziram): `U razgovoru sa drugima postajemo samo slike drugih`. Bez shvaćanja sebe i dinamike vlastitog razmišljanja, koja se mijenja iz sekunde u sekundu pod djelovanjem vanjskih utjecaja - nastalih emitiranjem raznih energija drugih pojedinaca, koje se usmjeravaju prema nama - bilo kakav razgovor navedenog oblika, neće daleko stići. Ili ćemo misliti da hoće, dok će se on, u stvari, vrtiti u krug.

Upravo zbog toga, većina mudrih individualaca kroz povijest, koji su na određene načine shvatili i spoznali dublje istine, upakirali su svoje znanje u roman, pjesmu, neki drugi literarni oblik, kip, sliku, fresku, fotografiju, glazbeno djelo, filozofsko djelo i sl. Na taj način, takva upakirana `pantomima` koja osvještenima više otkriva nego što skriva i neosvještenima više sakriva nego li otkriva, možda je najbolji ključ za borbu protiv današnje kolektivne nesvijesti, hedonizma, bestijalnosti, psihopatije te općenito agresivnog neznanja.

Da, je recimo, bilo koji materijal, koji je nastao channelingom ili nekom drugom metodom, napisan u nekoj od gore navedenih formi, autor bi bio pošteđen mase neugodnih iskustava, od proglašavanja luđakom do proglašavanja paranoikom i odbacivanja od zajednice, bilo da pojedinac uspije pronaći uporište u sebi i ustraje na svom putu ili ne. Ovako, kada je materijal `zakamufliran`, autor će u najmanju ruku biti pošteđen etiketiranja, pošto će ignorantna zajednica / okolina sve pripisati njegovoj `bujnoj`, `podjetinjeloj` ili `pobenavjeloj` mašti, dok će sa druge strane krug pristaša njegovih ideja biti manje više isti kao da je istupio prema van direktno sa tvrdnjom: `Ja vam nudim svoju verziju istine i svoje stvarno iskustvo`. Vuk sit i ovce na broju, na žalost nekih i moje očito veliko razumijevanje za iste.

Opterećivanje sa drugima samo oslabljuje čovjeka, pošto se u, u današnje vrijeme dominacije kolektivnog nesvjesnog, svatko `kocka` (i to svakodnevn) sa vlastitim uvjerenjima. Naravno, sve to i je refleksija poodmaklog društva, čije se negativne sjene prošlosti vuku za njim poput magle.

Sun Tzu je u `Umijeću Ratovanja` rekao: `Pobjedu odnosi onaj koji ostaje smiren prije bitke`. Napadači su rijetko smireni i stpljivi. Mislim da se iz defenzivne igre mnogo više nauči nego iz ofenzivne, pošto ofenzivci već u startu izgube motiv.

Uzmimo, na primjer, psihičko / duševno /emotivna stanja pojedinca kao što su `bol` i `patnja`, `sreća` i `veselje / radost`. Bol i patnja pojedinca mogu biti u svom obliku potpuno minorni drugom pojedincu. Isto vrijedi i za sreću i veselje. Svatko doživljava stvari na svoj način. Nekoga će vlastita sreća bacat `u orbitu`, dok je drugi neće niti najmanje doživljavat. Stupnjevi unutrašnjih i vanjskih stanja uvelike se razlikuju od pojedinca do pojedinca.

Gdje opet dolazimo do kobnog utjecaja motoričkog / ego centra, koji bilo kakvo neslaganje sa pojedinom idejom ili uvjerenjem, u nedostatku alata da istu ideju ili uvjerenje omalovaži, počinje stvarati / emitirati niske frekvencije, koje sa jedne strane mogu prijeći u potisnutu zavist ili čak mržnju usmjerenu prema izvoru, dok se prema unutra, prema sebi, počinju usmjeravati frustracije stvorene upravo tom zavišći ili mržnjom. Kada se taj problem uvidi u mlađoj dobi, pojedinac će se kroz život moći lakše nositi sa tim. U kasnijoj životnoj dobi, iskustvo pojedinca isprepleteno sa frustracijama, dovodi samo do iskuljičivosti i predrasuda. A što su drugo predrasude nego iskrivljene slike o nečemu, koje dovode do pogrešne interpretacije nečega. Kao što je već poznato, predrasude su refleksija neznanja."

Zahr podigne glavu glavu prema prisutnima.

"Gotovo da sam zaboravio sam napomenuti jednu meni vrlo bitnu stvar", reče, "a to je `utapanje` u isčekivanjima okoline, koje se u većini slučajeva, po formi i dinamici razlikuje od našeg vlastitog pogleda na ono što radimo. Nesvjesno, ponekad i svjesno, pokušavamo sklapati kompromise između sebi i okoline, tako da pokušavamo opravdavati vlastita djela ili u vlastitoj nesigurnosti tražimo odobravanje i istovremeno se prlagođavamo tuđem načinu razmisljanja i prihvaćamo tuđu percepciju i rezoniranje, kao jedine moguće u tom trenutku. Sebi, pritom, nismo učinili nikakvu korist, već smo samo razvodnili vlastiti trud i `prostituirali` svoja načela koja se formiraju u toku nekog procesa stvaranja. Tako da, u nekim slučajevima, strah se preklapa sa unaprijed uprogramiranim obrascem naše vlastite nedoumice, koja dalje teži bilo kakvom (pa makar i slabašnom) obliku potvrde sa strane.

Potrebno je unutarnje dostojanstvo, bez kojega su sve vježbe i tehnike rada na sebi, samo posljedični `rituali` koji grebu površinu, dok unutrašnjost ostaje nenačeta, netaknuta i ranjiva.

Tko to postigne, postigao je najveću pobjedu u svom zivotu! Ljudi misle da je pobjeda nad strahom čisto ignoriranje straha, što je jednako učinku, kao da aspirinom idemo micati umor. Najteže je dokučiti u sebi onaj pravi, gotovo praiskonski izvor straha, tako da više manje, onu labavu posljedicu zvanu `hrabrost`, većina interpretira kao pobjedu nad strahom. Većina ovoga što je ovdje izneseno i napisano, moze se vrlo lagano dokazati koliko je samo virtualno teorijsko (tako i sve moje napisano), pošto, teško da bi riječi i misli bile iste, da se isto treba iznašati pred povećim auditorijem u stvarnom životu (ili onim što većina smatra takvim). Većina bi zamuckivala, znojila se, imala probavne smetnje itd. Iz vlastitog iskustva, kada sam tek počeo predavati, svaki puta kada bih se popeo na katedru, makar pred 10 ljudi, radio bi greške koje ne bi radio ni u snu; ako nisam drhtao i tresao se, onda su mi se znojili prsti, nisam osjećao ono što iznašam i pritisak - usljed energije drugih i vlastite disfunkcionalnosti - je bio toliko velik da sam maltene htio urlati od muke.

Neko vrijeme sam to `spriječavao` sa alkoholom i ponekom tabletom za umirenje prije nastupa - što bi me u drugim okolnostima doslovno `zabetoniralo`, u ovim situacijama jedva da sam osjetio - no u okolnostima pritiska opet su se pojavili simptomi čiji je uzrok bio - najobičniji strah. Istinsko micanje straha, ne ono glumljeno, `kulersko` i iluzorno, je dug i težak proces, gdje se prvo mora pobijediti osjećaj manje vrijednosti, zatim postati svjestan svojih mogućnosti, ali iskreno svjestan svojih mogućnosti i sto posto prihvatiti odgovornost za vlastite postupke i naučiti stajati iza svojih postupaka. Energija samopritiska, a pogotovo pritisaka sa strane je toliko jaka sila, da samo analiziranje iste predstavlja već poveći odmak od neshvaćanja suštih uzroka, koji dovode do neminovnih stanja straha, iz kojega proizlazi nesigurnost, afektacija, tikovi (teško kontrolirani pokreti koji nastaju pod utjecajem straha i nervoze), nemogućnost zadržavanja kontrole nad mislima, osjećajima i postupcima i ulaženja u situacije koje dovode do `grižnje savjesti`, `stida`, `ništavila`, `bezličnosti` i nemoći pred bujicom automatiziranih misli, osjećaja i postupaka u cijelosti.

Taj problem imaju svi, u većoj ili manjoj mjeri, a oni koji tvrde da ga nemaju - seru ko grlice. Zato je internet i toliko popularan medij, jer podržava načelo `zorro efekta`, gdje svi umaskirani u toploj sobi, na toplom stolcu, okruženi vlastitom energijom, ispoljavaju u virtualnu ravninu svoje misli i osjećaje; dok bi to u stvarnosti funkcioniralo na malo drugačiji način.

Dakle, ne biti prestrog/a prema sebi, jer govorimo o jednom, maltene pa najmoćnijem uzroku ratova, općeg stanja u svijetu, nazadne ljudske svijesti, pomanjkanja savjesnosti, gluma, intriga, hipokrizija, utopija i iluzije u punom smislu te riječi. Univerzalni recept micanja straha ne postoji, jer je kod svakog pojedinca stican i infiltriran svakom sekundom njegovog / njezinog života i vrlo se lako može dogoditi da `lijek za jednog` postane `otrov za drugog`.

Ono što meni pomaže je spoznajni samorazvoj (po meni daleko bitniji od teorijskog i praktičnog), mnogo sna, mnogo mira i tišine, samoća, vrijeme potrebno za razmisljanje, joggiranje i šetnja po prirodi, odmak od automatizacije vlastitog života (ako nešto radim, radim to SAD i ne mislim što ce biti kasnije, jer time gubim odraz sadašnjeg trenutka), te upijanje istinske energije života oko sebe, `reciklirajuci` u sebi i odašiljuci dalje istu, samo sa mojim `vlastitim pečatom`. Na primjer, u sadašnjem trenutku izlaganja, u glavi mi se razvilo barem nekoliko asocijacija koje su mi pokušale skrenuti misli i pojavilo se barem deset primisli na ono, što bih mogao raditi kad završim predavanje; sto sam odlučno maknuo istog trena.

Strah, dakle, po meni, povlači automatizaciju koja povlači individualnu nesvijest koja se utapa u kolektivnoj nesvijesti, čiji je glavni segment strah. To je začaran krug. Samo, recimo, zamaranje tuđim postupcima, bez adekvatnog analiziranja ili opservacije istih, dovodi također do gubljenja vlastitog identiteta, što dalje dovodi do kritika, govora ega, hipokrizije, nesigurnosti, što je opet proizašlo iz straha i priziva nove oblike straha i tako u nedogled.

Treba pronaći neki svoj recept ili ga barem ga iskreno željeti pronaći, jer bez namjere nema temelja za daljnju gradnju.

Nikakva nauka neće vam u tome pomoći. U vezi naučnika, slozio bih se sa Gurdjieffom koji ih je nazivao `imitatorima znanosti od kojih nema ni stete ni koristi`. Znanost je, od početaka čovječanstva, postavljana na krivim temeljima. Koliko god da će se neki smijati i smatrati da Occamova oštrica nije svugdje prisutna, ona to jest. Znanost je sagradjena na čistom proučavanju same materije, te na dokazivanju da ne postoji ništa izvan nje. Sve ostalo, od kvantne fizike, kvantne mehanike, genetike, neuroznanosti... samo radi u službi jedne znanosti da daje slabu oportunu komponentu drugoj znanosti, tj `znanosti` i da je samo jača. Postoji na tisuće i tisuće teorija, koje su prihvatljive van materije a koje jednostavno ne mogu protiv materijalne dogme. Znanstvena dogma gora je od religijske dogme i to mnogo gora, jer u korijenu se postavlja prema svemu nematerijalnom - sa podsmijehom i pragmatskim stavom, tj. - đonom.

Tako da danas, u eri raznih Puthoffa, Schmidta, Mitchella te ostalih genijalaca koji su odavno pobili temelje klasične materijalne dogme, osim njihovih ismijanih zivotnih radova, te čopora `robota` - pobornika klasične znanosti koji urlaju da se nešto dokaže, ne vidim ništa progresivno u ionako idiotsko / primitivnoj polovini vladajuće struje (druga polovina je fundamentalna religija), koja je najveći `napredak `čovječanstvu donijela sa atomskim bombama, nuklearnim pogonima te satelitima za vojne svrhe i opću kontrolu ljudi na Zemlji. Htio bih reći `Zemljana` ali to bi bio nezasluženi naziv. Sva ta suvremena, kako ju zovemo, znanost, nije ništa drugo no politika umova ograničenih spoznajama, tj. mrava koji prkose Zakonima Kreacije i Univerzuma. Koliko će dugo prkosit? Nadam se ne još dugo. Nadam se samo, da ću u doba drastičnih promjena imati prilike pristupiti jednom od njihi upitat ga, pokazujući rukom vidljiva polja energije - `ajde mi DOKAŽI ovo`!

Uglavnom, osobno sam sit već ovakvih tema, pošto je većina ljudi sa kojima sam okružen, fascinirana gomilom činjenica, argumentima i `dokazima`, ne bi li opravdala `superiornost` našeg `polozaja na planeti i u kosmosu`, čak niti ne zazirući od, kako većina njih kaze `para` ili `apstraktnog`, ali već unaprijed imajući na sve, date odgovore u obliku `savršenih znanstvenih objašnjenja za sve sto postoji`. Sve puno sakupljača činjenica i površnog znanja (ako se to može znanjem i nazvati) i instant tražitelja znanja . Bilo kako bilo, neki znaju NEŠTO, neki znaju o NEČEM. Still, stara gnostička mudro kaže: `knowledge is not to know about something, but to know something` (znanje nije znati o nečem, nego znati - nešto).

"Da se još na kraju malo osvrnem na pismo anonimnog studenta i njime završim ovo predavanje..."

"Poznavajući ljudsku prirodu i uzevši u obzir da svijetom hoda 90 posto, kulturno rečeno - neosvještenih ljudi; nekulturno rečeno - debila, sve ovo što nam se događa i što nas okružuje, niti malo ne bi trebalo čuditi. Nema gore stvari od glupe i primitivne osobe ili mase koja se pokušava baviti duhovnošću ili shvatiti duhovnost i, naravno, sve interpretirati na klasičan 3D način.

Mala digresija : ima jedna zgodna pričica u Gurdjieffovoj knjizi `Belzebubove Priče Unuku`, gdje Belzebub odvraća ljude od rituala nad životinjama, da ne bi dalje narušavali kozmičku ravnotežu. Belzebub shvaća da su ljudi strahovito plitki i da je najbolja karta da ih se manipulira, karta njihovog vlastitog vjerovanja. Kada je pušten glas o svetosti životinja i njihovoj direktnoj povezanosti sa bogom - kao njegovih glasnika - ljudi su direktno, preko noći počeli iste životinje štovati i padati na koljena svaki puta kada bi se neka oglasila, što je u primjeru mazge bilo vrlo često."

Razred se nasmije.

"U ovom slučaju", zahr nastavi, "vidimo jasno djelovanje koje je ostalo gotovo identično nakon tisuća i tisuća godina, koje djeluje na onu `ljudsku tvar` koja je kod većine, prema Gurdjieffu, `lakša od zraka` a nazivamo ju mozgom. Novinski članci i informacije, općenito su samo implikatori i testeri ljudske gluposti, dok su sami ljudi (većinom) oni koji slijepo prihvaćaju posljedicu, za koju misle da je uzrok i stvaraju (iz raznih kuteva) daljnje posljedice koje su građene na prvoj posljedici.

Kako bi Stari Rimljani rekli: `kruha i igara`.

Svjetlost je uvijek predstavljala kamen spoticanja za mrak koji ju zaziva i ta ista `svjetlost` je upravo onaj `osvijetljeni mrak` po kojemu se danas krećemo; tek toliko da vidimo, ne koliko smo zapravo u mraku, nego onu sitnu svjetlost od koje se trudimo ne vidjeti mrak. Iako je magijski aspekt to reverzno postavio. Još jednom napominjem, da je magijski aspekt samo aspekt ega koji priziva svjetlost, što je oksimoron. Gledano religijski ili ne - ista stvar. Religija je ionako sintagma; ništa više.

Crnilo oko nas je ionako sveprisutno. Taloženjem u sebi negativnih energija, stvaramo niski frekvencijski spektar crne boje u sebi i to najviše u predjelu srčane čakre. Što se dulje čovjek samozavarava, to će micanje crne energije iz srčane čakre biti teže. Pojedinci koji to i shvate, prije će u vlastitom neznanju ići slagati slojeve drugih boja / raspoloženja, nesvjesni osnovnog načela da se, da citiram Gurdjieffa :`sve se boje mogu prefarbati, osim crne`.

Žalosno da većina ljudi prespava čitav svoj život, ni ne shvativši da su u svoj toj nesvijesti, najbliži svojoj suštiti bili upravo u djetinjstvu i u starosti. Stvari su, upravo zato, zbog svega navedenog, vrlo jednostavne. Ne čudite se zato, ako uđete među vukove i završite izgriženi. Ne čudite se ako se obasipavate izmetom, zašto ste počeli smrdjeti. I ne čudite se, zašto u svojoj pasivnosti, taštini i neznanju, ne možete shvatiti najosnovnija Univerzalna / Kozmička načela. Upamtite to!"

* * *

Na kraju svega. Ostavši sjediti u uredu pred ispisanim poduljim pismom na zaslonu kompjutora, Zahr se sjeti jedne, možda male, ali najbitnije misli, kojom je zaboravio završiti predavanje, a to je da sva bol, sva patnja, svi procesi koje prolazimo, sve stranputice i sve nedaće koje nas snalaze, sva nepravda koja nas izjeda, u stvari su samo ono što bi dvadeset četiri sata dnevno, svake minute i sekunde morali nositi u umu, srcu i tijelu - nositi u sebi dok hranimo psa lutalicu na ulici, suspregujući suze što ga ne možemo udomiti, dok nalazimo smrtno ranjenu pticu u šumi, suspregujući suze što joj ne možemo pomoći, dok mičemo puževe golače sa ceste, žaleći što ih ne možemo sve spasiti od ubrzanih i automatiziranih nogu i guma na ulicama i pločnicima, dok oprošteni i nemoćni pred licemjerjem, primitivizmom i taštinom i sami postajemo dio sveopće bestijalnosti, žaleći za onom prekrtetnicom, onim trenutkom u životu kada smo "dobili sve, a izgubili sebe" - da smo ono što zaboravljamo i čega se rijetko prisjećamo - čudeći se nad sobom, kako smo to olako mogli zaboraviti i zatomiti - i da je cijela esencija našeg bića, naša srž, naša suština - ona mala karika koja nas je i dovela na put Vječnosti - zapravo - Ljubav. Služiti Ljubavi i Svjetlosti nije nimalo lak zadatak i predstavlja vrlo, vrlo složeni životni test, kojega rijetko tko položi iz prve.



Dalibor Mladenović





Literatura : knjige, članci, dokumenti, dokumentarci, intervjui, romani i predavanja od Johna Bainesa, G.I.Gurdjieffa, Davida Ickea, Alexa Colliera, Milton William Coopera, Itzhaka Bentova, Dr. M. Doreala, Michael Tsariona, Karle Turner, Fritz Springmeiera, Stewarta Swerdlowa, Janet Swerdlow, Laure Night Jadczyk, Arkadiusza Jadczyka, Michael Moorea, Barbare Marciniak, Neale Donald Walscha, Alexa Jonesa, Ericha Von Danikena, Roberta Antona Willsona, Arthura Edwarda Waitea, Zecharie Sitchina, Valeriana Valdamara, Annie Besant, Herveya Cleckleya, Bob Lazara, Wilhelma Reicha, Duncan Camerona, Preston Nicholasa, Vladimira Aleksijevića Istarhova, Rudolfa Steinera, Confuciusa, Sun Tzua, Arthur Edward Waitea, Tomislava Budaka, Brentona, Stephena Hawkinga, Semira Osmanagića, Ahmeda Bosnića, Nikole Tesle, Borisa Mouravieffa, P.D. Ouspenskog, Arthura Schopenhauera, Pascal Brucknera, C.G. Junga, Al Bieleka, Patricie Cori, Ursule K. LeGuin, Dan Simmonsa, Rod Serlinga, Mark Twaina, Ante Gardaša, R.E. Feista, Guy Gavriel Kaya, Isaaca Asimova, Arthura C. Clarkea, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Raosa, Ericha Fromma, Rene Descartesa, Corneliusa Agrippe, Johna Dia, Jima Hurtaka, Edgara Caycea, Oshoa, Vidal Gorea te mnogih drugih.


Naslovnica (cover): Nataša Karanović

Fotografije: Dubravko Darabuš (R.I.P.)

Autor djela: Dalibor Mladenović
dalibor-elrond@vz.htnet.hr
prophecy50@yahoo.com


Varaždin, 2008.

VRLO VRLI NOVI SVIJET





"Čovjek tražeći sreću, pronađe iskustvo"




Arthur Schopenhauer








UVOD


"Jedno duže vrijeme, razmišljao sam kako da nazovem ovo, prvo predavanje, pa zaključim, nakon dugo umovanja, da bi možda najbolje bilo nazvati ga Temelji Svijesti. Iako sam neko vrijeme sa tim naslovom bio potpuno zadovoljan, ipak, neka nevidljiva nit vodilja, vodila me podalje od prvobitnog naslova i polagano navodila na nove, te se na kraju odlučih za (po uzoru na Huxleya), Vrlo Vrli Novi Svijet. Naravno, da se slušatelja ne navede na krivi trag, sve ovo sto će saznati, sa samom svijesti, objašnjenoj iz čisto psihološkog kuta gledanja, neće imati baš prevelike veze.

Neće imati veze ni sa fenomenologijom niti vječitim filozovskim mistificiranjem svjesnosti i postavljanjem više pitanja nego što je moguće dati odgovora. Da li odgovor na svako pitanje postoji? Vjerojatno postoji. Da li mi možemo dati odgovore na sva pitanja koja smo si postavili u životu? Ne. Onaj koji kaže da ima odgovore na sva pitanja vjerojatno ima više problema sa samim sobom nego sa pitanjima na koja može dati odgovore.

Bitno je u svemu tome naći osnovnu premisu. Ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju naći i pokušavaju dati. To u svakom slučaju nije isto kao i imati odgovore. No, sve u svemu, danas možemo `odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja` pronaći kod mnogih `nuditelja istine` poput raznih religijskih organizacija, znanstvenih udruženja, raznih medija, `produhovljenih` (takozvanih) internet `warriora`, pa sve do sitnijih i krupnijih gurua, ušbukur baba, ali baba, meiher baba, saiji baba i sličnih.

U nekim balkanskim krajevima obično se kaže da babe (ostarjele žene) vole izmišljati i baviti se traćevima, kao i iskrivljavati činjenice kako njima odgovara, ne bi li iz ničega stvorile nekakvu situaciju ili ne bi li već postojeću situaciju (više ili manje realnu) zamijenile što manje realnom ili potpuno fiktivnom. Na stranu sada sa pučkom etimologijom (iako je interesantno kako je kontekst nekih riječi, koje nemaju isto značenje, u stvari - isti). No, prateći osnovnu premisu - `ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju pronaći`, pitamo se što su ti isti ljudi spremni učiniti da pronadu odgovore?!

Kao prvo i najprihvaćenije, ljudi ih traže pored sebe, bilo da se pored njih nalaze novine ili daljinski. Možda poneki magazin sa obližnjeg kioska. Možda neka knjiga koja je preporučena od strane nekog za koga smatraju da o tome zna više od njih. Možda odlazak na misu. Možda čisti kavanski razgovor. Možda traženje nečeg `egzotičnijeg` da im dade odgovore na masu stvari. Bilo gdje da se to nalazi, nalazi se pored njih. Zapamtimo riječ - pored.

Kao što svatko ima svoje mišljenje, jednako tako svatko ima pravo na to isto mišljenje. To pravo mu nitko i ništa ne može oduzeti. Promjena mišljenja uvjetovana je jedino slobodnom voljom pojedinca da ga promijeni u svjesnom ili nesvjesnom stanju. Koja je razlika? Razlika je ogromna jer kada pojedinac mišljenje mijenja u svjesnom stanju on prati sve segmente promjene mišljenja, kao i uzročni faktor zasto je mišljenje mijenjano i, možda još bitnije, u kojoj mjeri je mijenjano. Nesvjesno mijenjanje mišljenja je mijenjanje bez pračenja promjene i uzroka zbog kojeg je došlo do promjene misljenja, već čisto povođenje za posljedicom. U tom slučaju, jedno je mišljenje zamijenjeno drugim a da pritom to ni ne primjetimo.

`Mislim, dakle postojim` - je jako lijepa uzrečica koja se moze protumačiti na deset milijuna simboličkih načina. Pitanje je -`što mislim?` i `da li zbog toga postojim?`. Ljudi koji su mnogo razmišljali došli su do jednog vrlo lijepog zaključka - sve je misao. Neki su otišli korak dalje pa napomenuli da smo svi možda stvoreni iz jedne jedine misli. Neki kažu da misli oblikuju našu vlastitu realnost. U sva tri slučaja ja bih se složio, jer gledajući najjednostavnije što možemo, da nije bilo misli, ne bi bilo ničega. Sve što je čovjek stvorio, stvorio je mislima koja je pretočio kasnije u djela. Pozitivne misli, negativne misli, neutralne misli...sve kasnije postaju djela.

Sa ovim se većina neće složiti i pitat će se na koji način sve postaje djelo. Postaje na sasvim jednostavan način. Ako ste zamislili u glavi zgradu koja se ruši, bilo bi glupo tvrditi da će se zgrada srušiti, ALI, u vašim mislima ta zgrada je srušena. U svijetu materije ta zgrada nije srušena, u svijetu misli zgrada je srušena a možda i opet podignuta. Mozda je srušena milijune puta i podignuta, sasvim nebitno, no jedna činjenica stoji - zgrada je srušena. Svijet misli, dakako, nije isto što i svijet koji nazivamo realnim svijetom, svijetom fizikalnih zakona, svijetom koji je po nekima stvoren od Boga, po nekima stvoren od materije nakon Velikog Praska ... bez obzira gledamo li na to kreacionistički ili čisto znanstveno. Svijet misli je nešto mnogo, mnogo suptilnije i na oko bezopasnije od materijalnog svijeta.

No je li uvijek tako? Zamislimo misao o rušenju zgrade u glavi nekog tko tu zgradu želi srušiti iz mnogo razloga. Zamislimo misao nekog tko želi sukobe a ima poziciju da to i ostvari. U tom slučaju, misao može postat stvarnost. Proces - `sa riječi na djelo` ne mora ni započeti. Bitniji je proces - sa misli na djelo. U tom slučaju, svijet misli možemo slobodno nazvati proto (ili prvotnim) svijetom djela. Time bi mogli reći da ipak postoji nešto što prethodi materiji, pošto svijet misli nikako ne bi mogli nazvati materijalnim svijetom. Postoji li model za to? Ne, jer misao ne mora uvijek utjecati na materiju van glave osobe koja misli, ali može gotovo uvijek utjecati na materiju od koje je sazdana osoba koja misli.

Svaka misao utječe na materiju koja čini mislioca, na način da prvo djeluje na osjećaje osobe. Da li se osjećaji mogu objasniti kao materija? Ne mogu. U tom slučaju, imamo već dva, nazovimo ih, `Pred Svijeta` ispred materije. Da li osoba neće ići rušiti zgradu ili će je ići rušiti, hoće li barem razmišljati temeljito o tome, kovati planove ili krenuti na čisto djelo sa rezultatom koji će kasnije uslijediti, za osjećaj je čisto nebitno, pošto će osjećaj biti stvoren u trenutku kada se kreira misao. Svaka misao stvara osjećaj. Osjećaj može biti bilo kakav, što je u ovom slučaju opet nebitno. Bitan je sam - osjećaj.

Tek nakon dva nevidljiva svijeta dolazi svijet koji možemo nazvati vidljivim, iako ga svatko vidi na svoj način. Dvije osobe mogu gledat jednu stvar i vidjet će je skoro identično, ali neće je vidjeti isto. Zašto? Prvi i osnovni razlog bio bi da dvije osobe nisu iste. Nitko nije isti. Opet mudri ljudi kažu da je svaki čovjek priča za sebe. Apsolutno točno, ako se mene pita. Pa opet, neki kažu da je čovjek svemir za sebe. O, sa ovim se mogu itekako složiti.

Mislim, imamo mi dvije ruke, dvije noge, jedan vrat, jednu glavu i trup, ali ne postoje dvije osobe kod kojih je to identično. Tjelesne proporcije razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Otisci prstiju, DNK; sve nam se razlikuje, u većoj ili manjoj mjeri. Novija znanstvena istraživanja pokazala su da i potencijalni klonovi ne mogu imati iste značajke kao`original`. Znači, individualnost ipak postoji a da se nismo ni milimetra makli od vanjskih čovjekovih karakteristika.

Samo razmišljajući o tome udaljio sam se već podosta od početka a da nisam do sada rekao ništa. Opet, rekao sam i previše. Sve ovisi o kutu gledanja. No, držimo se materije, barem kao nosioca do kraja poglavlja.
Svojom materijom djelujemo na materiju oko sebe. Znači, elektroni, protoni i jezgra sačinjavaju atome, atomi molekule, minerale, ugljikohidrate, proteine, DNK lance... Ovi se opet granaju i tvore složenije tvari da bi na kraju dobili čovjeka - složen fizikalno biokemijski organizam koji hoda, trči, leži, skakuće, radi, zijeva i tako dalje. Činjenica je - taj organizam...ta materija...se kreće.

Ajmo reći, čovjek i svi živi organizmi su živa materija i to ih bitno razlikuje od čaše...vode, recimo, koju piju. To je u neku ruku istina, ali i čaša vode sastoji se od atoma i molekula. Doduše, nema ono sto je potrebno da bi razgovarala s nama, ali, čaša vode, znači atomi i molekule + sama voda - znači - atomi i molekule imaju veze sa nama samima, pošto u sebi imamo, tj. napravljeni smo od atoma i molekula, ali, vidi vraga, imamo u sebi i malo poveći postotak vode. Znači, čovjek je čaši vode ipak bliži nego što se u početku mislilo. Neki ljudi kažu da je sve Jedno a da to jedno obuhvaća Sve. Hm, o ovome bi se dalo porazmisliti, ali, ostanimo mi još na samoj materiji.

Bilo šta čovjek da radi, radi na više nivoa. Materijalnih nivoa? Da li je sve materijalno vidljivo? Nije. Atomi i molekule, kao i sitnije stanice u tijelu, nevidljivi su golim okom. Opet, da li je oko mjerilo vidljivosti i nevidljivosti? Iz naše perspektive da. Iz perspektive koja nije naša...definitivno ne. Da li je ispravna naša perspektiva ili perspektiva koja nije naša, trenutno je nebitno. Čovjek kada obavlja neku radnju, dakle, djeluje svojim atomima i molekulama na atome i molekule materije sa kojom je u interakciji. Bila ta interakcija trenutna ili dugotrajnija, djelovanje je ono što je bitno. Kao i sama interakcija.

Da bi čovjek obavljao neku radnju, potreban je uloženi rad, vrijeme i brzina određene mase određene materije kojom se djeluje na drugu materiju. Bila ta druga materija potpuno statična ili dinamična, trenutno je nebitno. Materija može graditi materiju, može utjecati na nju na bilo koji način, a može ju i uništiti. Uništavanjem, materija prelazi iz jednog oblika u drugi oblik. Razbijemo li televizor, njegovi ostaci još su uvijek televizor, samo razbijen. Činjenica je - televizor je televizor, razbijen ili cijeli, pokvaren ili ispravan. Razlika je samo u funkciji, da li nama služi ili ne. Materija utječe na materiju ali jedna materija ima određenu svjesnost da može odrediti da li joj je druga materija potrebna ili nepotrebna."



JEDAN: Kako je Gavin otkrio sonar


"Koji jebeni ljudi bez duša? Kakvi ljudi bez duša?", upita Gavin izlazeći iz zaštitnog polja unutarnjeg sonara, tek toliko da bi nakrivio glavu i postao svima vidljiv. "O čemu ti pričaš?", upitala je vidljiva glava okrećući se prema Ksanderu.

"Samo o jednoj teoriji", kaže Ksander, "teoriji nastaloj nekoliko desetaka godina prije točke Konačnog Pomaka".

Vrativši glavu ispred membrane sonara, Gavin nastavi svoj posao. Danas mu stvari očito nisu tekle po planu. Vanjski reaktor nije reagirao na impulse koji su dolazili iz sredine polja. Iako je nekoliko desetina puta ovoga jutra pokušao u glavi vizualizirati svaku i najmanju anomaliju u vektorskom proračunu, konačan rezultat preklapanja magnetskih silnica koje bi trebale usmjeravati reaktor, bio je previše odudarajući od početnog proračuna. "Ovakvo odstupanje ne može se dopustit", mrmljao je u bradu iscrtavajući rukom smjer početne faze.

"Teorija je ustvari svojevremeno zaživila kod velikog broja, takozvanih, osvještenih poklonika onoga što se u ono vrijeme pogrdno nazivalo konspirativnim teorijama", začu Ksanderov glas.

"Smatralo se da postoje ljudi koji su na inkarnativnom planu toliko nisko, da jednostavno još uvijek vuku za sobom fragmente kolektivne animalne duše, nesposobni da razviju unutarnju individualnu duhovnu komponentu".

Gavin odloži T-diodu, izađe iz kruga sonara, ovaj put cijelim tijelom i usmjeri pažnju prema Ksanderu.

"Smatrano je da ljudi ne mogu razviti individualnu dušu jer nemaju takozvani, alat za empatiju", nastavlja Ksander. "Nije ni čudo što takva teorija nije opstala nakon Konačnog Pomaka", promrmlja Gavin.

"Ako je tako nešto i bilo moguće shvatiti ljudima tik iz vremena prije prvog Faznog Pomaka, mislim da je sam rast Delta frekvencije doveo do odbacivanja ovakvih eklektičkih teorija", gledao je u Ksandera kao da želi naglasiti da mu još uvijek nije jasno zašto je njegov drug po radnom mjestu, jutros toliko uporan u nastojanju da razbije verbalnu tromost koja se nadvila nad njih prije nekoliko tjedana, kada je Ksander tražio od njega da argumentima potkrijepi svoje tvrdnje da je cijela ljudska evolucija postepeno "sužavala svoj fokus" i "usmjerila" se samo i pretežito na izvršavanje stečene funkcije u stanju Jasnoviđenja.

"Dobro, i gdje bi to Jasnoviđenje završavalo? U motoričkom automatizmu?", Ksanderov upitan i blago sarkastičan glas još mu je odzvanjao u glavi. "Cijela evolucija, po tebi je samo zbroj stečenih obrazaca uma, koji su, jelte, nekako uspjeli uzdići sebe iznad prosjeka i pritom se, onako ovlaš...osvjestiti?!"

Gavin se prisjetio ovoga razgovora u detalje. Ksander je ustrajao na argumentima koje mu Gavin nije mogao dati, pošto je duboko u sebi osjećao da je bilo kakva spoznaja u trenucima faznog Pomaka i kroz proces prelaženja Putem Transfiguracije do Konačnog Pomaka, samo niz duboko ukorijenjenih asocijacija koje vode do esencije njegova Bitka. Znao je tada, a zna i sada da Ksander na dijametralno suprotan način od njega percipira stvari i da jednostavno sam razgovor kao takav, neće imati previše smisla.

Otkriće sonara je ono što njega fascinira i drži ga budnim noćima. Puste teze i opetovano ispitivanje teorija koje su mu ionako većinski isparile iz glave, bile su mu više zamorne nego li produktivne. Kada je prvi puta prije dvije godine osjetio u svom čeonom režnju divljačko podrtavanje koje je kasnije stvaralo strahovite migrene i dovodilo do intenzivnih energetskih disbalansa prilikom uspostave mentalnog kontakta sa Delvinskom rasom, Gavin je mislio da mu je došao - kraj. Sudnji dan ili Božja kazna za sve one stvari kojih se nije pridržavao u životu, a za koje je obećao samome sebi da će ih se pridržavati, tih trenutaka je bilo toliko zastašujuće aktualno, dok je gubio svijest i tresao se na podu poput djeteta u naletu epilepsije, da je jednostavno obećao sebi jednom za sva vremena: "Ako ovo preživim, neću taknut nikakav stimulans do kraja života, majke mi moje". I kasnije mu se pred očima pojavi sonar.



I. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Da li je svijest dio materije? Teško, ako mene pitate. Mozak da. Svijest - ne. Da li su mozak i svijest isto? Nisu. Jednom mi jedna gospođa kaže - `ja ne vjerujem u ono što ne vidim`. `U redu, gospođo` - kažem ja - `samo što ja ponekad ne vjerujem ni u ono što vidim`. Možemo li vidjeti svijest? Ajmo onako, zdravo logično. Ne možemo. Znači, već se treći svijet javlja od `nikud` i staje na poziciju ispred materije. Istina je, doduše, da je svijest satkana od misli. Satkana je i od osjećaja. Ali opet, svijest osim što je satkana i od jednog i od drugog, satkana je od još mnogo toga i može se slobodno reći da prekoračuje i misli i osjećaje a opet, proteže se kroz njih poput najtanjih niti iz nekog tkalačkog stana".

Zahr pogleda iznad spuštenih naočala prema prepunoj katedri. Šuštanje i pravljenje prilično "nervoznih" bilježaka, kolega koji su sjedili u prvom redu, pomalo ga je iritiralo. Spusti pogled i nastavi.

"Što je ustvari svijest? Možemo li reći da je svijest dio mozga koji služi za razmišljanje, razlučivanje, donošenje zaključaka i davanja naredbi tijelu što da učini? Možda. Što pokreće svijest? Da li su to neuroni, transmiteri, naravno, atomi i molekule i još mnogo toga što čini mozak mozgom? Možda. Ipak, postavlja se jedno rudimentarno pitanje - zašto onda svi ne razmišljamo isto? Ako je svijest samo dio male nevidljive materije (ili materija), onda bi svijest trebala biti više manje ista kod većine ljudi. Ovako, ispada da je svijest puno više sklona anomalijama i to u mnogo većem postotku nego su to ljudske vanjske karakteristike. Software je uvijek osebujniji od hardwarea, zar ne?"

Zastane na trenutak da otpije gutljaj vode. Pitao se, je li Myrn uzela ključeve od auta ili će ga opet zajebavat da prekine predavanje na pola i izađe ispred zgrade.

"Znači, mi svijest ne možemo vidjeti. Fizikalno, kemijski i biološki nismo mogli dati dovoljno dobrih objašnjenja zašto nam se svijest svima toliko razlikuje, pa se ljudska djelatnost istraživanja iste `svela` na nove grane. Problem je u tome što su neke od tih grana starije od same fizike, a opet, ljudi koji su radili na istraživanju svijesti bili su istovremeno i znanstvenici. Ajmo počet od filozofije. Grci su imali nekolicinu vrhunskih filozofa prije dvije tisuće i kusur godina. Oni su se istovremeno bavili i drugim naučnim djelatnostima (matematikom, astronomijom, onim što danas nazivamo fizikom itd.).

Srednjovijekovna filozofija bila je raspodjeljena od crkvene (religijske), pa do onih malo tajnijih i okultnijih. I u jednoj i u drugoj bilo je znanosti. Ajmo konstatirat da je preteća današnje kemije bila upravo alkemija, okultna znanost koja je spajala znanost i filozofiju. Religijski aspekt ću, za sada, držati po strani. U novije doba, od Kolumba na dalje, filozofija je počela opet dobivati na snazi, uzdajući se u same temelje nastale u Staroj Grčkoj.

Student iz trećeg reda podiže ruku. "Izvolite kolega", Zahr se zagleda u njega. " Znači ovako, ako sam dobro shvatio...", započe mladić... "U starom svijetu i novom svijetu filozofija je bila slobodnija nego u Srednjem vijeku. U Srednjem vijeku Evropom je vladala crkva. "

"Upravo to", Zahr će morati upamtiti ovog mladića. Sva pitanje koja mu je do sada postavio na informativnim razgovorima bila su kratka i pogađala su bit samog izlaganja. "Upravo to, kolega. Ajmo se usudit zaključit da se crkva i filozofija stoljećima lagano razilaze".

U hali nastade lagani žamor. Odostraga, iz zadnjih redova, začuje se potisnuti smijeh.

Zahr na brzinu preleti pogledom preko svih, te nastavi.

"U doba baroka i renesanse opet dolazi do spajanja znanosti, ovaj put u obliku spajanja onoga što danas nazivamo fizikom i onog što danas nazivamo kemijom, samo se u ono doba još zvala alkemija. Newton, čije današnje zakone više manje svi znaju i kojega drže ocem fizike materijalnog tijela i krute točke, umro je od trovanja živom izvodeći alkemijske pokuse. Da se ne zamaramo sada sa time... Kasnije se javlja jedna poprilično kruta znanost koja uspijeva na temeljima Kantove i Descartesove ostavštine spojiti filozofiju i znanost, a to je psihologija. Znači, tadašnja znanost nije mogla na adekvatan način objasniti na koji način funkcionira čovjekova svijest, a filozofija je bila razjedinjena u pogledu toga, tj. koliko glava toliko teorija; psihologija je bila ona nit spasenja i uvođenje tračka svjetlosti da obasja ponor između nauke i filozofije...i filozofije i filozofije.

Doktor Freud danas se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti na polju psihoanalize i proučavanja svjesnog i nesvjesnog. Znanstvenici kažu da čovjek koristi 6 do 15 posto mozga. Pitanje je da li svijest obuhvaća samo to? Psihologija je dala tu odgovor u obliku svjesnog obuhvaćanja tih 6 do 15 posto a nesvjesnog obuhvaćanja ostalog. U biti, ajmo radije reći - podsvjesnog obuhvaćanja ostalog.

Podsvijest je, dakle, to što obuhvaća `ono ostalo`. Što ostalo? Šta je to `ono ostalo`? Neki kažu, poput spisatelja Davida Ickea, da se u podsvjesnom nalaze viši, božanski impulsi, poput ljubavi, viših osjećaja, kreativnosti, sa uzvišenim stanjem uma i stanjem duha. Mozak se sastoji od lijeve i desne moždane hemisfere. Lijeva je logična, pragmatična, racionalna i sačinjava dio svjesnog dok je desna podsvjesna (nesvjesna) i obuhvaća sve što je navedeno u prethodnoj rečenici. I lijeva i desna imaju osjećaje, samo što su prvi osjećaji u službi racionalnog. Drugi nisu.

Uzmimo jedan jednostavan primjer. Možemo li opisati osjećaje? Teško. Riječi su samo distorzirani (izmijenjeni) fragmenti, kako misli, tako i osjećaja. Postoje samo oni koji su sposobniji riječima opisati osjećaje i oni koji su manje sposobni. Naravno, postoje i oni koji su potpuno nesposobni za tako nešto, ali, u globalu, više manje svi su to u nekoj fazi života, manje ili više uspješno, pokušali.

Osjećaj nije opipljiv i razlikuje se od osobe do osobe. Štoviše, razlikuje se od prethodnog osjećaja iako na prvi pogled (da se tako izrazim) izgleda da su isti. Ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato što dobro kuha`, to predstavlja jednosmjerni osjećaj koji sa drugom osobom ne mora imati nikakve veze. No ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato što ona voli mene`, tu već dolazimo do procesa uzajamnosti kao i malo težeg objašnjenja od puke ljubavi prema osobi koja se trudi oko našeg nutricionizma.

Osjećaje je teško opisat i jedino što druga osoba može primiti su preslike osjećaja prve osobe, naravno, ako prva osoba priča o trećoj osobi. Ukoliko druga osoba osjećaje poklanja drugoj osobi, na koji način druga osoba raspoznaje riječi od osjećaja? Ako drugoj osobi kažem - `ti mi mnogo značiš` a osjećaj mi se dijametralno razlikuje od izjavljenog, druga osoba to može vrlo lako prepoznati. Kako? Opet na nematerijalan način. Potrebna je samo dobra opservacija i određena doza vlastite objektivnosti. Osjećaj da li nam netko želi dobro ili ne, ne može se objasniti racionalno, tako da dio svijesti koju nazivamo podsvijest u tom trenu postaje dominantna. Da li je intuicija dio podsvijesti? Rekao bih da je, pošto do sada ništa ne upućuje da se intuicija može racionalno pojasniti i objasniti."



DVA: Polje


Već se počelo debelo razdanjivati kada je Dafular ugasio cigaretu i popeo se u kamion. Od kada se glavna prilazna cesta prema gradu urušila u potresu, jedini put, put preko polja, danas mu se činio mnogo težim i neprijatnijim. Nepregledne pustupoljine pred njim nalikovale su ovog sumornog jutra na ogromnu sivu ravninu, presjecajući u daljini sivo nebo u grotesknoj igri sivila i bjelila. Kamion se polagano kretao. Po koje golo drvo izvirivalo bi iz zemlje, nenadano, dok je zadržavao pažnju na razlučivanju gdje se nalazi granica horizonta. Ovako, spajanje neba i zemlje izgledalo je kao da sa kamionom leti u nebo. Ili kao da se kreće po bijelom dnu, okružen razrijeđenim fluidom sivila. Živa monotonija, ako se njega pita. Iako je bilo neke čudne draži u svemu tome. Smrzavanje zemlje dovelo je do toga da je svaki krtičnjak osjećao kao ogroman kamen ili metalnu kuglu nasred puta.

Kamion je grabio polako prema šipražju, gibajući se u monotonom ritmu zaleđene zemlje i puta kojim inače ne bi kročio ni da mu zlatom plate. Ni krijumčari raznim ilegalnim tvarima i kojekakvim materijalima ne bi garant zašli ovako duboko u polja, iz primarnih razloga ili da si što više skrate put ili da prođu nezapaženo. Prilična neinteresantna monotonija imala je neku draž u sebi, samo zato što je priroda oko njega ostavljala dojam nestvarnog. U svakom slučaju, mogao je opušteno razmišljati i za čudo, nakon svih ovih dana, danas se prvi puta osjećao smiren i bistre glave, iako je standardna tjeskoba uvijek bila prisutna. Dafular je izvadio cigaretu iz paketa i osvrnuo se na pustopoljinu iza sebe. Zatim vrati pogled na volan.

Sve bi ovo još i nalikovalo na izlet da danas prije mraka ne mora istovariti robu i vratiti se iz istih stopa natrag. Po istom putu. Znao je da je večer zajebanija od jutra i da će se u mraku mnogo teže snalaziti. Povakao je dugačak dim u pluća i pogledao prema ogoljelom drveću koje je promicalo, da bi se svako malo neko novo drvo našlo u ravnini sa kamionom. Bilo bi dobro da je uzao kompas. Iako je imao, smatrao je, savršen osjećaj za zadržavanje smjera kretanja - čak i onda kada mu se činilo da je promašio neki put ili skretanje za desetine kilometara, da bi na kraju vidio da nije profulao put ni za kilometar - bojazan, da će se jednom izgubiti toliko, da će završiti ili u smrznutoj rijeci ili u nekom jarku ili da će izgubiti mnogo vremena dok se ne vrati na pravi put, uvijek je bila prisutna.

Nekakva stara trošna ograda izvirivala je iz zemlje da bi se nekoliko metara dalje izgubila pod bedemom zemlje i snijega. Na nebu, gavranovi su letjeli sabijeni u formacije u obliku kljuna i slova L, pa je na momente izgledalo da je ionako tmurno sivo jesensko jutro, koje se sve više približava prvom danu zime, iznenada postalo prešarano crnim oblacima u bizarnom plesu svjetlosti i sjena. Odlučio je upalit radio da barem malo skrene pozornost sa monotonog pretumbavajućeg puta. Pritisne dugme, očekujući naštimanu radio stanicu da se oglasi. Ništa. Počne okretati kotač za traženje stanica. Statičke smetnje odavale su svoje jasne namjere da ovog jutra neće dopustiti niti jednoj jedinoj radio stanici da se proširi po unutrašnjosti kamiona. "Ajde u pizdu materinu", nervozno je okrenuo kotač na radiju još nekoliko puta, ubrzo ga ugasivši. Baci cigaretu kroz poluotvoreni prozor i sa laganim uzdahom osjeti neku vrstu olakšanja nad jutarnjom tjeskobom. Pogleda prema nebu...



II. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Bitno je napomenuti da se i svijest i podsvijest razlikuju od osobe do osobe. Fizikalne značajke se razlikuju u mnogočemu; svjesne se razlikuju drastično (pošto nitko ne razmišlja racionalno na isti način). U tom slučaju moglo bi se reći da se podsvjesne značajke razlikuju enormno. Svi volimo različite stvari, težimo različitim stvarima i stvaramo različite stvari bez obzira na okolinu. Okolina utječe na nas samo u onoj mjeri koliko se naš svjesni dio `složi` sa njom. Ako su fizičke značajke `ukrašene` različitom odjećom, obućom, ukrasnim detaljima, svjesne `ukrašene` intelektom, statusom, staležom...podsvijesne su `ukrašene` sa onim što nije uvjetovano ničim već nama samima. Ako ćemo vjerovati ezoterijskom principu o čovjekovoj suštini i čovjekovoj ličnosti, tj. o ličnosti koja se mijenja u odnosu na okolinu i u skladu sa promjenama, dok suština od rođenja do smrti ostaje ista, onda možemo slobodno ustvrditi da je čovjek tijelo / materija ispunjena ličnošću (svijest) i suštinom (podsvijest).

Postoji jedna lijepa anegdota o istočnom i zapadnom čovjeku te o razlici u osnovnim pogledima na neka načela ljudskog djelovanja. Kad zapadni čovjek pere kola, on razmišlja što će radit nakon što opere kola i koliko vremena će još prati kola. Kad se uhvati slijedećeg posla, već će u mislima biti u `budućnosti` i `raditi` nešto drugo. Dakle, zaključak je da zapadni čovjek sve što radi, radi automatski i neusklađeno na relaciji misao / materija. Istočnjak će raditi isto po pitanju materije, samo što će misao biti fokusirana na SADA. Ne na minut, dva, tri ili sat, dva, tri unaprijed, nego na upravo onaj tren kad svojom materijom (tijelom) utječe na drugu materiju (spužva, automobil). U tom trenutku, istočnjak će zamijetiti kap vode koja pada sa spužve, presijavanje sunca na limu automobila i svoje ruke dok rade radnju. Ukratko, uhvatio je tren i po mom osobnom mišljenju napravio je puno kvalitetniji posao. Možda nije radio toliko brzo kao zapadnjak ali je, vjerujem, bio ispunjeniji samim činom od zapadnjaka. Činjenica je da su i jedan i drugi automobil oprani. Razlika je u načelu.

Još jedan jednostavan primjer. Svi znamo da je bilo kakvo djelovanje čovjeka, djelovanje mase u određenom vremenu. Čovjek ako sjeda u auto i po autoputu juri 240 kilometara na sat, stići će na odredište mnogo prije čovjeka koji je vozio 50. Nebitno da li zakoni dozvoljavaju i jednu i drugu brzinu po autoputu. Bitno je da će prvi stići brže, ali da ga netko pita šta je putem vidio, ovaj bi vjerojatno rekao - ništa. Drugi bi vjerojatno znao opisati više stvari. Sam proces opservacije je itekako bitan za ono što čovjeka razlikuje od mašine. Automatsko rađenje neke radnje i misao kako da obavi slijedeću radnju, značajka je koja krasi kompjutore i strojeve. Čovjek je daleko više od toga.

Zato je bitno svijest i podsvijest dovesti u balans ili ravnotežu. Balansiranje svijesti i podsvijesti prema mnogim znanstvenim i pseudoznanstvenim autorima, dovodi do stvaranja nove svijesti - supersvijesti. Pri tome bilo kakvi oblici transhumanizma i ekstropije padaju u vodu jednostavnim zaključkom - čovjek nije mašina. Supersvijest je nova vrsta svijesti sa potpuno novom vrstom misaonih procesa. Prije toga, od empirijskog je značaja objasniti povezanost samog čovjeka i frekvencija.

Ljudsko tijelo djeluje na određenoj frekvenciji. Sve ima svoju frekvenciju. Vid, sluh, njuh, opip, okus, podražaji i boli. Frekvencije koje može vidjeti naše oko nisu iste frekvencije koje može čuti naše uho. Postoje ulazne frekvencije, frekvencije koje se apsorbiraju u pojedinom centru i frekvencije koje se dalje emitiraju drugim centrima ili na neki drugi izvor. Samim time, svijest ima svoju frekvenciju. Podsvijest ima svoju. Supersvijest obuhvaća i frekvenciju svijesti ali i frekvenciju podsvijesti, absorbira ih u sebi i opet ih emitira dalje.

Na žalost, današnja nauka i psihologija još uvijek zastajkuju na pukom proučavanju svijesti, logičkog i racionalnog, dok im podsvijest predstavlja neku vrstu kante za otpadke od svijesti.

Ljudi su strašno čudna bića. Još od vremena kad su ovladali vatrom misle da se može ukrotiti bilo što prirodno. Ako je ovo imalo smiješno, mogu komotno, onako ležerno reći slijedeće - ljudi MISLE da vladaju energijom. Ljudi su ovladali umijećem paljenja i gašenja vatre...kad ? Prije kojih par stotina tisuća godina, zar ne?! Pošto nitko od svjedoka tog događaja vise nije medju živima, morat ću vjerovati povjesničarima. Stotinjak tisuća godina vamo - tamo...da li je bilo prije 100, 200 ili 300 tisuća. No ostaje jedan alarmantan podatak koji obilazi stranice crnih kronika iz novina u novine, obilazeći cijelu planetu u par dana - vatra odnosi živote.

Dovraga i bestraga, pa ja sam mislio da su ljudi ovladali vatrom?!?!?! Ili nisu??? Ljudi su ovladali strujom. Jednostavnim pritiskom prsta na sklopku. Opet...i struja odnosi živote. I voda odnosi živote. I vjetrovi odnose živote. Moje pitanje je - da li su ljudi uistinu ovladali energijom u različitim oblicima ili samo misle da je tako?! Razmislimo o tome. Na nas i okolinu djeluju kinetička i potencijalna energija kojima također mislimo da vladamo. Čovjekova greška je što cijelo vrijeme misli da vlada nečim - i energijom i prirodom. I sobom.

Da li smo otkrili sve vidove energije? Da jesmo, mislim da bi ih razboritije i inteligentnije koristili. Solarna energija pokazala se itekako dobra u praksi, no mi svejedno koristimo fosilna goriva koja zagađuju okoliš i uništavaju atmosferu. Od solarne energije nitko nema koristi, a ovo je svijet koji se vrti oko para. Kolektivno dobro i nauka u službi čovječanstva su globalni mitovi za ljude niske inteligencije. Ako se mene pita, čovjek nije još do kraja zakoračio iz pećine, a oni koji jesu, prošli su poput glavnog lika u priči `Platon i Pećina`. Dakle, vraćanje u pećinu je gubitak vremena, čak i onog linearnog oko nas. Zato, ako otkrijete bilo kakav novi izvor energije, za Boga miloga, čuvajte ga za sebe ili ga podijelite sa bližnjima."

Zahr ponovno podigne pogled sa papira i ovag se puta malo duže zagleda u studente. Dvoje ljudi u prvom redu ostavljalo je dojam da pozorno prate i zapisuju svaku njegovu riječ. Nekolicina ljudi iz pozadine zamišljeno se nešto konzultirala između sebe pa je Zahr zaključio da vjerojatno otkrivaju neke potencijalne nejasnoće u njegovom izlaganju. Još kada je prije tri godine došao na ideju da svoju strast prema metafizici u širem smislu te riječi, ostvari u predmetu kojega je diplomatski prozvao "Vrlo Vrlim Novim Svijetom", i od kada mu je dekanat dao zeleno svjetlo da započne sa redovitim seminarima (ističući da materijalnu komponentu ne mora tražiti jer je nikada neće dobiti), i više nego zadovoljan, odlučio je pomno odabrati studente sa slušanje predmeta, po načelu kratkog intervjua sa svakim zainteresiranim kandidatom. Pitanje koje je obično postavlja u svojoj kancelariji nekoj zbunjenoj djevojci ili nadobudnom mladcu, bilo je: "Što mislite, na koliko različitih nivoa postojanja mi upravo komuniciramo?"

Prema prvim reakcijama počeo je graditi preliminarna načela vlastitog sustava vrijednosti koja će kasnije zaživjeti u svojoj potpunoj formi, kada prve grupe studenata ispune omanji razred, da bi šesta generacija jedva stala u dupkom punu dvoranu, koju su prije imali priliku napuniti samo poznati gosti sa drugih sveučilišta i veleučilišta. Zahr, naravno, više nije imao ni toliko vremena ni volje ispitivati svakog kandidata ponaosob, već bi samo na policu pored svoje kancelarije stavio snop iskopiranih prijavnica koje bi mu kasnije studenti ispunjene proturivali ispod vrata kancelarije. Svi koji su predali prijavnice, nakon tjedan dana mogli su podići skriptu (podijeljenu, baš poput predavanja, na tri, za razliku od opširnih predavanja, sažeta dijela), koja bi se više mogla nazvati "vodičem kroz predavanja", nego li konkretnom skriptom za proučavanje svega onoga o čemu će slušati idućih tjedana.
Zahr je smatrao da je to prema studentima bilo i više nego korektno.

"Od sada ću izraz svijest koristit samo kao jedinicu za čovjekovu opservaciju stvari oko njega otvorenim očima. Evo ovako: `Svijest je od sada, dok ne kažem suprotno, samo jedinica za čovjekovu opservaciju stvari oko njega - otvorenim očima`. Evo tako. Povijest je jedna vrlo interesantna stvar. Neki kažu da je pišu pobjednici. Pa kad pobjednici odu a vlast preuzmu gubitnici, tj. bivši gubitnici ili netko drugi, opet ti mijenjaju povijest, pa opet neki treći i tako unedogled. Interesantno je slijedeće: ne znamo točno što se sve na prostorima Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, na Bliskom Istoku i u svim ostalim žarištima sukoba, događalo u proteklih dvadesetak godina, ali eto znamo što se odigravalo prije par stotina, tisuća, desetaka ili stotina tisuća godina.

Imamo arheološko nalazište u kojem se pronađu koplja, štitovi, mačevi i slične stvari. Pa se kaže kako se ratovalo i proturi u čitanke. Pa se nađu posude, ukrasi i slično, pa se kaže kako se jelo i ukrašavalo sebe i svoj interijer / eksterijer. Pa se pronađu nalazišta sa obućom od jednog metra, toljagama od nekoliko metara, mačevima, štitovima, zdjelicama i ukrasima starim preko 100 tisuća godina, kostima prosviranim vatrenim oružjem starim 40 tisuća i lubanjama rezanim savršenim laserskim rezovima starim 250 tisuća godina i procjeni se da nije pametno davati van takve informacije, jer je nemoguće da su prije živjeli divovi ili neka ili neke naprednije intraterestrijalne ili ekstraterestrijalne rase. Pa tko će normalan u to danas vjerovat?!? U egipatskom hramu nalazi se slikovno pismo čiji jedan redak možemo vidjeti u uvodu u povijesne emisije, u obrazovnom programu, u čitankama i enciklopedijama...

Interesantno je da se dva slikovna redka ispod nalazi lik koji teško da liči na Egipčanina iz tog doba, ali čudnovato liči na one male sive / zelene kakve su mozda našli u Roswellu prije 60 godina i čije nas velike insektoidne oči gledaju sa majica, bedževa, torbi, bilježnica, knjiga, stripova, serija, reklama i filmova. To se ne uklapa u povijest kakvu znamo a i tko će normalan u to vjerovati? Pazite, ovo nisu rekla - kazala priče, nego kontroverze o kojima se danas može pronaći puno vizualnih, audio i opipljivih činjenica. Ipak, `gos`n doktori` (kako narod u nas zna reći za svakog tko ima više od 16 razreda škole i koristi se terminologijom iz nekih `čudnih i zastrašujuće debelih knjiga`), rekli su da su to gluposti i priče za malu djecu.

Interesantno je koristit termin glupost u kontekstu povijesti, u svijetu gdje se ljudi ne mogu složiti da li je svijet nastao evolucijom ili ga je stvorio Bog. Ili je u pitanju bilo nesto treće. Samim tim, riječ dokaz je strahovito gruba riječ i van pravnog konteksta (kod nas ni to!) nema nikakvu težinu. Dokazi su u naučnom svijetu, poput šturog Millerovog eksperimenta iz 1954. godine kojim je `objasnio` Primordijalnu Juhu i stvorio model nastanka života na Zemlji, i masa sličnih `dokazanih` teorija, zapravo nisu ništa drugo do pukih - teorija.

Opće prihvaćenih? Da. Dokazanih? Ne. Nema konkretnih dokaza tko je gradio piramide, odakle u pustinji erozija na Sfinzi procjenjena na minimalno 12 000 godina, nastala usljed, pazite sad - kišnih oborina koje su Sfingu obasipavale tisućama godina. U Egiptu - da, ali pustinjskom i opće poznatom Egiptu kakav je opisan u čitankama - ne. Plato u Gizi nalazi se ispod dobrog dijela pustinje i predstavlja ravnu površinu debelu nekoliko desetaka metara. Uglavnom, po mom mišljenju... i piramide svugdje po svijetu i Sfinga i kipovi na Uskršnjim Otocima i Machu Picchu i Stonehendge i Jerichon i još masa drevnih građevina nije gradjena u vrijeme kako piše u čitankama i na način kako piše u čitankama.

Masa i masa artefakata diljem svijeta upućuje na jednu čisto drugačiju povijest od konvencionalne, koja se nije mijenjala ni za slovo od 30-ih godina prošloga stoljeća. Ovo je doba interneta gdje su svi podaci manje vise dostupni u doba naručivanja bilo koje teško nabavljive i necenzurirane knjige iz inozemstva, pošto na televiziji, u novinama ili u dostupnim knjigama na ovim prostorima nećete saznati gotovo ništa ili ćete saznati strahovito malo. Sustav vjerovanja i predrasude su jedno. Proučavanje i potencijalni argumenti su nešto sasvim drugo."



TRI: Može li dvorana primiti studenta viška?


Farhida je nesigurno koračala hodnikom i zaustavila se ispred masivnih, spužvom prekrivenih i kožom obloženih dvodjelnih vrata sa nizom malih nitna, raspoređenih po dužini i širini cijelih vrata, u sitnim redovima koji su se ukrštavali, razilazili, ukrštavali i ponovno razilazili, ostavljajući vizualan dojam da se radi o redovima posloženih smaragda na nekom mističnom brežuljkastom području. Približi se samim vratima i oslušne prije nego odluči da li da pokuša ući ili ne.

"Još uvijek je svijest mjerna jedinica za opservaciju otvorenim očima", čuo se iznutra duboki šekspirijanski muški glas nalik na Sean Connery-ev. "Možemo li opservacijskim procesom kroz vlastitu unutarnju dijelektiku doći do konkretnih zaključaka, u vezi, na primjer, vjere i religije? Bilo bi interesantno pokušati. Religija i vjera, za početak, nisu isto. Vjera je stvar pojedinca. Religija je dogmatsko prezentiranje segmenata vjerovanja putem simbolike ili inicijacije. Simboličke vjerske knjige trebaju se tumačiti na način simboličkog i literarnog proučavanja, dok su inicijacijske knjige bazirane na konkretnim činjenicama. I jedno i drugo ima similarnu kalakteristiku, a to je sustav vjerovanja. Svaka religija je sustav vjerovanja čija snaga i proširenost ovise o broju onih koji vjeruju u određen religijski sustav."

Odlučila je ući. Polagano u tišini odškrinuvši vrata, nađe se na ulazu u najveću dvoranu na cijelom učilištu.

"Dogma je ono što jednu religiju u očima svojih sljedbenika želi prikazati jačom ili iskrenijom religijom od drugih religija. U današnje vrijeme okruženi smo dominantnim i manje dominantnim religijama sa mnoštvom interpretacija jedne te iste stvari - čovjekov položaj u odnosu na Boga. Svaka religija tumači drugačije čovjekov položaj a drugačije Boga. Opet, jedna im je stvar zajednička, barem većini, a to je da se gotovo svih Bogova treba bojati ili strepiti pred njima. Ukoliko pojedinac to smatra grotesknim, bizarnim i pomalo bolesnim, pojedinac se proglašava heretikom ili barem ateistom. Prije se za to spaljivalo i kažnjavalo. Danas se u pojedinca upire prstom. Ako ništa drugo, barem smo se makli sa mrtve točke."

Smijeh u dvorani. Farhida se zbunjeno osvrne oko sebe u nadi da će pronaći neki slobodan stolac da što prije sjedne u njega i izbjegne neugodno pitanje profesora što radi na seminaru neprijavljena... Stolca, naravno, u prepunoj dvoranetini nije bilo. Odlučila je ipak zatvoriti vrata za sobom, ovoga puta sa vanjske strane.

Prekasno...

"Kolegice", začuo se glas predavača, "možete sjesti u prvi red. Kolege će vam napraviti malo mjesta u klupi."

"Hvala", reče i spuštene glave krene prema prvom ovalnom redu katedre od tridesetak i nešto ovalnih "katova". Sjedne pored kovrčavog mladića koji joj se ugodno nasmiješi pomaknuvši svoje stvari na svoja koljena. Farhida uzvrati osmijeh i sjedne.

"Religije su obično nastajale kombiniranjem starijih religija. Kršćanstvo je, recimo, nastalo spajanjem judaizma, gnosticizma, feničke religije i (kasnije) učenja Isusa Krista. Kao i ostale religije, odbacilo je neke `sitnice` poput gnostičkog učenja da Bog nije bilo jedan, već da ih je bilo više. U Gnostici je Jehova, to jest JHWH proglašavan demonom ili zlim Demijurgom. Zato se gnostika danas proglašava herezom a Katari u Srednjem vijeku bili pogubljivani. Također, ovo ima veze sa još jednom `herezom` - hermeticizmom, doktrinom starom (kako neki smatraju) nekoliko tisuća godina (stari Egipat), u kojoj se spominje zli demom Y (YHWH?) koji je obmanuo Mojsija (kojeg neki zapisi danas proglašavaju visokim svećenikom egipatskog Kulta Zmije, sa time da Mojsije nije bilo ime, već religijski status - Moses). Znači, ili je Biblija u pravu...ili Jehova nije bio pravi Bog. Ja samo impliciram. Ne prejudiciram ništa i držim se golih činjenica a na vama je da zaključite svatko za sebe."

Profesor Zahr uputi pogled prema Farhidi, no bez imalo naznaka bilo kakvog čuđenja ili negodovanja zbog njezinog upada na predavanje. Pretpostavljala je da je profesor do sada zasigurno svoje studente upoznao barem po licima.

"Između Starog i Novog Zavjeta postoje mnoge razlike. U najblažu ruku, Novi Zavjet je malo `mirniji` od Staroga. Jeste li znali da je najčešće korištena riječ u Starom Zavjetu nakon riječi Bog - riječ krv? U Starom Zavjetu opisano je mnogo krvavih rituala, feničkih običaja zazidavanja i ubijanja novorođenčadi u `slavu` Boga itd. `Tijelo Kristovo` i `Krv Kristova` nisu ništa drugo nego sinonimi za kanibalizam, dok je oltar još uvijek (makar samo simbolično) sinonim za žrtvovanje. Interesantno je da većina velikih religijsko opredjeljenih ljudi danas živi potpuno suprotno načelima Biblije. Iskreno, ne vidim koliko je to u skladu sa duhovnošću i koliko moraju biti jaki argumenti da sve gore navedeno stave u isti pretinac sa istom?!

Ostale religije rade na sličnom principu, no opet, anomalije među njima smatraju se krucijalnim segmentima zbog kojih se vode ratovi još i danas. Znači, da bismo shvatili duhovno, moramo shvatiti šta su to bol i patnja. Ako nas već kojim slučajem i zaobiđu u životu, moramo dobro promisliti kako da si ih sami natovarimo na vrat ili ih barem privućemo na sebe. Osobno, smatram da je duhovnost starija od bilo koje danas poznate religije i da je više vezana uz individualan rast čovjeka nego uz dogme i doktrine koje se nameću kao duhovnost."



JEDAN: Ksander ustraje na Gavinu potpuno nepotrebnom razgovoru!


"Ti ljudi nazivali su se Organski Portali."

"Prema nekim materijalima, viši entiteti odobrili su ovu čudnovatu i bizarnu emanaciju, pretežito za to da bi ljudi sa razvijenom dušom gradili svoja iskustva na mnogim preprekama". Gavinu dođe da jednostavno kaže: "Odjebi, pusti me, imam posla", ali se suzdrži i mirno priupita: "Ta antipod teorija...nije li malo previše predvidljiva u svojoj bipolarnosti?"

"U jednu ruku je", kaže Ksander neutralnim tonom. Konzola ispred koje je sjedio prikazivala je dugu istančanu konveksnu zraku bjeline, kako se proteže od Treće Ravnine do Pete Astralne Sobe. Ispresjecane pruge blještećih obrisa i kontura bilo je strahovito teško razabrati pod ovim udarnim valom bijele svjetlosti na granici dimenzija. Gavin makne pogled sa konzole. Oči su ga uvijek lagano pekle, makar samo bacio letimičan pogled na ekran konzole. Unatoč svim zaštitama, kako u konzoli, tako i u rožnici svakog člana malene posade koja je radila na periferiji treće ravnine, pečenje oči prilikom gledanja u disperziranu Božansku Energiju, bilo je neizbježno. Ksander je imao tu, nazovimo je povlasticom, da ga je svaki tren obišlo neko od Sibius Anar bića, prelazeći dugim sjajnim prstima preko njegovih očiju i čela. Ksander je u nekoliko navrata spomenuo da mu na taj način vraćaju vid u primarno stanje i ujedno rade balans u ćelijama rožnice, koje mogu postati lagano oštećene nakon pet minuta provedenih u intenzivnom gledanju svjetlosti.

"Dobro", reče Gavin gledajući ključ u ruci. "Kakvo je zapravo tvoje mišljenje o tome?"

Ksander ga pogleda neutralnim pogledom.

"Moje misljenje podudara se sa razmišljanjem koje sam pronašao u jednom predavanju na koje sam naišao na internetu, nekoliko godina prije Konačnog Pomaka", reče.

Izvadi iz donjeg pretinca masivnog stola kristalnu rešetku, promjera nekoliko centimetara. Prođe dlanom preko plošnog dijela. Cijelu prostoriju ispuni dubok, muški mono filtrirani glas, kao na nekom malom prijenosnom mono radio prijemniku prije Konačnog Pomaka.


- - - - -


"Prvo, da se razumijemo. Da se možemo kvalitetno pozabaviti ovim problemom, moramo imati barem osnovno znanje iz psihologije, parapsihologije, genetike, okultizma, psihopatologije i poznavanja fenomenologije primitivizma kroz životno iskustvo i rad sa osobama koje pate od psihopatije, sociopatije, niskog postotka emotivne inteligencije, agresivnosti, bezobzirnosti i primitivizma. Moramo još i poznavat fenomen hladnokrvne ambicioznosti u pogledu bezobzirnog uspinjanja na društvenoj ljestvici, lažni elitizam i apsolutni nedostatak interesa za bilo kakvo područje ljudske djelatnosti od kojega se nema koristi.

Tek onda se može načeti ova tema, ali samo načeti.

Možda bi najbolje bilo kada bi riječ organski portal zamijenili sa `osoba koja nema nikakvih izraženih emocija`. Tad bi se mogli pozabaviti čistim područjem klasične psihoanalize.

Vjerujem da ste se sa takvim osobama susretali u životu. Zamislte porodičnu situaciju gdje jedna osoba sustavno maltretira porodicu, dovodi druge do ruba živčanog i emotivnog sloma izazivajući u njima frustracije.

Vjerujem da bi se i ovdje moglo naći primjera. Ako ne, onda ste vjerojatno upoznati sa tuđim primjerima. Maltretirane osobe često su pronalazile argumente ne bi li opravdale postupke partnera, bračnog druga, sina, kćerke, oca, majke, djeda, bake itd., a ti argumenti se često sastoje od nabijanja frustracija sebi i pronalaženja krivnje u svojim postupcima, čak i kada niti jednom riječju nisu dali drugoj osobi razlog da učini to sto je učinila, bilo da se radi o verbalnom maltretiranju ili fizičkom. Uzimam model porodice jer ga je najlakše za shvatiti.

Između maltretirane osobe i osobe koja maltretira javlja se odredjeni sado - mazo odnos. Maltretirana osoba koja uspije shvatiti u kakvom se govnu nalazi i kad joj ponestane `argumenata` za predbacivanje sebi, teškom životu osobe koja je maltretira i kad shvati da sa drugom osobom nešto debelo nije u redu, počinje traženje pomoći. Pomoć će vjerojatno dobiti od osobe koja se nalazi u sličnoj situaciji, znači potlačenoj, ili osobe koja po katakteristikama odgovara osobi koja je maltretira. Ima i treća opcija, ali na to ću doći malo kasnije.

Osoba koja se nalazi u sličnoj situaciji kao maltretirana osoba, neće moći problem sagledati `izvan kružnice` nego će gledati okvir iznutra i zamišljati, kako da na temelju svog iskustva pomogne osobi koja joj se obratila za pomoć. Pošto svi znamo da se savjeti dijele na temelju osobnog iskustva, ta osoba će vjerojatno dati savjet u stilu 7proći će to / imaj strpljenja / ni meni nije lako / takav je život itd.` Kao osnovno - život nije takav !!!!!!! Svatko u životu gradi svoju kuću, piše svoju knjigu i snima svoj životni film. Sami odabiremo koje ćemo glumce uzeti u film i koga ćemo otpustiti iz filma - prije ili kasnije. Druga opcija u traženju pomoći bila bi tražiti pomoć od osobe karakterno slične osobi koja maltretira druge - pretpostavimo prijatelja dotične osobe, kuma, brata, oca itd.

Ta osoba nalazi se u svom krugu omeđenom kružnicom spoznaje o vlastitom iskustvu i dat će savjet tipa - `mi muškarci - žene smo malo impulzivni / znaš da dolazimo iz loših porodica / znaš da smo rasli na ulici / znaš da smo bili u ratu / znaš da je on - ona u dubini duše dobar čovjek itd. ". Opa...upsi dejsi...faktor sentimentalnosti. Najgori mogući faktor samozavaravanja i zamagljivanja emocija i stvari kakve one zapravo jesu- građenje kule od karata i stvaranje kaotičnog singulariteta. Sentimentalnost - neprijatelj pravih emocija, neprijatelj svijesti i neprijatelj istine. Najjače oružje ljudi koje drže druge ljude u inferiornom položaju. E dakle, ako niti to maltretiranu osobu ne pokoleba, što je jako malo vjerojatno, postoji i treća mogućnost.

Traženje pomoći od državnih organa. Osoba koja to učini vjerovatno je već toliko očajna i svjesna da svoju sudbinu stavlja u nepoznate ruke - socijalnih radnika, psihologa, sudaca, tužitelja, odvjetnika itd. E sad....Osobe koje rade u tim ustanovama također su od krvi i mesa i također imaju u životu jednu funkciju - onaj koji tlači ili onaj koji je potlačen. Savjet tih osoba vrtit će se unutar spomenute kružnice. Rijetki su trenuci da unutar ove tri opcije pomoći postoji i četvrta - osvještena osoba koja jako dobro poznaje um primitivne osobe, lišene emocija a također i maltretirane osobe rastrganih emocija tokom dugog niza godina nametnute krivnje i sentimentalnosti. Osoba koja to može, zna koliko je teško izvući drugu osobu iz začaranog kruga ili joj dati savjet kako da to učini bezbolno po maltretiranu osobu.

Znači, ta je osoba svjesna rizika, jer ta osoba poznaje sposobnosti i mogućnosti, kao i namjere osobe koja maltretira drugu osobu. E sad, dolazimo do pitanja: zar zaista postoje ljudi koji dugi niz godina maltretiraju druge ljude psihički, emotivno i fizički, do tog stupnja da su sami uvjereni kako rade ispravnu stvar i kako druga osoba to zaslužuje, držeći drugu osobu u stanju konstantnog mazohizma? Kako netko može dići ruku na osobu koju voli i prema kojoj gaji osjećaje? Kako netko nakon što povrijedi drugu osobu nije svjestan, nakon učinjenog, što je napravio?

Kako netko iz dana u dan moze imati prema drugoj osobi odnos gori nego prema mački ili psu?

Zapitajte se - i da nehotice povrijedite drugu osobu, koliko bi vam trebalo vremena da shvatite što ste učinili?

Možete li fizički povrijediti drugu osobu? Teorija da svaki `štap ima dva kraja` pa tako i životne sudbine bračnih drugova, ljubavnika, prijatelja, poslovnih partnera itd, rijetko je kad ispravno postavljena teorija. Brak je tu najočitiji i odnosi unutar porodice, pošto imamo klasični 24/7 životni reality show gdje netko može masku držati 8 sati dnevno, koliko vremena obično provodi na poslu, pa otići upravo u tu porodicu i istrest svoje frustracije. Došli smo i do frustracija. Da li su frustracije glavni razlog zašto netko sustavno i godinama povređuje drugu osobu ili osobe? Neka digne ruku tko od nas nije bar na neki način isfrustriran??? Dakle, frustracije i nisu neki presudni faktor u vezi ponašanja nekog pojedinca.

Jest da mogu biti, ali nisu uvijek razlog. Štoviše, frustracije više vode u fazu zatvorenosti, preispitivanja sebe, preodgajanja svojih mana i nedostataka, nego sustavnog maltretiranja osoba koje volimo. Pa što je onda u pitanju? O čemu se radi? U čemu je problem? Žene i djecu tuku svi - radnici, doktori, policajci, akademici, umjetnici... A opet, `pripadnici istih društvenih klasa` ne tuku žene!!! Nasilnici su u odredenom postotku iz loših porodica i neke je odgajala ulica i popravni domovi. Drugi su to sve prošli pa ne maltretiraju!!! Ovi prvi nisu izvukli životne pouke, a drugi jesu??? Pa kakav to, dođavola mora bit čovjek da godinama maltretira drugu osobu jer nije izvukao pouke? Pa što takvog čovjeka razlikuje od nekog grabežljivca??? To što zna čitati i pisati? To što zna govoriti? Ili se čak stručno izražavati i imati visoki društveni status? Ako u većini slučajeva nije odgoj, porodica, društvo ili ništa slično??? Pa, pobogu, što je onda ??????? Znači da sa tim osobama nešto suštinski ne valja!!! Ako ne valja, treba ih hospitalizirat. Ali čekajte malo, doktor koji će ga kontrolirat može biti i gori od njega - profesionalno šarmantan, elokventan a kod kuće čista suprotnost.

Odakle taj Doktor Džekil / Mister Hajd sindrom kod velikog dijela muške i ženske populacije??????? Neka se i zbrine doktor. Njegov karton da sa njime nešto nije u redu dobit će ravnatelj bolnice. Što ako je i on takav? Što ako se to proteže do predsjednika, kraljeva, biznismena, pa do ljudi iz svih slojeva društva??? Da li se proteže ?? Proteže se...itekako se proteže! Pazite, ljudi koji maltretiraju su oni sa očitom greškom `u programu`, jer njihova djelovanja okupljaju oko sebe svjedoke, iako sve većinski završi `in the family` ili unutar uskog kruga ljudi. Tu i tamo izbije skandal, pa se svi čude. Ali to je rijetkost. To su najočitiji primjerci populacije koja je emotivno `gluha` na podražaje vlastitih emocija, morala (onog pravog) i granice do kuda seže sloboda pojedine osobe - znači - uzimaš drugom slobodu kada mu radiš to što on / ona ne želi i kada ga / ju prisiljavaš na nešto.

Čak i kada verbalno nedaš godinama nekom doći do zraka vrijeđajući njegov intelekt. E a sad...što sa osobama koje imaju masku kod kuće a rade skrivene poslove da povrijeđuju druge (od maltretiranja, lišavanja života itd.). Što sa onima koji su uzorni gradani, uzorni očevi a jednom odlukom pometu živote tisuća ljudi? Zapitajte se, da li ste to u stanju? Da li ste u stanju pregaziti drugu osobu radi vlastitog napretka? Ako jeste, zašto? Volite li pritom osjećati nekakvu moć, dominaciju ili nešto treće? Ili nalazite sebi savršena opravdanja za tako nešto??? Ako nalazite, koja su to opravdanja??? Osveta? U redu, netko vas je povrijedio u mladosti pa se sad svetite?

Istoj osobi, ili svima? Ako imate imalo obzira koliko će vam trebati da shvatite da to nije u redu? Dan , dva, mjesec, postupak, dva, 100? Cijeli zivot? Masa postupaka? Uništili ste živote drugih radi vlastitog napretka?

Uzrok ovoga tipa nekad leži u nekim stvarima, ali nije pravi uzročnik? Što je pravi uzročnik?"



III. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Svijest je sukobljena sa mnogo čime, pa bi tako mogli reći da je od prvih dana čovječanstva suočena sa ljudskom glupošću. O ovome bi se dalo pisati godinama i pretpostavljam da se tema još ne bi iscrpila. Od samoga osvita čovječanstva glupost prati ljudski rod kao sjena. Povijest nas ne uči životu, kako se kaže, već ljudskoj gluposti i začaranom krugu ljudskih grešaka iz kojeg se čovječanstvo nikako ne može iskobeljat. Religija nas uči poniznosti i strahu od svega i svačega. Magijski okultizam nas uči da je čovjek Bog glavom i bradom i da je sputan jedino zakonima koje sam smatra bitnim ili nebitnim. New Age nas uči da zatvorenim očima prolazimo kroz život, meditiramo po cijele dane, izigravamo gurue, širimo ljubav i dijelimo je šakom i kapom i još da gledamo da pritom nešto i zaradimo. Sport nas uči da ako ga već ne treniramo, onda barem da ispijamo hektolitre piva i uživamo u pasivnosti, promatrajući isti. Razni mladenački `buntovni` pokreti uče nas da droga širi svijest više nego alkohol. Alo ljudi”, profesor Zahr podigne glavu prema razredu, “doktor Hoffman radio je za CIA-u, a Leary i McKenna bili su plaćeni od američke vlade da stvore hippy pokret.”

“Ma da?!”, začuje se sarkastičan komentar iz zadnjih redova. Zahr odluči izignorirati komentar.

“Umjetnost nas uči da ne uživamo u njoj nego da je seciramo, dijelimo na pravce i podpravce, stvaramo od sebe ljubitelje jedne a mrzitelje druge vrste umjetnosti. Dijelimo se na klase, kaste, elite, gledamo drugima u dvorišta a sakrivamo smeće u svome. Svi smo tako prokleto fini izvan četiri zida a licemjerje i lažni moral samo su nepoznate riječi u rječniku. Da bar. U stvari, sve oko nas uči nas da se priklonimo nečemu. Ako se ne priklonimo ničemu, opet, društveno bi mogli pristupiti u tor anarhizma ili antiglobalizma, religijski u tor ateizma ili hereticizma, sociološki u tor nihilizma ili mizantropije.

Kakvi god da bili, za nas već postoji specijaliziran tor. Možemo biti također i veliki ljubitelji takozvanih `teorija zavjere` i tražiti sve ono što nitko prije nas nije tražio. Znači, ljudska rasa voli stereotipe. U južnim djelovima SAD-a još i danas većina mrzi crnce. Paradoks je što je mržnja stereotipne prirode. Boja kože nije. Ako ne želimo biti dio niti jedne religije, ajmo naći za sebe adekvatnu sektu. Ako niti to, ajmo naći nekog duhovnog vođu, nekog gurua koji će nam `otvoriti oči`, `ponuditi istinu` i `odvesti nas na pravi put`.

Kad ljudi shvate da je put svakog pojedinca unikatan put i da pojedinac čim počne tražiti put po kojem netko drugi već hoda, gubi svoju svrhu, možda homo sapiens postane nešto više. Nema argumenta, zapamtite, NEMA argumenta za skretanje sa svog puta i prihvaćanja kolektivnog načina razmišljanja. Traženje bilo kakve koristi osim vlastite duhovne satisfakcije već je u startu osuđeno na propast. Samim time ljudi postaju hodajući zombiji. Kada čovjek izgubi Duh (Spirit), život mu je izgubio smisao.

Bilo kakvo prihvaćanje nekakvog defaulta (prečca) je samo priznavanje vlastitog poraza. Zato nije ni čudo što je današnji svijet - svijet primitivizma, koji se nije promijenio od vremena spilje i, svijet ljudi bez Duha. Zato se nemojte začuditi kada jednom otvorite oči i u nevjerici počnete pored sebe promatrati majmunolike spodobe sa toljagama i humanoidne kontejnere tupih, praznih i ispijenih pogleda. Da svatko pogleda samo malo dalje od nosa, umjesto da pronalazi isprazne isprike i kvazi argumente, vidio bi da ovo o čemu pišem i nije toliko daleko od istine.

Mediji od ljudi čine samo ispraznu materiju koja se ne razlikuje od materije onoga što drže u ruci i iz čega piju. Nekad su ljudi (iako nepotrebno) ginuli za političke ideale i posvećivali svoje živote (iako nepotrebno) ciljevima postizanja promjena (bar su oni tako smatrali). Danas mladež strepi što će im se događati sa idolima koji dva tjedna drže mikrofon u ruci (glazbeni idoli i natjecanja), provode tri mjeseca u Orwellovskoj dekadenciji (big brotheri), ili u teenagerskim serijama izlažu svoje mlade živote opasnosti, gubeći se po odjeljcima robnih kuća i izbjegavajući opasnosti koje vrebaju u ulicama punim modnih dućana.

Dakle, glupost i dekadencija očito imaju mnogo toga zajedničkog, a ljudi vole i jedno i drugo. Uskoro ćemo se dijeliti u alfe, bete, game i delte i čika Huxley neće morat čekat još 6 stoljeća da dekadencija poprimi punu formu i sve nas asimilira. Ako to prije nje ne učini Borg.

Dakako, ovdje ne mislim samo na mašinsko / ljudsku formaciju koja želi uništiti ljudski rod, u tv serijalu i filmovima Star Trek, već i na mašinsko / ljudsku formaciju u svakom nesvjesnom čovjeku, koja prijeti da uništi sve ono ljudsko u njemu. Čovjek je odabrao ovaj život da uči i da se razvija. Po mogućnosti da nauči što više na svom duhovnom putu, da daje maksimum sebe drugima i ne traži ni minimum drugih za sebe. To je ona umjetnost, onaj plamen unutar svakog pojedinca. Umjetnost i plamen koje svojataju sve religije, pritom zamijenjujući čovjekov uzvišen položaj u Kosmosu za čovjekov ponizan, puzajući, licemjeran i gotovo bezdušan aspekt izdaje, kako drugih, tako na kraju i samog sebe.

Sve se vraća, poput jednog ogromnog i nevidljivog njihala, samo što je ljudsko stado previše slijepo u traženju posljedica nego u razboritom sagledavanju uzroka. Tako da nimalo ne čude ljudski odnosi koji se do dana današnjeg nisu promijenili ni za dlaku i jedino što ljude sputava da jedni drugima ne ulaze u kuće, ubijaju jedni druge i još više lažu jedni drugima u lice, su sami zakoni koje su izmislili sami ljudi. Ne zaboravimo da homo sapiens mora biti dio nekog represivnog sustava sa nizom strogih zakona jer bez njih on ne bi znao što smije a što ne smije. Znači, čovjeku drugi moraju pisati zakone jer on nije svjestan osnovnih moralnih i humanih načela.

Čovjek na taj način može slobodno među četiri zida raditi što hoće, sve dok nije podložan djelovanju ljudskih zakona na njega. To je stvarno žalosno. Neki će tvrditi - `pa društvo je takvo, od samoga početka...probudi se iz iluzije!`. Moj odgovor bio bi - `to nije argument nego golo prihvaćanje žalosnog i dekadentnog stanja u koje se ljudski rod uvalio i po kojem se ne razlikujemo od nojeva koji imaju glavu u pijesku ili neke pasivne životinjske zajednice...poput kokoši kojima je bitno samo da kljucaju, hodaju unaokolo i tu i tamo snesu neko jaje. Ili stada ovaca ili nekog goveda, koje šutke u toru prihvaća sve što mu se nametne`. Znam da u ovome ima više literarne simbolike, nego li konkretnih činjenica, ali...ljudi su već naučeni slušati o sebi kao o stadu i kao o nečijim slugama, tako da ne vidim zašto bi to trebalo ikoga zbunjivati ili vrijeđati. Ne zaboravimo, najviše boli ono čega se bojimo ili što želimo maknut od sebe a nikako to da učinimo".

"Ispričavam se, profesore, ali kakve konkretno veze ljudska pasivnost ima sa Borg formacijom? Nije li ta parabola uzeta možda u krivom kontekstu?", student iz drugog reda nespretno ustane da bi, valjda zbog neugodnosti, već slijedećeg trenutka brže bolje sjeo. Zahru se ovo pitanje učini potpuno suvišnim i besmislenim.

"Kakve to sve ima veze sa Borg formacijom? Itekakve. Ljudi su već asimilirani od samih sebe jer su slijedili druge. Velike ideje čiji su predvodnici bili veliki slijepci samo su se razvile u smjeru koji je bio jedini i logičan za slijepce koji prate glavnog slijepca, koji opet prati nekog većeg slijepca. Na internetu sam vidio jednu divnu izjavu o položaju modernog čovjeka u društvenoj hijerarhiji. Čovjek je opisan kao biciklist koji pognuto gazi one ispod sebe. Da neko pita čovjeka zasto je pognut pred ili pod nekim - ne bi znao. Da ga netko pita zašto gazi one ispod sebe - ni to ne bi znao. Znači, čovjek nesvjesno radi stvari i povodi se za većinom. kako religijski, tako i društveno, kulturno itd. Kao majmun. Uz dužno poštovanje majmunima, kokošima, ovcama i govedu, ipak uzrečice ostaju uzrečice. Jedna od njih je - `majmun radi ono što majmun vidi`.

Interesantna je također jedna uzrečica, na mnogim mjestima slikovito objašnjena i ilustrirana - `niti vidim, niti čujem, niti govorim`. Interesantno je da svi vide, svi čuju i svi govore. Pitanje je samo - što to?"

Zahr pogleda prema djevojci koja je zakasnila na predavanje i koju nikada do sada na predavanjima nije vidio . "Toliko pozorno prati predavanje, odkako je došla, da bi čovjek mogao pomisliti da je došla ne zbog predavanje, nego zbog ruševine poput mene", pomisli i razvuće usta u lagani smiješak, nastavljajući:

"Čovjek se i nesvjesno povodi za masom, svojski se trudeći da njegov vlastiti sustav vjerovanja i vlastita percepcija budu toliko u skladu sa sustavom vjerovanja i percepcijom drugih, da me iskreno čudi što još postoje čak i neke jezične razlike u potpuno istovjetnom pristupu različitim ili istim stvarima, bilo da se radilo o sociološkom, religijskom ili duhovnom aspektu. O Bogu se kroz tisućljeća vode mnoge kontroverze. U starim religijama bili su Bogovi. Zatim se uvelo monoteizam i jednog Boga. Zatim su to napravile i sve ostale kasnije religije. Danas se smatra da u više Bogova ili Božanstava vjeruju jedino tamo nekakvi `sotonisti`, `pogani (pagani)` i ljudi upitne inteligencije. Ok, ajmo ovako...karakteristike više Bogova nekad, pridodane su kasnije samo jednom Bogu.

Ajmo poći od aspekta da su prije Bogovi bili svakojaki - dobri, loši, pa malo dobri pa malo loši, pa malo osvetoljubivi, pa malo nagli kao djeca, pa ratovali između sebe, pa ratovali sa čovjekom, pa svojatali čovjeka za svoje više ciljeve... Uglavnom, ako su te sve karakteristike prešle na samo jednog Boga (u svakoj religiji više manje), meni je osobno onda žao tog Boga, jer mu je pridodano više ljudskih karakteristika nego bilo čega drugog. A pazite sad, Bog je Svemoguć. Znači, Bog se može ponašati poput najgoreg primitivca, naređivati Mojsiju da napravi pokolj u dva sela `bezbožnika`, osuđivat one koji nisu na `njegovu sliku` i još tražit od onih koji `jesu na njegovu sliku i priliku` da kleče pred njim i na `koljenima pognute glave uđu u njegovo kraljevstvo`. Meni je, moram priznat, iskreno žao takvog Boga. Ako je Bog stvarno takav, onda bolje nismo ni zaslužili!!!

Problem je u tome što se u religijskim zapisima ne radi o Bogu, već o skučenoj i uskogrudnoj ljudskoj interpretaciji Boga, prezentiranoj putem srednjovjekovnih kleričko / dogmatskih spisa čija se interpretacija nije mijenjala do dana današnjeg. Koliko ja znam, Srednji vijek je daleko iza nas. Ili možda nije?!?

Onaj tko tvrdi da može pojmiti Boga, za moj pojam je budala. Onaj tko tvrdi da mu je Bog `naredio` da napravi neki ratni pohod Njemu u slavu, za mene je psihopat i umobolesnik. Ljudi sva ova stoljeća i tisućljeća nisu ništa radili u slavu Boga ili u ime Boga ili Bogova. Radili su to u ime svoje slabosti i onog sto bi se moglo nazvati zlom u njima. Osnovni ljudski problem je što ljudi danas Pape slave kao same Bogove, što dovoljno govori o tome koliko smo se maknuli od Srednjeg vijeka. Štoviše, imamo i Novu Inkviziciju, samo što se malo drugačije zove. Ljudi i dalje puše sve i svašta ko u Srednjem vijeku. Ako je tako, nek im je sa srećom. Mene, molit ću lijepo, izdvojite iz toga.

Interpretacija Boga trebala bi biti uvjetovana slobodnom voljom i zaokružena percepcijom svakog pojedinca. U tome se razlikuju vjera i religija. U percepciji. Vjera je bezograničena percepcija individualnog. Religija je ograničena percepcija kolektivnog. Sve što je kolektivno predstavlja fenomen stada omeđenog granicama tora. Da li ljudima trebaju torovi? Da im ne trebaju...ne bi ih imali.

Ljudi će vjerovati u svašta što im se na adekvatan način prezentira. Neki će to radit svjesno. Neki potpuno nesvjesno. Ova druga skupina ljudi mnogo više zabrinjava, jer istima se može, unutar njihove naivnosti, prodati i servirati sve i sva. Od igle do slona. Najnepotrebnija stvar, nakon neke glamurozne reklame učinit će se toliko potrebnom. Najnepotrebniji lijek učinit će se toliko potrebnim i posebnim. Da se netko uvjeri koliko je ljudska ovisnost o lijekovima danas sveprisutna, dovoljno je da uđe u prvu ljekarnu i uvjeri se na svoje oči i uši kako ljudi kupuju sve što se reklamira. `Ali ja, gospođo jesam bolestan, ali vidite, kao da nisam, jer ja uzimam koldreks`. Koliko ja znam, čovjek kada ima temperaturu, najbolje je da preleži u toplom krevetu, odmara se, pije puno C i ostalih vitamina. Temperatura je, također, koliko znam, odgovor tijela na nešto toksično za njega, što je došlo izvana i predstavlja prirodan tjelesni proces obnove i regeneriranja organizma.

No, uzevši nešto što umiri taj proces u rekordnom vremenu, da čovjek ne bi trebao kod kuće ležati, po mom mišljenju, jednako je mazohizmu, jer se tijelo forsira prije nego što završi proces regeneracije. Pretpostavljam da to ide u korist modernom robovlasničkom društvu gdje radnik dobije otkaz ako nije `na smrt bolestan`, no u korist pojedinca, definitivno - ne ide. Ljudi kod većine lijekova niti ne pročitaju kontraindikacije, niti razmišljaju o tome da je svačiji organizam drugačiji.

Lijek za jednu osobu može biti otrov za drugu osobu. Ne treba biti doktor House da se shvati ova analogija. Također, lijek može biti koristan za jednu a štetan za desetak drugih stvari. Tako ulazimo u začarani krug iz kojeg je vrlo teško izaći, osobito ako nismo kroz život naučili razlikovati prave bolesti i viroze od čiste hipohondrije. Um je u stanju napraviti čuda. Također, u stanju je napraviti čuda i potpuno nekorištenje uma.

Samim time, potpuno je svejedno na koji način razmišljamo i kako doživljavamo svijet oko sebe. Disati i postojati očito nije dovoljno. Potrebno se kolektivizirati, ukalupiti svijest i tako kastrirani graditi svoje male iluzorne svjetove unutar velikog iluzornog svijeta nemogućnosti i potpune dominacije nad svime što je ljudsko. Mislite da pretjerujem? Od kad je čovjek prvi puta uzeo toljagu u ruke (ako ćemo vjerovati evoluciji, iskoristio ju je da postane vođa plemena. Kad je netko drugi htio iskazati neslaganje sa samim vođom, uzeo je u ruke drugu toljagu i `upečatljivim argumentom` pokazao vođi da nije u pravu.

Ako je vođa preživio napad toljagom i pri tome izgubio borbu, on se povukao sa vodećeg položaja i nakon što se povukao, počeo je tražiti istomišljenike koji se više slažu sa njegovom idejom vođenja plemena, nego sa idejom novajlije. Tu nastaje prva oporba. Pa, kad se ukazala prilika, oporba odlazi u prvu šumu i razmišlja na koji način da skine vlast, na koju misli da polaže pravo. Nakon cijelog dana provedenog u nekoj šumi (prašumi), vraćaju se oboružani drvenim činjenicama...i uskoro započinje nova, ajmo reći...`rasprava`. I tako u nedogled. Koliko se to mijenjalo do dana današnjeg? Gotovo nimalo. Naravno, metode su sofisticiranije ali suština je ostala ista. Doduše, danas postoji ono za što ondašnji ljudi nisu znali a zove se demagogija, ali da uz demagogiju ne postoje suptilniji oblici prvobitnih toljaga, e u to me nitko ne može uvjeriti."

Razred se nasmijao.

"Zovite me altruistom, ali nedostatak bilo kakvog senzibiliteta kod promatranja opetovanih pogrešaka koje se provlaće kroz povijest ljudskog roda, mogao bi samo biti značajka koja krasi one kojima se život svodi na tri osnovna elementarna načela ljudske materije: `u se, na se i poda se`. Osobno smatram da su neki evoluirali od tog stadija. Neki."



DVA: Nebo


"Zašto se uvijek na kraju, u suštini, uspostavi da život nije ono što mi očekujemo od njega da bude, već ono što on u stvari jest?", tim pitanjem Dafularova djevojka pokušala je prije nekoliko mjeseci ubiti monotoniju jedne poslijepodnevne šetnje.

Dafularovi svjetonazori mogli bi se nazvati svakakvima, samo ne analitičkim ili metodološkim. Filozovska pitanja: "tko smo, što smo i kuda idemo", radije je ostavljao nekim očalincima u godinama, zajapurenim u svojim kancelarijama ili predavaonama. "Višak filozofije, manjak seksa", bio je njegov moto koji je godinama uspješno primjenjivao. Kako u teoriji, tako i u praksi. Ionako svi oni "...alci, intelektualci, činjenica znalci..", samo raznoraznim umovanjima i kojekakvim teorijama kompenziraju nedostatak seksa. Vjerojatno čak i kroničnu nejebicu.

"Hah, ne znam, možda je život nešto daleko kompliciranije nego što se to ljude usude i pomisliti", reče. Iako je nekako znao da je njezino pitanje bilo više retoričko nego li stvarno.

Nije volio njene pretjerane filozofske analize i promatranja svake stvari iz kuteva za pola kojih Dafular nije ni znao da postoje ili ih, najblaže rečeno, nije bio svjestan. Jednom kada joj je rekao da "svak igra sa kartama koje su mu podijeljene i da svatko ima svoj film u glavi", odgovorila mu je da je to samo "pokušaj banaliziranja i stavljanja nečeg u domenu solipsizma", tamo gdje "vrag leži u detaljima" i tamo gdje je, to nešto, "mnogo dublje i slojevitije nego što to većina misli". I toga trena, kao i sada, Dafulara je, sa oproštenjem, bolio kurac i za pliće i za dublje i za banalnije i za slojevitije. U onom trenutku, kada je zadržao svoju misao u glavu, ne želeći sa Farhidom ulaziti u još jedno potencijalno prepucavanje, Dafular je osjećao da na svojoj strani ima vrlo moćnog racionalnog saveznika - čvrsto tlo pod nogama. Sada, kada prestravljen, za razjapljenim ustima, ukočen i na ivici infarkta promatra nebo, teško da osjeća išta osim primordijalne paranoje i iskonskog straha. Naime - neba nije bilo.



IV. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG


"Gledamo li na politiku kao na globalni fenomen njihala ili penduluma, vidimo da se sve samo klati naprijed - nazad. Gledamo li politiku kao globalni fenomen klackalice koja se diže i spušta i pritom još vrti u krug, mislim da je sve rečeno. Mene iskreno, demagogija ne interesira. Politika bez demagogije nije politika, već konkretniji oblik sociološkog djelovanja. Sredinu u svemu tome ne vidim. Ako je netko vidi, neka je pokuša objasniti bez demagogije. Čovjek ne mora biti poklonik Žižeka da vidi stvari u svjetlu u kakvom zapravo jesu. No, da li se radi o svjetlu? Teško.

U svijetu oko nas, na žalost, mnoge su stvari otišle toliko daleko, da se najnormalnije ljudske osobine smatraju slabostima, a stečene vanjske karakteristike još od doba prvih ljudi, smatraju nečim najnormalnijim. Netko će reći da su agresivnost, ugrožavanje drugih i strah, prirodne ljudske osobine. Taj koji to tvrdi ili nije normalan ili mu je toliko opran mozak da razmišlja i djeluje poput loše programiranog robota ili hodajućeg zombija iz Romerovih filmova. Psihopatija je, kao, samo nešto što se može naći kod ekstremnih slučajeva nad kojima se ljudi zgražavaju, za zločine ili teška maltretiranja koja su pojedinci bili u stanju učiniti. U novinama izađe svako malo neki stupac o ljudima koji su negdje napravili nešto strašno...ubili, silovali, mučili. I to, s pravom, osuđujemo.

No, u Dnevniku nas slike pobijene afganistanske ili iračke djece ostavljaju prilično nezabrinutima. Ali, kada se nešto dogodi u našem susjedstvu, onda se počinjemo zgražavat, proklinjat državu i sustav, tražiti zaštitu, mijenjati zakone itd. Ajde molim vas...pa to je toliko puta viđen i čut scenario da već bole oči i uši od opetovane ljudske kronologije nebuloznih, bizarnih i groteskno tragikomičnih situacija za koje jedino potpuno skučeni ljudski um može naći opravdanja i još ih prezentirat kao nešto potpuno normalno i kao nešto što je dio ljudske prirode. Ako netko u bilo kojoj situaciji ili pod bilo kakvim okolnostima ima porive da ozlijedi drugu osobu ili fizički ili verbalno kroz dugi period, ta osoba nije ništa više doli sofisticiranog psihopata koji djeluje u okruženju onih koji opravdavaju njegova djela ili žmire pred njegovim djelima.

Osoba koja sustavno maltretira godinama drugu osobu a traži cijelo vrijeme opravdanja za svoje postupke, nije ništa više od manipulatora i osobe sa teškim problemom psihe i nedostatka empatije. Osoba koja nema empatiju i opravdava se ustaljenim Darwinističkim animalnim doktrinama, kao `zakon jačega` ili `najjači opstaju` i nije za drugo nego da je se smjesti u adekvatan prostor sa sličnima, pa ko opstane, opstane. Ljudski um je u stanju pronaći najnebuloznija opravdanja za kolektivni somnambulizam, tj. spavanje sa otvorenim očima i životnu iluziju za koju misle da je stvarnost.

Možemo li reći da se neki ljudi ponašaju kao da su bez duše? Ljudi svih društvenih slojeva, naobrazbi, boja kože, religijske pripadnosti... Možemo. Itekako možemo! Da ne postoje oko nas ljudi koji kao da su bez duše, ili ajmo reći, kao da im nedostaje empatije, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto. Možda ne bi postojale nove vrste cvijeća i možda ne bi kao Eloi iz Wellsovog romana `Vremenski Stroj`, trčali po livadi držeći se za ruke i pjevajući (ne treba ni pretjerivat), ali bolji svijet od ovoga nije ni toliko teško zamisliti. Sve dok jedan čovjek ima moć nad drugim čovjekom i zloupotrebljava tu moć, nitko me ne može natjerati da vjerujem da ne živimo u doba degeneričnosti i najelementarnije ljudske psihopatije.

Čovjek zbog svega toga ponekad poželi biti izvanzemaljac. Imati razvijenu svijest da može razlučivati što je dobro a što je loše, što ima neke određene duhovne vrijednosti za njega a što nema. Materijalizam nije jedina sfera ljudskog postojanja kao što ni materija nije trajan oblik istoga.

Ukoliko vanzemaljske rase postoje (a vjerujem da postoje), ne bi li se trebali zapitati, da li je naša kolektivna svijest u stanju prihvatiti nešto nepoznato i tesko objašnjivo?! Stvarno, problemi koji nas okružuju toliko su bitni za našu svijest da je postalo upravo nevjerojatno koliko se ljudi zamaraju banalnim stvarima, izmišljaju vlastite probleme, kreiraju svoj odnos i interakciju sa drugima na temelju problema i iskustava stečenih u životu, iz kojega nisu izvukli ni jednu pozitivnu pouku. Samo negativne. Znam da se i negativne mogu gledati na pozitivan način, ali tu treba povući debelu vertikalu između pozitivnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, i negativnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, pošto u slučaju drugih ne samo da se zanemaruje pozitivna lekcija, nego se sav fokus i svo sjećanje drže upravo negativnog iskustva. Negativna iskustva i negativna sjećanja, stvaraju - ukoliko nismo svjesni pozitivnih lekcija - bol, neugodnost i strah. I jedno i drugo i treće su niske frekvencije koje utječu na svijest i slobodan razvoj svjesnosti."



ČETIRI: Komora


Xeron uđe u komoru ispunjenu svjetlošću i isprepletenim nizom royal plavih zraka, koje su ispresjecale prostor između Sedme Astralne Ravnine i hipersvemira. Uvlačenje hipersvemira uvijek je u krajnjoj fazi predstavljalo dječju igru, iako je Xeron dobro znao da je cijeli proces stvaranja nižih ravnina i puštanja protoka svjetlosti koji je trebao stvoriti razne oblike kreacije, bio sve samo ne mačji kašalj. Mala nepažnja Čuvara Donjih Ravnina, i ode kompletna međuravnina sama u sebe, prolazeći kroz točku singularnosti i implodirajući na drugoj strani. Ovoga puta, sve je proteklo u najboljem redu, izuzev nekoliko znatiželjnih došljaka koji su prvo promatrali a zatim gledali gdje da u niz utkaju kodove koji bi mrežu istovremeno spojili sa Svemirom Kaosa.

Zaštite koje su ovoga puta bile pojačane, odstranile su svaki strani element i vratile energiju koda prema samom izvoru. Eksplozije nadošlih entiteta nije bilo ugodno za promatrati, no, nužno je uvijek bilo beskompromisno. U poslove Kreatora, zna se, nitko se ne miješa. Kada Apsolut odluči utkati novu svjetlost u novu Kreaciju, koristivši Čuvare Viših Ravnina, onda se nitko ne miješa u Njene / Njegove poslove. Ona / On najbolje znaju šta rade. Univerzum i svi Univerzumi i PodUniverzumi stvarani su na taj način trilijardama godina unutar svakog Ciklusa i do sada, taj je zakon funkcionirao, rijetko kada prelazivši preko neke manje ili više vidljive pogreške, koja bi Svemir Kaosa ili neki od sličnih Univerzuma, infiltrirala u matricu glavnog koda. Xeron povuće svjetlosni niz i lagano puhne ustima rastvarajući niz i pretvarajući ga u ovalni oblik blještavog sjaja, puštajući ga da se dalje razvija i kreće prema Srednjim Ravninama. Njegov posao je obavljen. Prije predaje izvještaja na Vratima Apsoluta, preostaje mu još jedino da se spusti do Donje Astralne Ravnine i prođe kroz Kapije koje je dijele od Gornje Fizikalne Ravnine, u čijem međuprostoru njegova niža simultanost sjedi pred konzolom i koja je već trebala uvesti zraku do Pete Astralne Sobe.





V. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE ŠTO JE NEPOZNATO


"Sve misterije našega planeta, ili bolje reći naše planete Gaie, tj. Zemlje, mogu biti vrlo lijepe za proučavanje, za one koji pronađu interesa za to ili lijepe za analiziranje i uspoređivanje, za one koji nađu više afiniteta za to. Misterije ljudskog roda i misterije koje su se odigravale paralelno sa ljudskom evolucijom (ma kakva ona da bila), nisu ništa novo za one koji su barem malo, u određenom periodu života, zavirili u neke knjige kojih na našem području i nije bilo baš mnogo, ali dovoljno da čovjek stekne kakvu takvu sliku o mitovima, legendama, pučkim predajama, fenomenima i općenito stvarima koje bi se (još i dan danas) mogle smatrati natprirodnim i neobjašnjivim.

Kao što sam malo natuknuo u prvom dijelu predavanja, nema konkretnih dokaza koji osporavaju da se oko nas i u našoj bližoj i daljnjoj povijesti, kao i u sadašnjosti, nisu odigravale i ne odigravaju se pojave izvan svakog racionalnog objašnjenja i konvencionalnog naučnog pristupa. Mogu se jedino pokušati osporiti činjenicama i teorijama. To bi značilo da se teorije pokušavaju osporiti drugim teorijama, dok neke teorije teže određenim kompromisima pa pokušavaju spojiti ugodno sa korisnim i davati uvid u sve vrste teorija, pokušavajući nekako pronaći balans između njih.

U današnje vrijeme, kruta pragmatika, konvencionalan i praktičan način razmišljanja, te težnja ka racionaliziranju svega što se može i malo teže može staviti u sferu racionalnog, doveli su do toga da su prihvaćenije upravo one teorije koje pristupaju fenomenima i misterijama na racionalan način i lako objašnjiv način. Takve teorije su obično najzastupljenije i najeksponiranije, te ih se moze naći u školskim čitankama, leksikonima, znanstvenoj literaturi, obrazovnim i dokumentarnim programima, na javnim tv i radio postajama, novinama i magazinima, kao i na velikim i poznatim internet stranicama."

Zvono za kraj prve petine predavanja, lagano trgne Zahra iz stanja polutransa u koje je vjerojatno ušao nakon što je prije desetak minuta prestao obraćati i najmanju pažnju na razred. Sada podigne glavu, skine naočale da ih obriše i obrati se svima umornim tonom. "Ja vas molim da ne kasnite na drugu petinu predavanja, pošto već na početku namjeravam malo dinamičnije i vjerojatno većini interesantnije, ući u sve to o čemu pričam", reče i krene prema vratima, zastajući tek na trenutak da propusti zadnje studente da izađu.

Krene hodnikom do kancelarije, paleći usput mobitel da provjeri ima li kakvih propuštenih poziva ili poruka. Stavlja mobitel natrag u džep i zastaje pred oglasnom pločom da pročita nove obavijesti.

"Student treće godine komparativne književnosti traži cimericu prve ili druge godine istog smjera, za podjelu troškova režija te za moguću (potencijalnu) pomoć u pogledu savladavanja gradiva prve i druge godine".

"Mo`š mislit", nasmije se ko kreten, od uha do uha, pokušavajući vizualizirat kako bi to trebalo izgledati kada neki student u najboljim godinama potencije, umjesto provođenja dana u knjižnici i noći sa mišem u lijevoj i penisom u desoj ruci, dobije cimericu. "Svašta", nasmije se poluglasno. "Ali barem maštovito, ako ništa drugo", prozbori onaj njegov zatomljeni, od studentskih dana, dio." Ta koja će se prijaviti, osim ako nije glupa, ne ko kurac, nego ko sto kuraca i desetine ćurki, vjerojatno želi zdavu studentsku jebačinu, o kojoj će pričati svim svojim rođakama i kolegicama kada se vrati u neku svoju rednečku provinciju gdje, prema riječima Bill Hicksa, muškarac govori turistima pridošlicama: "Upoznajte moju ženu i moju sestru", predstavljajući samo jednu osobu pored sebe.

Koračajući dalje, u sekundi napravi ozbiljan izraz lica, prolazeći pored nekoliko asistenata i asistentica koji su žurili prema kantini.



TRI: Kantina


"Lik ga srolji, ali žešće", govori punim ustima lik za kojeg je prije pola minute saznala da se zove Pijer.

"Nije normalan", nasmije se kudrava crnokosa djevojka nasuprot njoj. "Tip smatra da će mu valjda akademija subvencionirati sredstva za podizanje vlastitog spomenika, koliko je siguran u te pizdarije o kojima govori."

Farhidin pogled prijeđe na mulatkinju pored crnke.

"Tip je pederast. Svi su oni pederasti", reče mulatkinja po imenu Pam. Sandra, kako je bilo ime kudravoj crnki, nasmije se pokazavši bijele zube i okrene se prema Pijeru i Davidu..."Još jednom iz tog `bratstva` nadobudnika", pomisli Farhida.

" Lik je egotriper do bola", smije se crnka, nastavljajući kako je njegov predmet izabrala samo zato jer joj se nije dalo sjediti na obaveznom seminaru iz likovnog oblikovanja.

"Između dva govana, odlučila si se za manje", nasmije se Pijer. "Ne idu mi u glavu svi oni debili koji razjapljenih usta upijaju i zapisuju svaku, ali ama baš svaku riječ `Kralja Sviju Luda`".

"Boli te kurac", kaže David. "I ovako i onako svaki konspirator u radijusu dvjesto kilometara zna za to njegovo predavanje. Lik će si zgrnut neku lovicu kada za koju godinu, nakon još par održanih seminara, napiše knjigu u stilu Alexa Jonesa. Dignut će lovu na naivcima i isfrustriranim vikend konspiratorima, sagradit si neku vikendicu u planinama, i mantrat na sva ta pseudo Nietzcheovska preseravanja."

Svi se nasmiju. Osim Farhide. Jela je u tišini, uvidjevši sa koje strane vjetar puše i da nema nikakvog smisla uključit se u ovaj razgovor bilo kakvim protuargumentima.

Nagledala se, načitala i naslušala ovakvih "individualaca" i "intelektualaca" tokom zadnjih nekoliko godina i provela sate i sate u raznim udrugama, organizacijama, grupama, te ispred komjutora, viseći na raznim forumima i chatovima i ulazeći u gomile, kako se kasnije pokazalo, potpuno bespotrebnih rasprava, bez kraja i bez konca. I bez početka, prije svega.

Uostalom, jednog takvog "polupanja" ima i kod kuće. Doduše, razboritog i čvrstog a po drugoj strani brižljivog, nježnog i romantičnog. Ali ipak, sa njezine točke gledišta, laganog "polupanja". Jest da ga ona voli i da će mu vjerojatno roditi djecu za koju godinu. Jest da se suprotnosti privlače. Svi ti plusevi i svi ti minusi, svi tu kurčevi, palčevi i sve te vagine, oko čega se više manje i sve vrti u životu, htjeli to ljudi sebi priznati ili ne.

Ipak, "polupanj" je "polupanj". Za nju. Kao i ova grupica podvojenih tandema koja igra igru "nabijmo ludog i dosadnog predavača na križ a kasnije odaberimo tko će se sa kime ići jebat". Izbor ionako nije pretežak. Dvije su opcije. One prirodnije. Iako je smatrala da ni tri, pa možda ni četiri, danas nisu izuzetak u ovom dobu raznoraznih eksperimentiranja, daleko od ušiju i daleko od srca staraca ili ljudi koji na ikakav način mogu imati utjecaja ili uzurpirati njihov mali, skučeni, hedonistički svijet. Sve se vrti oko toga da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac. Sva ta teatralna preseravanja, kuloarska prepucavanja i kurtoazijska umiljavanja. Sve to vodi samo k jednom. Seksu.



VI. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE ŠTO JE NEPOZNATO


"Ok, pokupim te oko 8", Zahr preklopi mobitel završivši razgovor. Zadnje grupe studenata ulazile su u dvoranu. Nasmije se propustivši još nekolicinu studenata, a onda i sam uđe u halu.

Pričeka dok se svi namjeste, smire i utišaju, preslagujući papire.

"Dakle", započe...

"Spomenute teorije koje teže ka određenim kompromisima među teorijama koje su u suštini potpuno suprotne, zastupljene su u pseudoznanstvenoj i popularnijoj beletrističkoj literaturi. O njima se ne uči u školama i nisu toliko zastupljene u javnosti, ali su svejedno prisutne u dovoljnoj mjeri da čovjek na njih obrati pažnju. Upravo je ovo jako bitno - obratiti pažnju. Nije nikakva tajna da većina ljudi prati samo najpovršnije stvari kakve se daju naći na svakoj tv i radio postaji, te novinama, magazinima i žutom tisku. Većina ljudi, također, ne obraća toliko pažnju na ono što se masovno ne prezentira u javnim medijima ili se na određeni način u istima ne reklamira.

Proces kritike kod pojedinca, samim time postaje strahovito upitan i u tom slučaju se može komotno ustvrditi da takvi ljudi obično traže samo ono sto se nalazi iznad površine. Svaka, ali svaka informacija koja putem javnih medija dođe do nas, je mnogostruko mijenjana, prilagođavana, cenzurirana i na svakojake načine distorzirana. Nalik na dječju igru pokvarenog telefona. Nemojmo se zavaravati da renomirane novinske agencije žive za to da ljudima pružaju potpunu istinu o svemu sto se događa oko nas. Novinske kuće, i one renomiranije i one marginalnije, gledaju prije svega da opstanu i na svoju urednu zaradu. Zarada se najbolje postiže iz senzacionalizma i onoga što ljudima najviše treba i što ljudi najviše traže. Pošto se prije nije znalo što to ljudima najviše treba, mediji nisu bili toliko eksponirani. Danas, mediji diktiraju kako će ljudi ne samo gledati na svijet oko sebe, nego i doživljavati svijet oko sebe.

Znači, ljudima se servira sve na pladnju a većina je sa time i više nego zadovoljna. Prije su u tv programima voditelji ravnopravno debatirali i razgovarali sa svojim sugovornicima. Danas je to rijetkost. Ljudi su željni lake zabave i svega sto im služi za opuštanje. Ono što je malo kompliciranije, poput primjerice, evropskih dramskih filmova, bit će slabo praćeno zbog sporta, politike, raznih plitkih showova, holivudskih blockbustera ili isforsiranih estradnih glazbenih emisija. Dobro, možda nemam pravo biti toliko subjektivan, ALI, poanta i dalje stoji! Televizija je, uz nekoliko iskra u mraku, poput dokumentarnih emisija i nekoliko emisija o kulturi, izgubila edukativnu nit. Novine nisu ništa bolje. Istina u svemu tome postoji, ali ili se nalazi u malim postocima ili je toliko zakamuflirana i vješto izmješana sa neistinama, da čovjek stvarno mora biti uskraćen za čula sluha i vida, da to ne primijeti.

Tu dolazimo do treće vrste teorija. Takve teorije su obično bizarne, neprovjerene (u nedostatku boljeg izraza), odbacivane, ismijavane ili u najboljem slučaju ignorirane. Pardon, u najboljem slučaju nisu niti doprijele do manjeg broja ljudi, a kamo li do malo šireg ili šireg kruga ljudi. Što je interesantno, većina tih teorija obično nisu ništa više od pukog ploda mašte jednog ili nekolicine ljudi. Ono što je malo interesantnije, je činjenica da postoje teorije koje je malo teže odbaciti, a plod su rada malo većeg broja ljudi, sa određenim renomeom i kredibilitetom (kako za koga, naravno). Ono što je najinteresantnije, je činjenica da se veliki broj tih malobrojnih teorija, gotovo u većini toga podudara.

Ovdje ću iznijeti samo neke od tih malobrojnih teorija, pa tko želi, može ih malo dublje proučiti, a kome se već u startu učine smiješnima, može ih u startu preskočit. Stvar slobodne volje i prava pojedinca da prosudi sam za sebe što mu najbolje odgovara, što mu manje odgovara ili što mu nikako ne odgovara."



DVA: Gdje san dodiruje javu


"Koja je ovo piiiiičkaaaaa maaaateeeeriiiinaaaaa ?", urlao je Dafular, nesvjestan sebe, pogleda prikovanog za ono gdje je maločas bilo sivunjavo nebo. Disanje mu se ubrazalo do maksimuma dok se tresao poput šibe na vjetru. Ili bolje rečeno, dok se tresao kao da ga trese pristojnih 220. I to u hladnoj vodi. Lovio je zrak grčeči se na sjedalu, ričući desnom nogom volan dok je lijevom tražio nekakvo uporište u podu.

Vrtoglavica je bila nesnosna. Nešto je iz predjela trbuha krenulo na gore. Imao je osjećaj da ga tisuće mrava iznutra izjeda, sa unutrašje strane kože. "Jebem ti mater da ti jebem mater", urlao je trudeći se povratit ritam disanja i sliku koja mu je cijelo vrijeme bježala pred očima.

Crnilo mu se i svaki tren očekivao je da će pasti u nesvijest ili još gore, da će se razletit po cijeloj unutrašnjosti kamiona. Gornji dio glave kao da mu je nedostajao i kao da se neka prodorna nevidljiva sila na velika vrata probijala kroz mozak prema vratu i grlu. "Jebo ti pas mater", počeo je histerično plakati i proklinjati.

Podigao je teškom mukom pogled prema nestalom nebu, u nekakvoj jalovoj namjeri da očajnički pronađe nekakvu uporišnu točku u svom ovom bezumlju koje ga je snašlo. Ma kakvi... Sve se samo pojačalo. I pojačavalo. I pojačavalo.

"U pomoć", vrisne iz sveg glasa dok je gubio razum a nekakva nepoznata sila izjedala svaki atom i molekulu u tijelu, poigravala se sa svakim njegovim elektronom i radila dar mar u svakoj sinapsi u mozgu, kao da žanje polje dendrita, vlat po vlat.

"Jebo tiii pas mateer da ti jebo paaaas maaAAAaateRRRR", urlao je u očaju, hvatajući se jednom rukom za grlo, kao da se pokušava osloboditi nevidljive sile, a drugom tražeći kvaku na vratima da izjuri van iz kamiona, za zrak, na slobodu. Tijelo mu se treslo sve jače a gušenje i vrtoglavica postali su nepodnošljivi.

"Isuse Bože...Isuse Bože mileni dragi", hvatao je zrak kroz slogove. "Što se događa? Što se to jebeno doooogađaa?". Nešto ga je odbacilo nekoliko centimetara unatrag, prema samom dnu sjedišta. Ili je mislio da ga je odbacilo.

Želio je povraćati. Želio je svom silom povraćati. To ga je spašavalo svaki puta. I kada se napio kod Millera za Božić prošle godine. I kada se u Londonu za Wave Shock partiju nabombonirao ekstazijem, hiperventilirao, dehidrirao i izgubio svijest nasred podija te se kasnije probudio ispovraćan, hladnog čela, u šoku, u hladnoj vodi lavaboa, okružen nekolicinom muškaraca koji su ga polijevali po licu i govorili mu da diše polako..."Udah...nos....izdah...usta...taaakooo, samo lagano...sve će bit u redu....samo lagano...sve je u redu...", prisjećao se riječi jednog od njih dok ga je polijevao vodom po vratu i čelu. "Sve je ok, izvući će se", govorio je drugi ostalima. Ili možda za sebe. Nije mogao sada razmišljati o tome, no misli su mu svejedno sporadično ispreplitale jedna drugu i poslagivale se jedna kroz drugu i jedna preko druge.



VII. VANZEMALJCI


"Postoje li vanzemaljci? Ako ćemo ići elementarnom logikom i zaključiti da u životu nismo sreli niti jednog, mogli bismo reći da ne postoje. Osobno, sklon sam vjerovati da postoje. Zašto? Uz vlastiti sustav vjerovanja vjerujem također i vlastitoj intuiciji. Naravno, to nekom drugom ne mora značiti apsolutno ništa. Jedni mogu tvrditi da ne postoje jer nema konkretnih dokaza za to. Drugi će tvrditi da postoje jer nema konkretnih dokaza da ne postoje, iako organski ne mogu smisliti riječ `dokaz`, koja za mene predstavlja samo skup činjenica sa kojima se većina naspram manjine presedanski složi. Ništa više od toga.

Ako ćemo govoriti o činjenicama, e tu je cijela priča već mnogo interesantnija. Sa jedne strane imamo gomilu znanstvenika koji bilo što pripisuju prirodnim fenomenima. Ono što ne mogu proglasiti niti prirodnim fenomenima, pripisuju fenomenima prirodnih fenomena. Meni je savršeno jasno da su neki ljudi u stanju vidjeti vanzemaljce u šalici čaja ili pod krevetom. Sve bi bilo prekrasno da se radi o malenoj brojci paranoičnih individualaca koji drhture puni tikova ispred kamera i nepovezanim glasom pričaju kako su ih oteli Pokemoni, Miki Maus, Pajo, Šiljo, Štrumfovi ili Leteći Medvjedići. No, bojim se da je cijela ta priča oko vanzemaljskog fenomena malo šira, dublja i slojevitija. Ljudi obično grade mišljenja na temelju onog što pročitaju u novinama, vide na javnoj televiziji ili pročitaju u dvije tri knjige koje su prevedene na ovim prostorima. I naravno, zaključe da su sve to gluposti.

Ok. Ajmo opet malo koristit elementarnu logiku pa konstatirat da je svemir ogroman. Ako ima i granice, iz naše perspektive još je uvijek `beskrajan`. Ili stvarno beskrajan. Milijarde planeta i stotine milijuna sunaca. Milijuni galaksija. Sve brojke su, pretpostavljam, još i minorizirane u odnosu na (vjerojatno) stvarne brojke.
Moje pitanje je: koliko čovjek treba biti lud da previdi te brojke i bez imalo problema konstatira da je apsolutno nemoguće, da osim Zemlje, u cijelom svemiru postoje desetine, stotine, tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća, milijuni ili milijarde naseljenih svjetova?!?!?!

I da nitko nikad nije tvrdio da je kontaktirao vanzemaljce, da priče nekih ljudi nisu inspirirale autore sf romana, crtanih romana, serija i filmova, sve bi to bilo prilično dovoljno da kažemo da NE MOŽEMO ustvrditi i biti sigurni da život u svemiru ne postoji. E sad, ljudi kao ljudi, vole sebe smatrati nečim što je toliko superiorno, toliko uzvišeno, toliko iznad, over i uber svih i svega, svega i svačega, da su se u stanju čudom čuditi, kako pobogu može u svemiru postojati neka rasa. Ajde ok, mogu postojati neke primitivne...neki jednostaničari, možda. Ali, da postoje razvijenije civilizacije od nas? E, to nikako!"



JEDAN: Gavin shvaća da mu Ksander počinje ići na kurac


"Stoj, stoj, stoj, stoj, stoj", reče Gavin, pogledavši prezirno prema Ksanderu koji je jednim pokretom ruke "ugasio" rešetku. " To je samo niz paradigmi. Sve to ne drži vodu. Kako bi čovjek preživio sve te eone uz takvu limunadu infiltriranog `bezdušja`"? Pa buna bi se digla već prve tisućice. Među `onima sa dušom`", pokazujući Ksanderu prstima obje ruke znak navodnika po zraku. "To bi im dopizdilo prije ili kasnije, pa bi kad tad podigli bunu protiv `bezdušnika`". Opet znakovi navodnika po zraku.

"Ne nužno", reče Ksander u svom diplomatskom tonu. "Ljudi su tijekom tisuća i tisuća godina bivali sve više i više udaljeniji od objektivne realnosti, tako da je s vremenom postalo normalno da abnormalno zamijene za normalno a normalno za abnormalno. Jednostavan mentalitet žrtve predvidljiv u svim svojim obrascima."

"Ne znam... Vjerujem da je takvih teorija kroz povijest bilo masu. Dokazanih i nedokazanih od tadašnjih znanosti", Gavin će nezainteresirano.



VIII. VANZEMALJCI


Profesor Zahr uzvratio je djevojčin pogled iz prvog reda. "Kasnila je, nije prijavljena na seminar, a izgleda da je najzainteresiranija od svih ovdje prisutnih", pomislio je.

"Prvo, kako bi oni putovali do nas kada MI nismo još niti primirisali brzini svjetlosti, a kao što je opće poznato, jedino bi nam warp pogoni mogli pomoći da putujemo u najudaljenije djelove poznatog svemira. I tako razmišlja većina ljudi, zaboravljajući pri tome, da se još nismo niti malo maknuli sa elementarne fizike, a kvantna fizika proglašava se utopijom čim se udalji od tvrde i ustaljene znanstvene doktrine. Znanost uzima samo ono što joj je potrebno da se opravda ono što većina ljudi smatra racionalnim. Planck se ignorira, dok se Newton diže u nebo a Einsteinove najjednostavnije jednadžbe smatraju svetinjom i nečim što nitko ne može prevazići. Ako to nije znanstveni mainstream, onda ne znam što jest?!

Kvantna fizika i kvantna mehanika, kao i sve ono što se smatra istraživanjima `propalih` znanstvenika, dakle, pseudoznanošću, na potpunim su marginama znanstvenog undergrounda. Raketni program od početka je bio osuđen na propast, a to što su ljudi malo mrdnuli van Zemlje i eventualno malo hodali po Mjesecu...velika stvar. Milijarde dolara potrošenih na 90 posto neuspjelih eksperimenata. Jedino što se pokazalo progresivnim bilo je odašiljanje satelita i to pretežito u vojne svrhe. Dakle, Einsteinov životni rad sveden je na to, da na temelju njegove brilijantnosti naprave atomsku bombu koja je odnijela tisuće života (i čije se posljedice osjećaju i dan danas), a životni rad tisuća rocket scientista sveden je da se u orbitu lansiraju sateliti koji se koriste u vojne svrhe. Mobilna telefonija? I to, ali niti blizu prioriteta.

Ali opet, naše rakete koje izgledaju poput prastarih puščanih metaka i koje uzrokuju da NASA-ini znanstvenici otvaraju šampanjac svaki puta kada se neka ne raspadne još u atmosferi, mjerilo su superiornosti tehnologije kojom `polagano ali sigurno kročimo po svemiru`. Vama se to čini smislenim? Meni ne. Tako da, svaki puta kada se na vojnim radarima ili na radarima kontrolnih tornjeva avio kompanija pojave čudne točkice, koje mijenjaju smjer, brzinu, kut i nagib, i još bezobrazno nestanu u djeliću sekunde, znanstvenici mogu komotno, zavaljeni u naslonjače, ustvrditi da je NEMOGUĆE da su to letjelice neke ili nekih razvijenijih civilizacija. Upamtite, rakete su mjerilo kozmičke superiornosti i nema šanse da se nekakvi čudni tanjuri li cigare šepure po nebu jer se to kosi sa zakonima gravitacije.

E, tu im u usta upada Bob Lazar. Znanstvenik koji je godinama radio za NASA-u i koji je dobio nogom u dupe čim je počeo tvrditi da je bio dio tajnog NASA-inog projekta suradnje sa vanzemaljcima i da je na svoje oči imao prilike vidjeti jedan NLO, ući u njega i prodiskutirati sa vanzemaljskim znanstvenicima na kom principu radi. Znam, ovo zvuči smiješno. No ne zvuči više nimalo smiješno kada Lazar počinje u detalje opisivati vanzemaljsku tehnologiju i koristiti formule koje su Zemaljskim naučnim krugovima još prilično nepoznate. Dovoljno je samo reći da svaka vanzemaljska letjelica, prema riječima Boba Lazara, ima oko sebe vlastito gravitacijsko i elektromagnetko polje. Gravitacijsko da može mijenjati smjer, kut, brzinu i visinu po volji, a elektromagnetsko da može prolaziti kroz ono što mi nazivamo četvrtom i petom dimenzijom.”



PET: Da li je pesimist zaista optimist sa iskustvom?


"Bože, koji debil", pomisli Ksander zadržavajući emocije na uzici. Nije prvi puta da se ovom, za semantiku i spoznaje uskraćenom "panju", mora opravdavat za sve što kaže. Kako li je samo progurao Fazni Pomak i ušao u Konačan Pomak? "Svemir je, bit će, mjesto puno nepoznanica i upitnika", pomisli gledajući Gavina kako odlazi do sonara. "Bolje da ovoga puta šutim jer stvarno mislim da ću pogazit sva svoja pacifistička načela i udarit ga šakom u glavu, a zatim mirno sjest pred konzolu kao da se ništa nije dogodilo". Oči su ga počele boljeti.

Izgleda da je ili nešto zadržalo Xerona ili će se spustiti neko drugo biće i maknuti mu bol. Pogleda ulijevo prema Michaelu i ekipi za mjerenje magnetkog polja Druge Ravnine koju je hipersvemir povezivao sa Prvom Astralnom Sobom ili kako su svi oni na platformi voljeli reći - Predsobljem Svijeta Mrtvih, ogromnim astralnim zbirom bezbrojnih Univerzuma prožetih eteričnim oblicima života. Nemalo puta se dogodilo da se neka izgubljena duša prišulja platformi ili neki astralni entitet sa Kapije, pretežno zmajskog ili reptilskog obličja zaposjedne prostor ispred platforme i počne vući energiju iz zaštitnog polja i svih njih.

Samo je jednom bilo kritično, do sada, kada je ogroman crnozmajski entitet u pratnji nekolicine demona zaposjeo vanjski rub platforme i direktno, tko zna kako probivši vanjski i unutarnji štit, počeo svima na platformi vući vitalnu energiju van, kroz srčanu čakru. Sibius Anar bića na vrijeme su intervenirala, ali je ipak nekolicina radnika završila u stacionaru u nexus komorama, gdje im se vitalna energija danima vraćala, pošto su Sibius Anar bića zaključila da su oštećenja prevelika da im se sva energija, putem njih, vrati istog trena, pošto bi se vjerojatno ili rasprsnuli u tisuću komadića ili bi promijenili instantno oblik u srednje astralni, na način da bi duše jednostavno izletjele iz tijela, u nemogućnosti da se vrate u, kako su na platformi voljeli reči - Planetarne Tetrapakove.



IX. VANZEMALJCI


"Da je u pitanju samo Bob Lazar, ok. No tokom zadnjih 35 godina počinje u javnost istupati niz renomiranih znanstvenika koji su radili za vojsku, mornaricu, avijaciju, NASA-u i još poprilično mnogo vladinih organizacija. 2005. godine održan je ogroman summit manjeg dijela njih, nazvan Disclosure Project, gdje se oko 150 znanstvenika okupilo da bi argumentirano i dokumentacijski pojasnili sa čime su se sve susretali. Napomenimo još jednom da su dotični znanstvenici samo vrh ledene sante onih koji su imali bliska ili manje bliska iskustva sa NLO-ima. Meksička vlada 2004. godine priznala je postojanje NLO-a i dala hrpetinu video dokumentacije koju znanstvenici nikako nisu mogli objasniti", reče Zahr i pogleda na sat. Još tri minute do kraja druge petine.

"Priče o susretima sa NLO-ima, otmicama, mutilaciji stoke i ljudi i ostalih ugodnih i neugodnih stvari, mogu se naći na svim djelovima planete, među ljudima svih staleža, boja i zanimanja. Interesantno je da se ovdje ne radi o pukim pričama čobana sa Anda, koji žvaču lisće koke i vide `svašta` oko sebe, ili shamana koji na ayahuasci ili pejotlu komuniciraju sa `svim` i `svačim`. Sve su ovo normalne priče normalnih ljudi. U masi slučajeva pribjegavalo se detektorima laži, regresivnoj hipnozi i najveći dio njih uspio je proći sa nepromijenjenom pričom i zbunjenim izrazima ispitivača koji nisu znali što da misle o svemu tome.

Uglavnom, previše je činjenica, svjedoka, istovjetnih priča i detalja koji se slažu u svim segmentima, da bi se sve to moglo komotno objasniti.

Većina je od vas čitala Danikena. Neki su možda pročitali i Sitchina. Nemojte se naći uvrijeđenima, ali niste pročitali skoro pa ništa. Čast i jednom i drugom autoru, ali oba predstavljaju samo pučkoškolsku čitanku prema onome što je napisano i istraženo u zadnjih 25 ili 30 godina."

Zahr prekine predavanje dvije minute ranije. Izađe iz kabineta rekavši ostalima neka pričekaju zvono.



DVA: Gdje san postaje mora


Nije mogao povraćati. Koliko se god trudio, napinjao grlo i simulirao zvuk izlaska bljuvotine, jednostavno nije mogao ništa ispovraćat. Napinjao se na sjedalu, ovoga puta fokusirajući pogled na podkrovlje kabine te zvjerao pogledom po smeđoj presvlaci. "Ovo nije moguće. Ovo jebeno nije moguće", ridao je i grčio se osjećajući kako neka čudna energija prelezi u noge, pa u sakralni dio, pa u gornji dio trbuha.

"Aufff, auffff", stenjao je počevši očajnički udarati po drugom sjedalu. Lijeva ruka još je bila napipavala kvaku. Napne se ne sjedalu koliko je god mogao. Lupi polusnažno glavom o naslon sjedala. Skrene pogled prateći ruku i napipa kvaku. Osjećaj koji je imao dok je pokušavao obuhvatit kvaku prstima, bio je ravan nuli. Čak i gore, ukoliko tako nešto može biti mjerilo. Neki apsurd o pozitivnim i negativnim brojevima i vrijednostima prođe mu kroz glavu ali on ga isti tren odbaci kao potpuno nebulozan i nepotreban podatak.

U prstima nije imao osjećaj čvrstoće. Koliko god da pritiskao kvaku, prsti kao da su mu bili kao od spužve ili od papira. Kao da pokušava otvoriti vrata sa lignjom ili hobotnicom u ruci. Prisili se premjestiti desnu ruku. Stavi je na lijevu i pritisne kvaku. Kvaka se istovremeno spusti i škljocne. Vrata se otvore i Dafular ispadne na snijeg, koprcajući se po zaleđenoj zemlji.

Pokušavajući se lagano pridići, padne opet na zemlju, ovoga puta nosom uranjajući u udubljenje između dva malena humka zaleđene zemlje. Mirisao je snijeg i osjećao toplinu koja je dolazila iz malenog prostora između nosa i zemlje, kojeg je hermetički zatvorio licem. Ostane kratko vrijeme u tom položaju. Činilo mu se da jedva, ali jedva popušta intenzitet toga...nečega.

"Udah...nos...izdah...usta...huh...huh...", usporavao je disanje osjećajući ugodu u balansu hladnoće ledene zemlje na nosu i licu i toplog ali sviježeg zraka koji mu je strujao kroz nosnice. "Huh, huh", disao je ravnomjerno, gotovo normalnim tempom. Lupio je desnom šakom po zemlji i osjetio bol u u bridu dlana. Okrenuo se polagano na bok, pa na leđa. Ostao je ležati sklopljenih očiju, osluškivajući vlastito bilo i uživajući u svakom pojedinom udahu.

Tek sada je primijetio da se još trese, ali sasvim lagano, dok je vrtoglavica skoro nestala.

Usudio se otvorit oči. Nebo je bilo sivo, kao da ništa nije bilo. Kao da nije uopće ni nestalo. Ako je uopće i bilo nestalo. Nedoumica mu se raspadne gotovo istog trena. Trebalo je samo pogled spustiti prema dolje. U kojem god smjeru pogledao, vidio je isto. Spopadne ga opet strah kada primijeti da su rubovi horizonta još uvijek bez neba. Umoran i iscpljen, ovoga puta promotri to..."bezneblje". Nije svemir. Nije niti praznina, rupa neka. Nije ništa od onoga što je ikada u životu vidio, mogao pojmiti ili vezati neku asocijaciju uz to. Ovo što je gledao, nadilazilo je za par kopalja njegovu percepciju.

Zaklopio je oči...I zaspao.



X. VANZEMALJCI


Zahr nesigurno krene hodnikom dok je vrtoglavica postajala sve jača i jača. Uđe u kabinet i umije se hladnom vodom, pljesnuvši se nekoliko puta snažno po stražnjem dijelu vrata. Krene do masivnog stola i obiđe ga u nekoliko koraka. Sjedne na kožnatu fotelju i sklopi oči. Ostavi ih zatvorene nekoliko trenutaka, a onda ih opet otvori i posegne za telefonom. Uzme slušalicu u ruke i okrene broj.

"Da ?", začuje se glas s druge strane.

"Gdje si, Zavore, stari hermetičaru, šta ima?, nasmije se Zahr.

"Ooo, pa gdje si, cigane stari", sa druge strane se čuo smijeh. "Jesi još živ ? Nisu li te pokopali zajedno sa ostacima one ruševine u kojoj predaješ?"
"Da bar jesu", kaže Zahr hineći zabrinutost. "Ovako, još muku mučim sa svim i svačim što mi stane u vidno polje".

"Ajde, ajde, ne pretjeruj", posprdan glas brujao je sa druge strane. "Uvijek si bio jedan od onih koji otpisali i završili dan prije nego li je u stvari i počeo."

"Idi u kurac", glumio je Zahr ljutnju.

"Jel još obilaziš onu periferiju svakoga dana ?"

" To uopće ne moraš pitat", reče Zahr. "Znaš da je ta periferija retrospektiva postojanja cijelog grada koji je kasnije niknuo do nje. Jednostavno me podsjeća na neka bolja i mirnija vremena."

"Pesimist, kao i uvijek."

"Nego", otpoče Zahr : "trebao sam te zbog nečeg.."

"Ma, naravno, ti samo zoveš kad nešto trebaš."

"Ne, stvarno. Zadnjih pola sata imam nekakav deja vu a zadnjih nekoliko minuta vrtoglavicu kao da mi je netko stavio crvotočinu na epifizu."

"Misliš da te netko skenira ?", priupita Zavor.

"Ne znam", odgovara Zahr nesigurno. " Znam da si ti bolji u tim stvarima...Pa...Ako bi mogao na neki način pogledati da li možda netko želi `općiti` sa mnom...preko astrala", slabašno se nasmije.

"Ajd pričekaj pored telefona pa ti se javim za pet minuta", reče Zavor, "znaš, imam gužvu na poslu. Pred božična gužva, zadnji sastanci i to... Morat ću otić do toaleta da se u miru skoncentriram. Ovdje u kancelariji nemam mira da ga jebeš..”

"Ok, ajd."

"Ajd."


Telefon zazvoni za dvije minute.

"Momak, netko ti žešće prčka po glavi", kaže Zavor poluzabrinutim ozbiljnim tonom.

"Jel opasno", upita Zahr, više zbunjeno nego uplašeno.

"Ha, tako- tako. Kako se osjećaš ?"

"Iscijeđeno i umorno. Ali vrtoglavica ko da je prestala."

"Ja sam ti šibnuo nekoliko zaštita", kaže Zavor. "Trebalo bi biti dovoljno za nekoliko sati da spriječi bilo kakve uzurpacije."

"Hvala ti stari puno", reče Zahr. " Ne znam stvarno odakle je došlo". Nisam neka krupna riba da mi ovi iz Tajne Vlade pošalju nekog Deltu da me uništi theta skeniranjem", pokušao se našaliti.

"Slušaj", reče Zavor ozbiljno. "Ovo ti radi netko iz blizine. Ne napada te nego jednosavno želi vidjeti što ti je u glavi. Izgleda da namjera nije zla, ali energija je prilično drevna. Slažući ti zaštite i mičući energiju sa tebe, osjetio sa nekakvu prisutnost neke ancientuoze kako prolazi blizu mene da vidi šta ja to radim". Zavor je ušutio za trenutak a onda nastavio. "Pokušaj malo proučiti ljude iz svoje sredine i sa kojima si u kontaktu zadnjih dva, tri sata. I ako nešto još treba, zovni me. Nemoj da te čekam sljedećih tri mjeseca da se javiš opet", reče u nekakvom polušaljivom tonu.

" Neću, ne beri brigu. Hvala ti, starac. Čujemo se."

Zavor poklopi sa druge strane.

Zahr krene do predavaone.


- - - - -


"U moru teško zanemarivih činjenica i dokumentacije ljudi koji su bili u kontaktu sa vanzemaljcima (najčešće putem samog vizualnog promatranja ili putem otmica), broj onih koji tvrde da u rukama imaju nešto konkretno u vezi vanzemaljskih rasa vrlo je malen. Iako je malen i u većini slučajeva manje kredibilan od prvih slučajeva, daleko od toga da je potpuno zanemariv.

Medju istaknutijima je Stewart Swerdlow, znanstvenik koji je radio početkom osamdesetih godina u Montauk Projektu, tajnom projektu američke vojske, koji je trebao biti nastavak Filadelfijskog Eksperimenta. Općepoznata činjenica je da je tijekom Filadelfijskog Eksperimenta ratni brod U.S.S Eldridge potpuno nestao sa radara. Manje poznato je da je brod - potpuno nestao. Dokumentacija iz Montauka i Filadelfijskog Eksperimenta danas je dostupna i svatko zainteresiran može malo googlat i pronaći što želi (ako želi, naravno). Ono što je krasilo Montauk, nije bila samo poveznica sa Filadelfijskih eksperimentom, već usavršavanje tehnika doktora Willhelma Reicha u svrhu masovne mentalne i umne kontrole ljudi."

Zahr se nakašlje i nastavi.

"Ljudski mozak je ništa više nego jedan veliki lijepi organski software koji se može pod hipnozom i putem djelovanja elektromagnetskih, svjetlosnih i zvučnih impulsa fragmentirati i defragmentirati po volji. Stewart tvrdi je radio kao programer za vanzemaljske rase, u svrhu manipuliranja kolektivne ljudske svijesti. Također se tvrdi da je rađeno na putovanju čovjeka kroz hipersvemir (supersvemir) putem Delta T antene i stolice iz Montauka (utjecaj elektromagnetkog polja unutar oktaedra na DNK subjekta, korištenjem Hartmanove mreže i titranjem geoloških struktura - između ostalog).

Ono što opisuju Stewart and Co., ne razlikuje se od sličnih priča iz tajnih vanzemaljskih baza smještenih na području južnog dijela SAD-a i Novog Meksika.

Što se tiče poznatih Danikenovih teorija o astronautima iz svemira koji su prije milijun godina posjetili ili prebjegli na zemlju i stvorili ljudsku rasu, ili Sitchinovih teorija o legendarnim Enkijima i Anunakijima koji su također stvorili našu rasu, Stewartove teorije su daleko šire i obuhvatnije. Stewart spominje 12 rasa + jednu rasu, koje su dale svoj DNK i kreirale ljudski rod. Ovo se u nekoj mjeri podudara sa Danikenovom teorijom i Sitchinom i njegovom teorijom o Edenskom Vrtu. Od svih rasa koje Swerdlow spominje, najčešće čuta imena kod ostalih autora (čiji je rad potpuno nevezan uz Stewartov), su Greysi (Graysi, Grejevi) ili mali sivi (ljudi kažu mali zeleni) sa insektoidnim očima. Stewart tvrdi da oni nisu imali nikakve veze sa stvaranjem ljudskog roda već da su samo radnici i svojevrsni robovi jedne daleko moćnije rase koja ih je sama stvorila. Ta se druga rasa spominje kod dosta izvora, i koja je zadnjih godina otvorila mnoge kontroverze u NLO i pseudoznanstvenim krugovima, a to je reptilska, Draco ili Drakonijanska rasa.

Znam da neki ljudi vrište od smijeha kada čuju za ovo, ali, ne postoji niti jedna drevna civilizacija koja ne spominje reptile u mitološkom ili u čisto pučko predajnom obliku. Kipovi, freske, priče i legende kod većine se naroda poklapaju. Istina je da su mitovi puni simbolike. Opet, pune su je i religijske svete knjige, tako da je opet u pitanju stvar individualniog sustava vjerovanja. U dosta svjedočanstava, uz sivu se rasu najčesće spominje reptilska rasa. Obje rase su navodno čisto zlo i služe višoj kasti astralnih demona, otimaju ljude i koriste ih kao energetske baterije držeći ih u zatvorenom oboru zvanom Zemlja. Swerdlow također opisuje povijest svemira od njegovih početaka, evoluciju rasa i ratove koji su se vodili u doba dok je naša planeta bila još užarena lopta (i prije). Star Trek ili ne, utopija ili ne, paranoja ili ne... ili samo čiste gluposti, o tome najbolje da odluči svatko za sebe.

Rase koje se jos spominju kod Stewarta i kod nekih drugih i starijih izvora, poput Alexa Colliera, iako ne toliko često ko siva i reptilska rasa, su Pledijska (Nordijska) rasa (humanoidna rasa jako slična ljudima), Sirius A rasa (vitka visoka bića koja su na najvišem stupnju svijesti i tehnologije) i Rigelska rasa (bivša humanoidna rasa koju su reptili genetski dotjerali do ružne izopačene rase koja danas navodno nalikuje više greysima nego ljudima i koja danas služi reptilima). Navodno da ako se stvari ubrzo ne pokrenu u samoj ljudskoj svijesti i ukoliko se ne ubrza ljudski spoznajni proces, čeka nas sudbina Rigela. Dosta izvora objašnjava da su rase na višem stupnju svijesti i kreću se u dimenzijama (denzitetu) iznad naše, dok se našom dimenzijom mogu služiti po volji i kretati se van našeg linearnog vremena i našeg trodimenzionalnog prostora te da mogu kontrolirati naše vrijeme i naš prostor po volji.

To možda najbolje i najzornije objašnjavaju Alex Collier, na temelju svojih kontakata sa Andromeda rasom, te Laura Knight - Jadczyk i Arkadiusz Jadczyk, na temelju višegodišnjih iskustava sa channelingom i kontaktima sa Kasiopeja rasom. Laura i Ark ukazuju da je moguć kontakt sa višim rasama na čisto mentalnom i misaonom nivou. Ako uzmemo u obzir hermetički princip da je sav svemir mentalan a misao da je esencija realnosti, mogao bi se naći smisao u svemu tome. Iako je sam izraz channeling (kanaliziranje) dosta podvrgnut kritikama i smatran nečim što je potpuno nemoguće, informacije koje su iznijeli Laura i Ark u Kasipejskim Transkriptima (Cassiopaea) su i više nego intrigantne, pogotove one koje se tiču vanzemaljskih rasa, dominacije sive i reptilske rase, multidimenzionalnosti, stupnjeva svijesti, denziteta, kvantne fizike i kvantne mehanike, genetike, paralelnih univerzuma i simultanosti. Ukratko, metafizika.

Milton William Cooper i Carla Turner bavili su se istraživanjem vanzemaljskih otmica i općenite agende vanzemaljskih rasa na Zemlji. Carla Turner umrla je od tumora 1996. godine, dok je M.W. Cooper ubijen u jednom američkom rezervatu pod bizarnim okolnostima. Senzacionalizam ili ne, potpuno je nebitno. Autori koje sam naveo samo su jedni od malobrojnih koji se bave (ili su se bavili) tematikom ufologije i općenito vanzemaljaca. Interesantno je također, da je Gene Roddenberry, legendarni tvorac Star Trek serijala (Zvijezdanih Staza), inspiraciju o vanzemaljskim rasama dobio nakon nekoliko channeling kontakata, nakon što se povezao sa poznatom spiritisticom i medijem Phyllis Schlemmer. Za kraj bi jos bilo dobro napomenuti da vanzemaljsko pitanje svakog dana ima sve više i više interesenata, no opet, bez poznavanja svijesti i samih sebe, teško da ćemo moći i nazrijeti djelić istine o samim vanzemaljskim rasama."



ČETIRI: Silazak


Slijedeći zraku svjetlosti, Xeron krene u linearno spuštanje po fazi. Međudenzitetski silazak uvijek je na njega djelovao kao ulazak u atmosferu za astronauta. Prstenovi svjetlosti približavali su se i udaljavali u spiralama dok je lebdio polagano prema dolje u zrakopraznom prostoru koji je odjeljivao eter od granice Astralnih Soba. U daljini su se vidjela brda Sinoptikuma preko kojih su pulsirajući kvazari plesali svoj dinamičan ples u nekom nepravilnom, sinkopiranom ritmu. "Bože", pomisli Xeron. Svaki puta kada bi prolazio u niže ravnine na ovaj način, nije mogao sakriti svoje divljenje izvorima preko kojih Apsolut djeluje na niže astralne i apsolutno sve fizikalne ravnine. "Vidio sam Kapije gdje nastaju svi vjetrovi i Izvor gdje nastaju sva mora i rijeke", prisjetio se Enochovog zapažanja kada su ga Anđeli proveli kroz razne astralne ravnine.

Nije li i Thoth / Hermes mudro rekao: "Vidio sam planete veće od galaksija i entitete veće od planeta", također opisujući svoju ascenziju i putovanje astralom. He he, malo njih zna da su oba entiteta ustvari on, Xeron glavom, bradom i promjenjivim oblikom. On, Xeron, Kozmički Svetitelj, Uzašli Majstor, Ascendirano Biće Svjetlosti i Produžena Ruka Apsoluta, on čija rasa je njegovala Drvo Sephirota i rješavala kozmičke pobune i razne pokušaje uzurpacije harmonije u Kosmosu, dok su planete bile još udaljeni astralan san a galaksije samo izmaglice u povojima. Oni koji su postavili najčvršće granice naokolo Svemira Kaosa, da se ne širi u nove Univerzume. Bijeli Zmajevi, Paa Tal, Sijači Života, Kozmički Diplomati, Čuvari Balansa te, ugrubo rečeno, birokrati Svevišnjeg Izvora Apsoluta koji su prvi došli do rješenja kako da se Ain Soph, Dah Jednoga, Sophia ili Božanski Sveti Duh, proširi na svaku nižu ravninu koja je stvorena.

Nisu li im Kerubimi osobno odali priznanje a nacija Seraphima najdublje poštovanje, kao rasi koja nije nastala spuštanjem iz krugova Apsoluta, već uzdizanjem iz milijardi i milijardi, trilijardi i trilijardi godina napretka?! Nisu li im Thronesi otvorili Put obasjan lovorikama i čistom svjetlošću, prema Apsolutu, kao rasi koja je pokazala da je zaslužila poštovanje Najviših Božanskih Kreacija?! Biti Pripadnik Sibius Anar rase, sa sobom je vuklo počasti ali i ogromne odgovornosti, kojih bi se rijetko koja skupina visokih astralnih entiteta uhvatila sa zadovoljstvom. Oni, Sibius Anar, marljivi radiše i ponos u kruni Tvorca, opet su pokazali koliko nivoa svaka pojedina Igra Postojanja može imati, kada su se sami odlučili prvi inkarnirati u najnižu fizikalnu ravninu i krenuti prema gore, putem inkarnacija, uzimajući samo kratak predah između dva života u fizikalnom. Danas, danas je to gotovo trend. Svi se žele inkarnirat i svi žele osjetiti breme fizikalnosti na sebi. Kažu da nema boljeg osjećaja kada duša ponovo iskoči van iz tijela i vrati se Kući. Iskreno... i nema.



XI. ASTRALNI ENTITETI I SVE TAJNE UNIVERZUMA


Zahr osjeti laganu vrtoglavicu, ali ovaj put ne iziđe iz hale. Pokuša se što bolje iskoncentrirat na predavanje.

"Za ova područja ne moram niti napominjati koliko ima svjedočanstava kroz stariju i noviju povijest te koliko ima raznoraznih oblika dokumentacije u vezi navedenih tema.
Govoreći o bilo kojoj od tih tema, moramo imati jasno iskristaliziranu jednu misao - svi navedeni oblici (entiteti) nisu materijalne prirode i ne pripadaju materijalnoj prirodi. Dakle, sa materijom kakva je nama poznata, nemaju apsulutno nikakve veze. Neki od nas vjeruju u život poslije života, neki ne vjeruju. Neki opet vjeruju u život prije i poslije života, neki opet, ne vjeruju. Sasvim nebitno i, da opet napomenem, stvar sustava vjerovanja pojedinca.

Da li umiremo i stvarno umiremo, na bilo kojem planu, da li dalje odlazi misao, da li dalje odlazi naše eteričko tijelo (duša), da li idemo u Raj, Pakao, u Valhallu, da li se inkarniramo kroz reinkarnativni proces, da li smo bili i da li ćemo biti obuhvaćeni kotačem Dharme ili samom Karmom, da li ćemo otići na neko mjesto iz naših najdivnijih snova ili noćnih mora, nitko sa sigurnošću ne može reći."

Vrtoglavica prođe istovremeno kao što je i došla.

"Kod ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, priče se preklapaju gotovo do najsitnijih detalja. Kod ljudi koji su doživjeli astralnu projekciju, također. I jedni i drugi vidjeli su sebe - van tijela. Prvi su u 99 posto slučajeva vidjeli sjajnu i blješteću bijelu svjetlost. Sve se ovo poklapa sa dosta religijskih, mitoloških i okultnih tekstova. Regresivnom hipnozom mnogi ljudi su `odlazili` u prošle živote. I tako dalje, i tako dalje...

Znači, nešto bi ipak moglo postojati. Naravno, poštujem volju svakog pojedinca da ustvrdi da ne postoji ništa nakon smrti.

Na temelju višegodišnjeg iskustva i proučavanja navedenih tema, teško da mogu ostati suzdržan i objektivan, tako da se unaprijed ispričavam što neka moja razmišljanja, do kojih sam došao na temelju teoretskog, spoznajnog i praktičnog procesa, neće možda zadovoljiti većinu u pojedinim, gotovo svim ili apsolutno svim segmentima.

Kada govorim o teoretskom ili teorijskom procesu, prije svega mislim na literaturu koju sam jednim manjim dijelom naveo, čijim ću autorima biti vječito zahvalan što su mi u određenim periodima života postepeno otvarali oči svojim mislima, djelima, idejama i stavovima.

Pod spoznajnim procesom, prije svega mislim na intuitivne i emotivne spoznaje, kada sve usvojeno teorijskim putem, bude potpuno absorbirano u cijelom čovjekovom biću. Jednostavno, shvaćanje i čitanje emotivnim centrom, srčanom čakrom ili samim srcem (kako kome bolje odgovara) i pretvaranje cijelog teorijskog procesa i tuđih misli u svoje vlastite putem takozvane metode Fulcanellijevog čekića, tj. postepenog razbijanja teorijskih djelova raznih materijala dok se ostanu sitni djelići koji se upotpunjuju u vlastiti spoznajni mozaik. Bilo bi pretenciozno reći da je moj vlastiti mozaik potpuno složen, jer bih istog trena sam sebi skočio u usta i postao kontradiktoran sebi. Nipošto. Ali, smatram da je i ovo, možda za nekoga malo, meni strahovito bitno i da je to nešto što me čini strahovito ponosnim što živim i što imam priliku učiti i spoznavati."

Iznenada, djevojka iz prvog reda ustane kao da ju je nešto ubolo i brzim korakom počne koračat prema vratima, mrmljajući nešto u prolazu, kao: "Ispričavam se" ili nešto slično.

Zahr neprimjetno kimne glavom i nastavi.

"I na kraju, pod praktičnim procesom, ili procesom praktikuma, mislim na meditacije, kriya yogu, pranayama yogu, reiki, vrill, kundalini tehnike te razne oblike duhovnih vježbi i tehnika, o čemu ću više pričati malo kasnije."

"Dakle ovako. Udahnite duboko", Zahr se nasmije.

"Čovjek je savršena božanska kreacija koja predstavlja savršen spoj materije i antimaterije, fizičkog i eteričkog, opipljivog i duhovnog. Čovjek je Svemir za sebe, cjelina koja obuhvaća Univerzume i dio cjeline koja tvori Kosmos.

Čovjek se sastoji od milijarda Univerzuma koji se nalaze u svakom čovjekovom atomu, a opet, čovjek predstavlja jedan (gotovo najmanji) dio jednog Univerzuma. Čovjek je simultano biće koje istovremeno egzistira na različitim nivoima postojanja, od kojih su neki viši od našeg, a neki niži. Neki `lijevo` od našeg. A neki `desno`.

Čovjek simultano postoji i `hijerarhijski` i `paralelno`. Univerzuma ima beskonačno mnogo. Protežu se kroz materiju, kroz astral i kroz hipersvemirsku ravninu koje se kasnije u obliku antimaterije na određene načine povezuju sa djelovima materije i tako kreiraju nove Univerzume.

Čovjek je spoj duše, uma i tijela. Kad tijelo umre, duša i um idu dalje. Duša i um tvore svijest, podsvijest i supersvijest. Podsvijest je cijelo vrijeme na određene načine povezana sa astralnim nivoima dok je supersvijest povezana sa hipersvemirskom ravninom. Kroz proces reinkarnacije, čovjek prolazi `razrede` i savladava lekcije koje određuju na koji način će se manifestirati i kako će se manifestirati u slijedećoj inkarnaciji.

Sporije savladavanje lekcija - duži inkarnativni proces za dušu. Pricip putovanja duše kroz inkarnacije i nivoe svijesti mogao bi se opisati poput jajeta sa bjelanjkom i dva žumanjka ili dva nasuprotno okrenuta kišobrana. Prvi i posljenji nivo su svjetlost i misao - Jedno i Sve.

Zatim idu nivoi (bilo gdje u cijelom Univerzumu):

- subatomski, nivo povezanih atoma (minerali, stijene, biljke, jednostanični organizmi)

- nivo insektoidnog i sličnog života, nivo životinjskog (animalnog) života

- nivo ljudskog i ostalog humanoidnog i nehumanoidnog života (gornja fizikalna sfera)

- nivo višeg vanzemaljskog života (donja astralna ravnina)

- kontemplacijski nivo (srednja stralna ravnina) gdje odlazi duša koja `čeka` da `ide dalje` i ravnina u kojoj prebivaju općenito sve duše nakon što napuste bilo kakav oblik materije (tijela i slično), te u kojoj obitava naše Više JA

- nivo viših oblika svijesti (viša astralna ravnina ) u kojoj obitavaju anđeli, arhanđeli, demoni i ostali visoki entiteti koji su većini ljudi gotovo nepoznati ili potpuno nepoznati

- nivo na kojemu obitava naše Najviše JA - (Oversoul, Nad Duša, po nekima Karma) JA iznad svih oblika simultanosti i JA koje određuje gdje ćemo se i kako ćemo se inkarnirati i kakve lekcije ćemo prolaziti (visoka astralna ravnina)

Svaka ravnina dijeli se na sedam pod ravnina.

I na kraju (i početku):

- već spomenuti nivo Jednog, Izvora, Univerzalne Kozmičke Inteligencije, Božanske Inteligencije, Boga, Božjeg Uma, Najvišeg Uma, Tvorca, Svjetlosti, Misli, Najviše Energije, Najviše Frekvencije, Ljubavi, Stvoritelja, Kreatora, Najuzvišenijeg Stanja Uma ili Oblika Svijesti, Ničega, Svega, Uma ili Duše...nazovimo kako nam se sviđa i kako želimo.

To je dio najvećeg ciklusa duše, koja prolazi sve nivoe a istovremeno postoji na svim nivoima. Svaki `hijerarhijski` nivo ima beskonačno mnogo `paralelnih` nivoa ili dimenzija. Stupanj svijesti, nivo, denzitet, dimenzija i ravnina nisu jedno te isto, već nešto mnogo kompliciranije, za što bi se trebalo ispisati stranica za jednu podeblju knjigu. Istovremeno možemo biti npr. atomi, životinje, ljudi, više svijesti, anđeli, demoni i Sve i Ništa. Istovremeno, svi nivoi nalaze se u najmanjem djeliću čovjekova atoma i čovjek se istovremeno sastoji od beskonačno mnogo takvih Univerzuma.

Na taj način, najmanji ciklusi prestavljaju najmanje djelove najvećeg ciklusa, koji istovremeno prestavlja najmanji dio najmanjeg ciklusa, koji je veći od najvećeg ciklusa. Čovjekov najmanji djelić atoma skup je svega toga, a opet, čovjek je skoro najmanji dio svega. Malo se vrti u glavi, zar ne ? :) Najmanji čovjekov djelić atoma ili najmanji djelić DNK je zapravo sam Bog - Jedno - Ništa - Sve itd, a opet čovjek kao cjelina samo je mali, mali, mali dio toga. Važno je napomenuti da su vrijeme, prostor i materija samo proizvod naše svijesti, našeg uma, naše simultanosti i samog Boga - Izvora."

"Ukoliko me ne proglasite ludim", nastavi smiješeći se, "nadam se da će ovo mozda pomoći nekima da vide i druge aspekte pojašnjavanja Čovjeka, Svijesti, Materije, Duše, Simultanosti i samih Ciklusa Postojanja. Što naravno ne znači da je sve baš tako sve kako sam spoznao i napisao. Ne mora biti točno apsolutno ništa, može biti točno nešto, a može biti točno apsolutno sve. Na vama je da odredite svatko za sebe."

Četvoro studenata ustalo je i napustilo razred.



TRI: Svatko ima svoga Čuvara


"Netko stoji iza njega", reče Farhida nervozno se ogledavajuću ukolo i nervozno pritisčući mobitel u ruci.

"To je ono što smo htjeli znati", govori glas sa druge strane veze. "Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvala nego: HVALA TI!"

Veza se prekine.

Farhida ostane zbunjeno stajati, zureći u zaslon mobitela. "Što je meni ovo trebalo?!", pomisli ispuštajući duboki uzdah.



XII. MEDITACIJA I OSTALE DUHOVNE VJEŽBE I TEHNIKE


"Kada bismo upotrijebili najednostavniju analogiju i pokušali dati adekvatan odgovor na pitanje što je to meditacija, mogli bismo jednostavno reći da je meditacija sve. I uzvišeno stanje svijesti i uzvišeno stanje uma. Za meditaciju nije potrebno ništa više od volje da se bolje upoznaju svi aspekti sebe. U svijetu danas postoji na tisuće različitih vrsta meditacija od kojih svaka skupina ima svoj pristup i neka osnovna načela kako pristupiti kojoj meditaciji. Nema meditacije koja nije bazirana na disanju.
Disanje omogućava i uvjetuje naše postojanje na fizičkom nivou i upravo je zato bitno - naučiti disati. Još je bitnije naučiti - pravilno disati.

Ono sto nam meditacija omogućava je spoznavanje jednog potpuno novog svijeta - svijeta tišine. Svijet tišine ne razlikuje se mnogo od viših nivoa svijesti. Svijet tišine dio je svijeta harmonije a svijet harmonije opet je dio Univerzuma koji je u nama i čiji smo mi sami dio. Oni koji zaziru od svakog oblika meditacije trebali bi se zapitati da li i obično sjedenje u stolici, šetnja prirodom, čitanje knjige ili bilo kakav drugi način opuštanja nije zapravo jedan oblik meditacije?! Naravno da je. Ljudi očekuju pri svakom spomenu meditacije veliku količinu guruizma, ljude koji sjede na stablima ili levitiraju iznad zemlje. To se zovu predrasude i nepoznavanje osnovnih načela meditacije.

Hoćemo li koristiti meditaciju da umanjimo stres, da sredimo misli, da odemo u hipersvemir, da dotaknemo nirvanu, da odemo do Boga, da upoznamo sebe, da odemo u sebe, da odemo u/na astral, da se spojimo sa Višim Ja, da se spojimo sa Nad Dušom (Oversoulom), da se povežemo sa Jednim, sa Izvorom, sa Kosmosom, Univerzumom, Svemirom, Suncem, paralelnim realnostima, vatrom, zemljom, vodom, zrakom, vjetrom i hoćemo li pritom stajat, sjedit, ležat, biti u lotosovoj pozi, imat ruke na prsima ili pored tijela, koristit afirmacije, zamolbe, upute, simbole, zvukove, arhetipove, boje ili hoćemo li nešto vizualizirat, prepustiti se struji svijesti, otvarat čakre, vrtit čakre, balansirat čakre, pustit misli da teku ili ispraznit um od misli.......sasvim je nebitno, pošto ne postoji univerzalan model koji vrijedi isto za dvije osobe."

"Oprostite", javio se opet onaj student. "Ja sam mislio da ćete se još neko vrijeme zadržati na samim vanzemaljcima", rekao je zbunjeno. "Zatim ste skrenuli na trenscedentalne teme, dok ste temu o vanzemaljcima ostavili bez rezimea. Ili se tako barem meni čini...?!". Nekoliko se glava složi sa njim.

"Dosadan si, majstore i to žešće", Zahr pomisli, no kulturno prijeđe preko komentara. "Kolega", razvuće usta u širok osmijeh. "Jeste li vi u mom izlaganju i mom dosadašnjem radu pronašli liniju liberalizma i otvorenosti?"

Student zbunjeno pogleda oko sebe, kao da nije siguran da li je pitanje upućeno njemu. "Jesam", kaže.

"Smijem li ja u vašem pronaći liniju strpljenja?". Razred se glasno nasmije a student pocrveni, neugodno se premiještajući sa noge na nogu, promucajući nešto kao: "N...naravno" i sjedne.

Zahr kimne glavom prema njemu u znaku podrške, te nastavi.

"Svaka meditacija utječe na određeni način na frekvencije i energije koje se nalaze oko nas i u nama. Zamislimo da smo radio prijemnici koje samo treba podesiti na odgovarajuću valnu duljinu. Netko će pronaći svoju valnu duljinu. Netko neće. Stvar osobnog izbora. Najuporniji će možda otkriti cijeli raspon valnih duljina i moći će se, ajmo pretpostaviti, polagano osposobljavat za primanje sve viših frekvencija i novih oblika energija koje su uvjetovane tim frekvencijama.

Sve oko nas je energija. Energija je dio nas kao što smo mi dio energije. Energija se proteže kroz beskonačan raspon frekvencija. Tako da je sve i frekvencija. Što je viši nivo svijesti, svjesnosti i nivo simultanosti, to je energija jača (veća, šira, dublja), a frekvencija viša.

Energetski centri (čvorišta) koji povezuju naše eteričko i fizičko tijelo, nazivaju se čakre. Postoji 7 (7 + centar za uzemljenje) čakri unutar tijela - korijenska, sakralna, solar pleksus, srčana, grlena, čeona (pinealna, treće oko) i krunska. Svaka čakra ima svoju boju a svaka boja ima svoju frekvenciju.

Oko nas se također nalazi zaštitno energetsko polje zvano aura, kao i tri univerzalne (božanske) boje koje se (ovisno o pojedincu), na određene načine utječu na naše čakre, na naš duh, um i tijelo.
Boje čakri su (redom): svijetlo crvena, svijetlo narančasta, svijetlo žuta, svijetlo zelena, ledeno plava, rojal plava, ljubičasta. Boja za uzemljenje je smeđa.

Tri božanske boje su zlatna, bijela, srebrna.

Energetski centri teže spajanju eteričkog sa elementima digestije, regenerativnosti, cirkularnosti i respiratornosti - elementima zemlje, vatre, vode i zraka.

Simultanim postojanjima i ciklusima povezujemo se sa Jednim – Bogom, u Četiri Aspekta God Minda; kako je to lijepo opisao Itzhak Bentov - ljubav, volja, mudrost, kreativnost (kreacija).

Svemir nastaje mišlju. Da bi misao kreirala svemir, potrebno joj je tijelo (materija).

Svi mi spustili smo se `dolje` jer `gore` je poprilično dosadno. Fizikalna realnost je realnost najboljeg spoznavanja prepreka za kasnije. Sada nismo svjesni gotovo ničega. Već na stupnju iznad svjesni smo mnogočega.

Osnovni drevni simboli koji otvaraju vrata viših dimenzija i sjedinjuju čovjeka sa svojim višim simultanostima, drugim svjetovima i sa samim Apsolutom / Izvorom su: aleph, phi, ankh, infinity i unity.

I ne zaboravite jednu strahovito bitnu stvar. Držite se Svjetla i budite dio njega. Sunce nije samo obična zvijezda, već izvor svjetlosti i života. Sunce je emanacija Apsoluta. Sunca su također I planete u višim denzitetima, jednako kao što su i zasebni entiteti / Svijesti."



TRI: Lud, zbunjen, normalan


Osjećajući prazninu u glavi i nekakvu nelagodu koja je počela prelaziti u sve dublju tjeskobu, poželjela je vrisnuti, samo da potisne ovaj osjećaj gubljenja živaca i razuma. Osjećaj, koji se iz sekunde u sekundu sve više rasplamsavao. Izvadi cigaretu, zapali ju nervozno, povuće nekoliko dimova, ugasi ju, te zbunjeno se ogledavajući oko sebe, krene u razred.

Čuvši nekoliko koraka od vrata dubok muški glas kako smireno u polujednoličnom tonu priča o vrlo, vrlo intrigantnim stvarima, Farhida pomisli: "On je danas jedini normalan dio ove situacije" i uđe u razred.



XIII. NOVI SVJETSKI POREDAK, ILUMINATI, MASONI I MATRIX


"Zadnjih godina pojavilo se podosta teorija, koje neki smatraju teorijama zavjera, drugi poluistinama a treći istinama koje su konačno počele isplivavati na površinu. Kada je riječ o samim konspiracijama ili zavjerama, bitno je usputno spomenuti da ljudi prilično olako upotrebljavaju taj izraz. Zavjere postoje, naravno, na određenim nivoima, u svakom domaćinstvu, manjoj zajednici, većem kolektivu, grupama, udruženjima itd. Postoje svugdje. Mogu biti potpuno bezazlene a mogu biti i potpuno opasne, ponekad i kobne. Živimo u svijetu koji je maltene oblikovan zavjerama, tako da je dosta teško odredit, tko se zapravo trudi ponudit nešto što je više od pukog nagađanja i teoretiziranja, a tko radi na tome da širi neistine i da pritom ima koristi od toga.

Zadnjih godina moglo se pročitat svega i svačega u lako nabavljivoj i teže nabavljivoj literaturi. Obično je teže nabavljiva literatura (ona koja nije tiskana u milijunima primjeraka i koja se može nabavit u svakoj knjižari) ujedno (ne uvijek) i malo teže `probavljiva`. No opet, nekako sam se naučio pratiti intuiciju i ne se povodit za time da li je nešto dostupnije ili nije, nego se čisto usredotočit na informacije, izvore informacija, pa usporedit sa sličnim tekstovima i sličnom literaturom, pa se malo po malo dobije nekakva slika koja može, ali i ne mora imati veze sa našim prvim predodžama o tome što zapravo čitamo i proučavamo.

Naravno, povodeći se za općepopularnom, pseudoznanstvenom, `konspiracijskom` i beletrističkom literaturom, otkrio sam da su ipak one opće prihvaćene knjige, iako odudaraju od znanstvenih, povjesnih ili društvenih, samo malo nabildanije teorije koje se već u prvim koracima trude da spoje ugodno sa korisnim, to jest, da masama daju malu dozu mistifikacije ali već iza prvog zavoja ili krivine počnu usporavat. Kod manje poznate ali u užim krugovima vrlo cijenjene literature sličnog sadržaja, može se naći teorija koje su itekako škakljive i koje bi već na teoretskom nivou mogle ozbiljno uzdrmat mase, pa taman da se tiskale i u najgorem žutom tisku."

Djevojka se vratila u razred. Zahr se nadao da će uspjeti povezati ovih nekoliko propuštenih minuta.

"Jedne od najegzotičnijih teorija su teorije o masonima kao mračnoj organizaciji koja zajedno sa iluminatima vlada svijetom tisućama godina (navodno jos od Atlantide i Lemurije ili kontinenta Mu), zatim teorije o kraljevskim porodicama koje vladaju svijetom uz pomoč masona i iluminata i koje su svojevrstan spoj ljudskog i reptilskog entiteta, tj. imaju velik postotak reptilske genetike, tako da osoba `plave krvi` može mijenjat (putem demonskih, seksualnih ili magijskih rituala) oblik iz čovječjeg u reptilski i obratno. Interesantno je da su reptili postali nezaobilazni dio bilo kakve nove literature koja proučava područja poput ufologije, okultnog ili mističnog.

Čak i političkog života. Smatra se da svijetom vladaju reptili i hrane se ljudskom energijom (kao što se ljudi hrane mesom, voćem i povrćem), te da putem svojih sluga - greyseva, kraljevskih krvnih linija, iluminata i masona insceniravaju sve sukobe, ratove i općenito sve vidove stvaranja negativne energije i straha, kojima se hrane. Navodno je reptilski gen onaj famozni trinaesti gen rasa koje su donirale gene za stvaranje čovječanstva i taj gen navodno vlada našim R - Kompleks centrom u malom mozgu, izaziva agresije, strahove i općenito sve oblike nižih frekvencija. Također je interesantno da kada je fetus u maternici, ima reptilski oblik.

Neki materijali upućuju na masonstvo i iluminatstvo u samom crkvenom, političkom, društvenom, monetarnom i medijskom vrhu. Interesantno je vidjeti velike gradove čije su glavne građevine smještene unutar pentagrama, ili obeliske koji prezentiraju falusne simbole a nalaze se u mnogim velikim gradovima (gledajući na taj način i neboderi bi mogli predstavljat falusne simbole), kao i reptile u grbovima kraljevskih porodica, država i unija. Ili sakrivenu simboliku na gotovo svakom koraku, putem velikih korporacija, u logotipovima velikih kompanija, u reklamama itd... Koliko su te teorije istinite ili nisu, najbolje da svatko provjeri za sebe. Materijala ima stvarno mnogo i jedina prepreka ozbiljnijem proučavanju može biti nezainteresiranost ili smatranje dotičnih teorija čistim budalaštinama, no, opet moram napomenuti, da se, kao i kod ufologije, neki materijali opasno podudaraju a neki materijali tvore čak i vrlo zanimljive cjeline.

Interesantna je također i teorija o matrixu (matriksu), tj. hipnotičko perceptivnom kontrolnom sistemu koji nekoliko tisuća godina ili čak nekoliko stotina tisuća godina drži ljude zatočenicima vlastite i kolektivne sputane svijesti. Nesto poput priča u filmovima `Matrix`, `Grad Tame`, `Logan`s Run`, `THX 1138`, `Čarobnjak Iz Oza`, `Metropolis`, `Blade Runner` ili u Kusturičinom filmu `Underground`, samo što zapravo teorije o matrixu sežu još u doba Platona i ranog gnosticizma, ezoterije i hermeticizma, veda, ranog budizma i kabale. Interesantno da se sve ove drevne doktrine slažu da čovjek mora balansirat tri osnovna centra - 1. motorički (nagonski / seksualni / ego centar), 2. emotivni i 3. intelektualni centar, da bi sebe doveo u potpunu ravnotežu i shvatio više aspekte sebe.

Samim time, matrix (ukoliko stvarno postoji), neće imati toliku kontrolu nad pojedincem.

No, pošto su šanse da se tri osnovna centra u čovjeku (raspoređena kroz energetske centre - čakre) usklade i dovedu u balans i ravnotežu, gotovo jednake nuli, čovjek će, na žalost, još jedno vrijeme morati provesti u matrixu, bilo da se radi o matrixu kojeg spominju u `konspirativnoj` literaturi, bilo da se radi o matrixu kojim svaki čovjek sputava sam sebe. Ovdje treba povući referencu sa onim sto ste do sada saznali na tu temu pa zaključite sami da li vam je prihvatljiviji pragmatski ili transcedentalni pogled na cijelu stvar.

Opet, i teorije o matriksu mogu dovesti do čisto subjektivne interpretacije koja se kasnije pokušava stavit pod okrilje objektivnog. Slično je i sa teorijama o Novom Svjetskom Poretku (NWO - New World Order , izrazom kojim su se Bush stariji, Bush mlađi, Kissinger, Clinton i cijela vojska vodećih ljudi, voljeli koristiti da bi objasnili Vrli Novi Svijet). Tu se moram složiti sa dobrim djelom `konspirativne` literature i ustvrditi da putem današnjeg medijskog, monetarnog, trgovačko - lančanog, političkog i općenito društvenog jednoumlja, steriliteta i dekadentne regresije, čovjek nije niti daleko od toga da postane mašina, hodajući zombi ili samo izbezumljena ovca koja se povodi za stadom i strepi od lovačkih pasa i pastira.

U tom pogledu, potpuno se slažem sa piscem Davidom Ickeom. Legendarni stand up komičar Bill Hicks jednom je vrlo lijepo opisao položaj modernog čovjeka - `slobodan si da radiš sve što ti se kaže`. Ni Laura Knight, po mom mišljenju, nije daleko od istine sa konstatacijama o represiji koja utječe na svaki segment čovjekova razvoja i slobode, opisujući svijet kao bivše mjesto iz Kafkinih romana a sadašnje iz Orwellovih. Ja bih nadodao - i buduće iz Huxleyevih ili Phillip Dickovih romana. Ne daj Bože - Lovecraftovih!"

Razred se nasmije.

"Dakle, da li nam se sprema Novi Svjetski Poredak? Možda. Da li će nas za koju godinu sve čipirati i na radnim mjestima, fakultetima i školama zvati rednim brojevima, šiframa ili simbolima? Moguće je. Da li će malobrojna elita (koja sada `hipotetski` vlada svijetom i ljudima), pokazati svoju punu moć i dati čovjeku do znanja da se njime može dominirati i javno, a ne vise tajno? I to je moguće. Hoće li se spustiti vanzemaljci i zavladati javno svijetom ili će doći drugi koji će svijet ostavit na miru ili će doći treći koji će svijet uvesti u eru blagostanja i mira? Danas me ništa više ne bi iznenadilo. Da li u dualnom svemiru tama mora postojati da bi sa svjetlom činila savršenstvo i cjelovitost Božanske Kreacije? Na ovo najbolje da svatko odgovori sam za sebe.

Danas u ovom kaosu koji vlada na Zemlji stvarno ništa ne može iznenaditi. Ipak, jedna stvar stoji - ljudi prvo trebaju postat ljudi, a kad postanu ljudi trebaju postat svjesni sebe u svom punom sjaju. Tek onda, ali tek onda, možda sve ovo postane vrlo bitno. Ili vrlo nebitno. Čovjek sa otvorenim očima je čovjek čija se svijest proširila i tom čovjeku tolerancija i shvaćanje i prihvaćanje sebe i drugih ne predstavlja nikakvu prepreku. Dok čovjek ne shvati koliko je univerzalan, multi dimenzionalan, simultano postojan i duhovno slobodan od materije - a istodobno u fizičkom obliku spojen - vezan sa njome i dio nje (a ona dio njega ), čovjek neće nikada biti ni približno svjestan svojih pravih potencijala. Ovako, čovjek će samo biti rob materije i rob kolektivne percepcije, ma koliko on sebe smatrao jedinstvenim i individualnim."


































SIRIANSKA OTKRIVENJA





"Da bismo uopće shvatili na koji način funkcioniraju ovaj Univerzum i drugi Univerzumi, koja je naša stvarna svrha i na koji način opčenito funkcioniramo u fizikalnoj relnosti, potrebno je prije svega shvatiti jednu malu ali vrlo bitnu činjenicu, a to je da sve što smo teorijski usvojili do sada, predstavlja samo jedan vrlo vrlo mali dio koji sačinjava veći dio. O cjelini ovdje neće biti ni govora, pošto je pričanje o bilo kakvoj cjelini u čistoj suprotnosti sa poznatim aksiomom: `Tao koji se pokušava objasnit riječima više nije Tao`. Da se vratimo malo na teorijsko znanje i potencijalno pitanje zašto teorijsko znanje ne može sačinjavat cjelinu. Da može, svi bi znali sve. Ovako, svi znamo da je znanje strahovito relativna stvar i da teško da obuhvaća samo ono što bismo mogli nazvat intelektom. Znanje je stvar transcedentalne prirode u kojoj bismo kao imperativ mogli staviti spoznajni proces. Spoznajni proces dio je nekoliko procesa koji se konstantno i kontinuirano odigravaju u našem emotivnom centru ili srčanoj čakri. Bilo koju knjigu da čitamo, bez spoznajnog procesa riječi ostaju uvijek samo - riječi. Pročitano zaboravljamo. Spoznajno usvajamo i pamtimo. Netko nam može pričati o hamburgerima, sladoledu ili seksu cijeli život, možemo pročitati na tisuće knjiga teorija o tome, ali dok sami ne probamo, mi ne znamo o čemu se tu radi. Na isti način, možemo pročitat na tisuće knjiga o duhovnosti, meditaciji i transcedenciji opčenito, ali, bez da smo išta od toga osjetili, uvijek ćemo biti zatvoreni u vlastitu tranziciju i puštat malo malo druge ili vanjske utjecaje da nam odgovore na ona pitanja koja možemo na određene načine pronaći unutar sebe samih."

Zahr stane na trenutak. "Ovo slijedeće dobro upamtite i podcrtajte u svojim bilježnicama i laptopovima", napomene.


Utjecaj literature na spoznajni proces
______________________________

"Literatura je, kao što nam je svima manje više poznato, jedan vrlo bitan medij preko kojeg možemo doznat sve i svašta. U svemu je najbitnije individualno sagledavanje bilo čega napisanog i vlastito odabiranje onoga što negdje duboko iznutra smatramo ispravnim, točnim, korektnim i po mogućnosti istinitim. U prvom dijelu bio sam dosta kritičan prema takozvanim - `nuditeljima istine` i načinima pojedinaca da svoju vlastitu percepciju ture ostalima kao imperativ jednog složenog empirijskog spoznajnog procesa, ili barem onoga za što oni smatraju da to isto predstavlja. U nemalom broju slučajeva događa se to da oni koji tvrde da znaju istinu i da su im poznati putevi istine, na vrlo zapanjujuć način u rekordnom roku uspijevaju okupiti okolo sebe zavidan broj pristaša i onih koji se u potpunosti slažu sa svime o čemu njegov `guru` priča, a da pojedinac nije prije provjerio ili bar pokušao otkriti na koje načine funkcionira njihov `unutrašnji sat` i u kojoj je mjeri usklađen sa `satom` onoga koga smatra svojim duhovnim vodičem.

Kada meni netko, recimo, kaže - `ja ZNAM` neke `stvari` - ja ga samo priupitam na koji način je došao do njih. Odgovori su obično, gotovo uvijek u stilu - `pročitao sam, rekli su mi, znam ljude koji znaju ljude koji znaju ljude koji znaju one ljude koji znaju.... ili saznao sam od nekog meni kredibilnog izvora`. Nice, ali osobno ću prije popričat sa čovjekom koji je svjestan one stare gnostičke: `Znanje nije znati o NEČEM, nego znati NEŠTO`. Dakle, prije ću sjesti i popričati sa nekim tko je vlastitim snagama i na temelju svog vlastitog truda došao do nekakvih odgovora, nego sa nekim tko je na temelju neke knjige prvo navedenih jedinki, došao do odgovora za koje je spreman / spremna i `život dati`. Literatura je, daklem, u najboljem slučaju, samo zbir informacija iz druge ruke, a ljudi su skloni na nevjerojatne načine mistificirati banalno a banalizirati i trivijalizirati mistično i trancedentalno!", reče, pogledavši studenta ima li možda namjeru postaviti neko pitanje.


* * *


Dragi profesore Zahre!


Prisustvovao sam vašem predlanjskom seminaru i moram vam priznat da mi je dosta otvorio oči. U međuvremenu su mi se počele događat mnoge čudne i nevjerojatne stvari, koje sam Vam opisao na ovih nekoliko stranica teksta koje prilažem uz ovo pismo. Pošto ove godine pauziram a živim 900 i nešto kilometara od sveučilišta, mislio sam da je najbolje da Vam se obratim pismenim putem i osobno Vas kontaktiram kada se vratim na sveučilište.

Iskreno Vaš,

Leon Starskij
________

Dosadašnjim surfanjem po internet stranicama, prošao sam mnoga virtualna mjesta na kojima se nudi istina i gdje se članovi ponašaju gore od pripadnika neke religiozne sekte, tvrdeći da je upravo ona njihova istina - istina nad istinama. Nova Mojsijad (tj. Mojsije u množini), ohrabrena onima kojima vlastiti svijet počinje kada se konektaju na internet i kliknu na link svog omiljenog foruma, započinje svoj osvajački pohod gazeći sve pred sobom i mičući sa puta one koji se ne uklapaju u njihovu verziju istine. Dva najinteresantnija mjesta na koja sam naletio u svojim potragama za popunjavanje rupa u vlastitom znanju, bila su dva metafizička foruma koja nude prilično velik broj činjenica i stvarno mogu biti korisni u prikupljanju određenog broja informacija, no, nakon nekog vremena čovjek shvati da nakon što prođe kompletan materijal i jednog i drugog foruma, da se stečene informacije trebaju na određene načine apsorbirati. I tu po meni nastupa osnovni problem. Naravno, za taj problem postoje riješenja ponuđena na svakom forumu ponaosob, no ipak, neke vlastite nedoumice navele su me da pratim svoj vlastiti put i pazim da ne zabrazdim preduboko u bilo koji koncept na dva ponuđena foruma. I mislite da nisam? :)
Narod kaže mudro - "jebeš karakter koji nije labilan", tako da uz male izlete u vode čistog povjerenja na ono što je rečeno, kao i u vode naivnosti, jednostavno sam uronio u more ponuđenog. Nakon nekog vremena shvatio sam jednu najbitniju stvar - plutao sam po moru informacija iz druge ruke, od kojih su mi neke pomogle a druge vrlo odmogle.

Oba foruma imaju malo malo pa čisti religijsko dogmatski koncept. Kao što katolici smatraju heretikom i nevjernikom svakog tko se puno propitkuje i nije zadovoljan sa svim što je ponuđeno, tako se i na navedenim mjestima vodi pravi mali rat tko je u pravu a tko u krivu, tj. preslika rata ili rat iz druge ruke, pošto se onaj malo "praviji" rat vodi između onih koji su informacije dobili iz prve ruke. Ovako, idemo redom. Kredibilan izvor broj jedan tvrdi da je bilo kakvo preveliko propitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterske vrećice, dok drugi kredibilan izvor tvrdi da je svako propitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterske vrećice. U redu. Sve je ok i sve štima, no, postoji jedna mala caka u svemu tome. Kredibilan izvor broj jedan smatra da je kredibilan izvor broj dva manipuliran dok kredibilan izvor broj dva smatra isto za kredibilan izvor broj jedan. Primjećuje li netko tu da nešto duboko ne štima u svemu tome? No, to nije sve!

Ljudi se hvataju ili jednog ili drugog izvora i prihvaćaju SVE što taj izvor nudi. Oni koji su našli ponešto ili, nedaj Bože, povezali neke segmente obaju ili više izvora, postali su nepoželjni na onim mjestima, pazite sad, koja tragaju za znanjem i istinom. Yeah right :) Tako da nije nimalo čudno da se na rat iz prve ruke nastavlja rat iz druge ruke, pa treće pa tako dalje i dalje i dalje. Kada sam počeo shvaćati da je jednostavno najbolje maknut se i sačuvat vlastito dostojanstvo u najezdi ego manijaka koji pate od kompleksa vođe i njihovih poltrona koji pate od kompleksa da ih vode ego manijaci koji pate od komleksa vođe, zapitao sam se - "zašto slijepci prate slijepca koji prati većeg slijepca a svi idu prema tome da progledaju, kada mogu pratiti sami sebe najprije si priznajući da je najbolje da sami odrede šta sačinjava slijepilo a šta sačinjava progledanost?!"

U međuvremenu, doživio sam ono što bi se u najblažu ruku moglo objasnit kao kundalini aktivacija, iako tu ima još mnogo mnogo toga što je vrlo teško, čak i nemoguće za objasniti i opisati. Nakon nekog vremena počeo sam viđati visoke svjetlosne entitete oko sebe i doživljavati stvari koje nikako ne bi mogao opisati riječima. Ono o čemu ću pričati u nastavku nadilazi percepciju mnogih, pogotovo onih koji su naučeni da se u nedostatku vlastite percepcije i vlastitih spoznaja, hvataju za tuđe i uzimaju ih zdravo za gotovo. Do većine informacija smo ja i meni uzak krug ljudi došli upravo channelingom sa višim entitetima različitog energetskog intenziteta i koji obitavaju na različitim frekvencijskim razinama.

Kao prvo, oni koji tvrde da je channeling kanal koji je sklon manipulaciji, njih se ionako ne može uvjerit u suprotno. Svako ima pravo mislit što hoće, no, ipak, jedna mala digresija mogla bi se pokazati itekao kvalitetnom ako pretpostavimo da su i oni najveći neprijatelji channelinga do većine svojih informacija došli upravo putem channelinga, koliko god da oni tvrdili da su u pojedinim podzemnim i nadzemnim bazama određenog profila, imali kontakt oči u oči. Opet, neka svatko misli što želi. Oni koji, opet, channeling pokušavaju objasniti psihološkim procesima, mentalnim bolestima, pretjeranom imaginacijom, što drugo reći nego ili da preskoče ovaj materijal ili im jednostavno poželjeti dobru zabavu.

Opet, ako netko smatra da jedna mala grupa ljudi iz jednom malog provincijskog mjesta ne može za razliku od onih sa drugih kontinenata imati čeneleng ili da nisu dovoljno zreli za to, ili da su bili pod utjecajem manipulacija od strane hipotetskih entiteta koji su se nadvili poput poliesterske vrećice nad ljudski rod, ili da smo manipulirani ili programirani raznim programima za dolazak nove ere, novog doba, nove religije i tako dalje...ja mu želim dobar tek dok bude čitao/la ovaj materijal.

Energija koja je prevladavala kod pojedih seansi sa pojedinom skupinom entiteta bila je vrlo anomalična i varirala od skupine do skupine kao i od mjesta do mjesta i utjecaja koji su pokušavali upadati ili upadali u kanal. Ujedno, da bih se unaprijed ogradio od pitanja pojedinih "teoretičara"...pročitao sam knjigu od Dr. Karle Turner "Masquerade Of Angels" i još hrpetinu pojedinih materijala koji bi mogli upučivati na manipuliranost, programiranost itd., no, zamislite, još uvijek mi sve to ne igra nikakvu ulogu, pošto smatram da svi ti materijali prilično jednodimenzionalno i vrlo separatistički u hermetički zatvorenom sustavu mogu itekako represivno djelovati na svijest pojedinca, unatoč tome što ih je većina iskreno namijenjena implikaciji prema osvještenosti.

Bilo kako bilo, imat ćete uskoro priliku pročitati još jedan u nizu channeling sažetaka i informacija koje smo dobili od Sirius A svjetlosnih entiteta koji su se pod raznim imenima do sada nazivali i opisivali u ostalim channeling materijalima i koji su, kako osobno smatramo, najzaslužniji za većinu informacija dobijenih iz raznih channeling materijala. Nadalje, dosta informacija dobili smo od reptilskih entiteta koji se nalaze u jednoj orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje, kao i nešto sitno informacija od Ari lavljih bića - visokih atralnih entiteta i još sitnije informacija od rase greyseva.

NAPOMENA : Možda će ponešto od iznesenog materijala biti nepovezano ili prožeto naizgled eklektičkim mislima. Pošto sve ovo pišem iz glave i pozivam se na sjećanja, kao i na segmente spoznaja, molim one koji će pokazati interes na čitanje navedenih materijala, da budu stpljivi i tolerantni prema mojoj svojevrsnoj struji svijesti. Također, uzimam u obzir da su neke informacije mogle biti distorzirane usljed krivog vlastitog tumačenja ili pogrešne percepcije. Hvala.


* * *


Zahr stavi pismo ispod povećeg snopa papira.

"Ovo o čemu ću vam dalje pričati, izvodi su iz pisama jednog studenta koji nije želio biti imenovan", reče.



I. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"U UNIVERZUMU (Univerzumu svih Univerzuma - kako fizičkih tako i astralnih) postoje dva vječita stanja koja su u stalnoj interakciji, a to su RED i KAOS. Kada bi u UNIVERZUMU postojao samo RED i kada bi put Svjetlosti bio jedini način odabira, UNIVERZUM bi bio jedno nadasve dosadno i ustaljeno mjesto bez ikakvih ciljeva, gdje bi entiteti provodili vječnost znajuću šta će se sve dešavati sa njima i zaobilazeći sve prepreke pošto navedene prepreke ne bi ni postojale. Za bilo kakav napredak prepreke su nužne i osnovne. KAOS je zbir prepreka koji služi kao dio Božanskog Plana da bi entiteti rasli kroz nivoe postojanja, stapajući se sa Izvorom i opet se vračajući na druge misije sa novim izazovima i preprekama. Ne postoji prvi Univerzum, već UNIVERZUM koji je bio, je i bit će. UNIVERZUM koji obuhvaća sve Univerzume koji su bili, jesu i koji će biti. Neki od tih Univerzuma su pod vladavinom REDA, neki pod vladavinom REDA i KAOSA, neki pod vladavinom KAOSA i REDA, dok se neki nalaze pod čistom dominacijom KAOSA.

Naš fizički Univerzum nalazi se pod dominacijom KAOSA i REDA dok se naša Galaksija nalazi pod dominacijom KAOSA, koji se opet počeo vračati u RED (ili u koji se ponovo počeo vračati red). Koliko god izgleda za su RED i KAOS potpuno nepovezani međusobno, oni su samo dvije strane istog novčića zvanog ZAKON, tj. ZAKON UNIVERZUMA ili ZAKON JEDNOG. JEDAN (IZVOR) nije stvorio sav život u Univerzumima, već entitete koji su sami počeli stvarati entitete i tako unedogled. Svim entitetima data je mogućnost izbora - hoće li odabrati RED ili KAOS, ili će balansirati između njih u namjeri da se stvore takozvani podbalansi, tj. bezbrojne nijanse raznih mogućnosti prelaska iz REDA u KAOS i iz KAOSA u RED. Jedini pravi put do Izvora je put Svjetla. Put Svjetla i RED nije jedno te isto. RED može voditi ka Svjetlu, a i ne mora. KAOS ne mora voditi ka Svjetlu, a i može. Uvijek su u pitanju nijanse i upotreba Pravila ili Principa Infinitivnosti. Ništa nije Definitivno. Sve je Infinitivno. Infinitivno može biti Definitivno kao što dugoročno može biti kratkoročno i obrnuto.

Univerzumi nastaju, razvijaju se i nestaju u cikličnim (kružnim) procesima koji su dio većeg - evolucijskog procesa kada se dva ili više Univerzuma spoji i počne tvoriti cjelinu, odbacujući elemente KAOSA da bi se putem REDA počeo stvarati novi KAOS koji bi doveo do novog REDA. Ovo nema veze sa kabalističkim, telemitskim i alkemijskim shvaćanjem Univerzuma kroz prizmu KAOSA u obliku Velikog Ništavila ili Velike Praznine. Do spomenutih interpretacija došlo je usljed šture okultno /magijske interpretacije i korištenja Ključeva Enoha u svrhu vladavine Čovjeka nad samim sobom i drugima, kao i naivnom vjerovanju Čovjeka, usljed vlastitog slijepila, da može kontrolirati više entitete koji vole raditi po sistemu `zavadi pa vladaj`, zatim, demagogije spram Čovjeka i ostavljanja dojma da se njima vlada dok su u stvari oni ti koji vladaju onima koji bi željeli vladati (tj. misle da vladaju) njima.

Simbolika i nepotrebni simbolizam u svemu što nas okružuje na mnogim razinama, samo je odraz spomenute okultne magije i neizbježnih rezultata po samog čovjeka koji se bavi njome. Simbol je jedno dok je simbolika simbola koji već ima određeno značenje, nešto sasvim drugo. Rene Guenon je opisao križ kao sjecište astralnog (okomica) sa fizičkim svijetom (horizontala). Možemo li pretpostaviti da je križ samo loša interpretacija ankha koji prezentira isto to, samo što je gornji dio okomice razgranat u dva dijela i prezentira RED i KAOS da bi donja strana okomice prezentirala ZAKON. Križ prezentira samo mješanje REDA i KAOSA i gornjoj okomici i predstavlja vrlo lijepo izvitopereni pogled na ljudsku percepciju spoznavanja što je to RED a što je to KAOS te često brkanje simbolizma anđeoskog i demonskog .

Anđeoski i demonski oblici postojanja, naravno da nisu jedini, već jedni od beskonačno mnogo njih, što bi moglo objasniti često mješanje Mraka (Tame) sa Svjetlošću. Kako se Svjetlost najbolje vidi u Mraku, tako se i Mrak najbolje vidi na Svjetlosti. Iako nisu svi anđeoski entiteti dio REDA kao ni svi demonski dio KAOSA, postoje entiteti koji su zaduženi za RED i oni koji su zaduženi za KAOS. Prvi oslobađaju i pomažu da se individualno sagledaju prepreke i da se savladaju, drugi zatvaraju i pomažu da se kolektivno postavi što više prepreka i da se što teže savladaju ili po mogučnosti uopće ne savladaju."



DVA: Kako je moglo nestati to što je nestalo?


Dafular otvori oči. Nije znao koliko je trenutaka proveo na smrznutom tlu. Obzirom na to da mu je cirkulacija radila normalno a prsti se mogli pomicati sa lakoćom, zaključio je da je prespavao, ili bio u nesvijesti, možda nekoliko sekundi. Polagano se pridigao, oslanjajući se na utrnulu ruku i zauzeo poluklečeći položaj, kao da se sprema svaki čas iskočiti iz neke zasjede ili počet utrku na 100 metara sa preponama. Uzdahnuo je teškom mukom i pogledao oko sebe. Zemlja oko oko njega bila je i dalje smrznuta, nebo je bilo kao i prije. Ništa se, na očigled, nije promijenilo. Možda je bilo malo čudnovato što nigdje nije bilo kamiona, ali, pobogu, smatrajući nestanak kamiona bitnom i neobičnom stvari u usporedbi sa onim što mu se događalo proteklih trenutaka...činilo mu se pomalo neukusnim. Možda je bilo čudno što na sebi nema odjeću i što bi, prema svim fizičkim, kemijskim, biološkim, kao i prema svim zakonima ljudskog tijela, trebao cvokotati zubima i drhtati svakim atomom svoje mišićne mase, no njemu je bilo i više nego ugodno.

Ustao je i krenuo prema mjestu gdje je do prije nekoliko trenutaka stajao kamion iz kojeg je iskočio u nadi da će, ma što djelovalo na njega unutar kamiona, popustiti kada se iskobelja van. Pokazalo se da je djelimice bio u pravu, pošto izgleda da su mu snijeg, smrznuto tlo i sama hladnoća zraka, pomogli da utjecaj nevidljive sile popusti. Ili je nevidljiva sila "namjerno popustila" kada je izašao van. Nije znao i vjerojatno nikada niti neće, no jedna stvar će stajati dok je živ - ovoga će se trenutka sjećati do posmrtne postelje. Razmišljao je hodajući gol ko od majke rođen po pustopoljini, osjećajući se da bi mogao pretrčati tisuću metara u nekoliko sekundi ili se vinuti u zrak pedesetak metara, ukoliko to samo poželi jednom jedinom mišlju.

Koračao je gol, osjećajući toplinu kao da na sebi ima termo zimsko odijelo, osjećajući svaki pojedini mišić svog tijela, svaki atom i svaku molekulu. Osjećao se da više niti nije potpuno unutar vlastitog tijela, već kao da ga okružuje...Kao da se pretvara u energiju koja napaja njegovo tijelo. Osjećaj straha potpuno je ustuknuo pred ovim novim osjećajem, osjećajem potpune svjesnosti svoga bitka, potpune svjesnosti samoga sebe, svoje najdublje srži, najdublje osobnosti. Postao je svjestan svih svojih ličnosti, od onih bliskih koje nastaju u svakom trenutku našega života - ličnosti iskreirane našim postupcima kao i djelovanjem raznih vanjskih utjecaja kroz čitav naš život, pa do onih potpuno odaljenih, kada jedna ličnost nije niti malo svijesna druge ličnosti - ličnosti koje prevladaju kod šizofrenika i osoba sa problemom multiosobnosti.

Dafular je sve to znao, osluškujući vlastite misli, kao što zagriženi sportski fan upija svaku riječ komentatora na malom tranzistoru uz pivo i roštilj. Odaja tajni bila je otvorena a predsoblje puno nepotrebnih i ometajućih primisli i osjećaja, gotovo u potpunosti raskrčeno.
Ovakvu bistrinu u glavi nikada nije osjećao. Koračao je sa sve većom i većom lakoćom, kao da će se svaki tren potpuno odlijepiti od vlastitog tijela.



II. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Priče o reptilima i raličite interpretacije istih, puštene su planski i smišljeno u javnost da bi se prikrila jedna puno gora istina, a to je vladavina nižih i viših astralnih demona u našoj fizikalnoj ravnini postojanja, te manipulacija od niza demonskih i inih entiteta koji se hrane našim energijama. Reptili u unutrašnjosti Zemlje i u našoj Galaksiji samo su mali odraz jedne civilizacije čiji je mali dio jednom naseljavao površinu Zemlje, te koji danas manje više samo promatraju šta se dešava na ovom strateški bitnom mjestu iz kojega je nastao i nastaje novi Univerzum. Postoje reptili u strahovito malom broju, koji su umješani u poslove raznih kozmičkih i zemaljskih vlada u vezi otimanja ljudi u vidu eksperimentiranja na njima. Jednako kao i Greysi, iako su oni malo slojevitja priča od samih reptila. Greysi nisu toliko pod reptilskom vladavinom koliko su pod vladavinom više sila, dok su po drugoj strani potpuno samostalni pri obavljanju prljavih poslova za razne kozmičke i zemaljske vlade. Ljudi, suočimo se sa činjenicom da se demonima lakše hraniti našom energijom i da ne trebaju nikakva svemirska pomagala da bi to učinili.

Reptili su više orijentirani eksperimentiranju na ljudima sa većim postotkom reptilske genetike u svrhu eventualnog produživanja ljudsko / reptilske vrste u obliku hibrida, kojih danas po svijetu hoda već pozamašan broj a čije stvaranje i usavršavanje traje tisućama godina. Spoj reptilskog i ljudskog genoma samo je jedan od minornijih spojeva kakvi se pokušavaju kreirati od pojedinih više ili manje humanoidnijih rasa, nama pretežno nenaklonjenih i čovječanstvu potpuno nepoznatih. Većina ih to radi zbog svoje fasciniranosti mesom i tijelom...manje dušom. Otmice Greysa mogu biti daleko različitije (ovisno o agendi) i u nebrojenim postocima učestalije od otmica iskomercijaliziranih reptila. Već sam govorio o tome da je Čovjek savršena božanska kreacija. Viši entiteti koji su simultano povezani sa svakim od nas, tj. MI kroz različite oblike simultanih postojanja kroz dimenzije, denzitete i stupnjeve svijesti, utječemo uzajamno jedni na druge po uzoru na hermetički princip - `kako gore tako i dolje, kako dolje tako i gore`. Ponekad, kompletan životni rad pojedinca ili cijele skupine ljudi, bilo o kojem području da se radi, može (putem višeg Plana) nastati zbog jedne jedine osobe ili više njih, kako bi im se otvorilo oči ili, po drugoj strani, kako bi im se pažnja skrenula u drugom smijeru. Ovdje prejudiciram na razne materijale metafizičkog, duhovnog i konspirativnog sadržaja koji, osim što u sebi kriju masu pitanja, istovremeno daju i odgovore na njih, što i nije loše, ali je loše što se ti odgovori smatraju potpuno istinitima, za što smatram da ima više veze sa egom autora ili njegovih sljedbenika, nego sa opservacijom proučavatelja.

Tako da u dosta slučajeva ispada, da svi materijali koji koji govore o ljepoti, ljubavi i duhovnoj uzvišenosti, pripadaju sferi new age manipulacije. Ukratko, čovjek koji teži uzvišenom idealu ljepote, ljubavi i slobode, manipuliran je od strane `onih` koji mu to uskraćuju, pa bi se svaki čovjek trebao oduprijeti toj manipulaciji i težit uzvišenom idealu ljepote, ljubavi i slobode. Ako to nije paradoks, onda ne znam što jest. U tom slučaju, ako nešto postavimo kao aksiom i damo mu imperativnu vrijednost, nakon određenog broja okupljenih sljedbenika istoga, kao i nakon određenog vremenskog perioda, sustav opetovanog preispitivanja `aksioma` bit će ekvivalentan hipotetskoj manipuliranosti pojedinca iz pozicije kolektiva koji je stvorio aksiom iz nečega i dao mu imperativnu formu. Upravo na taj način funkcioniraju metafizičke i ine teorije i upravo se u tome očituje manipulacija.

Bilo kakav način komunikacije sa višim entitetima, ili ide u prilog samom procesu komunikacije ili jednostavno ne ide u prilog procesu. Da pojasnim...sama forma komunikacije uvjet je da se date informacije podvrgnu metodi Fulkanelijevog čekića. Pošto bez intuicije i bez spoznajnog procesa nema ni kvalitetnog rada sa `čekićem`, teško da se one, kojima je spoznajni proces osiromašen spoznajama poput jezičnog poimanja osiromašenog za semantiku, može razuvjerit da intelektualni i ego centar jednostavno nisu dovoljni da se pojme stvari koje su po samoj prirodi veoma suptilne.

Upravo zbog toga osiromašena percepcija pojedinca koji je na određene načine došao do nekih informacija ili ih dobio / la putem channelinga, dovodi do onoga što možemo nazvati distorziranim kanalom, putem kojeg mogu putovati informacije šarenolikog karaktera. Informacije koje su date pojedincima trebale su u što većem broju biti stavljene van...prije svega na internet, pa da se kasnije uspoređuju, no opet, ego i taština odigrali su tu finalnu ulogu tako da su jedni svoje informacije dali van i proglasili ih svetinjom, dok su drugi informacije počeli naplaćivati putem internet stranica sa pretplatom i putem raznoraznih seminara, što u velikoj mjeri podsjeća na new age mutnoću i materijalan aspekt koji bi trebao (po nekoj bizarnoj logici) biti zamjena za transcedentalno.

Što me navelo, profesore, da napišem kratku priču u kojoj karikiram odnose ljudskih ovaca / sljedbenika raznih gurua i samih `individua` sa kompleksom duhovog vođe, koji sebe nazivaju guruima. Ili ih barem drugi tako nazivaju.


Znam, profesore, da ni sami niste ljubitelji raznoraznih gurua, pa se nadam da će Vam se dopasti ova kratka pričica koju sam objavio na internetu pod pseudonimom."


* * *


NEKOĆ... I SADA


"Nekoć su ljudi baratali sa visokom tehnologijom. Savladali su sve tehničke pojedinosti i svoj napredak posvetile radu na svim vidovima energije ne bi li na što bolji način uspjele postići potpunu kontrolu nad materijom i uzdizanje van granica fizikalnog. Tek kada su u potpunosti shvatili da je to jedan dugotrajan i prilično bolan proces, većina se okrenula starom načinu života. Stari način uključivao je sakrivanje iza materije i tehnologije. Zatim su stare civilizacije na Zemlji propale, pa je se nakon toga malo igralo genima vanzemaljskih i zemaljskih civilizacija, ali je u duhu Kozmičkih Olimpijskih Igara napravljeno svojevrsno natjecanje, tko će se prije sjetiti kako se vratiti na put duhovnog i uzdići se iznad materije, nakon što je genetskom produktu zvanom `dvonožni pokus koji priča` oduzeto staro znanje na stare dane.

Pa su oni koji su kreirali `dvonožni pokus koji priča` rekli: `Ako se do kraja predviđenog ciklusa probudi barem jedna jedina individua, znači da je ovaj naš pokus (eksperiment) imao nekakvog smisla`. I ciklus počne teći. I materija uzme glavnu riječ. Pa se ljudi malo ubijali, pa se mirili, pa se opet ubijali, pa se opet mirili...pa došao netko tko je rekao: `nemojte se boriti, ja ću vam pomoći`. Ljudi spuste oružje i stranac započne svoju priču: `Vi koji ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo na potpunu Istinu...ostali ćete pasti pod utjecaj kointernih profesionalaca koji će vam pričati laži, tako da se nikad ne probudite`. I neki ga slijediše...

Drugi se ogluše na proroka i učitelja nekih. I počnu dalje ratovati. Na drugom kraju svijeta, pojavi se drugi prorok koji započe svoju priču drugim ratnicima, potpuno drugim riječima: `Vi koji ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo na potpunu Istinu...ostali ćete pasti pod utjecaj kointernih profesionalaca koji će vam pričati laži, tako da se nikad ne probudite`. Ajde dobro...riječi su iste, ali su bile na drugom jeziku :) I on okupi također vjerne sljedbenike. Svaki od proroka nekolicini da privilegije da među ostalima naprave reda kada netko od njih počne malo sumnjat u riječi bilo kojeg od dva nuditelja istine. Prvi nuditelj istine kaže svojim sljedbenicima: `nebo je zeleno, oblaci su crveni a stabla su narančasta...u slučaju da vam netko kaže suprotno, želi vas odvest na krivi put.`

Drugi kaže svojima: `nebo je žuto, oblaci su smeđi a stabla su grimizna i onaj tko tvrdi suprotno, taj radi za prve`. Misle si ljudi i misle - jel zeleno il žuto...jel crveno il smeđe...jel narančasto il grimizno...`? Misli si jedan i misli i kaže nakon podužeg vremena: `ja mislim da je nebo sivo, oblaci rozi a stabla šarena`! ... ` Hahahahahaha` - započnu se smijati ostali - `vidi morončinu haha, vidi idiota haha, vidi debila hahaha, kako je glup`. Njihovi gurui se također nasmijaše, ali iz prikrajka, da ih nitko ne vidi. Nasmiju se samo onima koji su najbliži njima i kažu:` vidite kako bi svatko danas htio biti novi prorok`. Oni se nasmijaše na to, znajući da su u blizini svog proroka sigurni od laži i od kojekakvih manipulacija od drugog proroka, ali i od navopridošlih proroka. Svaki od proroka, kao da su pročitali misli svojim najbližim ljubimcima, kažu na opće iznenađenje svoje pastve:` Ja vidite, ne želim da me vi smatrate prorokom.`

`Svi smo mi na jedan način proroci. Ja samo želim da naučite misliti svojim glavama i da danas, sutra to znanje znadete prenijeti svojim potomcima` - nastavljajući - `jer ja sam čovjek kao i vi. Od krvi i mesa. Ja vam dajem slobodu da razmislite o svemu što vam ja prenosim. Možete biti i kritični ukoliko to želite. I ja bi volio biti kritičan spram sebe i tvrdit da sve o čemu ja govorim nije istina i da možda u riječima drugog proroka ima također istine, ALI, na moju i vašu veliku radost (za dobre stvari) i veliku žalost (za loše stvari), sve ono što vam prenosim je istina, ali ja znam da ste to već odavno i sami shvatili i da ne dvojite u moje riječi`. Oni počnu brzo odmahivat glavama govoreći - `lagali bi vam kada bi rekli da ponekad nismo malo provirili šta se sve to krije iza riječi drugog proroka, ali smo na kraju zaključili da tamo ima toliko laži i toliko neistina...baš kako ste nam Vi to govorili, proroče i učitelju naš.`

Zamišljen, učitelj kaže: `to je bila kušnja onih koji žele manipulirat vama u potpunosti...I vi ste tu kušnju savršeno savladali` - nastavljajući - `bravo, bravissimo...Ovime ste dokazali sebi da sami razmišljate svojim glavama...kao jedan. I samim time, ja sam strahovito ponosan na to! Svi ste individualni do neslućenih granica...a misli vam se ne razlikuju ni za milimetar` - vičući ozareno - `dođite sada bliže da vas Babo sve zajedno izgrli i izljubi`......"



* * *


"......Oni, poput razigrane i pohvaljene djece, potrčaše svom pastoru u naručje,
zaboravljajući ispod njegovih velikih i divnih toplih ruku, kako su bili zapravo jako blizu da ih slatkorječive riječi drugih proroka ne odvedu pored Puta, u vječnu tamu iluzije i mraka. U isto vrijeme...kamera se pomiče na drugi kraj Zemlje, prikazujući drugu skupinu nasmijanih ljudi, kako opušteno sjede, leže i kleče pored drugog gurua, tajanstveno se osmjehujući...Sa `onim` sjajem u očima", Leon završi priču dok su polagano napredovali uz brdo, penjući se sa šumske strane da izbjegnu strme padine i kozje staze po kojima se nitko normalan na dvije noge ne bi išao verati.

"Boga ti, priča nije loša", nasmije se Ugulfar. "Jest da iz nje izviru frustracije nekog tko je na svakom internet forumu na kojeg je došao nakupio samo svađe i prepucavanja, te stvorio pravu malu kohortu virtualnih neprijatelja", reče, nastavljajući, "no, sve u svemu, vrlo originalno, iako ne i učinkovito, pošto to razračunavanje sa raznoraznim `nuditeljima istine`, teško da će bilo kome biti interesantno.”

"Ma, ko ih jebe", zaključi kratko Leon pridržavajući se za kratku granu dok se uspinjao preko metarnog brijega. "Sve ove godine ionako mi je bilo bitno tko na kakav način djeluje, a ne pusta razmišljanja raznih `internet warriora`."

Ugulfar je kimnuo u znak slaganja. Otkad je prije tri mjeseca sletio na polje pored Leonovog ranča, slijeđen pobješnjelom krstaricom Rebdiva te nekoliko sitnih Jednovozila Grepsa, nije imao mnogo vremena razmišljati o raznoraznim virtualnim `jadima` svog mladog prijatelja. Previše je energije ulagao u samu njegovu zaštitu. Leon je bio duboko uvjeren u to.

Za razliku od proteklih dana i mjeseci, kada su u svojim svakodnevnim šetnjama običavali obilazit pretežno ista mjesta u krugu nekoliko kilometara, imajući već uhodan ritual različitih smjerova koje su si unaprijed odredili, danas su odlučili otić na cijeli dan i posjetit obližnje brdo udaljeno petnaestak kilometara, uspeti se na brdo, sići sa druge strane i prenoćiti u malenom motelu u gradiću sa druge strane brda, te se sutradan vratiti na ranč, obilazeći brdo, na što će vjerojatno izgubiti veći dio dana i noći. Sve u svemu, avanturistički duh ove dvojice mangupa, koje je sam kosmos povezao na vrlo čudan način, bio je iz dana u dan sve jači i jači.

Približavali su se vrhu brda. Pogled prema dolini, koji se nazirao kroz krošnje visokih borova i redova topola, bio je veličanstven.

"Ajmo malo predahnut", predloži Leon, lagano uspuhan zadnjom etapom uspona.

"Pričekaj da dođemo na čistinu", odvrati Ugulfar prolazeći pored njega i grabeći prema gore kao da se kreće po nekakvom linearnom uspravnom pravcu. Leon ga je slijedio. Dvadesetak metara dijelilo ih je od čistine i ceste koja sijeće šumu i čistinu po samoj polovici. Iako nije bio ovdje dobrih sedam godina, Leonu je slika ovog mjesta ostala u sasvim dobrom sjećanju.

Priroda se nije promijenila, pošto ju nije imao tko promijenit. Njihova noga možda je slijedila noge nekog farmera prije desetak ili pedesetak, možda i sedamdesetak, nekog trapera prije stotinjak ili nekog domoroca prije dvjesetotinjak ili više godina. Čovjek je tu, bio je siguran, rijetko prolazio, ali stvarno rijetko. Učio je nešto na satovima regionalne povijesti da je put robe, kojom su trgovali traperi, doseljenici- pretežno skandinavskog porijekla - i domoroci, prolazio drugom stranom brda, tamo gdje su sada krenuli, gdje se protezala dolina i gdje je je preko dva stoljeća nicao maleni gradić koji se u zadnjih sedamdeset godina razvio u malo rudarsko industrijsko središte za preradu boksita.

Bilo je divno prolaziti maltene neistraženim djelovima prirode. Nigdje smeća, nigdje ostavljenih pivskih limenki, nigdje ostavljenih prezervativa kao na udaljenim vidikovcima okolo gradića nekoliko kilometara udaljenog od njegova ranča.

Ovdje nije bilo ničega, nikakvog svjedočanstva prisutnosti nekog primitivnog i seksom opsjednutog srednjoškolskog igrača nogometa i plitke buduće domaćice i potencijalne samohrane majke, koja trenutno prolazi razdoblje cheerleadinga, prije nego li postane kraljica maturalne večeri, kojoj će kralj, vladar nogometnih terena, ostaviti malu uspomenu koju će moći vidjeti tek nakon devet mjeseci; koja će prethoditi traženju posla u lokalnoj tvornici i kojoj će kasnije pripisivati sve svoje propuste u životu, kao i uništen život u cjelini.

Ovakvi preludiji, sve u svemu, ovdje se nisu događali.

Izašavši na čistinu, našli su se pred omanjom prirodnom kupolom koju su grane graba, crne johe i nekoliko brdskih borova, oblikovale u gotovo savršen kružni oblik, sa vidljivim ulazom načinjenim od vješto savijenih grana koje su se nadvile nad zemlju poput neke fontane koja je raspršivala vodu u svim smjerovima, no ipak pazeći da osnovna estetika gibanja bude zadovoljena.

Čistina je bila dugačka oko pedeset i široka oko sedamdeset metara. Do ceste koja ju je djelila na pola, imali su za prijeći još kojih dvadesetak metara.


* * *


Izašavši na cestu, teško je bilo ne primijetiti farove automobila koji su ih zaslijepili brzo im se primičući kako je automobil ubrzavao prema njima.

U prvi mah, Leon je pomislio da neka pijana budala ima trenutak kurčenja pred nekom potencijalnom seks partnericom, ili da se neki stočar sa obližnjeg ranča vraćao iz neke lokalne krčmetine.

Tek kada je u iznutra osvijetljenom automobilu zamijetio nekoliko likova namrgođenih pogleda, kako ih promatraju, "onim" pogledom, i pošto su mu očito sve privremene teorije pale u vodu, Leon uradi ono što bi vjerojatno devedeset pošto muškaraca učinilo na njegovom mjestu - a kasnije lagali izmišljajući lovačke priče, ukoliko, naravno, prežive - ukipi se na mjestu i ostane u tom položaju, u nijemom, ukočenom strahu, promatrajući svijetla koja su činila dvadeset metarnu razdaljinu između sebe i njih, svakim je trenom smanjujući sve više i više.

Osjeti kako ga snažna ruka povuće prema iza. Još uvijek nijem, padne na nasip pored ceste i vidje Ugulfara kako stoji na cesti, pred sve jačim i prodornijim farovima jurećeg automobila, poput toreadora koji smireno gleda prema biku koji juri prema njemu i čeka zadnji tren da se uzmakne i propusti bika kroz crveno platno.

Ugulfar nije imao platno kojim će parirati automobilu na sveopće veselje, ovdje nepostojeće publike - ukoliko ne računa sebe pod publikom - već brzim pokretom posegne u džep i u sekundi izvadi mali sjajni artefakt. Leon se u trenu sjeti što je to.

Ugulfar uzme nukleotrokut i baci ga prema automobilu. Ono što je uslijedilo u djeliću sekunde bilo je toliko zapanjujuće i grandiozno, da je premašivalo sve scene u svim 3D akcijskim prizorima kakvih se nagledao u životu.

Svjetlosna eksplozija, škripa kočnica i automobil počne da gubi na smjeru i počevši se kretati cik- cak, no ne gubeći ni malo na brzini, zaokrene prema Ugulfaru koji se u zadnji čas odbacio u stranu, a zatim prema njemu, koji je još uvijek nijemo i ukočeno promatrao događaje kao da se nalaze na filmskoj traci.


Automobil ga je zaobišao jedva za metar. Leon je zbunjeno promatrao kako se automobil iza njega gubi, prvo u šumi dvadesetak metara iza, a zatim i u provaliji nekoliko desetina metara ispod njih.

Došavši polako k sebi, ustane i potrči do šume, promatrajući provaliju malo dalje od strmog puta kojim su se uspeli i automobil kako leži u podnožju, ispunjenom krupnim kamenjem.

Nikakve eksplozije nije bilo. Izgleda da je to bilo jedino što se nije poklapalo sa filmovima.

Ugulfar dođe do njega te stane promatrati prizor na dnu provalije.

"To ti je bilo zbog onog sarkazma", kaže Ugulfar u polušali.

"Huh", odvrati Leon. "Otkada te imam za tjelohranitelja, dragi moj prijatelju, izgleda da je moj sarkazam prešao i na tebe."

"Izgleda da postaješ krupna zvijerka", reče Ugulfar, ovoga puta ozbiljan, i dalje ne skidajući pogleda se dna provalije.

"Tko su bili ovi?", upita, znajući koliko mu pitanje vjerojatno zvuči glupo.

"Što misliš?!", odvrati Ugulfar gledajući pravo u njega. "Prijatelju, krug se sve više i više smanjuje a radijus traženja postaje sve uži i uži. Više nisi siguran ni na ranču", reče, lagano ga potapšavši po ramenu. "Dorothy, vrijeme je da odeš u Oz."

Leon nije znao što bi rekao na to. Znao je samo da je usran od straha, zbunjen...i iako je u zadnjih nekoliko tjedana dobio niz konkretnih ukazatelja da ovaj život nije jedini kojeg ima i da će, nakon prelaznog stanja koje ljudi nazivaju smrću, samo prijeći u neki drugi, sličan ili potpuno drugačiji oblik postojanja, svejedno je ono ljudsko, od rođenja gomilano i brižljivo održavano u njemu, naginjalo da se prepusti ljudskim karakteristikama poput zabezeknutosti i očaja.

Do podnožja više nisu progovorili niti riječi.

Leon je znao da Ugulfar itekako dobro zna koliko mu je zahvalan, te da mu ne mora na glas ukazati na to.

Šuteći i hodajući niz cestu koja se polagano strmo spuštala prema podnožju, Leonu se misli vrate nekoliko mjeseci unatrag...Unazad na sam početak cijele ove okultne, krimi, akcione, triler, dramske, na momente komične zemaljsko intergalaktičke sage.


* * *


"Znači, arhetip stavim pored simbola", Leon postavi pitanje više kao retoričko.

"Jes` ti lud!?", odgovor se istoga trena pojavi na zaslonu monitora. "Rekao sam povrh, ne pored.”

"Ok, u redu", napiše Leon. Nije mu bilo jasno zašto se Mambo pjeni na svaku sitnicu. Zadnjih nekoliko mjeseci, od kada su se upoznali na jednom forumu i nastavili održavati kontakte putem ICQ-a, rijetko kada je osjetio da mu je virtualni prijatelj nervozan i osoran na način na koji je to pokazivao ovo jutro.

"Care, idem off, hvala ti za tehniku", napiše i makne ICQ sa zaslona.

Izašavši iz kuće, primijeti kako je vani dosta hladno, te se vrati u kuću po jaknu.

Hladna listopadna prijepodneva na ranču su obično bivala dosadna. Nije to kao u većini onih ruralnih drama, gdje svi po cijele dane muzu krave, jašu neukrotive konje i uletavaju iz jedne romanse u drugu. Život na ranču, za mladog čovjeka na kraju dvadesetih, bivao je pomalo monoton, ukoliko čovjek stvarno nije došao proživjeti ovaj život kao netko kome su krave, konji i suknja konobarice u prvoj krčmi bili smisao života.

Sjeo je u karavan i uputio se prema gradu.

Neonski natpis puba, vidio se kao i obično, sa prve okuke prije samog spuštanja u grad. Spuštao se jednim od prilaznih puteva koji se spajao sa glavnom magistralom, tik prije samog ulaska u predgrađe. "Popit ću kavu", pomisli, "a zatim ću fino krenuti do studentskog naselja da vidim da li imaju li neke nove igre ili nove muzike.”

Zaustavio se na ovećem parkiralištu ispred puba. zaključao automobil i laganim korakom krenuo prema vratima. Već se izvana dalo vidjeti društvance kako, uz pivu i kavu o nečemu žustro debatira. Za koji trenutak će se i sam uvjeriti o čemu, iako je često znao požaliti zbog svoje znatiželje, pošto se pokazalo da se žestoke debate većinom vode oko potpuno trivijalnih i beznačajnih stvari.

Zapazili su ga već sa vrata. Zastao je na trenutak privikavajući se na topli zrak ispunjen mirisom kamina. Mahne prema društvu te krene prema malom hrastovom šanku nasred prostorije i mahne konobaru da mu donese uobičajno.

"Šta je, štemeru?", upita Brzonogi Ike, najviša glava koja je poput svjetionika nadvisivala glave ostalih. "Tebe nema pa nema...Odjebo malo društvo staro, ha?!", podbadao je na svoj potpuno bezazlen i...podbadajući način.

"Ma šeći kožicu", reče Leon. "Morao sam učiti i pospremati po cijelom ranču. Znate da će mi se pola stvari posmrzavati ako u roku nekoliko dana ne prekrijem i izoliram sve što se dade zaštititi."

"Kad se vračaju tvoji?", upita Karlo, koji je sjedio pored Ikea.

"Nemam pojma", odgovori iskreno. "Očito su im Filipini prirasli srcu. A i koji će kurac raditi ovdje po zimi", nasmije se. "Imaju sina kojemu šalju dovoljno para da se brine za ranč i još da krade Bogu dane ne radeći apsolutnio ništa korisno, osim prisilnog zablejavanja u knjigu, kada se prisili nakon druge frule".

"Ti - šu, čovječe", reče Steven, pokazujući pogledom prema drugom stolu, gdje su sjedila dva rendžera.

Leon pogleda u rendžere te makne pogled, napravivši "jebi ga" izraz lica. Ogledavao se po prostoriji, zastavši pogledom na kaminu iz kojeg su lijepo pucketale iskre povećih komada drva koje je polagano gorjelo.

"Sinoć sam", kaže Simon, koji je sjedio nasuprot njega i gledao ga zbunjenim pogledom," pričao na ICQ sa onom malom sa foruma".

"Da...? I...?"

"Rekla mi je neke stvari o pozadini rada sa nekim tehnikama, te neka budemo oprezni jer da vjetar ne puše iz smijera iz kojeg mi mislimo da puše", Simon ga je gledao lagano se namrštivši.

"Neka curica previše zabrijava?", upita Ike.

"Jel ti znaš o kojoj mi `curici` govorimo?", upita Simon ljutito.

"Ne", reče Ike,"ali svejedno mi se čini da je u kurcu", nasmije se napravivši glupu grimasu prema Stevenu.

"E, nekad si glup ko kurac", reče Simon i vrati pogled na Leona. "Slušaj, ajde se ti malo primiri sa svim tim tehnikama na nekoliko tjedana.”

Leon ga zbunjeno pogleda. "Jes` ti lud?", upita. "Pa te tehnike su bogomdan način da se smirim i opustim kad god sam nervozan.”

Gledao je u Simona kao da mu nije jasno o čemu ovaj priča. No, bilo mu je jasno.

"Samo ti kažem da budeš oprezan", reče Simon. "Ništa više."

Leon je osjećao, već neko vrijeme, duboko u sebi, da nešto generalno ne valja sa većinom ljudi sa kojima se virtualno družio, vodio podugačke razgovore i zbog kojih je ostajao budan do kasno u noć, mnogo puta dočekavši jutro pred ekranom, iscrpljen i preumoran da ode čak do kreveta. Osjećao je da se lagano počinje udaljavati od okoline i svakodnevice koja ga okružuje. Nije se čudio Ikeu što je, makar i u šali, postao prema njemu lagano osoran i distanciran. "Ljudi nisu glupi", pomisli, "misliš da sve stigneš, da možeš dovijeka spajati ugodno sa korisnim, koristiti prijatelje iz djetinjstva za ubijanje dosade, a na kraju ostati sam na ranču i čuditi se kako nitko više nema vremena za tebe. U ovim krajevima to je bio čest problem. Zatvorenost, distanciranost i sujeta, koji su vikendima uvečer isplivavali na površinu u obliku žestokoh verbalnih sukoba, koji su nemalo puta završavali tučnjavama ili čak posezanjem za hladnim - u rijetkim slučajevima i vatrenim - oružjem.

Pogleda Ikea. "Moram nešto promijeniti u životu", pomisli. "Počet džogirat ili se upisat u teretanu."

Misli mu prekine Steven. "Reci mi, onaj lik, onaj kojeg si vidio u onoj viziji, onda, kad si rekao da te netko napao sa energijom ili sa čime već...", reče zastavši.

"Šta s njim?", upita Leon.

"Vidio sam tog lika, Vulfija, neki dan", reče Steven. "Lik mi se činio sasvim u redu dok smo razmijenili nekoliko rečenica pred radnjom u kojoj radi.”

Leon pogleda Simona. "Jebem ti jezik", reče kimajući u negodovanju.

Simon napravi "jebi ga" izraz lica.

Steven nastavi. "Uglavnom, nije mi jasno zašto bi taj lik trebao biti neki bitan faktor u toj nekakvoj kompjuterskoj zavjeri, gdje se netko urotio protiv tebe."

Leon pogleda opet Simona, ovim puta "jebem ti mamu" pogledom.

"Steven", započe Leon. "Ja znam da ne vjeruješ u te stvari i znam da si teški skeptik kada god čuješ da se nekom dogodilo nešto što odudara od, kako ti kažeš, racionalnog". Pogleda Stevena pokroviteljski. "Ali majstore", reče, "to svejedno nije razlog da vjeruješ svakoj riječi ovog debila", pogleda u Simona, "koji očito i sam sumnja u neke stvari kada ih ide povjeravati ljudima koji to ne razumiju...Ili ne žele razumijeti."

"Lika sam pozvao na film u petak, pa ono...nadam se da ti ne smeta", reče Steven.

"Boli me kiton", odbrusi Leon, i dalje svako malo pogledavajući prema Simonu. "Što se mene tiče, može nas biti cijela ulica zajedno sa botaničkim vrtom.”


* * *


Prijeđu nekoliko stotina metara prije nego li se nađu ispred benzinske crpke.

"Idi ti unutra", reče Leon. "Ja ću popušiti cigaretu u miru pored vratiju.”

Leon je bio u ovom gradiću prije kojih sedamnaest, osamnaest godina, dok ga je otac vozio u izviđački tabor, nakon što mu je pobjegao autobus čiji je vozni red krivo upamtio. Sjetio se očevog izraza lica nakon što ga je u izviđačkoj uniformi probudio i rekao da je autobus sa izviđačima otišao prije pola sata.

"Sine, glup si na majku", rekao je otac paleći đip u garaži. Bilo je to sve što je otac rekao toga jutra, prije nego li se rastao sa sinom u skautskom kampu, rekavši samo: "Budi muško i nemoj mi se raspekmeziti tu ko neka pičkica nakon dva dana."

Ovaj gradić nalazio se na pola puta i ovdje su se zaustavili da otac natoči benzin. Ona crpka, ukoliko je još postojala, nalazila se nekoliko blokova dalje, ako ga sjećanje služi.

Leon začuje korake kako se približavaju pločnikom iza ugla, udaljenom nekoliko metara.

Muškarac koji je pojavio iza ugla i prilazio, izgledao je prilično nezgrapno za svoju veličinu. Leon pogleda kroz staklo i baci pogled prema Ugulfaru koji je plaćao namirnice na blagajni, vidjevši da je vanzemaljac primijetio došljaka.

Čovjek stane na metar ispred Leona te ga odmijeri od glave do pete. Podigne pogled.

"Dobar veče", promrmlja čovjek jakim domaćim akcentom.

"Veče", uzvrati Leon, gledajući pridošlicu, očekujući da krene prema vratima trgovine.

Umjesto toga, čovjek izvadi značku i zapovijednim tonom kaže: "Molim vas da izvadite sve iz džepova."

Leon zbunjeno pogleda prema Ugulfaru, zatečen iznenadnom situacijom.

"Ajde, ajde, brže to malo", reče muškarac nestrpljivim tonom.

Drugi muškarac odjednom se stvori iza ugla nekoliko metara od njih, pozivajući na walkie talkie pojačanje.

"Šta ovi `oće?", pomisli Leon, zaprepašten sve više i više ovim bizarnim razvojem događaja, dok je iz džepa vadio stvari i stavljao ih na pod, osvijetljen svjetlom baterijske lampe inspektora koji je stajao pred njim.

Treći muškarac priđe bliže, noseći pištolj u ruci, u pratnji vozila koje se stvorilo iza istog ugla, odakle se pojavio drugi muškarac. Preciznije, iza kojeg su se pojavila sva trojica.

Leon vidje da se Ugulfar zaustavio ispred police sa čipsom, prije samog izlaza iz trgovine. Promatrao je prema van analizirajući situaciju. Leon je znao da je Ugulfar spreman na sve, ukoliko se ova sve više groteskna situacija još više izmakne kontroli.

Leon da Ugulfaru pogled očima da se umiri, odmahnuvši gotovo neprimijetno glavom lijevo- desno.

Čovjek ispred njega, ili previdjevši ili ignorirajući njegov pokret, podiže sa poda paketić koji je Leon prvi put vidio u životu.

"Što je ovo?", upita zapovijednih tonom policajac. "Što je ovo, gospodine?", pogleda Leona sarkastično prezirnim pogledom. "Malo bi se drogirali, jelte?!", upita sarkastično.

"Što si pronašao?", upita drugi ko fol, glumljeno iznenađen ovim "pronalaskom".

"Momak bi pušio marihuanu, a zna da je to u ovoj državi zabranjeno", kaže prvi slavobitno.

Treći čovjek im prilazi, pogleda Leona i unese mu se u lice. "Mali, jebo si ježa u leđa", reče, gledajući paketić u ruci drugog policajca. "Tri godine ti ne ginu", zamijeti sarkastičnim glasom. "Ja da sam na tvom mjestu, ja bi vratio vrijeme unatrag i nikad se ne bi pojavljivao ovdje", govori hvatajući ga za nadlakticu u namjeri da ga sprovede do automobila.

Leon pogleda Ugulfara koji je već krenuo prema vratima posegujući rukom u džep, vjerojatno za trokutom ili alpha omamljivačem.

Leon dopusti da ga i drugi muškarac uhvati za drugu nadlakticu. Gledao je Ugulfara dok su ga vodili ka autu i još jednom pokazao laganim pokretom glave, neka se umiri.

Iznenada, iz pokrajnje ulice začuje se škripa motora i za sekundu pred njima se stvori WV Buba, zakočivši dva metra ispred njih. Iz Bube izađe muškarac.

"Gospodine", reče treći policajac, držeći spušteni pištolj u ruci. "Nepropisno ste parkirali. Smjesta se udaljite prije nego li vam naplatim kaznu". "Ajde, ajde", nadoda mašući drugom rukom.

Leon pogledava na tren muškarca pred njima a zatim okreće glavu prema vanzemaljskom prijatelju koji stoji sa unutarnje strane vrata i nijemo promatra novonastalu situaciju.

Čovjek vadi značku. "Unutarnja kontrola", kaže. "Ostavite mladića i pođite sa mnom."

Policajci se pogledaše. "Šta je sad ovo za cirkus?", upita drugi. "Privodimo dilera. Maknite se od nas", povika ljutito. "Ukoliko vam nešto ne štima sa našim radom, imate dežurnu službu na postaju gdje možete podnijeti prijavak i dati zahtjeva za nadziranje bilo koga od nas. A sad se maknite."

Čovjek stoji u stavu "voljno". Okrene se bez rijeći prema automobilu trećeg policajca, u trenu izvadi pištolj sa prigušivaćem i u sekundi bezšumnim zvukom iz cijevi, otvori haubu automobila.

"Koji kurac...", prvi policajaci krene prema njemu vadeći pištolj.

"Ja bi na vašem mjestu ostao miran", smireno kaže muškarac. Podigne ruklu u zrak. Simultano, deseci svjetala upališe se dvadesetak metara dalje, gdje je prvo raslinje započinjalo svoj "pohod" prema šumi, nekoliko metara dalje od glavne ceste koja je prolazila pored parkinga..

Leon ugleda nekoliko snajperista te jedno oklopno vozilo kako izviruje iza žbunja i raslinja.

"Znate kako se kaže svugdje u svijetu", govori, vadeći torbu iz prtljažnika, gledajući prema Leonu," male ribe najebu dok se veće uvijek izvuku."

Baci torbu na pod. Gracioznim pokretom klekne pored torbe i otvori je. Izvadi veliku vrećicu ispunjenu pozamašnom količinom nekakvog bijelog praha.

"Gospodo", reče , "mislim da će noćas ježa u leđa jebat netko drugi". U tom trenu, iza Ugulfara pojavi se nekoliko zamaskiranih specijalaca, zaobilazeći ga i izlazeći iz trgovine sa podignutim poluatomatskim puškama, uperenim u trojicu pored Leona i četvrtog u automobilu.

"Pa oni su ih ozvučili", pomisli Leon u šoku, polusvjestan vrtoglave situacije pune bizarnih obrata i suludih raspleta. Ovo je drugi puta da je pomislio da je upao u neki ludi film ili da sanja. Ako ne računa situaciju, kada se prije nekoliko mjeseci sivoliko biće njegove visine stvorilo u njegovoj sobi, mijenjajući oblik u ljudski i natrag u vodozemsko sivi.


* * *


"Univerzum `pamti` naše objektivne postupke i poteze koje vućemo kroz život dok se mi sami zamaramo subjektivnim obrascima", reče Simon, zavaljen u udobnom naslonjaču Stevenove primaće sobe.

Petak je došao u tren oka. Stevenov stan bio je krcat njemu poznatim i polupoznatim ljudima. Negdje na polovici monotonog i predvidljivog filma, otišao je u dnevni boravak zapalit cigaretu i prelistat novine koje Steven svakodnevno kupuje. Tek što je povukao nekoliko dimova i prelistao dvije stranice, u prostoriju uđe Simon, noseći pivu u ruci i sjedne nasuprot njega u drugi naslonjač. Njegov dolazak u sobu i očita želja za razgovorom, pretvorili su ovu večer u jedan interesantan i dinamičan dijalog. Barem sa Leonove strane gledišta.

"Tako nekako i ezoteričari gledaju na stvari. O gnostičarima da ne govorim", reče Leon. "Vućemo spone kroz život, ni sami ne znajući koliko nam se tereta opetovano i opetovano veže uz te spone."

"Teško se osloboditi prošlosti kada nikada nisi ustvari niti počeo živjet u sadašnjosti, već ti ona izgleda poput nekakve apstraktne budućnosti", Simon otpije gutljaj pive i zagleda se u mali drveni kip pored fotelje u kojoj je sjedio.

Da je netko ušao u sobu i obratio pažnju na njihov razgovor, vjerojatno bi prokomentirao da se radi o nekakvoj filozofiji, u kojoj plivaju dva nejebičara koji provode vrijeme u "krivoj" prostoriji, u kojoj se ne gleda film i u kojoj se neposredno ne upucava ženama. Leon je bio sit objašnjavanja, da filozofija nije ništa drugo doli sposobnosti rezoniranja i da više filozofije može postojati u nekoj pučkoj pjesmi ili nekom SF romanu, nego li u cijelim tomovima i desecima tisuća stranica onoga što se službeno naziva filozofijom. Ljudima je jednostavnost odavno otišla u vražju mater.

"A i način na koji ljudi percipiraju sadašnjost", nadoda Simon.

"Nisu li ljudi", reče Leon kimnuvši, "pod percepcijom navikli smatrati samo čulo vida?! Što ako su osjeti u stvari drugačiji, negdje drugdje, u drugim dimenzijama?". Nastavi prešavši rukom preko brade, "što ako su naša bazična čula samo neke vrste pripomoći koje su nam dodijeljene da se lakše orijentiramo u ovom prostorno vremenskom habitatu u kojem provodimo život? Što ako ta čula postoje negdje `gore` u nekom novom i suptilnijem obliku?! Recimo, gdje vid, sluh, njuh, opip i okus nestaju pred novim čulima osjećaja i misli, gdje samo putem jednih i drugih u stvari `gledamo, slušamo, njušimo, pipamo te kušamo`?!"

"Misliš, nešto poput osjetila čija su naša primarna čula samo neka vrsta fizikalnih alata ?", upita Simon zainteresirano.

"Da, tako nekako", reče Leon.



III. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Nije teško za zaključiti da je najteži put, put individualnog razvoja i vlastitih spoznaja.
Dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze a kratkoročne stvari ponekad mogu biti kratkoročne na duge staze. Koliko se god ovo činilo na prvi pogled banalnim i lupetajućim, ajmo malo ovu izjavu analizirat dio po dio. Uzmimo jedan primjer. Kada nešto planiramo i smatramo da će to što planiramo uroditi plodom kroz neko duže vrijeme, to se naziva dugoročnim planiranjem. Mi već u glavi imamo stvorenu sliku o tim potencijalnim plodovima. Ne moramo to vizualizirati, ali obično mi `vidimo` neke segmente potencijalne budućnosti bilo da vjerujemo da će se to dogoditi, bilo da nismo sigurni ali opet polažemo neke nade u to. To čemu se nadamo i čemu stremimo bilo da to radimo jer nemamo što za izgubiti, bilo da to žarko i pod `svaku cijenu` želimo, može uroditi plodom mnogo brže nego smo to očekivali. Ukoliko to dođe brže nego što smo očekivali, tu dolazimo do zaključka da dugoročne stvari ipak nisu u tom slučaju dogoročne već kratkoročne. Nisu. Mi smo ih zamislili dugoročnima i poslali, tj. `poslali` ih na duge staze. To što su se te stvari manifestirale, da tako kažemo, prije vremena, ne znači da one i dalje nisu dugoročne. E, tu dolazimo do onog bitnog. Da li se mi znamo sa željenim `poklonom` nositi na način na koji na koji bismo se teoretski nosili?

Zapamtimo, teorija i praksa nisu isto. Znam da bi odgovor trebao biti da je sve to individualno, ali ipak, imam osjećaj da bi većina taj `poklon` uzela, nakon što prodje prvo oduševljenje, zdravo za gotovo. U tom slučaju, velike su vjerojatnosti da poklon ubrzo postane samo stepenica više u nekom novom stremljenju prema dugoročnom drugom `poklonu`. Bilo da taj poklon padne u zaborav, bilo da se nakon nekog vremena počinje smatrati nečim što je `Bogom dano` i na što uvijek i u svakom trenutku `imamo pravo` ili da nakon nekog vremena počnemo na taj `poklon` gledati kao na nešto što ipak nije bilo niti poklon, već neki prolazni `poklončić`, tu dolazimo do onog osnovnog - dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze. Isto vrijedi i za suprotan slučaj. Želimo da se nešto kratko traje jer nismo zadovoljni sa time. Jednostavno, napravimo nešto da prekinemo to `nešto`. To nešto se makne. Nešto što je bilo kratkotrajno na kratke staze u određenim slučajevima može stvarno nestati. No, ponekad, može se vraćati.....i vraćati..... i vraćati.....na duge staze.

Možda bi ponekad bilo dobro, za promjenu, čisto da vidimo, napravit rez i ubrzat dugoročno, tek toliko da vidimo na li promjenjeno dugoročno može ispasti kratkoročno i kao takvo nas navesti da se posvetimo slijedečem kratkoročnom, pa da vidimo da li ćemo šta promijenit. Ili nešto kratkoročno pustiti da se ponavlja, tek toliko da vidimo od čega smo zapravo napravljeni.

Bitno je također shvatiti pojmove kao što su evolucija i revolucija. Kada bacimo pogled na obje riječi, može nam se lako učiniti da ih od istog značenja dijeli jedno jedino slovo. To isto slovo među njima radi toliku dijametralnu suprotnost da se obje riječi razlikuju jedna od druge za nekoliko desetaka tisuća svjetlosnih godina.

Revolucija je ciklički proces. Što se god mijenja revolucijskim procesom, mijenja se samo na prvi pogled i mijenja se samo u vanjštini. Bilo koja revolucija u ljudskoj povjesti bila je samo za jedne skup euforičnih promjena koje su dovodile do napretka, dok je za one koji su bili pobornici `predrevolucije`, bila samo korak unazad. Istina je (vjerojatno) uvijek ležala negdje u samoj sredini, a to se najbolje objašnjava da se svaka revolucija, bila ona u početku progresivna ili regresivna, u vrlo kratkom razdoblju koje je usljedilo nakon nje, pokazala donositeljem apsolutno istih stvari upakiranih u malo drugačiji papir. Znači, napravio se manji ili veći krug da bi se stvari kad - tad vratile na istu točku od koje je krug i počeo.

Evolucija je, za razliku od revolucije, spiralan proces napretka. Spiralni rast se za razliku od kružnog vraćanja, događa postepeno, polagano i naizgled ne donoseći nikakve vidljive promjene. Problem je u tome da ljudi nisu svjesni onih glavnih promjena koje se najteže primjete a najduže traju!

Spiralan rast i način na koji bi se trebao odvijati, lijepo je opisan u knjizi Bringers Of The Dawn od Barbare Marciniak (u našem prijevodu Donositelji Svitanja op.a.). Ukoliko ste čitali knjigu ili je se spremate pročitati, molim vas da obratite posebnu pozornost na XIII (trinaesto) poglavlje, u kojem će mnogi pronaći sebe i ono što se počelo događati u nama i oko nas. I na kraju, razmislite, ali RAZMISLITE dobro o onom što ste pročitali i usporedite sa onim što se dešava u vama."


* * *


Automobil je usporavao kako se primicao brvnari koja je, poput komada lego kocke, ležala pored makadama na pustopoljini koja se nakon nekoliko desetaka metara pretvarala u blagu padinu. Nije znao koliko su se vozili i u kojem smijeru su točno išli, jer taj mu je dio krajolika bio potpuno nepoznat.

Arvil, kako je bilo ime njihovom spasitelju, upravo je završavao razgovor sa nekom ženskom osobom. Bilo je kasno jutro i brundanje motora automobila uspavljivao ga je. Pogledao je prema Ugulfaru koji je mirno i nijemo promatrao prirodu kroz prozor, naočigled nezainteresiran novonastalom situacijom, kao da je to nešto što se događa svaki dan i što se samo po sebi podrazumijeva. Leon je znao da nije tako.

"To je ono što smo htjeli znati", reče Arvil u slušalicu. "Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvala nego: HVALA TI", završio je razgovor prekinuvši vezu.

"Dobro je", pogleda prema vozaču. "Sve ide prema planu."

Vozač promrmlja nešto nerazgovijetno što je Leon protumačio kao znak odobravanja.

Kada se sve zbroji i oduzme, ovi ljudi bili su mu simpatični. Nije osjećao onu svoju standardnu i redovitu tjeskobu kada bi se našao u nekoj neugodnoj situaciji, gdje je upravo ta tjeskoba bilo nešto poput šestog čula.

Upravo u taj tren vozač zaokrene na mali puteljak pored kolibe, zaustavivši se nekoliko metara dalje. Arvil prvi izlazi iz automobila, vadeći iz gepeka nekakvu poveću plahtu maskirno zelene, smeđe i žute boje, te je poče stavljati sprijeda na automobil, požurujući ih laganim mahanjem dlana neka što prije izađu iz automobila.


* * *


Unutrašnjost kolibe bila je naoko mnogo veća nego li se činila izvana. Prostrani kamin, veliki persijski sag, masivni stol za barem 10 osoba, tri velika francuska kreveta, šporet i gomila šerpi iznad njega. Polica s knjigama bila je nešto što ste u takvom ambijentu mogli i zapaziti ili previdjeti, pošto je stajala u sjeni zida, nasuproz malog prozora koji je bio pod naslagama snijega. Prije nego li je i pomislio negdje sjesti, Leon vidje vozača kako podiže ručku na podu i otvara mala podrumska vrata. Pokaže im rukom da ga slijede.

Ono što ih je dočekalo u podrumu, bilo je sve samo ne očekivajuće. Umjesto očekivanog zemljanog ili zabetoniranog poda, nalazila se mala platforma, dva metra u promjeru ispod koje kao da nije bilo ničeg, koliko je mogao zapaziti u polumraku. Platforma je bila potpornim stupom spojena sa podom kolibe.

"Svjetla", vikne Arvil spuštajući se stepenicama. Svjetla se upale u isti mah i osvijetle pukotinu ispod njih.

Leon se grčevito uhvati za ogradu, suspregnući vrisak u zadnji čas, uvidjevši da nije u pitanju neka mala pukotina ispod njih, već beskrajan vertikalni hodnik, kao da se nalaze na vrhu okna za lift u nekom njujorškom neboderu.

"Majko mila", ipak mu se uspije oteti uz usta. Ugulfar je nekako uspio zadržati neutralan, no ne i nezainteresiran izraz lica, kakav je do sada imao. Barem kao masku pred ostalima.

"Krenimo", Arvil reče vozaču koji istog trena napravi pokret razdvajanja i spajanja ruku po ogradi platforme, koja lagano zadrhti, da bi se nakon sekunde počela spuštati u ponor.

"Koliko pitanja...", pomisli Leon. Na mnogo toga htio bi odgovore. Ako ništa drugo, barem na mali dio toga što mu se počelo dešavat zadnjih nekoliko mjeseci njegova do tada monotonog života, bez nekih vidljivih uspona ili padova.



IV. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Ponekad je ljudska svijest svašta u stanju napraviti samo da kompromitira samu sebe. Sabotiranje spoznaja može nas samo odvesti stranputicom od osnovnog puta koji svatko mora proći, a to je put učenja, prisjećanja, spoznavanja, proširivanja fizičke realnosti...i rasta. Bez otvaranja srčane čakre nema ni rasta, tako da nam sva teorija ovog svijeta, bez naše unutrašnje asistencije, ne može, kao ni sav praktikum, otvoriti unutarnja vrata prema spoznajama. Istraživanje, propitivanje i traženje odgovora na pitanja, nezaobilazan su dio spoznajnog procesa. Na svako pitanje postoji odgovor, kao što na svaki odgovor postoji novo pitanje koje iz njega proizlazi. Da bismo kvalitetno razumjeli odgovor, potrebno je u potpunosti shvatiti pitanje na koje je taj odgovor došao.

Pritom, moramo imati na umu da će na svako retoričko pitanje stići retorički odgovor, na svako suvišno pitanje suvišan odgovor a na svako pitanje koje je postavljeno tek toliko da je postavljeno, stići će odgovor tek toliko da je odgovoren. Um dobija ono što srce osjeća. Sve je misao, ali je sve i osjećaj. Jedno bez drugoga ne ide. Opet, tu treba odvojiti individualno i kolektivno. Rad na sebi individualno i u grupi nije isto, pošto je grupu lakše manipulirati, kontrolirati, programirati i razoriti, kako izvana, tako i iznutra. Traženje odgovora mora biti spoznajno, na individualnoj razini, dok grupa može poslužiti za uspoređivanje informacija i možda malo ubrzavanje procesa koji se opet vraća na individualno. To je vrlo bitno za upamtiti. Govor ega mnogo je jači u grupi i u većem kolektivu jer lakše potpiruje kolektivno nesvjesno.

Na višim nivoima ponekad može doći do ispreplitanje želja sa strahovima, a pošto je strah ljudima gotovo svakodnevna pojava, često se zna dogoditi da se ljudima vrlo lako mogu ostvariti njihove najgore more i strahovi. Upravo zato, čovjek mora paziti što želi, a pogotovo paziti na ono čega se boji. Strah privlači strah, bijes privlači bijes, ljutnja privlači ljutnju, radost privlači radost, ljubav privlači ljubav. Sve se svodi na jednostavnu analogiju - kakvo će se jelo složit, takvo će se i pojesti. Često se događa da većina ljudi u neznanju emitira iz sebe pravu invaziju misli i osjećaja prema drugima što joj se uvijek u nekoj mjeri i vraća, tako da uopće nije čudno da se oni koji vole stavljat ruku u vatru, jednostavno - opeku.

Problem nije opeći se, spoznati na temelju naučene lekcije i ne ponoviti istu stvar, nego ponavljati opetovano istu pogrešku nebrojeno mnogo puta i čuditi se u potpunom neznanju - `zašto se to baš meni događa`?! Sličan primjer je i nerazriješenost sa nekim događajima u prošlosti. Što je dalja prošlost, to ćemo teže razriješiti sa sobom neku situaciju u kojoj smo se davno našli i koja je na određene načine utjecala na nas. Stavljanje stvari pod tepih i vađenje van kao loših uspomena, samo je odgađanje i strah da se krene prema naprijed, jer spone između nas i određenih situacija u svačijoj prošlosti, postoje. I ne samo da postoje, nego nas vuku natrag tako dugo dok ne postanemo potpuno svjesni objektivnog pristupa koji dovodi do oslobađanja enormnih količina energije, koja se zatim usmjerava prema `naprijed`. Razriješavanje sa prošlošću nije stvar samo mentalne ili empatijske prirode, već spoznajne prirode u potpunosti."

Profesor Zahr zastade na trenutak. Odkad je spojio svoje zabilješke nastale na temelju razmatranja i dugogodišnjeg proučavanja mnoštva materijala različite tematike pod istim nazivnikom, zvanim "svjesnost", spojio i nadogradio Leonovim zabilješkama, morao je priznati, iako mu je ego to u više navraza branio, da je slika kou je sada dobijao, mnogo potpunija od one koju je imao prije nego li mu je ovaj, naizgled nadobudan student, počeo vlastitom inicijativom, ispunjavati mozaik novim segmentima vlastitih spoznaja koje su, nekom čudnim kozmičkim zakonima, uskoro ostale i njegove vlastite.

"Nešto poput shvačanja fizičkog ali i onog drugog slijepila. Jedna fizički slijepa osoba jednom je izjavila - `slijepac je zapravo onaj koji živi u tami vlastitog duha`. Na sličan način možemo govoriti o slijepilu koje je ekvivalentno nenaučenim lekcijama i neshvaćanju da frustracije usljed nekih situacija koje su nam se dogodile u bližoj ili daljoj prošlosti, dolaze i ostaju zbog ostavljanja energije u prostorno vremenskim procjepima, koju smo jednostavno prikačili za neki događaj (ili događaje). Tu energiju treba osloboditi, tj. osloboditi spone između nas i nekog događaja, kao što je već rečeno.

Djela mogu biti ponekad samo skretanje pozornosti sa misli. Pošto nas primarno do bilo kakvih rezultata dovode misli, možemo pokušati ustvrditi da su djela ponekad ili čak često, ovisno o situaciji, samo maska misli. Jedna od najgorih maski putem djela je kritiziranje, koje je čisti produkt ega i težnje da se sebi da veći značaj neko nekom drugom. Intelektualno kritiziranje i težnja za opetovanim raspravama također nisu oslobođene utjecaja ega, bilo da li se teži ka dijalektici ili ne."

Pomisli kako je Leon u stvari jedan fascinantan karakter u cijeloj ovoj priči njegovog života. Mjesecima mu šaljući svoje zabilješke nastale, kako je tvrdio, na temelju mentalnih kontakata sa visokim svjetlosnim entitetima, Leon je bio toliko ustrajan u svom povjerenju u njega, odagnavši svaku sumnju da će ga ismijati ili proglasiti ludim ili u najblažu ruku nekim ekscentrikom - čak i autistom - da je svako pismo stizalo u pravilnom vremenskom razmaku, dočekujući ga uredno na stolu njegove kancelarije svakog trećeg u mjesecu. Sekretarica bi uredno posložila poštu koju je svakodnevno primao na sveučilišnu adresu, po datumima kada je odaslana, slažući na sam vrh pisma i pošiljke sa naznakom "Hitno".

"Kasnije ćemo malo obrazložiti, po uzoru na prvi dio, Kontrolni Sistem i teze koje su popularizirane zadnjih godina. Sada ćemo još malo ostati na mislima i djelima. Misli mogu ubijati. Da, dobro ste čuli. I metaforički i simbolički. I doslovno. Rast nad samim sobom i svojim slabostima, osvještavanje energije koja je u nama, može nas maltene pretvorit u Supermana. No, koliko bi osvještenost u tim trenucima mogla prevazići želju za moći i za dominacijom?! Zato nas se (između ostalog) i drži u neznanju, jer bi znanje prije iskoristili za negativno, nego za osvješteni rast. Zamislimo da je svemirski program (spominjan u prvom dijelu) bio uspješan i da smo kročili van naše galaksije i došli do naseljenih planeta. Da li bi politika posjetioca bila dobročudna ili manipulatorska i imperijalistička?!"

"Viši zakon kaže - `svako trčanje pred rudo ne smije izlaziti iz granica vlastitog dvorišta dok dvorište ne postane većinski sposobno da se nosi sa posljedicama...na bilo koji način.`
A zemlja je jedno veliko dvorište koje emitira ogromne količine misli i energije kroz različite univerzume, tvoreći putem pozitivnih misli i energija enegetski štit koji nas može štititi od vanjskih negativnih utjecaja, isto kao i negativan štit (koji je najjači oko Zemlje), koji nas može `štititi` od pozitivnih kozmičkih utjecaja i propuštati i apsorbirati negativno izvana i zadržavati negativno iznutra.

Promjene koje se dešavaju na više dimenzionalnim, denzitetskim i kozmičkim nivoima, a koje imaju veze sa završetkom razdoblja Kali Yuge, Platonove Godine, Veličanstvene Godine, Željeznog Perioda itd. (što se preklapa sa masom starih proročanstava i drevnim astrološkim kalendarima), nazovimo ih Valom, dizanjem frekvencije, preklapanjem više Univerzuma i stvaranja novog, jednostavno će utjecati na život na Zemlji u skladu sa energijama koje su do sada emitirane odavde prema van. Na pozitivnu energiju bit će odgovoreno pozitivno. Na negativnu negativno.

Tako da dvoje bliskih ljudi može doživjeti raličite sudbine, ovisno o stupnju osvještenosti pojedinca, frekvencijama koje emitira i energijama koje je prihvatio / la tijekom života, neovisno o prostornom ili prijateljskom ili familijarnom aspektu. Potencijalna kataklizma, ako će je biti, bit će najmanje fizička a više multidimenzionalna / univerzalna i donijet će potrese, vulkane i poplave u vidu frekvencija i sposobnosti i predodređenosti nekoga da ih prihvati i da živi i raste sa njima. To je jedini put. Spiralni put evolucije. Sve ostalo je revolucijski put koji će se nanovo i nanovo vraćati na početke neke nove Kali Yuge, sve dok se kolektivno nesvjesno toliko ne smanji da jednostavno više neće biti potrebe za negativnim okolišem u kojemu se generacijski rađamo i prebivamo.

Kaže se da čovjek prvo treba vjerovat sebi i voljeti sebe, da bi mogao vjerovati drugima i voljeti ih. To je istina. Zato je sve jasno... zašto se oko nas događa ono što se događa, pošto većina, gotovo svi, vjeruju preslici sebe za koju misle da su oni sami. Što jače kolektivno nesvjesno / matrix / izmanipulirana realnost djeluje na pojedinca, to više pojedinac izvlači zaključke i logiku iz istog kolektivnog nesvjesnog i pretvara u nešto imperativno, na temelju čega razmišlja i djeluje, što je suštinski pogrešno."


* * *


"Na većinu pitanja na koje želiš odgovor, ti odgovor, u stvari, već nosiš u sebi", reče Arvil šečući po izduženoj prostoriji prešaranoj raznobojnim svijetlima, za koje Leon nije mogao biti siguran dolazi li iz zidova, poda ili stropa. Uveli su ih u prostoriju, nakon naizgled beskonačnog spuštanja u ponor, te ulaženja kroz beskonačan broj ogromnih dvokrilnih vratiju iza kojih se svaki puta nalazio sve dulji i širi hodnik, od kojih je zadnji, koji je jednim dijelom vodio do ove prostorije, bio dugačak kilometrima i gubio se u daljini blagim spustom. Leonu je nalikovao na unutrašnjost neke ogromne zmijurine koja se spustila kroz pukotinu u zemlji da bi se domogla nekog plijena.

"Znači, ukoliko sam dobro shvatio", primijeti Leon, nakon ovog više satnog razgovora koji je počeo sve više nalikovati na Arvilovo ispitivanje nego li na neki dvosmjerni razgovor ,"ja sam iz svog srčanog centra, svoje srčane čakre, stvorio novi Univerzum?!", reče, gledajući prema Ugulfaru, pogledom koji u sebi objedinjuje cinizam sa zbunjenošću. "Ja sam inkarnacija samog Hanuka, visokog astralnoga kranja, glavom i bradom", reče glupavo, osjećajući koliko njegove riječi zvuče isprazno, nestvarno i u biti, moronski. "Ja stvarno ne znam da li da se ubijem od smijeha ili da se ubijem od muke", ovog puta sarkazam više nije mogao ostati prikriven, dok je tugaljivo gledao Arvila ravno u oči.

"Za ubijanjem nema potrebe", primijeti Arvil ,"pošto si se na vlastitoj koži uvjerio da postoje oni koji će to rado učiniti umjesto tebe", napomene - ovoga puta uzvraćajući pogled tako duboko i prodorno, da je Leon morao pogledati u stranu - nastavljajući, "a vjeruj mi, takvih ima na nekoliko potencija više nego što bi ti to bio spreman sebi priznati, čak i u svojim najluđim snovima."

"Znači, dobro sam zaštićen", reče Leon glupavo, ni sam ne znajući više što da misli i kako da vodi ovaj razgovor.

"Nemaš pojma koliko, mali. Nemaš pojma", odgovori Arvil koji nije skidao svoj prodoran pogled sa njega.



V. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Da se malo vratimo na govor ega putem kritiziranja nečega. Kod većine kritika, subjekt same kritike čisto je suvišan, pošto se često kritika ni izbliza ne dotiče subjekta kao takvog, već stremi sagledavanju unutarnjih nesuglasica onog koji kritizira. Na taj način, teoretičar koji ima žestoke tendencije prema pragmatskim stajalištima, ma koliko dobar bio...ipak ostaje samo teoretičar. Ništa više.

Možemo napisati milijun stranica teorije o nestanku Atlantide, o brončanom dobu i prestanku direktnih kontakata viših rasa sa ljudskom...Možemo napisati tonu materijala o izoliranosti ljudskog roda u periodu Kali Yuge (3102. pr.n.e. - 2012. n.e., prema nekim starim izvorima), no spoznaje o tome moramo tražiti u nama samima i u svijetu koji nas okružuje. U našoj bližoj ili daljoj okolini može se naći zavidna količina spoznajnih djelića vlastitog mozaika svakog pojedinca, no opet, bitno je slušati, gledati, osluškivati i osjećati. Koliko god da apstraktno ovo zvučalo, ali nekad vjetar, zrak, voda, zemlja, vatra, trava, lišće, šuma, polje itd. mogu dovesti čovjeka do neslućenih spoznaja, daleko od same pjesničke inspiriranosti. O energetskim fluktuacijama i anomalijama u nama i u našoj okolini da ne govorim. Uči se iz svega. Zato smo ovdje.

Promatrajući stvari iz čisto fizičko / materijalne perspektive, mi smo dio kolektiva koji proživljava svakodnevicu i ukoliko želimo na uspješan način opstati u kolektivu, istovremeno zadržavši vlastitu individualnost i integritet, moramo na određene načine `pobijediti` svakodnevicu tako da ju prilagodimo sebi i napravimo si mjesto, odakle ćemo imati lijep pogled iz ptičje perspektive na nas same i na našu okolinu.

Jednostavno, kritiku je teško uputit i naći u njoj uporište, iz primarnog razloga što nismo svi isti i percepcija se razlikuje od individue do individue, uz mogućnosti da se neki vidovi percepcija povežu, ali opet, kao što je spomenuto, sve se vraća na individualno. Suprotno tome je kolektivno nesvjesno, a to smo i previše dobro upoznati u našoj okolini i u našoj zvaničnoj povijesti. Pa i u nama samima.

Pod implikacijama o našoj različitosti prije svega, ne bi trebalo ni malo čuditi što nismo svi isti, što smo vođeni i na svojevrstan način određeni našim simultanim postojanjima na relaciji `gore - dolje i obratno` i što nas iznutra ima više vrsta i podvrsta nego li životinja i biljaka izvana. Na planeti imamo na desetke tisuća biljnih i životinjskih vrsta. Koliko se, dakle, sve one razlikuju fizički, toliko se ljudi razlikuju mentalno, perceptivno, po svjesnosti, genetski, simultanim postojanjima, inkarnativnim napretkom...Uglavnom, razlikujemo se frekvencijski i energetski.

Mogli bismo sve promatrati i dualno. Iz jednog čistog ignorantnog kuta gledanja, mogli bismo patnju, bol i smrt svrstati u negativan aspekt dualnoga, što opet dovodi do paradoksa na mnogim razinama promatranja, pošto smo za ratove, razaranja, bol, patnju i bilo kakav oblik nasilne smrti, više manje sami krivi i snosimo u svemu tome dio vlastite odgovornosti. Pitate se kako? Vrlo lako objašnjivo. Kolektivno nesvjesno potpiruje individualno nesvjesno u svakom pojedincu i vrlo lako može doći do određene lančane reakcije u svijesti samih pojedinaca, koja lako pada, u takvom `svjesnom` stanju, pod utjecaje različitih ideologija i smišljenih manipulacija. Da su krivi, na primjer, neki pojedinci koji su se našli na krivom mjestu i u krivo vrijeme - nisu, barem ne na svjesnoj razini, ali enormna energija kolektivne nesvijesti jednostavno ima tendenciju da povuće u sebe ili opkoli i stavi pred gotov čin pojedince kojima se u tom slučaju najbolje jednostavno maknuti sa nekog pogrešnog mjesta i to u pravo vrijeme, da ne dođe do upliva krivog vremena na krivo mjesto.

Stara uzrečica: `što biraš, to doživljavaš` i nije toliko nedorečena, uzmemo li u obzir pasivnu komponentu, gdje pojedinac na sasvim neposredan način proživljava neke stvari sa kojima se jednostavno ne želi suočiti na bilo koji način. O aktivnom načinu da ne govorimo, pošto se sam po sebi podrazumijeva. Načina za borbu sa `vjetrenjačama` ima beskonačno mnogo, no interesantno je da ljudi biraju pretežno samo dva načina. Ili način dominacije (aktivne ili pasivne) ili način prepuštanja dominaciji (opet aktivan ili pasivan), o čemu vrlo lijepo govore razne psihološke i metafizičke studije o mentalitetu predatora i mentalitetu žrtve.

Jednostavno, koliko da se grubo činilo, mi snosimo odgovornost za svaki svoj postupak, pa i onda kada se čini nemoguće djelovati na bilo koji način protiv kolektivne nesvijesti i kada imamo osjećaj da smo pritisnuti uza zid. Možda će ovo u nastavku zazvučati preanalogno, no u tim trenucima trebamo se razborito i koliko je god moguće, objektivno zapitati što u nama predstavlja refleksija kolektivne nesvijesti i želimo li i sami biti dio toga?!? Trebamo se također zapitati, treba li osjećati `zid` iza sebe ili gledati na isti `zid` kao na svojevrsnu simboliku umjetne granice koja nam je nametnuta putem istog kolektivnog nesvjesnog?!?!

Tajna je da granice postoje samo u našem umu i da su nametnute od istog onog umjetnog sustava koji pokušava bilo kakvo micanje istih granica, pa čak i precizniju vizualizaciju i iskristaliziraniju percepciju, svrstati u sfere individualne dezorijentiranosti i disfunkcionalnosti naspram nametnute projekcije nesvjesnog, koja pokušava stoljećima, pa čak i tisućljećima biti shvaćena kao jedina prava percepcija realnosti. Postmodernizam i strukturalizam, kao i solipsizam raznih područja, na vrlo lijep način predočavaju sve vidljive paradokse unutar razgranate manipulacije, i to samo onoga što je vidljivo! Pitanje je, šta bi tek bilo da se na vrlo kvalitetan način predoči i ono što je nama samima nevidljivo i poput paučine omotano oko i unutar nas samih?!"


* * *


Te večeri Leon je pomislio da mu je došao kraj. Ubrzano je hodao šumom pored ranča, dok mu je srce luđački udaralo. Nesigurno je gazio po smrznutom humusu, potrčavši tu i tamo. Nekoliko puta skoro da je posrnuo i pao. "Ako padnem", pomisli, "past ću zauvijek". Izašao je na malu livadu i počeo malo sigurnije koračati se desne strane prema putu koji vodi do rijeke.

Zrak je bio oštar i kristalno čist. Pluća su ga boljela dok je udisao punim kapacitetom. Svako malo, morao se uhvatiti za neko drvo da ne padne na pod ili jednostavno ne izgubi svijest. Konstantni blicevi pred očima i blještava svijetlost, kao da je netko blizu njega upalio trodimenzionalni stroboskop, malo malo bi ga bacala iz ravnoteže. Imao je istovremeni osjećaj da ga nešto zabija u zemlju do pola tijela a gornju polovicu svom snagom vuće prema nebu i zvijezdama. Teturao je pa opet vraćao ravnotežu, pa opet teturao, pa potrčao nekoliko metara da suzbije paniku, teško disanje i luđačko udaranje srca. Mislio je na Simona, razgovor sa Sanom, te kako je ova večer bila vrlo, vrlo interesantna - iako se tako u početku, pa i u sredini, nije doimala - i kako negdje duboko u sebi jedva čeka da ju opet sretne. Nešto silovito pribije ga uz drvo, učinivši da mu srce poskoči do pete, digne se do malog mozga poput lifta koji je izgubio kontrolu, zapulsira mu u R - kompleksu, da bi se opet "vratilo" u pete i na mjesto gdje je primarno stajalo. Leon nije znao da li se stvarno dogodilo ili on ima samo takav osjećaj.

"Mambo, jebat ću ti majku majčinu", pomisli dok mu je panika - još uvijek - paralizirala um. "Aha, sve je u redu"; nastavi sarkastičan misaoni monolog. "Samo ti stavi simbol na simbol, i polagano čekaj da vidiš što će se dogoditi... I dogodilo se. Dogodilo se da mu je netko kao od šale otvorio glavu i spojio mu treće oko sa hodnikom u nekoj drugog dimenziji i pitaj boga dragoga u kojoj galaksiji. Zašto li je palio komp umjesto da je, ionako premoren, samo legnuo u krevet i zaspao?! Majčice mila", panika je počela opet nadvladavati razboritost, "majčice mila, uradit ću sve, samo da ovo prestane". Osjećao je vorteks u čelu i vrhu glave kako opet počinje djelovati. Cijelo tijelo mu je pulsiralo dok se borio da zadrži fokus, krečući se između dimenzija.


* * *


"Te večeri je očito sve počelo", reče Arvil šečući gore dolje po prostoriji.

Visoko mršavi muškarac, vjerojatno marinac ili nešto drugo što je pozicionirano u vojsci, sudeći prema držanju i strogoći apsolutno u svemu - glasu, stasu, govoru, pogledu...
Sa ovim čovjekom nema zajebancije, Leon je to nekako osjećao u sebi. Gledao je Arvila i čekao da li će još nešto reći. Nije. Arvil obiđe Ugulfara, koji je sjedio u udobnom naslonjaču i stane pored malog mini bara.

"Ajd molim te natoči malom sokić", kaže čovjeku koji ih je ovdje dovezao. "I njegovom gostu", nadoda.

Vrativši se do stolca, uzdahne i sjedne. Napravi misaonu pozu, odmjeravajući Leona nekakvim zamišljenim pogledom, gotovo udaljenim u odnosu na poglede koje mu je upućivao do tada.

"Pričaj mi o svom arhetipu, buđenju energije u sebi i o prvom napadu demona", polagano progovori napravivši još zamišljeniji izraz lica.



PET: Simultanost i singularitet


Ksander je zadovoljno zatvorio oči, osjećajući olakšanje i iznenadnu opuštenost, kao da ga tisuće ruku miluje i masira po unutrašnjoj strani glave, mičući mu bol i napetost svakim svojim novim dodirom. Xeron ga je obilazio polagano lebjevši u polju koje je stvorio prije nekoliko trenutaka. Ili ga je "donio" sa sobom. Ksander nije znao. Nije baš da ga je bilo ni briga. Sve dok ovaj prekrasan osjećaj traje i ne prestaje, Ksander se osjećao poput lososa ili pastrve puštene u neki kristalno bistri planinski potok.

"Ne pretjeruj", začu Xeronov glas u glavi. "Još ću te jednom morati obići danas, budi bez brige", misao je odzvanjala u Ksanderovoj glavi, rušeći mu iluziju da je za danas gotov s poslom i da će ga Xeron prebaciti gdje god želi, da se potpuno odmori od ove naporne konzole i ovog ponekad, vrlo iritirajućeg posla. Iako ovdje nije bilo kontrolnog sistema i iako je svatko odabrao funkciju koju će nekoliko sati na dan izvršavati tokom nekoliko stoljeća, koliko će trajati njegov novi život.

"Volio bih opet vidjeti Piramide u Spiralnoj Galaksiji preko Ruba", odasla Xeronu mentalnu poruku.

"Zašto ne?!", instantan odgovor ispuni mu misaone kanale.


* * *


"Ne slušaj ga, mala", vikao je Ike u prolazu, gurajući se prema dnevnom boravku i šanku, gledajući u Simona i djevojku oko koje se Simon nešto uzmotao zadnjih pola sata. "Prodavat će ti isprazne spike i onda će te pojebat", vikao je gubeći se među ljudima na hodniku. "Sve se svodi danas samo na jedno", čuo se glas koji je nadglasavao žamor, "da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac; to je najednstavnija ljudska filozofija."

Leon je stajao pored Simona no nije pokazivao nikakav interes da se uključi u razgovor, iako je Simon nekoliko puta sporadično ustrajao na tome. Vjerojatno mu je lakše išlo zavođenje uz potporu. Leon, ne samo da mu se nije izigravalo potporu i treće lice koje će podizati dinamiku razgovora i onda iznenada nestati, kada zaključi da je došlo vrijeme da dvoje ostanu sami, nego je lagano imao želju otići kući. Ovo je možda bila najbolja filmska večer u zadnjih ne pamti koliko vremena, koja je nakon filma prerasla u feštu, sa komadima na kojima je oči mogao napasti cijeli spektar prisutnih muškaraca, od poseljačenih nabildanih, testosterona prštećih balvana, do štreberčića koji su se zbili u male grupice i ščućurili se u uglovima prostorija. Prije filma ovdje je bilo možda petnaestak ljudi. Sada, kako je noć sve više padala, Leon je mogao ustvrditi brojku od tridesetak naknadnih pridošlica, čiji broj je još rastao. Svaki čas, pored njega bi prošlo neko novo lice.

Bio je umoran, nezainteresiran i nije mu se dalo raditi apsolutno ništa.

"Jel to neki tvoj prijatelj?", nasmiješeno upita djevojka kada je Ike prošao.

"To ti je jedan debil", otpoče Simon. "Kao malenog netko ga je pogodio kamenom u glavu i od onda je malo pogubljen", napravi tužan izraz lica.

"Stvarno?", upita djevojka u čudu.

Leon pomisli kako će Simon ovoj malo teže moći u svom stilu rastumačiti kako su žene postale potpuno inertne u odnosu na svoju istinsku prirodu, te kako su razni oblici "ženskog osvješćivanja" samo nametnuti iluzorni stereotipi, proizašli iz patrijalhalnog sistema, da žene i dalje misle kako su bogzna što napravile po pitanju svoje slobode. Ustvari, Simon je volio napominjat : "Imale ste pravu slobodu na koju ste pristale da vam je oduzmu, jer na nju niste gledale kao na slobodu. To je bilo prije nekoliko tisuća godina. Sada...sada ste željele slobodu, za koju ne znate kako izgleda niti što predstavlja, da ste potonule još dublje i odmakle još dalje od svoje iskonske prirode, misleći da ste konačno slobodne"... Simon bi obično završavao: "Što je u stvari težak paradoks."

Teško da će ovoj djevojci pričati o "njenom" položaju u modernom društvu. Kroz tri inkarnacije...možda. Trenutno...ne baš.

No Simon nije bio njegova mišljenja.

"Znaš, žene su ona praizvorna, drevna energija prirode. Žene su nositeljice energije boginje Isis", Simon je započeo drugi dio ovog predvidljivog upucavanja. Prvih pola sata strpljivo je čekao, Leon je to znao, da razbiju led sa svim opčim temama, osvrtima na samu zabavicu, na život u gradu, na hvaljenje domaćina i njegove ideje za rađenjem jedne nevjerojatno napredne stvari kao što je bilo osmisliti filmsku večer...i tako dalje i tako dalje...

Krenuo je prema dnevnom boravku. Ike je stajao dva metra od njega i grlio neku djevojku, slavobitno mašući slobodnom rukom u stilu "svijet je moja tvorevina", dok joj je nešto žustro objašnjavao. "Ukoliko je uspio u krevet dobiti onu malu sponzorušu prošle godine na studentskom tulumu i ševit je u susjednoj sobi, dok je njezin dečko ponosno, pun sebe, pokazivao okupljenima projekt dizajna neke zgradurine, iz kojega je dobio najviše ocjene i pohvale, onda će valjda smuljat svaku koja mu to dopusti", pomisli i krene prema sredini prostorije.. Svatko je talentiran za nešto.

Na sredini prostorije stajao je Vulfi i promatrao ga. Leon ga promotri te brzo makne pogled.

Izgleda da će se stvarno lagano pokupit kući. Umor ga je sve više i više nadvladavao.

"Starskij", vikne Steven sa vrata sobe u kojoj se prije gledao film. "Ajde dođi na dim."

"Joj, još i to", pomisli. "Pa nosit će me doma...", razmišljao je dok je odmahivao rukom u stilu "ne hvala" u smjeru Stevena. Napravio je krug po sobi, prošavši pored Ikea koji je već naveliko ljubio onu ribu koji je maločas tovio sa lovačkim pričama, te krenuo kroz hodnik u drugu sobu, očekujući Simona kako obavlja istu radnju kao i Ike, radnju nastalu logičnim slijedom događaja po predlošku: "pričanje / gluma, ljubljenje / gluma, jebanje / gluma, opraštanje / gluma..... i po prilici: ignoriranje / gluma", što u ovoj stančini od sedam ili osam soba - nije se mogao precizno sjetiti - ne bi trebao biti veliki problem. Bar što se tiče prostornog aspekta intime.

Za čudo, Simon je i dalje razgovarao. Prišao im je da se oprosti prije nego što ode.

"Pogledaj samo onu reklamu za onaj preparat isproban, kao, na stvarnim ženama", pričala je djevojka. "Trideset i nešto godina od one prve štrklje koja je osvojila modne piste i nametnula novi trend i stvorila masu novih stereotipa", nastavljajući, "i od vremena kada je pederski lobi zavladao modnim svijetom, pretvarajući djevojke i dječake a dječake u djevojke", pogledala je Leona, osmjehnula se i nastavila: "oni, reklamni stručnjaci, majstori iluzije, pokušavaju prezentirat novo svjetko čudo - stvarnu ženu."

Simon se od srca smijao. "Odlično si to zamijetila, Sana! Kao, pogledajte novi izum - stvarnu ženu, koja pere, kuha, glača, doji djecu i obavlja nekoliko poslova istovremeno i još ima", napravi rukom preko otvorenih usta hinjeni izraz zgražanja : "pet centimetara celulita oko struka i dupeta."

Bogamu, Leon se očito prevario u pogledu ove djevojke.

Simon i djevojka su se toplo smijali.

"Stvorili su iluziju i utopiju, zamijenili stvarnost fikcijom, koja bi trebala služiti kao nekakav super svijet u koji bi ljudi trebali odlaziti i sklanjati kada se umore od ovoga svijeta, ali gle kontradikcije, taj iluzorni svijet počinje poprimati karakteristike stvarnog svijeta da bi se što bolje infiltrirao u njega", reče Sana. "Svijet koji ne postoji počinje zamjenjivati realan svijet, na način da ljudi više ne razliku jedan svijet od drugoga."

Leon se uključi u razgovor. "Evo, ja ću sutra kupiti jogurt i otvorit ga u parku na klupi i još lagano zaplesat oko jogurta, pozivajući djevojke na `parti`. Ukoliko one ne dođu do mene i zaplešu sa mnom, tužit ću i firmu jogurta i reklamnu kuću", reče glumeći ozbiljnost.

Sana i Simon se nasmiješe. "Problem je u tome", reče Sana, " što je pametnome sve to ustvari stravično smiješno, ali u samoj biti je vrlo žalosno...Zamisli da po glavnom trgu jurim od tipa do tipa, isprobavam im pulovere po prstima i pitam ih sa čime su ih prali...Debilana jedna u što nas majstori iluzije pretvaraju."

"Sana je inače iz Antartana", Simon napravi malu digresiju. "Došla je ovdje u posjet rodbini i ostaje dva tjedna, koliko joj traje godišnji", završi.

"Gdje radiš? ", upita Leon.

"O odjelu jedne marketinške tvrtke za osmišljavanje reklama", odgovori Sana susprežući osmijeh.

Leon se morao glasno nasmijati na ovo. "Zakon, krititiziranje same sebe i svog posla", reče smijući se. "To se zove objektivnost. Ona prava."

"Ne kritiziram ja sebe", namigne Sana ,"već samo svoj posao". Nastavi u malo ozbiljnijem tonu. "Recimo, ima toliko dobrih ideja i toliko originalnih pristupa za raditi reklame koje će ujedno biti i interesantne i u skladu sa životom prosječnog čovjeka, bez ikakvih preserancija i utrka, čiji će proizvod prije postati brand."

"Ali glavonje gledaju samo paru i ne daju...", nastavi Leon.

"Jebi ga, ne daju", složi se Sana.



VI. SIRIANSKA OTKRIVENJA


Zahr se zagleda u razred. "Prije kraja sata još ću vam samo pročitati ovaj dio referata neimenovanog studenta", reče, prelazeći pogledom preko kolegice u prvom redu prije nego počne čitati.

"Svaki puta kada stavim papir ispred sebe ili kada sjednem pred monitor, jedna stvar provlaći se, stalna i neisprekidana. Toliko stalna da je već gotovo postala opsesija. No, nema razloga za zabrinutost, pošto se ne radi o ničem negativnom, već sasvim suprotno, o vrlo kreativnom impulsu koji uvijek dovodi do stanja da pred papir ili kompjutor sjednem `prazne glave` i rijetko kad znam kako će tekst ispasti. Obično nakon toga slijedim intuiciju, mješajući vlastite spoznaje sa informacijama dobijenih iz vlastitog kanaliziranja ili kanaliziranja nekog od dvoje / troje bliskih ljudi. Uglavnom, kanal nije otvoren samo kad želim ostvariti kontakt, već i kada radim bilo koju od dnevno uobičajnih stvari. Sečući prirodom, čitajući knjigu, gledajući tv ili pri čitanju članaka sa neta. Ponekad naizgled potpuno nesuvisla stvar može na najtajastvenije načine povezati nepovezane stvari u cjelinu. Slučajno naletih na tv-u, na film `Bang Bang You`re Dead`, američko kanadski film o mentalnom sklopu srednjoškolaca u jednoj američkoj srednjoj školi, na koji se, naravno, nadovezuje opčenita slika o hipokriziji, kako gradića u kojem se nalazi škola, tako i američkog društva uopće, to jest, hipokriziji koja je zasjenila ovaj naš `Treći Kameničić Od Sunca`.

Hipokrizija, za koju čovjek koji je iole osvješten, ne mora ulaziti u monolog, pitajući se, da li ona predstavlja premisu u svemu ovom ili ne, pošto između nje, neosvještenosti i straha gotovo da i nema razlike. Opet, na stranu hoćemo li negativnom aspektu čovjekove neosvještenosti dodati preliminarno mjesto ili nećemo, hipokrizija zaslužuje da je se objesi visoko na vješalicu za koju je čovjek ovješen nogama i sa koje visi naglavačke. Gledajući američki model programiranja učenika u srednjim školama i dijeljenja na alfe, bete, game, delte, igrače američkog nogometa, geekove, nerdove, cheerleadersice, pobornike raznih glazbenih subkultura itd., i ukoliko maknemo kićenu produkciju kakva krasi njihove filmove, dobili smo samo prenesen prikaz separacije i podložnosti raznim kolektivno / nesvjesnim programima i upakirane psihopatije koja se vješto, stoljećima infiltrirala u sve spore ljudskog društva. U filmovima možemo vidjeti scene odraslih ljudi, zabrinutih nad ničim konkretno, kako isturuju trademark `odgovornosti` i `racionalnog`, tj. ono što im je kroz život nametnuto kao nešto oko čega se mora voditi ogromna briga. Ukoliko na filmove pogledamo kao na prilično dobar moderan prikaz koji vrlo autentično prikazuje glupost i hipokriziju u velikom svjetlu (bila to stvarna namjera ili ne), dobijamo (još) jedan prilično zoran model koliko je kolektivno nesvjesno dominantno i koliko se teško otrgnuti iz ralja koje jedino mogu predstavljati lažnu sigurnost, lažna načela, lažna iskustva i opčenito - lažan život.

I previše je filmova snimljeno o hladnim, više ili manje inteligentnim osobama koje sustavno maltretiraju sve što diše u njihovoj okolini. Ne bih preduboko ulazio u problematiku psihopatije na filmu i njezine i više nego očite komercijalizacije sa manipulativnim prizvukom, nego bih samo ukratko elaborirao neke segmente više ili manje prihvaćenih teza o psihopatiji u užem i širem smislu. U užem smislu ne mislim na fundamentalnu psihologiju psihologa koji su svojim radovima stekli svjetsku slavu, nego na moderniji oblik teoretske i praktične psihoanalize koja se malo odmakla od podsvjesnih osnova seksualnosti do pete ili desete godine života. O modernoj psihoanalizi može se pronaći dosta materijala koji se vrlo dobro nadopunjuju sa starijim (fundamentalnijim) materijalima, ali se također izvrsno preklapaju jedan sa drugim, ovisno o sposobnosti pažljivog čitatelja da opservira i poveže ono što je pročitao.

No opet, može li to objasniti što je većina potpuno (kolektivno) nesvjesna negativnih entiteta koji su samo propitivači (testeri) naših unutarnjih slabosti, ili gledajući iz analogno / religijskog kuta, katolici i svi pobornici fundamentalnih religija, ne bi se toliko trebali bojati iskušenja, samo da se malo bolje upoznaju sa unutrašnjom prirodom tih iskušenja i načinima na koje se reflektiraju na nas. Dakle, prihvatiti propitivača kao suštinski izvor zla a ignorirati našu slobodnu volju i slobodu izbora, koliko ćemo zapravo doživljavati nekog propitivača, notorni je paradoks kojega se mogu uhvatiti samo oni koji nisu u stanju razmišljati vlastitim glavama. U tom slučaju, to je samo religijski fundament kolektivnog nesvjesnog koji je vrlo često (kao što je napomenuto u prvom dijelu) uzrok svega negativnog, kako kroz povijest, tako i u ovom trenu, služeći također potpirivanju atmosfere u kojem će se ludilo i psihopatija smatrati sitnim slabostima, a propitivanje fundamentalnih načela smatrati i predstavljat kao `hereza`, `ludilo` i `psihopatija`. Katolički i -ini fundamenti sa gotovo kleričkim karakteristikama ionako su podložni utjecaju simbolike, po distorziranom uzoru na stare ezoterijske / okultne nauke. Upravo ta fasciniranost simbolikom predstavlja ekvivalent davanju univerzalnog značaja donjim astralnim entitetima i davanju istima božanskih sposobnosti, posebice što se tiče štovanja i dizanja navedenih entiteta u same bogove, sa kojima nemaju, naravno, nikakve veze. Vrlo je bitno za shvatiti, ne da `sotona` ima mnogo lica, već da propitivači / testeri / niži astralni entiteti pretežito demonske prirode, imaju mnogo lica i naličja."

"Ovdje se jasno vidi", reče profesor Zahr : "koliko se zapravo sam model kompletne teorije produbio i dobio potpuno novu dimenziju u mislima i peru ovog studenta". Nastavi...

"Da se vratimo na psihopatiju. Psihopatija u klasičnom obliku vrlo je uzak pojam i tiče se prije svega, onoga što bi se moglo nazvati `oštricom` psihopatije. Znači, tu su svedeni pojedinci koji imaju žestoke tendencije kroz život, da naude drugima...ponekad i sebi. O psihopatiji u širem smislu mnogo se toga može naći po metafizičkim i konspirativnim stranicama i forumima, a autora koji impliciraju upravo na taj problem ima stvarno mnogo, tako da ne bi ulazio u to preduboko, iz respekta prema višegodišnjem radu pojedinaca, uključujući mnoge koji su utjecali i na vaš rad, kao i vaš rad, profesore Zahre, i koji su to opisali i elaborirali mnogo bolje i mnogo originalnije nego što bih to sam učinio, a ionako ne bi mnogo suštinski odudarao.

Dakle, najgrublje rečeno, psihopatija je nedostatak empatije i nedostatak bilo kakvih vlastitih emocija. Neki izvori izvanredno elaborirajuće pristupaju tom području i navode nedostatak percepcije koja je zamjenjena projekcijom izvana. Da pojasnim, osjećaji, empatija i percepcija samo su preslika tuđih osjećaja, empatije i percepcije i na taj način se najlakše mogu prepoznati.

Takve `individue` vole se hraniti energijom `žrtve` i vole ljude koristiti za svoje male "`igrokaze`, `predstave`, `filmove` itd. , koji su više manje melodramatske naravi, sa ciljem da `žrtve` podrede sebi, ispletu `začaranu` mrežu oko `žrtve` istovremeno ju zatočivši u mentalno / fizičko / emotivni zatvor. Svaljivanje osjećaja krivice i vlastite odgovornosti na druge, psiho / fizičko / emotivno manipuliranje, razaranje okoline po načelu `zavadi pa vladaj` pritom birajući `favorite` koje će držati u svojoj blizini i koji će ujedno i sami imati ulogu kontrolora i manipulatora (svjesno ili nesvjesno), pokazivanje `emocija` samo kad su `stjerani uza zid`, loša gluma emotivnih stanja (npr: plač koji prestaje u sekundi kao da je rukom odnesen, promjena dijametralno suprotnih raspoloženja u sekundi i ostale karakteristike neprirodnog ponašanja i neprirodnog tijeka promjene samih emocija), demagogija bez trunke iskrenosti, hvatanje za druge kad sami počnu " tonut " itd. itd., samo su neki od primjera djelovanja `individualaca` koji su ništa drugo nego `prva linija fronte` kolektivnog nesvjesnog, jer, što takvi `pometu` i gdje takvi `prođu`, bez da ih se registrira i adekvatno reagira, tu `trava više ne raste`...Bar ne u skorije vrijeme.

Postoje u politici, crkvi, show businessu, svakom gradu i vjerojatno u svakoj ulici. Odlaze na posao, imaju porodice, veće ili manje krugove prijatelja i `oblikuju` najbližu okolinu prema svojim `vrijednostima` a da ona toga većinski nije ni svjesna. U današnje vrijeme neiskrenosti, vladavine izopačenih vrijednosti i kolektivnog nesvjesnog, gdje su ljudi koji žive cijeli život zajedno - gotovo kao potpuni stranci, nimalo ne čudi što takvi ljudi uspijevaju savršeno živjeti život nekog drugog i još se u dosta slučajeva `domoći` nekog društvenog `položaja` sa kojeg će imati lijep `pogled` na `one ispod` a ujedno imat i lijepu priliku igrat nesvjesnu igru agenta / pijuna u grotesknoj igri kontrolnog sistema. Takvima se obično oprašta kad igraju na kartu sentimentalnosti. Bolesni, gotovo besmisleno iracionalni postupci bit će opravdavani `trenutkom slabosti`, `ovim`, `onim`... tako da okolina vjerojatno neće ni stići razborito analizirat postupke, kad će se već pojavit `nešto novo` što će ju opet i opet držati u stanju vječite vage vlastite nedoumice i varirajućih osjećaja, koji će ionako ići u smijeru da nahrane prvo psihopatski orijentirane osobe, a zatim i same kontrolore.

Teze da takvi ljudi nemaju dušu su i više nego bizarne i groteskne i u krajnjem slučaju smiješne. Sve ima dušu. Da se ponašaju kao da su rođeni bez nje - da, ali ipak, ništa ne može postojati bez duše a da se ne ponaša poput pukog zombija ili androida. Izvori kojih se mnogi hvataju pri svojim pretpostavkama o nedostatku duše kod psihopatskih osoba su i više nego dvosmisleni i prije svega ukazuju na nedostatak duha (spirit) a ne duše (soul), što definitivno nije isto, tako da su takozvani `organski portali` ljudi kojima vitalna životna energija u širokom luku zaobilazi srčani centar ili heart čakru. Djelomično su na niskom stupnju inkarnativnog procesa. Mogu biti vrlo inteligentni, no kao što je napomenuto, empatijski prazni. Mogu biti načitani i posjedovati određene vještine, ali biti perceptivno i spoznajno osiromašeni. Govorimo dakle o velikom dijelu zemaljske populacije koja je osiromašena za takozvanu duhovno / spoznajnu semantiku. Na simultanom planu, takvi ljudi su najčešće utjelovljenja demonskih, viših astralno reptilskih, transparentnih i pojedinih zmajskih entiteta u obliku energije i frekvencije na relaciji `gore - dolje` i `dolje - gore`, o čemu smo već pričali. Samim time, sasvim je predvidljivo da ih vode žeđ i želja za moći i za dominacijom. Naravno, u elementarnom neznanju da su upravo to karakteristike slabih a ne jakih ljudi."



DVA: Svjetlost


Osjećao je da nije sam. Prvi puta, u cijelom životu, nestalo je svih onih depresija, strahova, tjeskoba i neuroza, anksioznosti, laganog opsesivno - kompulzivnog poremećaja te anhedonije. Pritisak u području sinusa i čela potpuno je nestao. Tikovi očima i glavom, koji su mu gotovo postali "zaštitnim znakom" proteklih godina, postali su potpuno nepotrebni. Nije bilo niti traga nikakvom pritisku.

Znao je, duboko je u sebi znao, da je napokon postao - čist.



VII. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Kao što smo napomenuli, ono što `upravlja` čovjekovim eteričkim tijelom, su misli i osjećaji. Upravo zato, misli i osjećaji najviše su skloni manipulaciji. Svaka misao i svaki osjećaj imaju svoju vlastitu frekvenciju koja se istovremeno pretvara u energiju, koja istog trena počinje pokretati naše eteričko tijelo, koje dalje djeluje na fizičko tijelo. Ljudski osjećaji, od najpozitivnijih do najnegativnijih, na frekvencijskoj skali osjećaja, gledano iz sveobuhvatne perspektive Univerzuma, djeluju na čovjeka u onim količinama u kojima su astralno i fizičko tijelo spremni prihvatiti pojedini osjećaj. Da je čovjek u stanju iskusiti pozitivnu ili negativnu emociju u frekvencijskom rasponu koji nadilazi frekvencijski raspon na kojemu se primaju i odašiljaju njegove vlastite emocije, čovjekovo eteričko tijelo vjerojatno bi moglo podnijeti više frekvencije, ali fizičko definitivno ne bi.

Kad se kaže - `umro od bola ili tuge`, ne misli se samo simbolički, već i na doslovan način, pošto emocije frekvencija nižih od svakidašnjih, koje emitiramo i primamo svakodnevno, mogu itekako naštetiti samom eteričkom / astralnom i fizičkom tijelu, tako da vrlo lako može doći do zastoja rada srca i dišnih puteva. Respiratorni i cirkularni sustav od najveće su važnosti za rad fizičkog tijela i ukoliko negativnim / strahovito niskim frekvencijama `bombardiramo` svoje tijelo svakodnevno / tjedno / mjesečno /godišnje ili višegodišnje, jednostavno je pitanje vremena kod svakog pojedinca kad će i astralno i fizičko tijelo reći - `dosta !!!!!!!`

Ljudi koji su iskusili bilo koji od nebrojenih oblika transcedencije, ubrzo su uvidjeli da u `istom paketu` dolaze i pozitivne i negativne stvari, koje osim što ovise o višim faktorima i o više faktora, prije svega ovise o pojedincu i njegovom vlastitom pristupu, onome što sam nazvao spoznajno / duhovnom semantikom. Astralni entiteti nikad ne `spavaju` i dovoljno je samo da nesvjesno probudimo negativne misaone forme Archone, da bi već kroz nekoliko trenutaka privukli pažnju kojekakvih kasti negetivnih entiteta kojima se istog trena pružila prilika za doručak, ručak, večeru i nekoliko predjela. Ljudi ne shvaćaju jednu preliminarnu činjenicu, a to je da svaka negativna emocija, makar i ona upakirana u oblik požude, strasti, euforije i želje, služi samo da nas zavara na Putu kojega si više manje sami stvaramo trnovitim. Uz naravno, `asistenciju` viših negativnih entiteta. No, početni impuls uvijek je u nama.

Kao što na našem transcedentalnom Putu postoje negativni entiteti - testeri / teaseri i negativni entiteti kojima je isključivo cilj da ostanemo `glupi` kakvi jesmo da bi se što dulje, bolje i obilnije mogli hraniti našom energijom, postoje i entiteti koji bdiju nad nama. Iako teško da to bdijenje možemo svrstati u kontekst anđela čuvara, prije svega zbog gotovo nemoguće percepcije kako stvari uopće funkcioniraju na višim nivoima, vlastiti čuvari ovdje su jer smo to prije svega ili mi sami u višem obliku postojanja, inkarnirani ovdje da stječemo dragocjena iskustva, ili entiteti srodni i povezani sa jednim od naših viših simultanih postojanja. Rasa u Univerzumu ima beskonačno mnogo. Viših rasa ima također beskonačno mnogo. Povezanost sa bilo kojim od čuvara, znači enormnu prednost pri stjecanju dragocjenih iskustava i opčenito dubinu spoznajnog Puta kojim koračamo, znajući da neka viša svijest bdije nad nama, od nižih astralnih entiteta, preko viših pa sve do onih najviših koje možemo svrstat u `anđeosku i arhanđeosku` hijerarhiju.

Spoznajni put, osim kontakata sa svojim vlastitim čuvarima, obuhvaća apsolutno sve, od teorijskog opserviranja otvorenih očiju, uma i srca (pogotovo srca), pa do dubokih unutarnjih dijaloga i povezanosti sa svim prirodnim elementima od kojih smo načinjeni. I simbolički i doslovno. Sirius A rasa, tj. ono što je pojedincima poznato kao Sirius A rasa, rasa je visokih svjetlosnih astralnih entiteta koji predstavljaju prirodni balans unutar našeg Univerzuma i između viših i nižih Univerzuma. Univerzalan simbol koji je dat u obliku svjetlosnih simbola i simbola u žitu (govorimo o jednom jedinom simbolu) predstavlja Uniju fizičkog i astralnog, no ono što je mnogo bitnije po nas, predstavlja Uniju između ljudskog i božanskog, otvarajući pojedincima, koji su pripremani kroz inkarnacije, Put prema potpunoj Transfiguraciji, tj. onom što se u gnostici naziva Terestrijalni i Celestijalni Put, koji zajedno čine dva stupnja potpune transfiguracije iz fizičkog u viši oblik postojanja.

Kroz neke izvore, Sirius A čuvarima pokušavao se staviti prizvuk `Star Trek rase` koja je ratovala sa `ovim`, ratovala sa `onim`, u ratovima im je planeta Khoom `pomaknuta iz orbite` pa sada žive na ledenom planetu, ali, paradoksa li, oni su tehnološki najnaprednija rasa u cijelom Univerzumu i `pokvareno prodaju tehnologiju i humanoidnim i reptilskim rasama`, no ipak, nisu toliko napredni da vlastitu planetu vrate na izvornu putanju (nije da ne pršti od dječje paradoksalnosti...). Sve ovakve konotacije nazvao bih jednostavno distorzijom percepcije pojedinaca koji svoju skućenu percepciju `prodaju` drugima pod sveobuhvatnu, ili bih ih još bolje nazvao, posuđujući termin od Terrenca McKenne - `balkanizacijom epistemologije`, pošto je epistemologija očiti segment koji nedostaje u umu većine konspirativnih teoretičara i novih `proroka` koji bi cijeli svemir saželi u ljusku jajeta ili u ping pong lopticu, samo da mogu (a nije da se pri tome svojski ne trude).

Ionako većina teorija postoji samo da upućuje, ili na određene načine upozorava, no nikako da se svaka od teorija uzme zdravo za gotovo. Iz svega se da izvući ponešto, samo što pojedinac pri tome mora biti itekako oprezan i itekako svjestan što zapravo traži. Postoji beskonačno mnogo percepcija iste stvari, tako da, ukoliko je nekome cilj jednu nevjerojatno visoku rasu entiteta, koji egzistiraju na nivoima postojanja koji su nama praktički nezamislivi, da iste entitete `balkanizira` i maltene napravi `foršpan` za potencijalni Spielbergov ili Lucasov film, to je dio nečije slobodne volje, sve dok ne pokuša svoju teoriju staviti pod nešto univerzalno ili iz nje stvarati određenu dogmu. U pogledu toga, već sam nekoliko puta napomenuo da sve ovo što čitate od mene, uzmite kako želite i tražite istinu (ili neistinu), svatko prema vlastitom nahođenju.

Da nastavim... Sirius A rasa, tj. rasa koja je poznata pod tim imenom iz nekih popularnijih izvora, rasa je koja zajedno sa nekim drugim entitetima kreira novi Univerzum koji nastaje (nastao je) iz ovog Univerzuma. U suradnji / simultanoj povezanosti sa onima koje zovemo pripadnicima anđeoske i arhanđeoske hijerarhije, Sirius A rasa nadgledava unutarnji i transcedentalni razvoj viših pozitivnih entiteta koji su inkarnirani u fizičkoj realnosti. Govorimo naravno, o simultanosti i emanaciji viših entiteta koji su na različite načine povezani kroz denzitete. Pažljivom čitatelju / proučavatelju drevnih ezoterijskih, kao i raznih religijskih zapisa, neće promaći poveznica između ovoga što pokušavam (možda nespretno) iznijeti i onoga što je na razne načine (pretežito kroz simboliku) kroz tisučljeća
punilo razne materijale ezoterijskog i religijskog karaktera.

Ključna figura inkarnirana na Zemlji, o kojoj postoji ogroman broj različitih drevnih zapisa, je astralni kralj Henok, iz novije literature poznat iz radova Billy Meiera i Stewarta Swerdlowa, kao i još nekih renonimnih ali anonimnijih autora. Swerdlowova teorija o Henoku kao astralnom kralju Lyreana samo je jedna vrlo kvalitetna simbolika, no nikako ne i cjelina koja je gotovo nemoguće poveziva iz stotina i stotina drevnih i novijih zapisa prepunih simbolike. Henok se kao ključan entitet spominje u drevnim zapisima kao Enoch, Hanokh, Henoch, Thoth, Metatron, Hermes, Mithra, Idris, Kether i još mnogim, mnogim imenima i gotovo da je nezaobilazan lik okultno / ezoterijsko / mistično / religijske literature kroz povijest. Spominje se u Bibliji, Talmudu, Enochianu, Kabbali, Kuranu, Zoharu, Budizmu, Hinduizmu, teozofiji, kriptozofiji, spiritizmu, mistici, alkemijskoj literaturi, gnostici, perzijskoj religiji, hermeticizmu, egipatskim, feničkim i sumerskim religijama, etiopskim i afričkim religijama, mormonskim knjigama, u mitovima i gotovo da nema ezoterijsko / religijskog područja gdje nije spomenut barem pod jednim imenom. Simbolika se više manje svugdje preklapa.

Dakle, radi se o strahovito visokom entitetu / arhanđelu koji se spustio u fizičku realnost da izvuće određeni broj duša i povede ih u `kraljevstvo nebesko`, tj. viši nivo postojanja, najbolje opisan u Kasiopejskim Transkriptima kao Četvrti Denzitet. Nakon toga, Henok će se ponovno uzdići `na nebo i sjesti na prijestolje pored / ispod Stvoritelja`. `Kraljevstvo nebesko` opisano je u nekim djelima i kao grad Zion, odnosno nivo postojanja koji znači `čist u srcu`. Na taj način putem simbolike i spoznaja, jednostavno ne možemo zažmiriti pred činjenicom da je `Kraljevstvo nebesko` odnosno Zion - nivo postojanja osvještenih, visoko inkarnativno uznapredovalih individua koje imaju otvorenu i pročišćenu srčanu čakru, što bi se prema Alexu Collieru ili u Kasiopejskim Transkriptama i još nekim channeling materijalima, nazvalo potpuni OPD (individualac nesebično opredijeljen prema drugima).

Većina zapisa i mitova koji se tiču Henoka vrlo temeljito opisuju i kraj jednog razdoblja i `podvajanja` ciklusa (kozmičkog ciklusa) gdje jedni odlaze u slijedeći ciklus, dok drugi ponavljaju ciklus, samo na drugačiji način nego što je protekao ovaj. `Štoperica` ide ponovno na `nulu` a što će se dalje događati u opetovanom ciklusu, to nitko ne zna osim onih koji će ga proživjeti.

Ovo vjerojatno i previše podsjeća na priče o `kraljevstvu nebeskom`, `sudnjem danu` i uzlasku 144 000 duša `u nebo`, no opet, uspoređujući mnoštvo drevnih izvora sa izvorima novijeg datuma, ukoliko sa novijih izvora maknemo `masku` i neznatne anomalije koje se pokušavaju prezentirati kao nešto krucijalno, dobili smo ništa drugo nego malo `ekspandiranije` teorije, ali opet analogne kukuruzu koji se prije koristio i jeo kao kukuruz, dok se nismo sjetili da iz njega možemo peći kokice. Konspirativni teoretičari, pogotovo one frakcije kojima je transcedentalnost `ustuknula` pred UFO / Alien Agenda teorijama,`požurili` su se da što bolje pojasne svojim sljedbenicima, kako je bilo kakva najava bilo kakvog dolaska nekog višeg entiteta, od drugog Isusovog dolaska, pa do dolaska Mithre, Bude i mnoštva različitih entiteta, samo jedna floskula koja predstavlja manipulaciju
raznih vanzemaljskih entiteta koji nas drže u mentalno / duševno / fizičkom zatvoru.

Naravno, kao `putar na kruh`, desetljeće / dva prije mnoštva implicitnih teorija o vanzemaljcima koji programiraju ljude raznim dolascima viših entiteta, pojavilo se mnoštvo samozvanih proroka i gurua koji su tvrdili da su sami inkarnacije raznih viših entiteta, tako da bi ipak priču o manipulaciji (bilo kakvoj) vrlo oprezno čitao između redova, priču po priču, primjer po primjer, `proroka` po `proroka`, definitivno se lišeći predrasuda i neznanja da se sve stavi u isti koš i prezentira masama po principu - kako jedan, tako svi. To je glupost na koju mogu nasjesti jedino neoprezni i nestrpljivi ljudi. Praksa je pokazala da se upravo takvi ljudi ne ustručavaju ponaći neke `svoje` entitete koji će ih `voditi` i `ukazivati` im kako da se `otrgnu` od `manipulacije` koju je njima neki kredibilan izvor iz nekih vlastitih razloga (ne bih ulazio u to) proglasio budalaštinom ili manipulacijom. Treba shvatiti da kako jedna lasta ne čini proljeće, tako jedan prorok ili guru ne čini teoriju, pogotovo ukoliko je teorija stoljećima ili tisućljećima starija od njega !!!"


* * *


Došavši do rijeke, Leon je stavio ruke u hladnu vodu. Dehidracija i hiperventilacija, "navele" su ga da potrbuške legne i uroni cijelo lice u vodu. Drhtao je dišući duboko koliko je god mogao dok mu se cijelo tijelo divljački treslo. Hladnoću uopče nije doživljavao. Otpio je nekoliko gutljaja vode iz rijeke, grabeći vodu rukom i lagano ju prinoseći ustima.

"Emily, her memory is not what it ought to be.
Out she goes, without her clothes
she thought that she was dressed"...

"Majko mila", pomisli. "Totalno sam pukao."

Riječi pjesme dalje su odzvanjale u njegovoj glavi...

"Not again, Emily, you need help,
can't you see??
Take these pills and improve your memory"...

Legne na leđa i počne se smijati iz sveg glasa.

"She forgot what she just thought. Am I at home or not?
Her latest move, she can't recall,
her brain is way to small"...

Mozak umije biti vrlo sjebana i bizarna stvar...U trenutku kada je pomislio da mu je došao kraj, njegov vlastiti podsvjesni radio počeo je emitirat pjesmu "Emelie", čije su spaljane i poluzajebantske riječi kao gong odzvanjale u njegovoj glavi.

I dalje ležeći, glasno zapjeva :

"Not again, Emily, you need help,
can't you see??
Take these pills and improve your memory"...

"Zaboravio sam koliko su A.C.T. prejeben band", pomisli nastavljajući u glavi vrtjeti zaraznu melodiju i još zarazniji refren ovih genijalnih švedskih romantičnih progresivaca.

Počne se opet smijati kao blesav, ležeći na podu i promatrajući grane visokih borova i trake vidljivog neba iznad njih.


* * *


"Vidimo se onda sutra na kavi oko 10", Sana mahne rukom i nestane iza živice koja je zaklanjala kuću njenih rođaka od pogleda sa ulice.

Simon i on nastavili su koračati jednoličnim korakom.

"Interesantna djevojka", primjeti Leon.

"Interesantna", složi se Simon. "I zagrijana za tebe."

"Molim?", upita Leon, misleći da je nešto pogrešno čuo.

"Kažem, zagrijana je za tebe", nastavi Simon. "Došla je do mene i prvo što me pitala bilo je kako da ti se približi a da ne ispadne budala". Pogleda Leona. "Što si mislio, da sam je htio izbarit?"

"Pa...da. To se podrazumijevalo", reče Leon zapanjeno. "Čekaj malo, čekaj malo", pogleda Simona ispod oka, pogledom "ili si ti debil, ili sam ja debil, ili smo oba debili - četvrtog nema"- "meni sad tu nije jasna jedna stvar...Riba dođe do tebe, pita te za mene, ti sat vremena pričaš sa njom ne dajući mi niti najmanji hint o onom šta je zapravo na stvari...", pogleda u Simona. "Jes` ti normalan? Koji je tebi kurac?"

"Htio sam te samo spriječiti da se ne zaletiš i ne zajebeš cijelu stvar", Simon hladno pogleda u njega i nastavi monotonim tonom koji nije u sebi sadržavao nikakvih uočljivih emocija. "Sana je žena koja ne daje drugu priliku ukoliko nešto zajebeš zbog brzopletosti ili sindroma `ja, ti, ranč i moj podignuti kurac`. Stari, vrijeme je za vezu...a znaš da me intuicija u pogledu tih stvari nikada ne vara?!"

"Oprosti", Leon reče mekano. "Ponekad zaboravljam da me poznaješ bolje od mene", nasmije se.

"Nemaš beda", promrlja Simon i potapša ga po ramenu.

Izađu na glavnu cestu. Pored njih polagano prođe crni Pontiac, odmičući prema raskršću. Nakon nekoliko sekundi skrene udesno.

"Takve više ne proizvode", Simon je gledao za Pontiacom. Zaključio je ovo više za sebe nego za obojicu.

"Nije baš ni jeftin", Leon nastavi retoriku.

Neko vrijeme hodali su u tišini.

Simon prvi prekine šutnju. "Kada si dijete", reče, "mozak ti cijelo vrijeme egzistira u alfa stanju svijesti. Cijelo vrijeme ponašaš se i djeluješ na podsvjesnoj razini".

"Sjećam se kad je Ike imao teoriju da si kao dijete umočen u nekakav prirodni LSD, kao Obelix u čarobni napitak", Leon se smijao na svoju opasku, "te da te peru svakakvi filmovi."

"To je zbog alfa stanja", reče Simon. "Sve obaveze, sve prepreke i sve nedaće u djetinjstvu su ti jednostavno nestvarne i bajkovite. To je zato što te alfa stanje svijesti, u stvari podsvijesti, još uvijek povezuje sa astralom iz kojeg si stigao prije određenog vremena - preciznije - kad si se rodio."

"Nisu li neki filozofi i metafizičari nazivali podsvijest alephom, svijest bethom a supersvijest gimelom", upita Leon.

"Jesu", odgovori Simon. "Aleph, beth, gimel ili alpha, betha i gamma, stanja su svijesti na čijim frekvencija egzistiramo, to jest primamo, zadržavamo ih i odašiljemo dalje. Na žalost, većina nikada - pošto negdje u predpubertetnom i pubertetnom razdoblju polagano počinje zanemarivati impulse alfa stanja i počinje egzistirati većinski na beta valovima - ne uspijeva uskladiti to, možemo ga nazvati stanje racionalnog ili logičkog uma, to beta stanje, sa primarnim alfa stanjem. Drugim riječima, većina potpuno zatomi i zaboravi dijete u sebi i zaključa podsvijest bacivši ključ najdalje što može, da ga više nikada po mogućnosti ne nađe. Ego i seksualna energija, osnovni nosioci iluzije koju proživljavaju, nazvat ću ih `stanovnicima beta područja`, u potpunosti počinju dominirati cijelim čovjekovim bićem".

"Svim osnovnim centrima u tijelu, zar ne?", upita Leon.

"Možeš to i tako nazvati", reče Simon. "Sve se svodi na to da čovjek nikada ne uspije povezati oba stanja u sebi i nadograditi ih jednim tipičnim stanjem svijesti na kojemu bi danas svaki osvješteni individualac trebao egzistirati, a to je gama stanje svijesti ili takozvana supersvijest. Problem je u tome da kada čovjek u potpunosti `ubije` u sebi alfa stanje, koje bi trebalo kroz život sve više njegovati i pustiti da se prirodnim putem balansira sa beta stanjem i stvori novo - gama stanje, počinje propadati u bezdan vlastite taštine i najnižih poriva, pošto su mu više frekvencije, one koje sporadično dolaze iz alpha stanja, postale potpuno i trajno - bar za života - nedostupne."

Leon i Simon mogli su jedan drugom u tolikoj mjeri biti lonac i poklopac, da su prisutni ponekad znali zbunjeno pitati da li mogu jedan drugome čitati misli, nakon što su dijalog doveli maltene do stupnja da se nadopunjuju u jednoj jedinoj riječi i u nekoliko sekundi umijeli isprepleteno stvoriti kompleksnu rečenicu koja je zvučala kao da ju je izgovorila jedna osoba.

"Čim uđeš `u mašinu`", reče Leon, "a to može biti već u predškolskoj ili školskoj dobi, `mašina´ počinje u tebi lagano potiskivat to dječje zaigrano kreativno stanje i tu dječju nevinost, ljubav i čistoću polako zamjenjivat automatskim razmišljanjem i automatskim djelovanjem. Tako od čovjeka u vrlo kratkom roku, još prije nego li se kako treba uhvati za pišu, nastaje robot koji postaje svjestan svih oblika zakona, pravila, zapovijedi i hijerarhija...samo što prestaje biti svjestan sebe."

"Da, to u pretpubertetnoj fazi", doda Simon. "A što se tek događa kada dijete uđe u pubertet i kada seksualna energija počinje nadirat kao lava iz Vezuva?! Kada nametnute asocijacije postanu toliko jake a automatizacija misli toliko robotizirana da čovjek jednostavno postane razapet između odlazaka na wc i konstantnog drkanja i odlazaka među vršnjake i verbalnog onaniranja i penetriranja u obliku dizanja vlastitog ega pri ponižavanju drugih, to jest kurčenja pred ženkama njihove dobi sa nevidljivim ali sveprisutnim falusom u njihovim kretnjama, govoru, gestama te pokušajima nadmoći."

"Onaj panj Darwin bio bi presretan", zaključi Leon. "A drugi panj Freud i sam bi drkao na sve ovo. Svakim danom i satom, normalno i iskreno rezoniranje odlazi u krasnu pizdu materinu, a zakon stada, zakon jačega i zakon uzdignutog kurca i mokre pičke - bilo gdje i bilo kada, da li najočitiji ili omotani u sto slojeva hipokrizije - postaju jedini mogući i prihvatljivi zakoni. Uostalom", pogleda prema Simonu i tužno uzdahne, "oba panja danas su ikone na tronu muškog mačizma, ženske isprepredenosti i zajedničkog kazališta apsurda."

"Upravo to", reče Simon.

"A šta je tek sa navikama...", nastavi Leon. "Svaka cigareta, svaka kava, svaka piva, čaša vina, svaki popušen dim marihuane ili haša, svaka kemija, svaka droga te svaki antibiotik, anestetik, analgetik, anabolik i sve ostale pičke mile matere za smirenje, za spavanje, za `energiju`, za pospješenu aktivnost, za buđenje, za dizanje kurca i palca...Šta sa tim?"

"Dobro pitanje", kaže Simon. "Danas je cijeli svijet, od največih zvaničnih `narkomana` pa do najvećih sportaša i oličenja `zdravlja` i `zdravog života`, ništa drugo neko globalni centar narkomanije gdje nitko od nula do sto i dvadeset godina nije izuzet uzimanja narkotika. Već od mirisa kemikalija kada te izvuku iz majke, a da ne govorim o prvoj injekciji i dozama `zdravlja` i `imuniteta`.

Leon kimne te nastavi nadovezujući se na svoju ali i na Simonovu misao. "Sve to - mislim na navike koje preko svakodnevnih rituala unašanja određenih količina toksina u organizam, da bi se `umirila` psiha, koja je u stvari od svih tih navika i postala sjebana - služi samo da bi se u čovjeku stvorile podosobnosti, to jest alteri - alter stanja svijesti bez kojih čovjek više - nakon kraćeg ili dužeg vremena u druženju sa nekom navikom, više ne može zamisliti život bez nje -koji nakon nekog vremena počinju zamjenjivat onog `prvobitnog` čovjeka i njegovu bit."

"Samo što je razlika", Simon nadoda, "u tom što", zastane na trenutak da ponovno pogleda crni Pontiac koji se provozao pokraj njih, "te alternativne osobnosti nemaju bit ili suštinu, već se hrane tvojom suštinom, istovremeno ju zatomljavajući i sprečavajući je da dođe u neki dublji dodir sa tim `prvobitnim` tobom, a s vremenom postanu toliko infiltrirani u tebe da više ne možeš razlikovati što od toga predstavlja stvarnoga tebe, a što ne."

Leon je, kada se sve zbroji i oduzme, bio vrlo ponosan što ima Simona za prijatelja. I to ne bilo kakvog prijatelja, već najboljeg, od djetinjstva najboljeg, prijatelja. Razmišljao je o tome dok se crni Pontiac i treći puta provozao kraj njih a njega i Simona zahvatila snažna vrtoglavica.



VIII. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Mislim, najlakše je svijetleće krugove, pa krugove u žitu i još mnogo mnogo artefakata, kao i viđenja raznih entiteta, jednostavno proglasiti vanzemaljskom konspiracijom, manipulacijom, programiranjem i pranjem mozga, kao i zadržati i onako malobrojne koji su potencijalo manje ili više sposobni kročiti na put osviještenja i spoznaja, da jednostavno zabrazde u nabildane `Star Trek / Star Wars / Visitors` teorije, gdje je veliko pitanje koliko je uopće kredibilan izvor da u kratko vrijeme nađe na tisuće vjernih sljedbenika, koji će bilo kakvu više ili manje različitu teoriju od teorije navedenog izvora, smatrati notornom glupošću i `očitim` znakom programiranja i manipuliranja.

Osobno sam, prema tim izvorima (ukoliko su neki od njih točni), programiran Greenstar, New World Religion, Monarch i sličnim programima i ovdje pišem jer me guraju sami greysi, reptili i demoni iznad njih da pišem to što pišem i da im u narednim godinama, tokom navodne invazije, budem sluga koji će za njih raditi prljave poslove protiv ljudi. Još kad kažem da teorije o reptilima smatram čistom `marketinškom` isturenošću jednog ili dva alien entiteta da bi se prikrile mnogo gore i gorče istine, kao i da kažem da nisu svi alien entiteti sto posto homogeni i sto posto zli, te da postoji više frakcija i više vrsta kod isturenih reptila, te da su oni sami prema nekim drugim rasama samo " žrtveni jarci " ili štoviše, `jagnjad` koja je stavljena ovdje kao negativni aksiom prema kojem se vrednuje manipuliranost pojedinaca (već prema tome smatra li dotični pojedinac `aksiom` aksiomom), dobar dio ljudi koje znam rekli bi da sam jednostavno manipuliran ili programiran. Ili da sam budala. Eh sad...svakome njegovo. Balkanski kantautor i pjesnik Balašević na jednom je svom koncertu divno primjetio: `Oni kojima sam htio objasniti neke stvari, nisu to od mene ni tražili. Oni koji su od mene tražili da im objasnim neke stvari...njima se ionako ne može ništa objasniti !`.

Djevojka iz prvog reda počela je pakirat svoje stvari te se lagano dizat sa stolca, spotaknuvši se tako da je skoro pala na pod. Zahr je primijetio da je djevojka vrlo blijeda i da joj očito nije dobro.

Ustane i krene van iz dvorane.

"Kolegice", vikne Zahr, "je li vam dobro?"

"Sve u redu", djevojka se blijedo nasmiješi prema njemu, "samo sam umorna i neispavana."

Izađe van iz razreda.

Zahr je još nekoliko trenutaka gledao prema vratima. Nešto mu je govorilo, duboko u njemu, da nešto sa djevojkom nije u redu i da pođe za njom. Drugi glasovi govorili su mu da je pusti i da nastavi predavanje.

Zahr nastavi...

"Takozvane `Mother Of Darkness`, tj. žene koje se navodno koriste za mračne magijske rituale, opisivale su promjenu obličja nekih subjekata kod rituala, kao promjenu iz ljudskog u reptilsko / više astralno / demonsko, a ne niže astralno polufizičko reptilsko, što definitivno nije isto. Reptilski entiteti `izgurani` su svi u `isti koš`, tako da površnom i `senzacionalizma` gladnom proučavatelju vrlo lagano mogu promaknut detalji, da se ne radi o samo jednoj skupini entiteta, već o desecima, ako ne i stotinama skupina reptilskih entiteta koji niti ne potječu sa istog mjesta, niti imaju ikakve veze jedni sa drugima, osim prefiksnog epitetnog pridjeva `reptilski`. Nekome tko voli stvari gledati crno bijelima, ovo će biti strahovito teško za prihvatiti.

Niti jedna skupina entiteta nije homogena, izuzev pojedinih demonskih skupina u koje se ubrajaju i neke visoke astralne reptilske skupine, no opet napominjem, manipulacija se krije upravo u isturavanju jedne rase i svrstavanje iste pod homogenu skupinu entiteta koji se ponašaju kao klasičan Borg u namjeri da asimiliraju ljudsku rasu na Zemlji. Pojedini izvori poput Swerdlowa svrstali su reptile u niže i više kaste, dajući im opet isti negativan prizvuk po načelu - kako jedan, tako i svi. Opet, tvrdim da se radi o krivoj interpretaciji i brzanju sa zaključcima, naravno, u slučaju da brzanje sa zaključcima nije stvar nečijeg plana da se upravo takvima prikazuju, u što ne bih ulazio, pošto su, manje više, stvari alien tematike ionako zakomplicirane gdje ne treba, pojednostavljene gdje ne treba i nametnute svima kao jedini izvor istine, sukobljavajući se sa ostalim `kredibilnim izvorima istine`. Što ne znači da dijelova istine nema, no opet, iz kog aspekta gledanih i u kojoj mjeri… To je ono bitno.

Da kažem da su greysi igrači mnogih strana (pretežno negativnih), a reptili istureni `žrtveni jarci` kozmičke politike nižeg i višeg astrala, gdje se na iste reptilske entitete, tj. rasu koja nas baš i ne ubraja u prijateljske rase (ali daleko od toga da rade sve one stvari za što ih se tereti u raznim materijalima), jednostavno homogeno klasificira kao `neprijatelja No. 1` i to kod sličnih izvora koji jedni drugima dijele statuse manipuliranih i programiranih (tako da se stvarno treba zapitati gdje se potencijalna manupulacija uistinu krije), vjerojatno ću usrećiti mnoge koji će zadovoljno trljati ruke slušajući `još jedan u nizu manipulativno nebuloznih tekstova `neke budale` koja nije prihvatila niti jednu od `ponuđenih` teorija ljudi koji su vrlo kredibilni u raznim sličnim ili suprotnim `alien theory` miljeima.

Daleko od toga da je sve ovo što sam napisao u gornjih nekoliko odlomaka, besprikosnovena istina, pošto, s obzirom da znam cijelu istinu i da ju znam u potpunom omjeru, ili bi se već `uzdigao` na `viši nivo` ili bi me netko spustio na `niži nivo`, gledajući analogno stvari crno bijelima (kakvim ih se pokušava prikazati kod mnoštva izvora). Također, daleko od toga da se kod, manje više, svakog izvora ne može nešto naći, no opet, bilo kakav faktor isključivosti kompletnog izvora informacija kod pojedinog izvora, bio bi glupost i pokušaj zatomljavanja potencijalnih teorijskih dijelova da `prijeđu` u potencijalne spoznaje; no opet ukazujem, da izvori koji tvrde da posjeduju potpunu istinu i da je njihova `istina` jedina prava, rade to iz samo njima poznatih razloga, no opet, meni osobno potpuno neprihvatljivih.

Da se to sve radi, od mutilacije, bespovratnih otmica, najgorih eksperimenata, da, ali rade ih one rase prema kojima su zemaljski reptili prava mala `jagnjad`. Da zemaljski reptili imaju prste u koječemu...otmicama, istraživanju ljudske krvi i ljudskih gena, da, ali da prednjače u tome, definitivno ne. Fascinantno je koliko su neki pojedinci uporni u traženju najkultnijih, najbizarnih i najmračnijih teorija o vanzemaljcima, a zastaju kod homogenih teorija, koje, ukoliko se gledaju - kako jedna tako sve (što mnogi i rade), predstavljaju ništa drugo nego perceptivno osiromašen, eklektičan pogled na stvari koje su toliko dublje i slojevitije da potpunu istinu o njima većina neće nikada saznati (bar ne za ovog života). O kutu gledanja da ne govorim. `Bauk` balkanizacije epistemologije očito se nadvio nad cijelu zemaljsku kuglu, pa bi se termin u skorijoj budućnosti vrlo vjerojatno mogao prozvati `teracija` ili `gaiacija` epistemologije, uz dužno poštovanje i ispriku planeti Zemlji na ovakvoj zajedljivo gruboj primjedbi."

Nekolicina se nasmije.

"Sve ovo što sam naveo u vezi nižih astralnih vanzemaljskih rasa, možda je najmanje bitan dio cjeline, pošto svatko tko sebe smatra i malo osvještenim, može probati izvesti jedan mali pokus. Da sam sebi kaže - `od sada ne želim da me više manipuliraju i uzurpiravaju nikakvi negativni entiteti`. Nakon toga će se pokazat u kojoj mjeri je netko dosljedan da ono što je započeo, privede i kraju. Na temelju jedne jednostavne odluke individualca vidjet će se dvije stvari, tko su zapravo entiteti koji najviše negativno djeluju na ljude i tko su ustvari kontrolori i, drugo ali mnogo važnije, vidjet će se tko je od čega napravljen. Kao što sam već napomenuo na kraju prvog dijela predavanja, teorije o agendama, manipulacijama i konspiracijama potpuno su besmislene i nebitne, sve dok ljudi ne postanu ljudi, ne počnu mislit svojim glavama, a ego, strah i materijalnu komponentu zamjene sa osvještenosti, ljubavi i spoznajama. Pojedinac bi se, dakle, trebao zapitat, da li je spreman da mu se život promijeni iz korjena i da mu sve stare stvari postanu suvišne, ne zato što pojedinac to žarko želi, nego što počinje dubinski shvaćati da mu jednostavno nisu potrebne i da više nisu dio njega, dok sve nematerijalne stvari postaju novima i dijelom spoznajnog puta buđenja i osviještenja.

Jednostavno, `Ključevi Enocha` leže u mnogim pojedincima koji imaju simultano postojanje `u obliku` visokog entiteta koji sudjeluje u stvaranju novog Univerzuma, koji je stvoren, samo je pitanje vremena kada će doći do `preklapanja` našeg Univerzuma sa novim Univerzumom. Kao što sam napomenuo, Sirius A rasa ima ulogu nadglednika i ključnih figura kod stvaranja novog Univerzuma. Visoki astralni Univerzumi nastaju djelovanjem i interakcijom mnogih visokih i ultravisokih astralnih rasa, takozvane anđeoske i arhanđeoske hijerarhije, od kojih je vjerojatno najizraženija Ari - Lavlja rasa visokih astralnih entiteta koji djeluju u interakciji sa Sirius A rasom.

Ovdje se opet moram malo reverzno vratiti na sam termin `balkanizacije epistemologije` i možda `osvijetliti` način percipiranja rase koja je stara trilijarde godina (prema našem računanju vremena) i koja se razvijala u Univerzumu toliko davno prije našeg... i prethodnika našeg Univerzuma...i predhodnika prijašnjeg Univerzuma, da jednostavno nema smisla toliko iskrivljavati percepciju i smjestat rasu gotovo anđeoskih entiteta i neku polufizičku realnost i davat im status startrekovskih Ferengija, koji samo gledaju na profit i kako da svima prodaju tehnologiju. To je toliki bullshit da čovjeku `bullshit detektori počnu raditi` - da citiram izvor kojega se ne mogu sjetiti (možda Robert Anton Willson?) - `poput Gigerovog brojača nad ruševinama Hirošime`. Da postoje Siriua A kreacije koje su stvorili genetkim putem - postoje. Da neka od tih kreacija ima sposobnost proizvoditi visoku tehnologiju - ima, kao i da ima možda `opredijeljenost` da iz neutralne perspektive pristupa i humanoidnim i reptilskim i ostalim rasama. No, da se radi o samim Sirius A entitetima...nikako!"

Zahr skine naočale, pogleda razred i reče: "Uzmite kratku stanku. Ja se odmah vraćam", te krene za djevojkom.



TRI: Fluktuacija


Farhida je jedva stavila stvari u torbu, nespretno se pridigla, dok je vrtoglavica postajala sve jača i jača. Ustala je i krenula van iz predavaone.


"Kolegice", "je li vam dobro?", začula je profesorov glas.

"Sve u redu", pogleda ga sa stopostotnim odglumljenim smiješkom, "samo sam umorna i neispavana."

Noge su joj se savijale u koljenima a pod kao da joj se sve više približavao, dok je teturala hodnikom prema toaletu da se malo umije hladnom vodom.

"Ovo je ludost", pomisli. Nije trebala skenirati profesora i proslijediti njegov mentalni otisak, otisak uma, Arvilu i cijeloj onoj njegovoj tajnoj organizaciji.

"Ne znaš više tko pije a tko plaća u svom tom kaosu i borbi energije i magije", razmišljala je, pazeći da se padne, jer bi pridizanje moglo predstavljati ili oveći problem, ili buđenje na bolničkom krevetu. Ili ne buđenje uopće!

Ušla je u toalet koji se sve više vrtio u krug. Umila je lice u umivaoniku i naslonivši se leđima na zid, jednostavno se spustila na pod u sjedeći položaj...



IX. SIRIANSKA OTKRIVENJA


Zahr prvo užurbano krene hodnikom, a zatim lagano potrči, u nadi da će stići djevojku prije nego li napusti sveučilište ili se jednostavno ne izgubi u nekoj od mnogobrojnih prostorija unutar velikog kompleksa. "Kolegice", viknuo je nekoliko puta po hodniku dok se vraćao natrag, nakon što je provjerio izlazna vrata i pogledom preletio preko južne strane izvan sveučilišta, koja je obuhvaćala mali park i poveću livadu pored parka. Ni u parku ni na livadi nije bilo nikog, a da bi se djevojka tako brzo izgubila iz vidokruga - uključujući vrijeme od dvije, tri minute, koje je razdvajalo njen i njegov izlazak iz hale - morala je trčati iz sve snage, koliko su je noge nosile - u što je Zahr, sudeći po stanju u kojem ju je vidio trenutak prije nego li je napustila dvoranu, iskreno dvojio.

"Misli, misli, misli, misli", mantrao je po hodniku, "gdje bi mogla biti". Poput malja, spoznaja ga lupi posred čela. "Wc", pomisli i trčećim korakom krene prema ženskom wc-u. Intuicija mu je rijetko kada govorila što da radi u životu i kako da se ponese, kada se nađe u raznoraznim manje ugodnim ili potpuno neugodnim ili nepredvidivim situacijama, tako da je često iz raznoraznih verbalnih konflikata ili pojedinih situacija gdje je trebalo donijeti odluku u "roku odmah", izlazio kao pokisla kokoš, nesiguran, nespreman suočiti se sa novonastalim stanjem i često nesiguran šali li se to Kosmos sa njime, stavljajući ga u kojekakve bizarne situacije u kojima bi se od čovjeka zahtjevalo da u istom trenutku bude komandant Data - zbog instant memorije, Sokrat - zbog instant rezoniranja, Superman - zbog trenutne promjene sebe u nad biće, Demosten - zbog elekvencije i nevjerojatnih govorničkih vještina, te bilo koji od onih hladnokrvnih, vječno nasmijanih kongresmena koji ledenu diplomaciju i opskurnu demagogiju imaju u malom prstu. Nikad, ali apsolutno nikad se nije proslavio u situacijama gdje treba preuzeti bilo kakvu inicijativu i u nekoj nepredvidivoj situaciji postati heroj ulice, kvarta, grada, države...No, ovoga puta, intuicija se vrpoljila u njemu, ne dajući mu ni sekunde mira. Ona strana njega koja se željela vratiti na predavanje, potpuno je pokleknula pred onom stranom koja očajnički želi pronaći djevojku.

Vrata wc-a treskom su se otvorila prije nego što je zakoračio u njega.

Djevojka je sjedila na podu pored lavaboa, leđima naslonjena na zid, dodirujući rukom cijev koja je izlazila iz lavaboa i ulazila u zid.

"Alo, jel ti dobro?", prodrmao je djevojku lagano, pogledavajući prema umivaoniku, razmišljajući da li da je malo poškropi hladnom vodom iz njega.

"A-m-r-hmmmmm", mrmljala je djevojka.

Zahr je vidio do sada samo jednom neku ženu u ovakvom stanju, kada je studentica iz doma sa kata ispod njegovog, nakon što ju je ostavio dugogodišnji dečko, popila hrpetinu tableta sa umirenje.

"Kava", pomisli gotovo ushićeno, dok mu je riječ kava prolazila ispred očiju kao u nekoj zamišljenoj reklami, pretvarajući se iz "kava" u "eureka", te natrag u "kava."

Pridigao ju je, polagano prebacivši njezinu ruku oko svog ramena, obuhvativši ju drugom rukom oko struka. Crna kudrava kosa ulazila mu je u nosnice, dok su koračali prema njegovoj kancelariji. Djevojka je u nekakvom šoku. Ukoliko joj ne pomogne kava, nazvat će hitnu.

Posjevši djevojku na dvosjed, dograbio je telefon i naručio dvije kave iz kantine.


* * *


Arvil je slušao cijelu priču, ne prekidajući ga ni na sekundu. Čak niti ne zahvalivši pomočniku, kada je ispred njega stavio neki multivitaminski polugazirani sok. Samo ga je promatrao, mijenjao izraz lica iz zabrinutog u još zabrinutiji, malo pogledavao u pod, pa u pomočnika - kao da imaju nekakvu prešutnu komunikaciju trenutnim kontaktom oka - pa je nekoliko puta pogledom prešao preko Ugulfara, pa se opet zagledao u njega, mijenjajući opet, svako malo, izraz lica. Kad je Leon završio, Arvil nekoliko trenutaka ne progovori ništa. Pogledao je svog pomočnika / vozača, te se nakon nekoliko sekundi napokon obrati Leonu.

"Toliko nebuloznu, a toliko savršeno preciznu priču, sa toliko revolucionarnih otkrića, a opet, sa toliko glupavih stranputica te hoda po tankom ledu...moram priznati...ja nisam čuo u cijelom svom životu", pogledao je Leona pogledom koji u sebi nije imao ni trunke sarkazma ili podsmijavanja, što se možda moglo izvući iz konteksta njegovih riječi.

"Ponavljam ti, ukoliko nisi dobro shvatio do sada", reče i dalje ga ozbiljno gledajući, "da si imao više sreće nego pameti...I da ti je glava bila `na panju` mnogo više puta nego što ti zapravo misliš."

Pogleda prema Ugulfaru. "A ti, kolega", reče, ovoga puta sa tračkom sarkazma u glasu, "bilo bi poželjno da konačno makneš tu maskaru sa sebe i prikažeš se u pravom obliku."

"Jel baš moram", upita Ugulfar sa laganom hladnoćom u glasu, za koju je Leon znao da ju je jedini on zamijetio.

Mogao je slobodno ustvrditi, da je u životu, kako bi narod rekao, "u tančine" poznavao samo dvije osobe - ukoliko se izraz "osoba" mogao u svom semantičkom obliku i u svojoj esencijalnoj formi, odnositi, kao takav, na drugu osobu - a to su bili Simon i Ugulfar. Simon, koji mu je bio prijatelj od djetinjstva, koji ga je poznavao bolje nego što je sam poznavao sebe i kojega je on poznavao bolje nego što je Simon sebe poznavao - barem je tako mislio - i prijatelj sa kojim mu je rastanak - kada se prije nekoliko mjeseci, zbog posla, silom prilika, morao preseliti na drugi kraj države - i više nego teško pao.

Ugulfar, koji se pojavio na njegovim vratima, prljav i krvav, mrmljajući istovremeno na engleskom i na još nekom, njemu nerazumljivom jeziku, neka ga pod hitno skloni - dok mu je koža prelazila po cijelom tijelu iz gmizavo sive u blijedo ljudsku, a oči mijenjale u sekundi cijeli spektar duginih boja - nakon početnog straha i zgražanja, nakon samo nekoliko tjedana opravka u njegovom podrumu - iskopanom ispod ˇ"zvaničnog podruma", koji je služio kao atomsko sklonište - potpuno uvukao pod kožu. Izgubivši Simona, mirnog no ponekad temperamentnog stanovnika njegovog grada, države i planete, dobio je Ugulfara, mirnog no ponekad temperamentnog stanovnika sistema Beta Roguli, sistema kojeg su razne frakcije majmunolikih bića, rebdiva, grepsa te bića sa insektoidnih kolonija, pregazile u roku nekoliko tjedana, prema našem računanju vremena.

"To je samo na tebi", rekao je Arvil mirno, gledajući u Ugulfara, "dragi moj Ugulfare...Mislim na tu odluku...", zastane na trenutak, "samo što i ti i ja znamo da ćeš nekako svom dragom prijatelju morati objasniti da njegov prijatelj Simon nikada u stvarnosti, kao takav, nije postojao."



TRI: Buđenje


Otvorila je polagano oči i postala u potpunosti svjesna situacije oko sebe... Situacije u kojoj se našla. Izašavši iz bunila - za kojeg je sada shvatila da je bilo više stvarnost nego li san, samo što je njoj usljed gubitka svijesti i nenormalnog umora, nakon što je na pola došla k sebi, osjetivši kako ju netko poput ranjenika nosi, bolje rečeno - vuće, i posjedava na krevet, sve to djelovalo poput nekog začaranog sna - pogledala je u sve manje maglovito muško lice koje je sve više počelo djelovati poput holograma.

"Profesore", reče drhtavim glasom, "ja vas molim, da maknete sve ono što ste stavili na mene, a ja vam se ispičavam što sam vas mentalno skenirala."

"Stavio", upita profesor zbunjeno, da bi nakon nekoliko trenutaka zgranut prošaptao: "O moj Bože", i uhvatio se istog trena za telefonsku slušalicu.

- - - - -

"Makni ono, ako Boga znaš", vikao je slijedeće sekunde u slušalicu, "objasnit ću ti sve kasnije...Samo...makni..", isprekidano je vikao u slušalicu kombinacijom zapovijednog i molećivog tona.

U dvije sekunde, hologram je nestao i slika joj se potpuno razbistrila pred očima.

"Jesi dobro", upita profesor zabrinuto.

"Prošlo je", odgovori Farhida umornim tonom. "sada sam dobro."

"Drago mi je", odvrati profesor glasom u kojem se osjetilo vidljivo olakšanje. "A sada", nastavi, "djevojko...Mislim da ti i ja imamo o mnogočemu za popričat..."



X. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Ispričavam se na kašnjenju", reče Zahr, prelazeći preko ispunjene dvorane i stajući za katedru.

Nakon što je ostavio Farhidu - kako se, konačno je saznao, zvala djevojka - koja je odbila vratiti se na predavanje, obećavši da će pričekati koliko je god potrebno, da završe započeti razgovor, kojega su imali prilike samo načeti, u nekoliko minuta, prije nego li je Zahr shvatio da predavanje, iako trenutno druga stvar na listi današnjih prioriteta, ipak ne može više čekati, zbog svih studenata koji svoje dragocijeno vrijeme troše da bi slušali o temama koje im, u krajnjem slučaju, neće niti ući u indeks, niti će im na bilo koji način utjecati na prosjek ocjena.

"Gdje smo stali...? Aha...!”, profesor Zahr lagano šmrcnu i proguta slinu. Iako u predavaoni nije bilo prašine, pošto su dvoranu svakodnevno održavali, ipak su njegovi senzori u nosu i grlu dali lagani nagovještaj da se neka mala “paravojna kolona” prašine uspjela sakriti i sada mu lagano prkosi.

“Simultana postojanja svakog ljudskog bića obuhvaćaju neka od postojanja nižih astralnih entiteta iz raznih rasa i raznih Univerzuma, kao i postojanja koja su toliko visoka da je jednostavno nemoguće spoznati i osjetiti o koliko se energetski visokim entitetima radi. Kao što je već napomenuto, svaki osjećaj, svaka misao i svako stanje duha `obitava` na određenoj frekvenciji i prožeto je (ispunjeno) sa određenom energijom. Da se samo dvije osobe `zamijene`, tako da se presadi svijest jedne u tijelo druge (analogija) i obrnuto, i da se sve emocije prve osobe vežu na drugu osobu, obije osobe bi se provele u najmanju ruku - `čudno`, pa sve do potencijalnih stanja svijesti, koje bi se pod naletom tuđih emocija jednostavno slomile, stvarajući teška oštećenja na astralnom i fizičkom tijelu.

Već sam pisao o energiji i osjećajima viših entiteta koji su za nas toliko intenzivni da ih ne bi mogli podnijeti. Samo od onih entiteta koji su `stepenicu` iznad nas, a kamo li entiteta koji su na stotine tisuća, pa i milijuna i milijardi `stepenica` iznad nas (`iznad` ovdje samo koristim kao analogan perceptivni pojam), tako da je bilo čije `nagovješćivanje` spoznaja o samom Bogu, Izvoru, God Mindu ili opet, spoznaja o visokim astralnim entitetima i opisivanja istih u najgorem religijskom kontekstu i davanja istima klasičnih ljudskih karakteristika na `steroidima` (naravno, uz premisu da izvor smatra da je samo on u pravu, a svi drugi da su manipulirani), nešto je što bi se osim `balkanizacijom epistemologije` ili distorziranom i skučenom percepcijom, moglo nazvati još i glupošću, pa čak i potencijalnom naznakom psihopatije.

Simultana postojanja su toliko teško perceptivna za nas same, da je gotovo nemoguće opisati ono što je gotovo nemoguće percipirat nekom tko to želi pojasniti. Spoznaju je teško staviti na papir. Onom kome to uspije, taj se može smatrat pravih duhovnim umjetnikom. Pokušajmo opet zamisliti da svaki čovjek ima više simultanih postojanja od kojih je svaki visoki astralni entitet unikatan. Jedan iz skupine visokih entiteta koji je manifestiran simultano u fizičkoj realnosti. Sad pokušajmo zamisliti koliko tek ima drugih skupina entiteta, i koliko entiteta ima uopće, ako samo u fizičkoj realnosti simultano obitava 6,1 milijarda jedinstvenih astralnih entiteta...nekih sličnih, nekih manje sličnih...a nekih toliko dijametralno različitih da nadilazi sve okvire naše 3D percepcije.

Upravo je zato bitno za shvatiti zašto se svi oblici manipulacija iz astralne ravnine, baziraju na uzurpaciji emocija i potpirivanju kolektivnog nesvjesnog uz mogućnost da i ono malo osvještenijih individua nije `pošteđeno` utjecaja negativnih misli i stvaranja svog vlastitog matriksa u glavi putem negativnih misaonih formi Archona. Bilo kakva alien agenda u svemu je tome samo minoran dio `kolača` i samo jedan indikator, onima koji znaju čitati između redaka i učiti iz svega, koliko je spoznajno znanje i transcedentalan put jedini izlaz iz fizičke realnosti, kojoj je gornja granica samo ekspandiranija sfera misli i osjećaja, dok se u suštini još uvijek radi o dimenzijama koje nanovo i nanovo prekoračuju granicu donjeg astralnog i fizikalnog u sklopu svoje prave prirode, što se na nas odražava na različite načine.

Najgora vrsta roba je čovjek zarobljen u vlastitom duhu i tuđoj percepciji, bilo da se radi o fanatičnom slijeđenju neke religijske dogme, bilo da se radi u fanatičnom slijeđenju neke matrix / alien agenda ideje, pošto u tim okolnostima ljudi postaju samo revolucionari koji visoko podižu prst u zrak, viču na sav glas, ruše postojeće da bi podigli nešto novo, a na kraju samo bivaju iskorišteni i odbačeni, nakon što svoju `ulogu` odigraju do kraja. Pitanje - `za što sam se ja to borio?` - često se čuje, recimo, kod ljudi na području Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, Bliskog Istoka itd.. Zamislimo sad isto pitanje kod stvari do kojih može prodrijet jedino intuicija i percepcija, gdje je nemoguće koristiti pet čula i gdje stvari izlaze daleko izvan područja fizikalnog. Sad zamislimo revolucionare koji vode `astralne` ratove...i u kojoj mjeri tek oni mogu biti manipulirani....

Činjenica je da ne znamo gotovo ništa (barem većina), a ono malo što znamo, podložno je manipulaciji. Upravo zato, niti jedan izvor nije na isti način kredibilan za dvoje ljudi, a kamo li za mase koje podređuju cijele živote nekom izvoru i nekoj ideji, bez ikakvih unutrašnjih spoznaja ili sa konstantnom unutarnjom dijalektikom (ovdje treba povući granicu između dijalektičkog procesa koji vodi do konkretnih rješenja i više se ne ponavlja i dijalektičkog procesa koji se neprestano vrti u krug), koja obično prevlada na onu stranu koju prezentira neki izvor ili neka ideja. Tu se krije prava manipulacija".

Iako je sve teže mogao pratiti slijed vlastitih riječi, Zahr je shvatio da je ušao u potpuno automatsko stanje odsustva duha, čitajući jedno a razmišljajući o nečem drugom, iako, na njegovu i sreću i uzbuđenje i šokiranost i iznenađenje...i strah... ne toliko različitom od onog što je isčitavao sa papira proteklih minuta, sati, dana, tjedana, mjeseci i godina.

"Sami kontrolori, koje možemo nazvati i Watchersima, palim anđelima ili entitetima koji eonima žive u vlastitom limbu i svojevrsnom matriksu iz kojega mogu imati nevjerojatno jak utjecaj na donje astralne ravnine i na samu fizičku ravninu postojanja, simultano povezani sa fizičkim postojanjem, mogu `vladati` i manipulirati direktno putem određenih osoba koje simultano ili predstavljaju te entitete u fizičkoj realnosti ili prestavljaju vessel - `letjelicu` za jednog ili za više kontrolora. Dakle, fizički entiteti mogu se podijeliti u dvije skupine, što se tiče povezanosti sa kontrolorima - ili su sami kontrolori a da su toga potpuno nesvjesni ili manje ili više svjesni...ili jednostavno `ugošćuju` kontrolore a da su toga opet potpuno nesvjesni ili manje ili više svjesni.

U svakom slučaju, te osobe su prijetnja okolini jer kontrolori preko njih mogu potezat nevidljive niti po cijeloj planeti, preko negativnih entiteta koji su na različite načine u nekom periodu ovog ili prošlih života (što opet ima veze sa simultanošću), odabrali put Kaosa kao jedini mogući put, na način na koji istovremeno služe i kontrolorima i sami sebi u ispunjavanju svojih niskih poriva koji manje više završavaju u materijalno / seksualnoj ili možda i pojedinoj astralnoj domeni, no opet u svrhu traženja `moći`, koja će im ispuniti sve snove unutar materijalnoga.

Kontrolori se mogu sresti na svim krajevima svijeta i mjesta gdje prebivaju u fizičkoj realnosti (na bilo koji od dva načina...da se više ne ponavljam), nisu odabrana slučajno i odabrana su na višim razinama u svrhu sprečavanja pojedinaca koji imaju vrlo visoka simultana postojanja, koja prebivaju u Ljubavi i Svjetlosti i povezana su sa Izvorom / Jednim, ili vrlo napredan inkarnativni proces, da se nikada ne probude iz sna, a ukoliko se već i počnu budit, da se učini sve da ih se spriječi, pošto takvi kontrolorima predstavljaju najveću prijetnju. I što se tiče samog razotkrivanja pojedinog kontrolora i što se tiče (u malobrojnim slučajevima) egzistencije samog kontrolora. Takav će, na svim simultanim razinama, dati sve od sebe da na što bolji način potpuno onemogući ili čak uništi pojedinca koji se počeo buditi i koji bi se mogao pokazati presudnim za njihovu egzistenciju.

Uzevši u obzir, naravno, da su polusvjesni ovih promjena koje dolaze od samog Izvora i gornjih astralnih ravnina, i kao i većina ljudi rade stvari za koje su jednostavno `programirani` od sebe samih, jer za druge načine ne znaju. Tu leži tajna, takozvanih `Illuminata` i onih, koje uporno pokušavaju neki autori strpati u domenu kraljevskih porodica ili domenu ljudi koji rade za njih. Problem je puno prizemniji, širi....i efikasniji, pošto se takvi nalaze u porodicama svih staleža, raširenih po cijelom svijetu.

Daleko od toga da sami kontrolori ne vide šire, jasnije i dalje od prosječnog čovjeka u 3D postojanju na Zemlji, ali također, vide daleko slabije i daleko su manje svjesni stvari kojih su svjesni bilo koji pripadnici donjih astralnih ravnina koji rade i postoje na strani Svjetlosti. Tako da entiteti poput Samyazua, Azaziela, Gorgone, Phyrona i ostalih, vode bespoštedni rat za svoj vlastiti nastavak integriteta u mraku i Kaosu u koji su sami sebe gurnuli i u kojem prebivaju toliko dugo da su zaboravili kako izgleda Put Svjetlosti, Ljubavi, Jedinstva i samog Izvora.

Zamislimo najsebičnijeg bogataša na planeti koji ima `moć`, `slavu`, žene, naravno, novac i sve što poželi njegov ego i njegovi prizemni i niski porivi. Taj će se teško odreći svog načina života i manipulacije nad ljudima i teško će se odreći igranja samog `Boga`, misleći upravo to i želeći da tako žive vječno. Upravo se oko toga sve i vrti, što se odražava putem manipulacije i negativne energije na nas same i na naša postojanja, a to su prepreke u obliku onih entiteta koji sebe smatraju `Bogovima` i koji se žele igrat igru samog `Boga` u vidu vlastitog stvaranja i razaranja. Iako bih kod pojma samog `stvaranja` ostao vrlo suzdržan.

Ne bih vam htio stvarati strah ili tako nešto, ali vjerojatno ste se u životu na bilo koji način (fizički, virtualno ili astralno / u snovima) susreli sa nekim od kontrolora. Iako su uvijek negdje u `prikrajku`, ostavljajući često dojam o sebi kao o vedrim osobama punim znanja koji će rado pomoći svakome, kad - tad isplivaju na površinu u svom punom `sjaju` i svojem punom `svjetlu`. Nekima treba više vremena da maska padne sa lica...nekima manje.

Ovisno od `osobe` do `osobe`, tj. od kontrolora do kontrolora. Pružat će vam istinu u malim količinama upakiranu u veo i ozračje laži i manipulacije. Iskorištavat će vas energetski, ujedno vam laskajući kako ste baš vi `odabranik` koji je na `dobrom putu` prema svojim ili materijalnim ili duhovnim ciljevima. Hranit će se vašim mislima, a pogotovo vašim osjećajima i vašom energijom. Isplest će oko vas mrežu u kojoj će vas držati lažima i obmanama (poput Grime iz Gospodara Prstenova) iz koje će samo osvješteniji pojedinci uspjeti izaći. Većinom su obilježeni psihopatskim karakteristikama, pošto ih većina to upravo i je. No, ne mora biti da je tako kod svih. Tu je bitna ona razlika koja je u Kasiopejskim Transkriptima opisana kao razlika između OP i OPS (organski portal i opredjeljen prema sebi) sintagmi."



JEDAN: Uloga sonara


Gavin je prešao rukom preko crvenog koda. Vrata se bešumno otvoriše i on u potpunoj tišini zakorači u unutrašnjost prostorije. Spiralna rasvjeta istog se trena upali. Prostorija je bila prilično malena i služila je samo za odmor i spavanje. Poput svih ostalih prostorija u Stambenom NeXsusu, na svim nivoima i na svim horizontalnim mjestima diljem Granice, i ovu prostoriju krasila je jednostavnost i svrhovitost. Krevet, stol i Datoteka, koju je povremeno koristio za osjećanje glazbe, koja bi se u potpunoj tišini razlegla prostorijom, bili su jedini predmeti koje su koristili u slobodno vrijeme, dok su se nalazili u prostoriji za odmor.

Zidovi od stijenki, njemu još uvijek nepoznatog materijala još nepoznatijeg porijekla, lagano su su se uvlačili i izvlačili, tvoreći sliku koja iz sekunde promijeni oblik iz konkavnog u konveksan i poprimi opet konkavan položaj. Gavina je to "lelujanje" zida, još uvijek znalo iznenaditi i fascinirati u isto vrijeme, imajući čak i nekoliko puta terapeutski učinak, nakon što je, pogotovo prvih tjedana dolaska na Granicu, jedva dočekao dolazak u sobu da se do mile volje izjeca, vapeći za starim životom, Gornjom Fizikalnom Ravninom te životom kakvog je vodio prije Faznog i prije Konačnog Pomaka. Bio je sretan...relativno.

Bio je depresivan...Imao je tikove...Bio je neurotičan, opsjednut seksom, programiran opsesivno - kompulzivnim poremećajem, bio sklon ponekoj tučnjavi i agresivnim ispadima, bio sklon lakim i sintetskim drogama, cigareti i alkoholu...Imao djevojku, koja danas prebiva u Donjoj Astralnoj Ravnini, smještena negde uz samu žižu "kozmičke birokracije", prema kojoj više ne osjeća apsolutno ništa i za koju ga ne veže više apsolutno ništa, nakon što su nakon Faznog Pomaka karmičke spone počele pucati, da bi nakon Konačnog Pomaka potpuno popucale i udaljile ih svjetlosnim miljama daleko jedno od drugog. I literarno. I simbolički. I doslovno.

I ova Granica, ogroman međuprostor koji je obuhvaćao nekoliko dimenzija koje su se ispreplitale, ostavljajući "razboje" - nije znao kako drugačije da nazove te "stvari" - koji su kreirali i "tkali" nove dimenzije i prostore među njima, uvijek pazeći da se linija Granice ne prelazi i da granice između Gornje Fizikalne Ravnine i Donje Astralne Ravnine ostanu netaknute, ustvari nije bila ništa različitija od Gornje Fizikalne ili Donje Astralne Ravnine. Svatko je imao svoju funkciju koju je obavljao - kako gore tako i dolje...kako dolje tako i gore.

Jest da je ovdje spektar osjećaja bio obuhvatniji za sigurno 90 posto nego što je to osjećao u Gornjoj Fizikalnoj Ravnini, da je vidno polje bilo 98 posto proširenije i da je mogao gledati stvari ne samo očima, već putem svih čula u sebi. Jest da je mogao čuti 99 posto više nego u GFR i da je mogao “slušati” samim osjećajima. Jest da između misli i osjećaja gotovo da i nije bilo više nikakvih barijera, ALI, ovdje je bilo dosadnije nego "dolje". Dolje je bio "glup", "tup", "sjeban", ovakav i onakav, ali dinamika života "dolje" njemu je osobno bila intenzivnija nego ovdje, kao Graničaru između GFR i DAR.

Znao je da se nitko od ostalih nije slagao sa njime, pogotovo Ksander, koji nije plakao od tuge i dezorijentiranosti što se "uspeo" ovdje, već što to nije uradio ranije. Njegov antipatični kolega, u tandemu je sa svojom gornjom simultanošću, Sibius Anar entitetom po imenu Xeron, svakodnevno odlazio na proputovanja po svim astralnim ravninama i dimenzijama, planetama i svjetovima na koje je smio "kročiti", a da ga elektromagnetski pritisak, u gornjim dijelovima astrala, za koje još nije bio ni približno spreman, ne raznese u ergove čiste energije i vrati opet u esencijalan kontemplacijski oblik koji bi morao prijeći granicu iz Srednje Gornje, prema Donjoj Astralnoj Ravnini. I Kozmički Vjetrovi i Intenzitet Svjetlosti viših ravnina, zvan Pleroma Kapijama, bili su dostatni da ga Xeron nakon ponekad kratkog putovanja spusti u donje dijelove astrala. Koliko je čuo od Ksandera, u zadnje vrijeme niti ne izlazi iz sfera Donjega Astrala, za čije je Pokrajne izračunao, onako u grubo, da mu trebele 4 trilijarde godina, samo da ih obiđe sa Xeronom - znači u roku "odmah", od početne do finalne destinacije - a kamo li sam.

Gavin se okrene prema Datoteci i pusti laganog Brahmsa, podešavajući u sebi osjećaj na srednji senzibilitet i manji intenzitet. Istog trena, prođoše ga trnci po cijelom tijelu, spuštajući mu se do tabana, u valovima ugode, penjući mu se niz kralježnicu, jednostavno "prozujeći" kroz sakralni dio, tako da je na tren okrenuo oči prema gore od potpunog prepuštanja osjećajima koji su se stvarali Brahmsovom glazbom.

Pred očima mu se pojavi sonar. Ne onaj čvrsti, osovinski sonar na kojemu je svaki dan provodio sate i sate, već ovaj višedimenzionalni, kroz hipersvemir predočen suptilni arhetip, koji je bio njegova poveznica sa Njegovim Superiorom, koji je sonar - taj mali suptilni višedimenzionalni arhetip - svaki puta obasjavao i ispunjavao novom svetošću Svevišnjeg Izvora Apsoluta, koji je zatim Njegova Volitiva disperzirala u svaki izvor njegova energetskog toka i dalje u svaki elektron i foton koji je obavljao elementarne funcije u tijelu.

Nekako je znao da ovaj suptilni sonar preko njega upravlja onim čvrstim, osovinskim sonarom. Sjetio se da je Ksander nekoliko puta izjavio, da simbol Ujedinjenja i Sveopće Povezanosti, kojim su Sibius Anar bića održavala Uniju između fizikalnih i astralnih ravnina, otvara Kapije Hanuka, ključevima koji svaki osvještenik nosi u sebi. Sonar je bio njegov ključ, a njegov zadatak bio je prilično zamršen ; ovladati sposobnostima razumijevanja kljuća i svih mudrosti i znanja koje ključ nosi u sebi. I emotivno - kao svijetlo. I mentalno - kao simbol. I fizički - kao osovinska naprava. Iako je Gavin - opet - znao, da se svo troje isprepliće negdje duboko u njemu i postaje, na jednoj dubokoj, dubokoj razini postojanja - Jedno.


* * *


"Jebo me, nisam normalan", mislio je Leon, sjedeći i promatrajući rijeku. Osjećaj euforije potpuno je zamijenio i nadvladao osjećaj straha. Disao je na momente plitko, na momente duboko, uživajući u svakom udahu, koji kao da mu je bio uskraćen do prije nekoliko minuta. Ljudi su dobili prava na disanje, a još uvijek nisu naučili disati. To je ono najžalosnije. Kada nisi svjestan kojim potencijalima raspolažeš, ti si istovremeno i gluh i slijep i nijem. I nepokretan.

Šta mu se to dešavalo do malo prije? Je li ga netko napao sa energijom? Da li je kanalizirao veću količinu energije nego što je trebao? Nije znao.

Znao je da se nešto događa. Nešto krupno, nešto veliko i nešto nenadano. Nešto duboko u njumu, govorilo mu je da nije bio u nikakvoj stvarnoj opasnosti po život. Nekako, malo pliće od te duboke konstatacije, znao je da je "duboki glas" spoznaje potpuno u pravu. Bio je, i još je, nošen na valovima enormno jakih energija i da je nešto trebalo krenuti "po zlu", on sada ne bi bio živ, već fizički raspršen i milijarde atoma i molekula - da mu se ne nađe nikakav niti najmanji fizički trag - ili bi jednostavno mrtav ležao na podu. Tad je shvatio, svim svojim bićem, i to shvatio u potpunosti, iz svih kutova i aspekata, u potpunoj "dubini duše" i svojoj srži, da se sa energijom nije za zajebavati.



ČETIRI: Piramide


Pažljivo savijajući nit prema dolje, da se donji dio zrake što bolje utka u Ksandera, Xeron obavi zadnje pripreme za putovanje koje ih je čekalo.

"Pravac Piramide!", vikao je Ksander, očito jedva čekajući da opet krene što dalje od Platforme. Xeron je znao koliko je posao Graničara težak i monoton, ali je upravo taj posao bio jedno ogromno iskustvo koje je probuđene pripremalo na više nivoe astrala. Nitko od Graničara nije bio, kroz sve inkarnacije u fizikalnim ravninama, pošteđen stranputice i teških životnih situacija i odluka, koje su ih češće dovodile na Put Tame, nego li na Put Svjetlosti, sa kojeg su krenuli prije mnogo Krugova. Upravo zbog toga, zbog svih nedaća koje su sami bili hrabri odabrati, u dogovoru sa Kosmosom i pod budnom pažnjom Sibius Anar rase, Graničari su bili cijenjeni u svim astralnim ravninama, a njihova je slava bila opjevavana u mnogim astralnm sobama, gdje su mnogi astralni pjesnici pretakali energiju u razne ode, koje su poprimale zasebnu formu i povezivale se sa ostalim odama slične suštine.

Nitko od te astralne djece nije osjetio breme fizikalnosti, već su u vječnom zagrljaju Apsoluta, provodila svoja postojanja u sagledavanju raznih vidova fizikalnih postojanja, prativši "zgode i nezgode naših junaka" na različite načine - od holografskih zaslona stvorenih djelovanjem polja koja su se postavljala između njih i određene radnje ili nižih / nižeg entiteta, koje / koji su promatrali i analizirali, pa do samog "sudjelovanja", gdje bi na kratko dozvoljeno vrijeme "naselili" sam niži entitet, ili cijelu skupinu njih i promatrali stvari "iz prve ruke", intenzivnije osjećavši događaje nego li u prvom slučaju.

Da li se tu radilo o vrsti astralnog licemjerja, Xeron nije želio suditi. Sibius Anar bića, barem dobar dio njih, pretežno se nisu slagala sa mnogim vidovima i načinima djelovanja većine ostalih visokoh rasa, te skupina entiteta i samostalnih entiteta, obraćajući se za savjet pretežito Avi Lavovima ili samom Apsolutu, preko Devetorice Izaslanika u Vijeću Apsoluta. Avi Lavovi, naseljeni još uvijek u Praiskonskoj Šumi, bili su nosioci mudrosti i u nemalom broju slučajeva, savjetnici samog Apsoluta. Ta visoka i mudra rasa Seraphima, koja je sa Sibius Anar rasom, dijelila pretežito istu ljubav prema fizičkoj kreaciji i koja je poznavala sve najdublje tajne samog Kreatora / Jednog / Apsoluta i koja je u Šumi imala dio Izvora i preko njega uvid u Sve Što Jest, uvijek je znala ili dati savjet ili donijeti odluku koja se gotovo uvijek podudarala sa odlukama koje su Sibius Anar donijeli ili izglasali nezavisno od konzultiranja sa Aviima.

Probuđeni i Pomaknuti i sami su svojevremeno, svatko na svoj način, shvatili kako im najveći neprijatelji u fizikalnim ravninama nisu bili barbarizam te okrutni životni uslovi i nemalo puta okrutno skončavanje istih, već nelogičnost, izokrenuta percepcija te opčenito zatrovanost Uma, koje su u njih postepeno utkivale pojedine elohimske i gotovo sve demonske frakcije, koje su uspjele "izborit" svoj "status za slobodno hranjenje i dominaciju", kada je Apsolut dopustio Kaosu da povede svoje "svite" prema Donjoj Astralnoj Ravnini.

Bilo bi naivno tvrditi da su odmetnuti entiteti uspjeli prevariti sam Apsolut i upustiti se u grijeh sa Ženom. Prevariti sam Apsolut, bilo je nemoguće, pošto su i sami bili dio istoga i Koji ih je poznavao bolje i dublje nego li su se sami poznavali. Jedino tko je ispao naivan u cijeloj toj igri infiltracije u fizičko, bili su oni sami, te rasa "polubogova" Nephilima. I "Giganti" i "Titani", i "Kronosi" i "Zeusi" i "Samaeli / Gebure / Jupiteri" bili su pijuni u vječitoj igri Života i Prepreka. Naivčine su u svojoj taštini svu svoju snagu i energiju pretočili u Simbole Moći, koji su kasnije tisućljećima bili predmeti većinskih presipavanja iz ničega u ništa, većini kabalista, ezoteričara, okultista, alkemičara, hermetičara, monoteista te mnogih drugih koji su u "potragu za Istinom" krenuli "naoružani samo" egom i intelektom. Svaki iskreni pjesnik, pisac, romantik i esencijalist bili su mnogo bliže otkrivanju same Istine od većine "samozvanih znalaca i proučavatelja" iste. Nije li sam Ksander, prije Pomaka, rekao: "jebeš društvo kojemu je strukturalizam najveći domet !?"

Sve je to još u Atlantidi krenulo nizbrdo. Xeronu je ionako prošao tren od susreta sa atlantiđanskim Magovima i Mudracima. Taština je zavladala a mrak se spustio na jednu od jačih duhovnijih prijestolnica u ovom dijelu galaksije. Zato je kazna u obliku neznanja bila toliko surova. Zato ljudi još i danas plaćaju svoju cijenu. I Atlantiđani su bili naivni. Barem mali postotak koji je upravljao sudbinom cijele Zemlje. Za razliku od samoljubivih viših entiteta kojima nije dana mogućnost odabira, pošto se smatralo da su granice `dobrog` i `lošeg` usvojili samim svojim nastankom i postojanjem van vremena, Atlantiđanima je ta mogućnost data, a bili su upozoreni i na posljedice. I to na katastrofalne posljedice njihovog pokušaja da se okoriste Znanjem zbog iluzorno prividnog rasta, koji bi prije ili kasnije završio uništenjem cijele planete. Na kocku je stavljan jedan kontinent pun Znanja i ostatak svijeta bez istoga; ili sa istim u malim količinama. Xeron je smatrao da je odluka, koja se donesla, donaša i koja će se donositi - na bezbrojnim Atlantidama, ustvari bila ispravna, je ispravna i bit će ispravna.

Pred "Konačan Pomak" - kako to vole nazivati Kseron i ostali Graničari, a i veliki dio Probuđenih i Pomaknutih, naseljenih / koloniziranih u sve dijelove Donje Astralne Ravnine - došlo je do novog "fenomena", koji je po bizarnosti uspio zasjeniti i onaj u Atlantidi, a to je bio fenomen banaliziranja ama baš svega što je ljudima došlo u kontakt sa bilo kojim od osjetila. Dok su Atlantiđani bili gladni Znanja, ovi su bili gladni Neznanja, ismijavajući sa jedne strane sve što je imalo ikakve veze sa pravom, esencijalnom naravi njihove prirode, a sa druge strane izvodeći bajalice, invokacije ili jednostavno afirmirajuči vlastite želje i prohtjeve, ne imajući ni približnog pojma šta to oni u stvari rade i sa čime sve dolaze u kontakt. Dvije politike, od kojih prva "ako nešto želim, onda ću pod svaku cijenu doći do toga" i druga "ako nešto želim moram to samo žarko željeti i to će se stvorit preda mnom", koje su u naličju različite ali u suštini potpuno istovjetne, dovele su kompletan ljudski rod na toj planeti, na sam rub grotesknosti. Nitko od bića, osim pojedinih Transparentnih i Demonskih zajednica, a ponajviše od raznih CrnoZmajskih frakcija, nije ni približno očekivao ovakvu inerciju Duha U Čovjeku, nakon svih pouka koje su naučili nakon nestanka Atlantide. Ne potopa. Nego nestanka.

Fenomen banaliziranja "iskristalizirao" se najviše dolaskom upravo onih segmenata koji su trebali pomoći da se duhovnost i nauka konačno povežu u jednu zasebnu granu - dolaskom naprednije nauke i tehnologije. Kasnije se pokazalo da nauka nikada neće dostići niti jednu milijuntinu nauke starijih civilizacija, a razni su blješteći katodni ekrani postali centar moderne civilizacije. Banalizacija je još više dobila na zamahu, kada su se ionako raštrkani djelići starih Znanja, počeli još više razvodnjavati i banalizirati, pa se pola stoljeća prije samoga Pomaka pojavio trend rada sa energijama, no u "suradnji" sa raznim opojnim sredstvima demonskog karaktera. U to vrijeme, dok su se viši entiteti hvatali za glavu od zgroženosti i u nastojanju da shvate koliko glupost, dekadencija i primitivizam - kao spoj demonskog utjecaja u ljudske gluposti - mogu kod "Izabrane Djece" daleko otići, na Zemlji su entiteti, bez i malo uznemirenosti, kombinirali rad sa teškim i drevnim energijama, sa raznim drogama ili sa raznim oblicima razvratnosti i hranjenja najnižih fizikalnih nagona u Čovjeku. Ovakvo ludilo, morao je priznati, zaobišlo je i sam Babilon.

Čovječanstvo prije Konačnog Pomaka imalo je samo jednu zajedničku osobinu - dekadenciju koja je uvijek dovodila do uništenja. Umna zaostalost od koje je patila većina tadašnjeg stanovništva, otišla je toliko daleko, da je i ono malo Poslanika bilo ili nezamijećeno ili jednostavno uništeno na razne načine. Svaka individua koja je nastojala sačuvati vlastitu individualnost i koja je osjećala da svi odgovori leže u kreativnosti koja proizlazi iz volje, volje koja proizlazi iz mudrosti i mudrosti koja proizlazi iz ljubavi, bila je na razne načine izopčena iz zajednice i provodila živote u mukama i agoniji, u svijetu koji su došli mijenjati, a ne kopniti i gubiti duh u njemu. Egu je jednostavno bilo dovoljno što je plivao u moru primitivne i niske ugode. Sve ostalo je lukavo, tisućljećima, dovodio do točke usijanja, provodeći svoj mali lukavi plan i dalje misleći da je nadmudrio sam Izvor. Ništa više. Ništa manje. No, tisućljećima degenerirano čovječanstvo nije ni izdaleko moglo pojmiti ovako jednostavnu stvar.

A kako i bi?! Već u samim počecima zadnjeg zemaljskog Kruga, kada su `pale` arhanđeoske , anđeoske i demonske svite počele utjelovljivat sebe, naprije u posjetitelje iz drugih zvijezdanih sistema, a zatim i u same stanovnike planete, jednostavno žudeći za nektarom posrnule Ženske Univerzalne Energije, obeščašćujući je na svakom koraku, stvari su otišle daleko od svih zacrtanih puteva po kojima se čovječanstvo svojom voljom moglo kretati. Svojom voljom. No kada je ta volja zamijenjena tuđom voljom, koju nitko nije mogao prepoznati kao takvu, sam vrh ega, koji je obitavao na najvišem dijelu i u najdubljem dnu najcrnjeg crnila, iza same Praznine i Ništavila, krijući se od Apsoluta kao što se podao um krije od uma koji ga je prepoznao, tekao je u rijekama, morima i jezerima crnila, nadgledan budnim Okom samoga Molocha, trujući um, duh i tijelo svakog stanovnika te nesretne planete i dobrog dijela galaksije, kako u fizikalnim, tako i u astralnim ravninama.

Svaka njihova duhovna i religijska knjiga upučivala je na istu stvar. Spisatelji su manje ili više upakirano prenosili fragmente istine na papir. Pjesnici su u pjesmama podsvjesno ostavljali Ključeve, samo da što više pojedinaca shvati ili barem nazrije djelić Istine. Ništa se od toga nije dogodilo. Ljudi su i dalje plivali, ronili i utapali se u vodama crnila, trošeći i najmanji dio energije za borbu protiv onih koji su crnilo ili osjećali pa šutjeli ili ukazivali na njega. Jedan od malobrojnih koji je to vidio, rekao je da "se sve boje mogu prefarbati, osim crne" i bio je u pravu. Ono što se ne može umaskirati dovoljno dobro a da se maska kad tad ne počinje nazirati, učinit će sve, samo da masku što dulje održi nevidljivom.

Ono malo Poslanika koji su kroz fizikalno postojanje - i postojanja - na Zemlji, uspjeli ostat odvojeni od materije i koji su u fizikalno postojanje došli sa manje ili više iskristaliziranom percepcijom i Znanjem o Istini i Putu, prije ili kasnije, najviše usljed straha i nesigurnosti od ignorantne i zaostale sredine i okoline, padali su u zamku postepenog zaborava i sagledavanja stvari iz ignorantnog ljudskog aspekta koji je rastao i koji je počeo nadvladavati unutarnju povezanost sa Izvorom i Vodičima.

Tu je došlo do ozbiljnog paradoksa kojeg za malo nitko nije bio pošteđen, pa čak i nakon Faznog i nakon Konačnog Pomaka, pošto su se još uvijek osjećale posljedice programiranja i robovanja nametnutim asocijacijama, kao i posljedice života u "svijetu unutar kutije". Iskristalizirana slika manjine, počela se gubiti usljed zamućene slike većine. Xeron je znao da Ksander još i sada ima problema sa odbacivanjem sve manjih i manjih "naslaga" navedene "mutnoće", u obliku nametnute projekcije putem programa, asocijacija ili najjednostavnijih "mentalnih i duševnih afirmacija", kojima je većina, obično putem naredaba i ostalih uzurpacija mentalnog, duševnog i tjelesnog karaktera, te dugotrajnim slamanjem volje, držala tu manjinu u okovima. Suludo je bilo to, da je manjina Kaosa upravljala većinom i okretala ju protiv manjine Reda.

Kada je Svjetlost rekla: ˇ"igrat ćemo pošteno", svi smo znali kakav nas Put čeka i što je sve pred nama, u nastojanju da "fair playom" omogućimo određenom dijelu čovječanstva da se vrati na pravi Put.

"Vidi, stigli smo", ozareno je vikao Ksander dok su se približavali magličastom oblaku, obasjani zvijezdama koje su zaigrano titrale u nebesko plavo / ljubičasto / zelenom svodu Univerzuma.

"Ako ništa drugo", Xeronova misao ispuni sve pripadnike Sibius Anar vrste, koji na tren zastanu da se povežu sa Xeronom i na tren budu sa njim u podnožju Piramida sa Samom Rubu svega što postoji, postojalo je i postojat će, "Ksandera najviše tješi jedna pomisao - njegov Svemir više nije crn."



XI. SIRIANSKA OTKRIVENJA


"Stare (drevne) energije djelovale su na čovjeka u vremenima zlatnog, srebrnog i brončanog doba. U skladu sa tim energijama čovjek je živio i te iste energije ponovno se, `na velika vrata` vraćaju pred kraj, ovog, željeznog doba. Ako zamislimo zlatno doba kao kozmičko proljeće, srebrno kao ljeto, brončano kao jesen, a željezno doba kao kozmičku zimu, ovaj period u kojem se svi mi trenutno nalazimo, mogli bismo opisati kao `doba kozmičkih visibaba`, odnosno doba velikih promjena kozmičkih doba, iz kozmičke zime u kozmičko proljeće. Promjene koje sve više i više ljudi osjeća, odigravaju se na principu promjene energija i povišavanja frekvencija, kako oko nas, tako i u nama samima, tako da ne bi trebalo čuditi što se pojedincima vrtoglavo `brzo` otvaraju čakre, što u sebe primaju enormne količine energije (energija), što se počinju osjećati `bestjelesnima`, `van vremena` i `van prostora`. Te promjene kozmičkih godišnjih doba događaju se u cijelom kozmosu. Gledajući sa čisto hipotetskog metafizičkog stajališta, ne približavamo se mi astralu, nego se astral približava nama.. Energije postaju istovremeno suptilnije nego ikad, a po drugoj strani snažnije i obuhvatnije nego ikad (bar u poznatoj nam povijesti).

Jednostavno, sve se budi !

Bude se elementi - vatra, voda, zemlja, zrak...eter...Budi se sve što raste iz zemlje, od prašuma i šuma do najsitnijih trava. Upravo ono što raste iz zemlje predstavlja onaj primaran energetski balans, na temelju kojega možemo promatrati kako se balans, na malo teži, duži i bolniji način počinje razvijati i u nama samima. Sve što raste iz zemlje, više nego ikada u poznatoj nam povijesti (govorim o razdoblju Kali Yuge - željeznog doba), postaje svojevrsni prirodni transsiver, primajući i odašiljući ogromne količine kozmičke i zemaljske energije, iznova i iznova, pročiščavajući svoju vlastitu energiju. Na taj način, šume, prašume i sve što raste iz zemlje, možemo slobodno smatrati energijski najizbalansiranijim živim bićima na ovoj planeti. Tko zna...možda je i svemir jednom bio šuma?! Možda on još uvijek to i jest! Apstrakcija ili ne, van zakona materije sve je moguće, a pošto su nam još uvijek nepoznati zakoni same materije (koliko god da ih konvencionalna znanost smatrala ne samo poznatima, već i dorečenima i savršeno objašnjivima - pretežito u nedostatku boljeg objašnjenja)...ne bih dalje ulazio u ovo. Za sada.

Neki će početi intenzivno osjećati energije tek kada dođe do početka procesa balansiranja unutar vlastitog disbalansa. Tada može doći do postupnog ˇ`udaljavanja` od prevelikog utjecaja elementa / energije zemlje na donje centre (čakre). Pritom, pojedinac bi trebao osjetiti lagani odmak i distanciranost od velikih grupa, velikih druženja i okupljanja, shvaćajući da vode ka stvaranju lažnih i iluzornih dojmova i iskustava, koje osoba počinje ispreplitati sa stvarnim iskustvom. Mudar čovjek jednom je rekao: `Poklonjena sloboda nije sloboda, već se za slobodu treba izboriti`.

Sloboda nema cijenu, kao što je nema ni individualnost. Cijene plaćamo samo prilikom vlastitog neznanja, učeći na vlastitim greškama i lekcijama. Tu se djelomično krije tajna Velikog Buđenja!

Jedan od načina buđenja je buđenje simultanosti u kojoj postoji određeni `postotak` one energije koju zovemo kundalini energijom, a to znači energije koju smo, duboko u sebi i u skladu sa simultanim postojanjima, sami izabrali i energije koja nas dubinski, ponekad nježno, ponekad snažno, mijenja iz korjena i privlači novim stvarima koje su uvijek bile oko nas, a mi nismo znali (osjećali) da postoje. Govorimo, naravno, o jednosmjernoj karti za buđenje. Čovjek rođen `u Kristu` - simbolički - postaje potpuno novo biće, kojem `sve stare stvari postaju suvišne, dok sve stvari postaju nove` - Korinčani.

Sve teme koje proučavamo, stvari koje nas ispunjavaju i vlastiti principi koji dolaze iznutra, trebaju biti u skladu sa cijelim našim bićem i jednostavno, moramo sami živjeti ono što `propovijedamo`, inače je cijeli posao uzaludan. Kao što psihopatska osoba projicira misli i osjećaje i većinu vremena je duboko uvjerena da je jedino njen stav ispravan stav (dok, naravno, ne dođe do promjene kuta projekcije i osoba zauzme dijametralno suprotan stav od prethodnog, za koji će, opet, biti spremna " dati vlastiti život " i ugrožavati tuđe, na bilo koji način), tako i emotivno i mentalno slaba i duhovno neosvještena osoba živi u uvjerenju da je stav bilo koga drugoga, tko je malo `glasniji` na riječima, ubjedljiv, `karizmatičan`, `pun` samopouzdanja itd., superioran stav spram stava osobe koja je u suštini vjerojatno ispravna i pozitivna, ali koja se ponaša kao žrtva i prema unutra i prema van, i prema sebi i prema drugima.

To je pogrešan stav i to se mora mijenjati iz korjena. Spoznaje mogu ponekad biti i vrlo neugodne a same promjene iznutra vrlo, vrlo bolne i dezorijentirajuće, no bitno je da putem postepenog balansiranja naših centara, budemo itekako svjesni unutarnjeg napretka i postepenog, evolutivnog rasta. U fizičkoj stvarnosti, čovjek treba raditi svoj posao, ali posao koji će svjesno sam odabrati i, u svjesnoj suradnji sa ostalima, svojim radom doprinijet, kako svom vlastitom razvoju, tako i razvoju čovječanstva i cijelog Univerzuma. Na žalost, od takve fizičke realnosti, još smo strahovito udaljeni.

U određenoj mjeri na nas mogu utjecati impulsi nas samih iz paralelnih realnosti, tj. realnosti koje su stvorene iz određenih momenata i koje se svakog trena (putem misli i osjećaja), stvaraju nanovo i nanavo i nanovo, gdje svaki Ja iz paralelne realnosti dijeli iskustva, misli i osjećaje Zajedničkog Ja (ili Zajedničkih Ja) da bi od trena `osamostaljenja` vlastitog Ja doživljavao svoja vlastita iskustva, misli i osjećaje, a starih se `sjećao` iz perspektive novostećenih lekcija, iskustava, misli i osjećaja. Paralelna Ja djeluju na malo drugačiji način i drugačije su povezana od simultanih Ja, no, Univerzalna suština je uvijek podjednaka. Doći u doticaj sa svojim višim bićem, zapravo je mnogo lakše nego živjeti u iluziji, samo je stvar u dovoljnoj osvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osim mentalno, prije svega mora ići - iz srca. Ne zaboravimo da je materijalan svijet, samo mali koncentrični kružić oko kojega se proteže astral i ostale bezbrojne i beskonačne sfere.

U nastavku, cjelini koju sam nazvao Tiha Evolucija, pokušat ću zaokružit ono što sam započeo u prvom i drugom dijelu, a to su teme psihopatije, channelinga, Sirius A entiteta / čuvara (`Ascended Masters` u Bringers Of The Dawn knjizi, `Lord Of The Cycles` u Thotovim / Hermesovim zapisima - Emerald Tablets Of Thoth i najviše rase `vanzemaljaca` koja se spominje u Lacerta Fileu. Dovoljno je, za sada, samo citirat dio Enochove Knige iz etiopskog izvornika: `In those days shall the elect and holy race descend from the upper heavens, and their seed shall then be with the sons of men`), univerzalnih spoznaja, teorija zavjera (termin obilježavanja zavjera, ionako nije ništa drugo nego sama teorija zavjere, pošto ima ulogu da pod zavjere stavlja i činjenice, proglašavajući ih zavjerama), takozvanog `novog svjetskog poretka` (za koji je nekima jasno da ne da bi trebao početi, nego da je već naveliko počeo, samo je pitanje na koji način), te mnoge druge teme.

Kao što sam već napomenuo na kraju prvog dijela predavanja pod nazivom Vrlo Vrli Novi Svijet, sve manipulacije moramo staviti pod veliko `povećalo` i lagano, spoznajno i empatijski, strpljivo i intuicijski koračat Putem za koji osjećamo da je ispravan i da pojedinac ostaje pojedinac na svom putu prema suštinskom buđenju. Ljudi najprije moraju upoznat sebe i prestati biti alieni (vanzemaljci) sami sebi, pa se tek onda hvatati `ukoštac` sa manipulacijama i `manipulacijama`, programima i `programima`, negativnim entitetima i `negativnim entitetima`.

Mudra izreka kaže - `tko pobijedi sebe, pobijedio je cijelu vojsku`. Također, tko upozna sebe, upoznao je sve ostale. Ne zaboravimo da je ponekad (gotovo uvijek), najteže sam sebi oprostiti neke stvari. Bitno je pratiti vlastite misli i vlastite osjećaje i paziti da se sam sebe ne manipulira putem istih, kao i da drugi ne manipuliraju pojedincem putem istih. Naravno, ako pojedinac sam shvati i spozna kako da ne manipulira sam sebe putem vlastitih misli i osjećaja, teško da će dopustiti da ga manipulira okolina, pogotovo djelovi kolektivnog nesvjesnog.

U današnje vrijeme, više nego ikad, ljudi se jednostavno boje bliskosti i boje da drugi tu bliskost olako ne shvate. No, primarni uzrok ionako leži u strahu od bliskosti sa sobom. Kao što sam već napomenuo - doći u doticaj sa svojim višim bićem mnogo je lakše nego živjeti u iluziji, samo je stvar u dovoljnoj osvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osim mentalno, mora ići iz samog središta srca. I na kraju svega, ne zaboravimo, prava je istina ona koja se osjeti, a ne samo sazna od nekog drugog".

U taj tren oglasi se zvono, a Zahr užurbano krene na razgovor sa Farhidom.



TRI: Hod


Hodao je kilometrima i miljama. Nije ni sam bio u potpunosti svjestan kada je polje ostavio iza sebe i da se trenutno ubrzano kretao po malenom šumarku - gol golcat. Nekoliko metara od njega, potok koji je tekao, glasno je žuborio, ispunjavajući noćnu tišinu slojevitim zvukovima vodenog zbora. Dafular nije ni to zamijećivao. Hodao je i hodao, pravilno koračao, gledajući ovaj svijet fizičkim očima, no mentalno, svojim "trećim okom", promatrao je bijele krajolike, odbljeske te svjetlosne produžetke tla, drveća i vode. Gledao je preko granice jednog drugog svijeta, jednog svijeta koji nudi sve odgovore na sva pitanja koja je ikad imao. Koračao je i nije stajao. Gdje će završiti, nije ga bilo nimalo briga. Znao je samo jedno - nema stajanja. Ne sad.

U transu se uzvere na drvo koje mu se našlo na putu, užurbano se penjući do samoga vrha. Hoće li se ponovo spustiti ili će skočiti, nije znao. Znao je samo da - ide. Nema stajanja. Ne sad. Popne se do vrha. Ostane jedan trenutak stajati na klimavoj krošnji, koja je prijetila svaki tren popustiti i vratiti ga dolje, tamo od kuda se uzverao. Nije se obazirao na to.
Pogledao je prema obzorju. Jedan dugi pogled, upijajući, opraštajući, prije nego li je skočio na zemlju.

Skočivši, ostane trenutak mirno stajati na nogama, ne osjećajući nikakvu bil. Nikakve potencijalne prijelome.

Zatim, trenutak kasnije, padne u nesvijest.


* * *


"U današnjem divljem društvu, možda je i najbitnije gledati one ljude koji su uspjeli vrline uzdići iznad mana", reče Sana, odlažući šalicu kave na tanjurić.

"Na koji točno segment divljaštva misliš", upita Leon, "na svijet kao na hedonističku bućkurišovinu, na svijet kao globalnu izdrkotinu ili možda na svijet kao na konzumersku aktivnost - umnu pasivnost?"

"Prodavače su ionako izmislili kupci", nasmije se Sana, "tako da tome ne bi davala preveliku važnost. `Kud jedan, tud i svi`, nije se mijenjalo još od starog svijeta. Moda, ugoda, težnja prema trenutnim stvarima..."

Leon ju je gledao ravno u oči. Sinoć je konstatirao da je bila lijepa. Jutros je konstatirao da je ustvari bila - jednostavno prekrasna. Žena od glave do pete. Žena na koju mu se olako može dići ćuna, ali i na koju mu još brže može proraditi poštovanje. Žena...u koju bi se mogao zaljubiti. Ukoliko već nije. Dizanje ćune.. plus poštovanje...Nije li to u stvari ljubav? Gledao ju je i nije skidao pogleda s nje. Istovremeno, upamtio je svaku njenu riječ, svaki njeni pokret, svaki njen treptaj očima...Imala je lagani tik nosom, kao da je prehlađena, i to mu se u isti mah učinilo i šarmantnim i jebozovnim. Pobogu, ova žena je savršena samo u tome što pokazuje svoju nesavršenost. Žena. Ne djevojčica zarobljena u tijelu žene. Ne histerična adolescentica zarobljena u tijelu žene. Već žena - utjelovljena u tijelu žene.

Onako, više na pamet, odsutno, gledajući ju sa kombinacijom zadivljenosti i pomame, kaže: "Jebeš društvo kome je strukturalizam najveći domet", i istovremeno se naceri od uha do uha.

"E, sad bi ja tebe mogla pitati", smijala se, "na `koji` strukturalizam misliš? Misliš li na strukturalizam koji je u okovima hedonizma i nikako ne vidi izlaz van iz njega? Ili možda na strukturalizam koji je sam po sebi kontradiktoran? Ili možda na strukturalizam koji ukazuje na mnoge probleme modernog društva?", pogledala ga nekakvim vragolastim pogledom. Ne onim “mačkasto ženskim” kakav izvode loše kokete koje su učile pokrete od - ili preloše ili predobro - udanih majki ili iz tv sapunica, već nekom čudnom mješavinom pogleda “ja znam što radim” i pogleda “nemoj sumnjati u to”.

"Uostalom", nastavi Sana, zadržavajući isti, `onaj` pogled na njemu, "oduvijek mi se više sviđao egzistencijalizam."

Isuse, pa on nju voli.

"Drago mi je da se ne slažemo 100 posto barem u nečemu", Leon se nasmije. "Kad svi misle isto, obično nitko ne misli ništa", reče. "Tako barem narod kaže u svojoj mudrosti", nadoda.

"Zato ja volim pristupat ljudima bez zadrške", Sana mu namigne, počastivši ga svojim blistavim osmijehom, koji je otkrivao malu jamicu sa lijeve strane usana. "Što sam ja više bez zadrške, to većina diže jače štitove i ima veću zadšku", primijeti. "To je izvrstan način da vidim sa kime ću odžati bilo kakav kontakt dulji od pola sata, iako je i to previše", ponovno primijeti.

"A pjesnik je htio reći...?!", Leon se lukavo osmjehne, ko fol okrenuvši prste prema sebi.

"Pjesnikinja je htjela reći", ispravi ga, "da si ovog poslijepodneva njen", nasmije se oponašajući ustima `jebački ugriz`. "Rekao mi Simon ujutro da si zagrijan za mene i da ne želi smetati i oduzimati nam dragocijeno vrijeme", nasmijala se najvragolastije do sad. "A nije baš da ćemo biti toliko bezidejni i nemaštoviti...Jel?!"

Leonu se kurac digao...do granice neugodnosti.



TRI: Ponovno Buđenje


Kad je otvorio oči drugi puta toga dana, Dafular više nije bio na istom mjestu na kojem je zaklopio oči. Preciznije rečeno, gdje je pao u nesvijest. Okrene se oko sebe i pogledom prijeđe preko nepostojećeg horizonta mora bijeline. Nalazio se u bijelom moru, ili oceanu - nije mogao biti siguran, iako mu je unutarnji glas sugerirao da je potpuno svejedno... - čistog blještavila. Svakog trena propadao je sve dublje i dublje, u bjelinu bez vidljivog dna.

Disao je punim plučima, kao da se nalazi u podnožju planine, a ne u vodi. Nije se bojao. Više se nije ničeg bojao. Ako je mrtav - a unutrašnji glas mu je sugerirao da nije - onda je ovo najljepši osjećaj i najljepše mjesto na kojem je ikada bio. Ako nije mrtav - a unutrašnji glas mu je sugerirao da nije - onda je ovo najljepše mjesto koje je posjetio za života. Propadao je sve dublje i dublje, dok su odbljesci svjetlosti poprimali oblike raznih stvorenje kakva obitavaju u morima.

Svjetlosni oblici koji su poprimali oblike riba, hobotnica, liganja, delfina, kitova te nekih drugih stvorenja koja je vidio, ali im se nije mogao sjetiti imena, kao i stvorenja koja nije apsolutno nikada vidio u životu, od kojih je za neke sumnjao da su ikada obitavala na Zemlji - iako mu je unutarnji glas sugerirao da ovo nije Zemlja - nastajali su i u trenu nestajali oko njega.

Prvi puta, odkad se osvjestio "ovdje", dobio je želju da zaroni sam, bez da ga neke sile vuku prema dolje. Slijedeći tren to i učini. Spuštao se, otkrivajući da se mnogo brže kreće kada to radi sam. Kretao se munjevitim brzinama i imao je osjećaj prije da pada sa neke nevjerojatne visine, nego da roni prema još uvijek nevidljivom dnu mora ili oceana - za kojeg mu je unutrašnji glas sugerirao da ne postoji, te da ovo more nema vrha ni dna, početka ni kraja. Ono jednostavno - JEST. Ono postoji. Van vremena i van prostora, neomeđeno bilo kakvim granicama istih. More Vječnosti. Ocean Infinitivnosti. Voda Beskraja.

Dafular zaroni još dublje. Niti svjetlosti ispreplitale su se pred njim, zaigrane i lepršave, sastavljajući se i opet spajajući u nebrojeno mnogo sićušnih djelića, od kojih je - glas mu je sugerirao - svaki djelić bio jedan svijet, a svaki trag svjetlosti vjerojatno galaksija u tom svemiru bjeline i čistoće. Pored njega pojavi se nešto što je poprimilo oblik balona i nastavilo se širiti oko njega. Ni sam nije bio svjestan kada se iznenada sam zatekao "unutar" balona, što je fizički bilo nemoguće, obzirom da ga vanjske stijenke nisu ni dotakle, niti su prošle pored njega. Unutarnji glas govorio mu je da to nema apsolutno nikakve veze sa fizikom.

Iznenada, pred očima jasno vidi visoki, nebrojeno mnogo metara visoki metalni stožac, čiji vrh završava negdje duboko u plavetnilu oceana ispod njegovih nogu, dok se samo dno stožca nalazi nekoliko desetina metara udaljeno od njega i možda petnaestak, dvadesetak metara ispod razine njegovih stopala. Nije stigao niti pomislit da li će se spustit na platformu ili neće, kada su mu - kao u nekom isprekidanom filmskom kadru - stopala najednom dodirnula platformu.

Nije imao vremena ni pomislit gdje je nestalo nekoliko sekundi na putu između njega i platforme - kako je u trenu nazvao nevjerojatno visok, izdužen oblik koji se uzdizao nevjerojatno visoko iz mora, a njegov glas nije ništa odgovorio na to - a već je stajao na samom rubu platforme. Stojeći na ivici ponora, zaključio je da je visina same platforme iznad razine oceana, najmanje petsto a najviše tisuću i dvjesto metara. Glas u glavi kaže sedamsto - a Dafular nije imao nikakvog razloga da se ne složi sa njime.

Platforma nije bila konstruirana od niti jednog njemu poznatog materijala, već slitine materijala koji bi u njegovo doba bio najbliži aluminiju, sa nekoliko desetaka puta većom čvrstoćom i nekoliko desetaka tisuća puta većim posmičnim naprezanjem. Opet, nije imao razloga zašto da ne vjeruje unutarnjem glasu. Prošetao je po platformi gore - dolje i taman kad je počeo malo bolje proučavati svijet - more - pod sobom, već se slijedećeg trena zatekao kako pada, prateći liniju platforme, prema morskoj površini. Da li je pao ili je skočio, nije mogao ustvrdit, pošto se opet dogodio onaj "rez u sceni".

Zaustavio se nekoliko centimetara od površine mora. Sunce je obasjavalo površinu kristalnog plavetnila vode, čiji su se valovi veselo ljuljuškali u polaganom ritmu sunčevih odsjaja na površini, tvoreći niz sjajnih minijaturnih blještavih stakalca. Morska sol izvirala je u laganim brežuljcima i vraćala se opet u modri beskraj. Podigao je pogled prema suncu. Sunce je bilo isto kao ono kojeg je promatrao nekoliko dana prije nego što su počeli oblačni dani. Možda nijansu sjajnije. Zrak je bio možda malo gušći a sama voda malo rijeđa, pošto je vidio nekoliko desetina metara duboko kroz vodu. Zaključio je da se vjerojatno nalazi na Zemlji, samo...Ili u nekom drugom vremenu. Ili u budućnosti.

Glas u glavi kaže da se nalazi - u prošlosti. U drevnoj prošlosti nekoliko desetaka tisuća godina unatrag. U zlatnom dobu Atlantide. Znao je - vjerujući istom glasu - da se nalazi na najjužnijem dijelu kontinenta.

Sada se stopalima potpuno spustio na površinu mora. Promatrao je vodu nekoliko trenutaka. Zatim raširi ruke i zabaci glavu unatrag. Zažmiri i dopusti suncu da ga potpuno ispuni svojom toplinom.

Kada je otvorio oči, nalazio se u istom položaju, ali moru nije bilo niti traga. Sunce ga je i dalje obasjavalo, ali kao da je bilo malo veće i još toplije. Nalazio se u vrtu prepunom zelenila i raznobojnih biljaka. Malen drveni most polukružno se uzdizao iznad bistrog tamno plavog potoka koji je ubrzano tekao malo dalje od njega. Potok je bio širok jedva metar i dubok možda dvadeset centimetara. Travnate obale ispunjene biljem svih boja i vrsta izmamile su mu uzdah na usta. Okrenuo se oko sebe. Gdje god je pogledao i dokle god mu je pogled sezao, vidio je isto: prekrasan prizor iz bajke, poput onih čije je prizore kao malen viđao po slikovnicama te u crtanim i igranim bajkama.

Edenski vrt - sugerirao mu je glas u glavi. Isti kontinent, samo nekoliko milijuna godina ranije. Opet, nije imao razloga da ne vjeruje glasu. Sjeo je na malenu livadu, prešao dlanovima preko meke trave i upitao glas da li smije ostati u ovoj bajci – zauvijek.

Glas u glavi odgovori mu, da je ovo mjesto daleko od bajke, te da pričeka nekoliko trenutaka. Dafular ostade sjediti i promatrati okoliš. Ništa, morao je priznati sebi, ali ništa ga nije moglo pripremiti na ljepotu ovih prizora. Osjećao se, kao da je došao kući. Napokon. Nakon dugo lutanja. I dugo traženja.

Najednom, nebo obasja ljubičasto plavkasti sjaj. Dafular podigne glavu i uhvati pogledom odsjaj nekolicine bljestavih ribolikih silueta kako se iz središta sjaja polagano spuštaju. Poželi ustati, ali glas mu kaže neka ostane sjediti. Dafular na svoje iznenađenje, možda najveće do sada, primijeti da, simultano njegovom glasu u glavi, jedna od sjajnih ribolikih silueta počne da sjaji u raznim nijansama svijetlih boja, od kojih je svaka bila različitog intenziteta.

Začuje u glavi nešto nalik na smijeh. "Jesi li mislio da pričaš sam sa sobom ?", upitao je unutrašnji glas / sjajna ribolika silueta, u veselom tonu. Prije nego li mu je išta palo na pamet da odgovori, silueta je ispružila nešto nalik ruci, koja kao da je bila obavijena perajom. Silueta napravi pokret rukom i ispred Dafulara se pojavi maleni sjajan piktogram koji istovremeno počinje ekspandirati i širiti se u svim smjerovima, poprimajući oblik oveće trodimenzionalne kružnice. Kako je donji rub kruga dotakao tlo, Edenskog Vrta je nestalo i on se nađe u samom nebeskom svodu, bez ikakvog tla na vidiku ispod sebe. Lebdio je ispred predmeta koji mu se polagano počeo približavati.

"Gavine", kaže unutarnji glas, "ovo je Sonar."







TIHA (r)EVOLUCIJA




"Draga moja gospodo i nimalo histerične dame! Sa ponosom Vam predstavljamo...", glas je postajao sve metaliziraniji, dok se karusel u daljini počeo sve jače i jače okretati.

"...intervju sa poznatim mađarskim metafizičarem, doktorom Ustzchvanom Petzchukom iz malog mjesta Muzhschkurturburkuzsch, poznatog po blizini sa rumunjskom granicom i brojnim metafizičarima."

Zbunjeno je promatrao cirkus dok se uzdizao iznad njega i počeo lebdjeti sve više i više, prema zvijezdama. Male bijele točkice po nebu postajale su sve bjelije ali istovremeno nekako zamućenije u svojoj masivnosti. Kao da mu je netko zamutio vizir na dalekozoru, istovremeno zumirajući sliku od najslabijeg prema najjačem.

Metaliziran Glas: Doktore, dobar Vam dan! Upravo se vraćam sa intervjua sa doktorom Ushzchgurom Zorhchgyjem.

Doktor: Dobar dan, kao i svaki dan.

MG: Recite mi doktore, kako to, ali kako to da vas svi ovih dana smatraju čovjekom koji je riješio sve metafizičke tajne i tajne o samom čovjeku?

D: Pazte ovako...vrlo, ali...vrlo lagano sam spoznao sve tajne univerzuma.

MG: Može konkretnije?

D: Naravno. Pazte. Ja sam otkrio da živimo u matriksu i da nama vladaju reptili.

MG: Toooooooooooo doktore. Sada napokon govorimo istim jezikom. Može li nas bezuvjetna ljubav spasiti od reptila, kako Icke tvrdi?

D: Mladiću, nemojte biti smiješni hahaha. Ljubav je samo proizvod new age kulture.

MG: Hm, može biti doktore, može biti. Može li nas znanje spasiti od reptila?

D: Da, ali pazite, mladiću, da se ne radi o pogrešnom znanju.

MG: Pogrešnom?

D: Da, naravno. Štiti nas samo pravo znanje.

MG: Šta je krivo znanje?

D: Kointelpro.

Karusel se sve jače i jače okretao. Metalna konstrukcija škripala je dok se pokretala. Uskoro je škripa postala nepodnošljiva kako se karusel počeo još brže okretati. Iako je plovio negdje između dva sazviježđa, istovremeno kao da je bio svjestan svega što se događa u cirkusu negdje daleko ispod njega.

MG: Koktel ..pro...interna..kro...pro...Ma nema veze. Što je to?

D: Jedan vrlo moćan aparat koji vam servira uz informacije i dezinformacije. Aparat je u službi rebdiva i domaćih izdajnika.

MG: Znači, doktore. Ukoliko sam dobro shvatio...Ako volim...onda sam manipuliran new ageom a ako mislim da se nešto razlikuje od vašeg mišljenja onda padam pod utjecaj koint...krnt...koktel...prox...ma nema veze...?

D: Mladiću, vi ste vrlo neozbiljni za svoje godine! Rekao sam: "ako je krivo znanje u pitanju, onda je kointelpro"!!!!!

Sazviježđa u nestala, u trenu zamijenjena dugačkim kanalom, kojim je tekla rijeka malo gušća od samog zraka. Kretao se kroz rijeku plivajući i lebdeći istovremeno, promatrajući sa lijeve strane kanala dugačak hotel sa ogromnom terasom, ispunjenom ljudima koji su gledali prema njemu, no vrlo nezainteresiranih pogleda, kao da svaki dan promatraju nekog tuđinca kako se kreće po kanalu. Voda u kanalu bila je duboka oko metar, metar i pol. Primijetio je, da se u ovom beskrajno dugačkom kanalu, ne mora uopće truditi da održava smjer. Krećući se kao po nekoj nevidljivoj liniji, gledao je lica ljudi na terasi i u njihove oči, nezainteresirane, odsutne, nalik na oči Eloya, dok u romanu H.G.Wellsa promatraju svoju družicu kako se utapa. Upita se da li je ovo nekakva nacija zombija.

MG: Ahaaaaaaaaaaaaa!!! Znači vako. Vi nemate pravo znanje ali ono koje imate smatrate da nije kointelpro?

D: Ja to nisam rekao!

MG: Nego?

U pozadini, kao da se istovremeno začulo odasvud, zasvirali su prvi taktvi Pink Floydove "Welcome To Machine". Promatrao je lica i te beživotne oči na njima. Karusel se okretao u istom brzom zaglušujućem monotonom ritmu, koji trenutno jedva da je i čuo. Zvukovi kao da su se simultano stišavali i pojačavali, ovisno o njegovoj pažnji i usmjerenoj pozornosti prema određenoj stvari iz svih kuteva njegovog vidnog polja. Zamijetio je da promatra nekoliko svjetova istovremeno.

D: Znanje treba tražiti svaki sam na raznim mjestima.

MG: Koja nisu kointelpro.

D: Upravo tako.

MG: Kako da znam koja jesu a koja nisu?

D: Intuicija.

MG: Govori li ona svima isto?

D: Ne.

Metalizirani glas postao je tih poput šapta, da bi se slijedećeg trena razvezao u nevjerojatno snažnu buku. Niske frekvencije rezale su zrak, stvarajući kaos u akustičnom polju svugdje oko njega. Vibracije, nalik onima koje proizvodi sirena za zračnu uzbunu, ispreplitale su se sa vibracijama karusela i višim frekvencijama psihodelično ambijentalnih tonova.

"You bought a guitar to punish your ma,
And you didnt like school, and you know youre nobodys fool,
So welcome to the machine".

Zvukovi su odzvanjali cijelom dužinom kanala, odbijajući se od stijenki i vraćajući se prema njemu, dižući se daleko u vis, polagano ali intenzivno prodirući u kaos niskofrekventnih vibracija.

MG: Kao da onda znam šta je točno a šta nije?

D: Ima na raznim mjestima materijala koji su provjereni.

MG: Od koga?

D: Od ljudi koji imaju znanje?

MG: Znam nekog osobno?

D: Ne.

Kakofonija je za trenutak ustuknula pred eufonijom Moogovog Saw Wave sinusoidalnog zvuka, pomiješanog sa suzvučjem bazičnog leada, provućenog kroz 24 decibelni filter sa srednjom rezonancijom i phaserskog pada koji je oblikovao panoramu na snažnim temeljima akustične gitare dvanaestice. Solo dionica na sintesajzeru razlijegala se sve šire i sve više, da bi najednom dobio dojam kao da sve dolazi "odozgora" i kao da se zvučnici nalaze u samoj atmosferi.

MG: Pffff. Ovo postaje sve zamršenije i zamršenije. Da li je možda reptilima dat preveliki značaj da nas se udalji od samih sebe i onoga što prezentiramo u Univerzumu?

D: Gluposti. Reptilima je još dat i premali značaj.

MG: Pa drugi doktor kaže to isto.

D: Drugi doktor je kointelpro.

MG: Možda ste oboje kointelpro?!

D: Gluposti.

Izgubljen u suzvučju Pink Floydovog savršenstva, nije ni primijetio kako mu se vid zumirao i kako se našao samo nekoliko metara udaljen - samo putem vidnog polja - od čovjeka koji je nagnut preko ograde terase promatrao čas njega, čas u daljinu daleko iza njega. Pogledao je čovjeka u oči. U njima nije bilo ničeg. Prazne, tupe, beživotne.

MG: Što da recimo, kontaktiram vanzemaljce?

D: Kointelpro.

MG: Pa to mi je rekao i drugi doktor!

D: On je kointelpro isto.

Metaliziran glas opet se pojačavao, dok je karusel sve jače i jače, počeo opet ispunjavati zrak neugodnom kakofonijom. Bio je svjestan svih zvukova koje je čuo odjedanput i svih stvari koje je mogao vidjeti istovremeno, samo ukoliko bi obratio pažnju na njih. Trenutno mu je pozornost bila usmjerena prema čovjeku na rubu terase. I prema ogromnom NLO-u koji se odjednom stvorio iznad hotela.

MG: On kaže da njegov izvor kaže da je on kontaktirao vanzemaljce i da je točan.

D: On je kointelpro kao i njegov izvor.

MG: Da li je vaš izvor točan?

D: Više manje.

MG: Ali i oni su kontaktirali vanzemaljce!

D: Ali nisu kointelpro!

NLO se zadržao nekoliko trenutaka na istom mjestu. Dok se pjesma Floyda gubila u daljini, karusel utišavao svoju iritantnu buku, a metalizirani glas i glas njegovog sugovornika postao još tišim - da ga je mogao razabirat jedino mislima - NLO se počeo prepolavljat i padat prema terasi ispunjenoj ljudima.

MG: Kako to???

D : Intuicija.

MG: Pa to je rekao i...Ah, pustimo to. Nego, to mi nalikuje kao kada je u Srednjem vijeku svećenik vidio nešto više. On je bio proglašen svecem. Običan čovjek heretikom.

D: Tako nekako.

Promatrao je u šoku šta se događa. Htio je vikat. Htio je vrištat, neka se maknu. Neka se svi pod hitno sklone. Neka se razbježe. Neka poskaču u kanal ako treba. Tad shvati da se kanal zapravo nalazi nekoliko stotina metara udaljen od hotela te da njega prikovanog uza sve te ljude, drži samo njegov zumirani pogled.

MG: Još uvijek nikako da dobijem odgovor, što odvaja pravo znanje od kointelpro informacija?

D: Pa sad sam vam rekao, to je intuicija.

MG: Znači, ako ja kažem da, recimo, Kastaneda opisujući Letače, može opisivati nešto drugo nego, što recimo, vama ili meni može pasti na pamet putem asocijacije?

D: Vama može na pamet pasti nešto drugo. Meni malo teže.

Uz buku, NLO padne, istog trena poklopivši sve ljude na terasi. Gledao je nemoćno u beživotne oči čovjeka koji je do maločas bio nagnut preko ograde, čije tijelo se u trenutku prepolovilo i čiji je gornji dio trupa ostao beživotno miran, kao zalijepljen za ogradu, dok su ga oči i dalje promatrale. Nezainteresirano i, ovoga puta, opravdano beživotno.

MG: Hmm, nije li to ipak, malo...pompozno?

D: Nije. To je realno, odraslo i razborito.

MG: A meni se ipak nekako čini da vi osobno malo teže prihvaćate mišljenje nekog drugog ...

D: Ovisi ČIJE je to misljenje.

MG : Aha, vi smatrate da je kredibilno mišljenje ljudi koji znaju znanje, sa velikim Z, kako bi rekao jedan moj kolega?

D: Da.

U šoku, kroz glavu mu prozuje imena svih svetaca, dok je kanala, hotela i terase sa truplom potpuno nestalo. Pitao se, zašto metalizirani glas razgovara sa čovjekom kojeg je upoznao virtualnim putem i sa kojim je u nekoliko navrata ušao u blage verbalne sukobe, smatrajući ga, poput osobe koju je metalizirani glas također spominjao - kao drugog "doktora" - za "virtualnog gurua", koji je uz fenomenalo obrađene i precizne informacije - bar prema vlastitom mišjenju - nudio banalizirane budalaštine -opet prema vlastitom mišljenju - vrijedne najzabačenijih kutaka žute štampe, kao i floskule na oksimoronskoj granici između eklektike, demagogije i dogme.

MG: Evo, ja naprimjer smatram da i ja nešto malo znam...

D: To nije točno.

MG Pa kako to znate?

D: Intuicija.

MG: Ali isto mi je rekao i drugi doktor...

D: Moram li jezik izlizat ponavljajući za koga drugi doktor radi?!?

Što god da ovaj metalizirani glas radi, očito da informacije izvlači duboko iz njegove vlastite podsvijesti. Zvuk karusela opet se pojača.

MG: Hmm, dajete li recimo, za pravo mom mišljenju da se Castanedu može interpretirati na 1000 načina?

D: Na 999 krivih i jedan ispravan.

MG: Koji je...vaš?

D: A nego čiji?!?

Našao se u praznini crnila, kojeg je obasjavala tanka zraka svjetla. Zum - pogled i slijedećeg trena opet se našao obasjan sjajem tisuća zamućenih zvijezda. Ne stigavši se potpuno pribrati od ove nagle promjene, zvijezde poprime oblike desetaka konja koji vuku dvokolice, nalik na one u Ben Huru. Konji projuriše pored njega, dok je jedan malo zaostao, propevši se i njišteći, grabeći prednjim nogama po osvijetljenom crnilu. Vizije istog trena nestade.

MG: Može mali argument, samo jednom, pliz?

D: Znanje štiti, neznanje šteti.

MG: Pffff, opet na početku. Čije znanje?

D: Onih koji znaju.

MG: Šta biste rekli na činjenicu da od najobičnijeg fudbalera dobijam konkretnije odgovore nego od vas?!

Tada shvati. Metalizirani glas je on sam. Onaj dio podsvijesti koji mu očito nije dao mira.

D: Fudbaler nema znanje.

MG: A možda je i on koi..kjn..čekaj...kointelpro!!!?

D: Počinjete konačno shvaćati.

MG: Da gubim razum i smisao za logiku?

D: Da se pravim pogledom na stvari dolazi do znanja.

Svemir. Tama. Zvijezde. Asteroid pod patikama. Plavi planet ispred / iznad njega sa desne strane i narančasto crveni planet sa prstenom nalik na Saturnov, pored plave planete. Gleda, kao da zna u što gleda. Sve mu je jasno. Kao da taj tren zna odgovor na sva pitanja, krajičkom oka pogledavajući visoko biće pored sebe. Upita: "Znači, to je dakle to"?! Biće odgovara: "Da". Osjeća nevjerojatan trenutak prisnosti između sebe i tog bića, dok gleda čas plavu, čas narančasto crvenu planetu sa prstenom. Iako ne gleda u biće, zna da biće radi isto što i on. Ne mora ni pogledati biće da zna, da je to biće upravo on sam u nekom drugom, dalekom i bliskom; istovremeno, višem obliku postojanja.

MG: A koji je pravi pogled?

D: Moj. I nekolicine ljudi koji su u kontaktu sa mnom.

MG: Aha...Dijalektika, znači?

D: Da, moja vlastita. Njihove su njene posljedice i njena refleksija.

MG: Auuu, doktore... Pa vi imate sljedbenike, znači?!

D: Ljude koji imaju znanje.

Kaos. Šeće ulicama nekog evropskog grada. Vrijeme radnje… kao sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća. Šeće; bolje rečeno, ubrzano hoda ulicom prema zapadnom željezničkom kolodvoru. Ni sam ne zna od kuda to zna. Trenutno ga niti ne interesira. Shvati da bježi pred gomilom razjarene mase ljudi nalik na zombije, koji ubijaju sve pred sobom, predvođeni preko dva metra visokom ćelavom figurom, koja sa ogromnom drvenom toljagom, nalik na nekakvu naboranu i grbama ispunjemu bejzbolsku palicu, lomi lubanje prolaznicima, koji u strahu, unezvijereno bježe da spase goli život. "Dođi", kaže mu neka žena koja se stvori ispred njega; žena u srednjim godinama, crne kudrave kose i židovskih crta lica. "Dođi", uhvati ga za ruku i povede u tramvaj koji su vukli konji. Vrata tramvaja se zatvore i on stane u čudu gledati ženu koja je potpuno nezainteresirano stala promatrati događaje van tramvaja.

MG: I čita se Castaneda, Gurdjieff...?

D: ZNAJU se Castaneda, Gurdjieff.

MG: Znači, ono što Gurdjieff naziva: "spremnost na ispiranje mozga" u slučaju vas i vaše grupe je u potpunosti isključeno?

D: Upravo tako. To ide samo one koji nisu dio grupe ili koji kritiziraju grupu.

MG: Aha, znači, ko je protiv vas, taj je odma kointelpro, ispran, glup, nerazborit...?

D: Mnogo složenije.

MG: Može mali elaboratluk?

D: Znanje, iskustvo, intuicija.

Ona dvo i nešto metarna nabildana čelava gromada, nalik na glavnog antagonista iz prvog dijela Highlandera, stane pored tramvaja i gleda u svim smjerovima. Iako mu je pogled nezainteresiran i indirektan, on zna da traži njega. No, istovremeno zna i da ta ćelava mrcina nije svjesna kako on izgleda. "Vidio me, ali me nije osjetio", pomisli. Žena je i dalje potpuno nezainteresirano gledala kroz prozor. Konjski tramvaj polagano je prolazio ulicama istopljenog asfalta sa lijeve i desne strane tračnica; asfalta uzdignutog na pojedinim mjestima, gdje su se gomile istopljenih leševa i ljudskih djelova tijela, jednostavno stopile sa njime. Žena ga je pogledala i dalje šuteći, dok je on osjećao kao da se nalazi zapravo u slikama koje vise u njegovoj vlastitoj sobi, pored kreveta, dobijajući laganu vrtoglavicu zbog same spoznaje da gleda oči u oči jednu od svojih prijašnjih inkarnacija - židovsku učiteljicu i amatersku pijanisticu i violinisticu - koju su Nijemci, zajedno sa njezino troje djece, streljali u šumama pored Budimpešte. Znao je, također, da ovaj gradi nije Budimpešta, već Zagreb - manja metropola malo južnije od same Budimpešte, grad "razapet" u nekakvom prostorno vremenskom kontinuumu, ispunjen događajima na granici bizarnosti, grotesknosti, nakaradnosti, opskurnosti i kaotičnosti; kao udruženih u spoju futurističkih kadrova iz Serlingovih "Zona Sumraka", Bergmanovih kadrova u kojima najsunčaniji dan prikazuje - na najmorbidniji način, Gigerovih slika, te na kraju, motiva sa covera nekih albuma teško metalne grupe Morbid Angel.

MG: Recimo, ako ja kažem da ste, recimo, iracionalni pragmatik koji na temelju svog statusa, datog od mene, oximoronskim načelima proizvodi male krugove, pravi male revolucije, propušta bit i vraća se iznova i iznova na početak?!

D: Rekao bi da ste programirani.

MG: I da nemam znanje..

D: To se podrazumijeva.

Našao se na planeti okovanoj ledom. Ogromni glečeri nadvisivali su se stotinama metara iznad njega, čineći ogromnu tvorevinu polukupolastog oblika.

MG: Da recimo kažem da se divite ljudima i promičete ljude koji su promicali stvari koje vi smatrate iluzornima, bi li se to odrazilo na vašu svijest da mi date konkretan odgovor?!

D: Bojim se da vas ne pratim...

MG: Pa...da recimo kažem da na temelju proizvoljnih interpretacija činjenice miješate sa vlastitom fikcijom i na temelju pravila: "reći ću ti pička prije nego ti kažeš to meni", vodite pravi mali unutarnji rat koji se iznutra reflektira prema van - direktno prema neistomišljenicima. Jel pozadina toga strah ili?

D: Pa vi ste...pa vi ste.....vi ste neki...psihopat. Evo vam ovaj link i proučite ga pažljivo: www.disleksija.organskiportali.com.

Narančasta i plava planeta vidjele su se na desnoj strani neba, kristalno čisto. Narančasta planeta nije imala prsten i nije nikako mogao biti siguran radi li se o istim planetama. No, nekako je znao da nije slučajnost posjetiti dva mjesta sa kojih se vide gotovo identične planete. Gdje je nestao prsten narančaste planete i da li se možda ne vidi sa svijeta na kojem se nalazi, nije mogao biti siguran.

MG: Čitao sam to ali nisam sebe našao u tome.

D: Zato što sami sebi najteže priznajete stvari. Tako to ide u životu.

MG: Ahaaa. Znači, ja kažem nešto što vam ne odgovara i vi kažete da sam psihopata, vaši sljedbenici to prihvate i svaka moja daljnja izjava me više gura u more psihopatije. Interesantno...

D: Promatranje.

MG: Gurdjieff je takav fenomen vrlo lijepo opisao.

Hodao je po ledu promatrajući ogroman uzdignuti svod od leda i snijega, stotinama metara iznad njega, koji je sa njegove lijeve strane izbijao iz zemlje. Svod se nakrivljavao visoko nad njim pod kutem od oko sto stupnjeva, koliko je golim okom, onako ovlaš, mogao odrediti. Nekoliko metara od njega, sa desne strane, tekao je prekrasan kristalno čist potok, probijajući se žustro kroz utabani put od snijega i leda. Pogledao je pred sebe. Put pred njim činio se beskonačno dugim.

D: Ne dirajte ono što ne shvaćate.

MG: Gurdjieffa?

D: Gurdjieffa.

MG: Znači, to što vi radite nema veze sa mister Smithom i mister Braunom koji se oko nečeg slože a ostali ih slijede bez razmišljanja?

D: Ne vidim tu poveznicu. Bitno je promatrat drugoga kako sam oko sebe plete mrežu.

MG: Aha. Sad shvaćam. Znači...Netko kaže nešto što vam ne odgovara, vi kažete da je on, recimo, programiran ili psihopata i upozorite ostale da ćete vi sad tu osobu malo bockat u prenesenom i upakiranom značenju. Ukoliko će ta osoba šutit, znači da je, po vama, pritajeni psihopata. Ukoliko će se pobunit, usprotivit i odgovorit, znači da je i više nego očit psihopata, manipulator i programiran?!?

Najednom, nađe se u jednoj poznatoj ulici svoga grada. Šeće iz pekare prema Domu umirovljenika. Netko je sa njim ali trenutno nije usredotočen na tu osobu. Gleda u nebo. Sitna zvijezda počinje pulsirati, šireći se po cijelom nebu i približavajući se nevjerojatnom brzinom. Ogroman svjetlosni bljesak natjera ga da zatvori oči, iako negdje duboko u sebi zna da je mogao slobodno gledati ovu prekrasnu ekspanziju bjeline i sjaja.

D: Najbolje da pročitate ovo: www.disleksija.predatorovum.com

MG: Pročitao sam i to i nakon nekoliko odlomaka činjenica skreće u eklektiku.

D: Gluposti.

MG: Primjećujem da između vas i drugog doktora postoji više sličnosti nego razlika...

D: Ne samo da ste psihopat i predator, nego ste i slijep.

MG: Znači, drugi doktor, kao ni vi, ne stvara dogmu i ne interpretira stvari u skladu sa svojom projekcijom?

Metalizirani glas opet se počeo pojačavati, dok je konstrukcija karusela škripala kao da će se svakog trena ili zaustaviti ili urušiti sama u sebe.

D: Drugi doktor da. Ja ne.

MG: Znači, kada vam magistar Arkadije napiše da stvarate dogmu u vezi teze "onih koji nemaju dušu"...?

D: I on je manipuliran u zadnje vrijeme...

"Zašto ovaj guru?", pitao se. "Da li više zbog ukazivanja na razliku između mističnog i banalnog ili zbog samouplitanja u mrežu pseudo mistike i banalnosti?", ponovno se zapitao dok je metalni glas počeo nadglasavati sve zvukove iz okoline, tvoreći - vjerojatno -privid da njegova čula postaju trodimenzionalna. Ovaj guru, jedan od onih koji će sve citate i parafraze koristiti kao imperative svojih stavova i pogleda na sve oko sebe, možda je bio još i najbezazleniji u moru onih koji su došli prije njega, koji su došli paralelno sa njime i koji će doći poslije njega. "Da je radio u modnom časopisu, Gurdjieff i Castaneda postali bi mu glavni manekeni. Žalosno, ali istinito", pomisli.

MG: Ali vaši sljedbenici ne misle tako. Čak uzimaju sve izjave magistra i magistrice kao aksiom. Čak i ljude sa disleksije.com otpravljaju istim riječima odbrodošlice (suprotno od dobrodošlice)...?!

D: Mislim da gubim vrijeme sa va...

MG: Samo trenutak, za još jedno pitanje. Vi imate sljedbenike koji vas slijede i projiciraju vašu hm...percepciju i imaju, znanje sa velikim Z, ali to rade i sljedbenici drugog doktora. Ne radi li se tu o preseravanju i sindromu ovce, koja, da ne bude "ovca u nirvani" traži drugu, projiciranu adekvatnu nirvanu za sebe?

D: Mislim da moram ići...

MG: Radit Castanedine tehnike?

D: Zašto ne?

Zašto ovaj "implikator istine" a ne onaj drugi? Možda zbog toga što je u vezi drugog bio siguran tko je, što je i za koga radi ? Možda zbog toga što je ovaj ekspert u ukazivanju kako da čovjek brzo otvori oči a zatim ga uvjerava da ih brzo opet zatvori, jer da proces otvaranja nije tekao prema nekom iluzorno / utopijsko / utabanom planu?

MG: A ...balončić, reikić ili meditacijicu koju, ha? Priznajte, močorčino...lavčino...groooarrrrr (namigujem prema doktoru sa podignutim palcem u zrak)?!????

D: To je kointelpro i hrana za ovce, za razliku od Castanede i još ponekih ezoterijskih vježbi.

MG: Koje nisu iz tajnih redova?

D: Gluposti.

MG : Nije li ezoterija malo šire područje od vaše interpretacije. To je kao da kažete glazba, i zatim vaš ukus...A te tehnike...Kako da otkrijem koje su...Ajoj, da, znanje, razboritost i intuicija.

Nije mogao biti siguran. Znao je samo da neki toliko ustraju u određenim učenjima u svim njihovim segmentima, kao da pokušavaju u njih uvjeriti više sebe nego li druge. Znao je i da plitki ljudi uvijek uspoređuju druge sa sobom, neuki ljudi uspoređuju sebe sa drugima, dok mudri shvaćaju da usporedbe ne postoje. Očito je u ovom slučaju, kao i u masi drugih slučajeva, došlo do ispreplitanja ovih triju aspekata. U dobu kada plitki postaju mudri, mudri neuki a neuki plitki i "sveznajući" i gdje su se osnovne ljudske vrijednosti izgubile pred "pravom na raspolaganje istinom", očito ili ništa više nije bilo bitno i vrijedno ili je sve postalo prebitno i prevrijedno. Netko je opet rekao da vrag leži u detaljima. Pitanje je, koji vrag i u kojim detaljima?! Netko drugi je opet rekao da vražiji ljudi uvijek hodaju oko onih koji imaju što da kažu, te dime, deru se i klate, sve dok se ono malo istine ne razvodni i istina ne izgubi svaki smisao i esenciju.

D: Ali ne bilo čija.

MG: Ni slučajno vaša...Što danas želim od Gurdjieffa? Da razmislim... Želim li ga uz novu lanenu košulju koju mi je jučer poklonila žena ili nove samt hlače? Želim li ga pohanog, pirjanog, tvrđe ili mekše pečenog Želim li ga u ljetnom, zimskom, jesenjem ili proljetnom izdanju? Želim li ga na kapaljku, malo pomalo ili ga želim za sva vremena? Želim li učiti od njega ili njime učiti druge? Želim li mu pristupit kao čitač ribičkog, sportskog, ljubavnog, sudbinskog, političkog ili znanstveno fantastičnog magazina? Postoji velika razlika u pristupu. Nije isto čitamo li o Gurdjieffu koji je upecao pastrvu, Gurdjieffu koji obara rekord 100 metara sa preponama, Gurdjieffu viđenog sa tajanstvenom damom na egzotičnom otočju, Gurdjieffu koji traži izgubljene prijatelje po svijetu, Gurdjieffu koji je rekao odlučno "NE" valorizaciji bespravno sagrađenih objekata ili Gurdjieffu koji se golim rukama bori protiv svemirskih reptila i svemirskih insekata, izbacujući žute i zelene munje iz očiju, dok mu iz ruku izlaze metalni nastavci dostojni "Čoveka - Oružja" iz serijala o He- Manu? Želimo li o Gurdjieffu voditi kurtoazijske ili možda kuloarske razgovore ili više preferiramo "grublji" aspekt ubjeđivanja drugih na koji način voditi razgovor o njemu? Je li nam bitnija filologija ili volimo doslovno pučko tumačenje? Hoćemo li ga proučavati kao novi uradak Paris Hilton ili kao Martina Heideggera? Hoćemo li pri tome biti glasni ili tihi? Hoćemo li se javno sramotiti ili ćemo biti tajnovito dostojanstveni? Hoćemo li eklektiku koristit kao vezivan materijal ili (e)lastiku za sve ono što se gradi dugo vremena i na čvrstim temeljima, ili ćemo možda istim putem tražiti veze između Petra Pana i Gurdjieffa, Pamele Anderson i Gurdjieffa, Družbe Pere Kvržice i Gurdjieffa, Vodića Kroz Galaksiju Za Autostopere i Gurdjieffa, Devida Ickea i Gurdjieffa ili, što ja znam... Stewarta Swerdlowa i Gurdjieffa? Nadam se da se gospodin Gurdjieff neće na moju izjavu nimalo više okretat u grobu, nego što se do sada okretao, od kada su u zadnjih nekoliko godina njegovi radovi postali "modni detalj na platnu" svakog samozvanog mistika i gurua, bio on new age, konspiracijski ili okultno orijentiran, dok novonastala virtualna mjesta o "svjesnosti" nude Gurdjieffa u instant natuknicama po načelu - "birajte naš put i našu interpretaciju u pola sata instant dobijena znanja o Gurdjieffu i vašoj svijesti" - i poput reklamnog pamfleta spajaju veliko ime sa vlastitom hipokrizijom i malim identitetom, koji se nada da će postati veći ukoliko uz svoju vlastitu filozofiju nadoda malo prostoručno interpretirane Gurdjieffove filozofije, onako, kako mu se svidi i uz koji sako (kaput) se trenutno nosi.

Iznenada, našao se u nekakvoj dvorani, prepunoj studenata. Sa bilješkama ispred sebe, obraćao se studentima, svaki čas popravljajući naočale na licu. "I zato", govorio je dubokim muževnim glasom koji se orio po cijeloj dvorani, "ukoliko vidite da se netko...negdje...javno...rasipava Gurdjieffovim imenom u tom kontekstu, da citira i parafrazira sve u šesnaest, da ga uvijek koristi kao argument u bilo kojoj raspravi (bilo koje ime uz Gurdjieffa), bilo da li se govori o prikolici sa pokretnim djelovima ili se govori o potrazi za vlastitom Suštinom...zahvalite u mislima ili javno toj osobi što vas je uputila na tako veliko ime, jednog velikog čovjeka kao što je Gurdjieff, nabavite i pročitajte sve što se može naći od navedenog autora, i, ZA BOGA MILOGA, bježte koliko vas noge nose, od daljnjih interpretacija pojedinaca, jer ćete se stvarno susresti sa `Gurdjieffom na 1001 način`"!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

D: Ovo je stvarno previše...

MG: Znam, stvarno je previše...

"Draga gospodo...i nimalo histerične dame... Doktor odlazi bez pozdrava ali nekako imam osjećaj da ovo nije sve", metalizirani glas pištao je iz svih zvučnika. U pozadini se čula sirena za zračnu opasnost koju je nakon nekoliko trenutaka zamijenio zvuk sirene za nuklearni napad. Muškarci sa zašiljenim izduženim brkovima smijali su se iz sveg glasa, a žene sa suncobranima i u lepršavim haljinama, sašivenim po nekoj, vjerojatno, pariškoj modi s kraja 19. ili početka 20. stoljeća , kikotale su uz muževe, radeći bizarno čudne grimase. Sve je podsjećalo na nekakav groteskan kabare ili cirkus. Nekakav freak show, gdje je glavna zvijezda upravo metalizirani glas komentatora. Uz zveket, lom i histeričan smijeh, zastor se spušta uz Marillionovu pjesmu "Separated Out", pomiješanu sa zvukovima iz filma "Freaks" te legendaranom brojalicom:

"We accept you, one of us!
We accept you, one of us!
Gooble Gobble!
Gooble Gobble!
We accept you!
We accept you!"

* * *

Probudio se u znoju. Mjesečeva svjetlost ispunjavala je spavaću sobu. Okrenuo se na bok i podlaktio se desnom rukom. Soba je bila ispunjena sjenama koje je vjetar ostavljao njišući lišće vani na krošnjama. Pogleda na sat. Pola pet. Uronio je glavu natrag u jastuke i progutao tešku slinu. Nije mu se dalo ustajati po vodu.

"Jesi dobro", upita ga Sana, nježno mu prelazeći rukom preko trbuha.

Uhvati je nježno za ruku. "Jesam", odgovori, "samo sam sanjao nekakve nebuloze od snova."


* * *


"Ne idi. Nešto tu smrdi", rekla mu je Sana isprativši ga na vratima. Simon je u tišini stajao iza nje, zamišljen i šutke mu davao do znanja da se slaže sa njom. Leon preko njihovih ramena pogleda brata, koji mu dovikne, ne skidajući pogled sa monitora, neka ne ide jer osjeća da nešto nije u redu sa ovim pozivom.

"Idem vidjeti što tip hoće", Leon je rekao tonom koji nije ostavljao mjesta za neke dodatne rasprave.

Sjetio se kako je izašao na ulicu i ušao u automobil. Rukovao se sa Vulfijem koji zatim u tišini upali automobil. Krenu prema periferiji grada.

"Malo je čudno što si me nazvao...", otpoče Leon.

"Oprosti", rekao je Vulfi. "Inače to ne radim."

Uzao je cigaretu i prinesao ju ustima.

"Jednostavno mi je, sasvim spontano došlo da ti se javim i da malo popričamo."

Zastanu ispred semafora na raskršću. Vulfi je pušio cigaretu lupkajući drugom rukom po volanu.

"Oprosti, nisam te ponudio cigaretom..."

"Hvala, ne treba. Prestajem."

"Imaš pravo. Loša je to navika", rekao je polagano pokrečući automobil i nakon par sekundi skrećući u sporednu ulicu koja je vodila van grada, prema makadamu i šumarku na periferiji.

"Ma odjebi mi u skokovima. Šta zapravo hoćeš?", mislio je Leon u sebi. Neka kaže što ima pa da ode natrag.

"Čuo sa da te interesiraju priče o vanzemaljcima. Poglavito o rebdivima", Vulfi kao da mu je pročitao misli. U mraku se vidjelo samo svjetlo farova i žar cigarete.

"Recimo... Moji prijatelji nekad malo previše pričaju."

"Rekli su mi Steven i Ike na fešti. Od tog dana osjećam potrebu da te nazovem. Znaš... ja sam imao neke čudne kontakte sa jednom djevojkom na fakultetu. Mislim..U biti, ne mislim, nego sam siguran da potječe iz iluminatske porodice. Čudne stvari su se događale dok smo bili zajedno. Jedva sam je se riješio."

Leon se malo opustio. Možda tip ipak nije imao nikakve veze sa onom vizijom. Možda stvarno malo pretjeruje u vezi njega.

"Interesantno", reče. "No, ja stvarno ne znam kako bi ti konkretno mogao pomoći. Mene te stvari interesiraju, ali, ne mogu biti siguran u ništa od toga dok ne isprobam na vlastitoj koži. Takav sam, jebi ga", nasmije se u mrak.

"Ma, ne beri brigu uzalud", Vulfi se nasmijao. "Ja sam ti samo to htio reći. Samo ti dati tu informaciju, a ti dalje radi sa njom što te volja."

Slijedećih sat vremena, prisjećao se, razgovarali su o svemu i svačemu, kao da se poznaju godinama. Vulfi mu je ispričao o Nostradamusovoj teoriji o dijelu srednje Evrope gdje će se šačica probuđenih boriti protiv Antikrista i o otoku u Egejskom moru koji gleda prema tom mjestu. Nije više imao prema Vulfiju niti najmanje zadrške. Pričao mu je o tehnikama, o Mambu, o jednoj virtualnoj poznanici koja ima ogromno znanje u vezi tih stvari i o tome kako poznaje ljude koji imaju znanje o okultnom i općenito o energiji. Kako njegova poznanica čak i sama tvrdi da ima nekakve veze sa iluminatskim porodicama. Ispričao mu je sve što zna o tajnama na koje je nabasao u zadnjih nekoliko godina.

Greška.

Otvorio se. Bio je naivan.

Taman dok je objašnjavao na koji način se postavljaju arhetipovi da bi se dobio sigil, osjeti da nešto nije u redu.



UVOD


"Prije nego krenemo sa trećim dijelom, samo jedan mali uvodni komentar u vezi stvari na koje sam često do sada upozoravao. U zadnjih nekoliko godina na internetu se pojavio jedan veliki i zanimljiv fenomen, a to je fenomen pojedinaca koji otvaraju svoje stranice, forume i raznorazne domene na kojima traže sljedbenike i nude informacije iz prve ili druge ruke. Većina je uvjerena da su informacije sa kojima raspolažu jedine istinite i `oslobađajuće` i da te iste informacije niti slučajno ne smiju podlijegati bilo kakvom obliku analiziranja ili kritike.

U tom slučaju, jedno VELIKO upozorenje: ukoliko ste se sami našli na putu ili pod pokušajima pojedinca da vam već u startu omalovaže vaš način razmišljanja, vaš sustav vjerovanja, proglašavaju vas utopistom, glupom osobom, naivnom osobom, programiranom, manipuliranom ili mozga ispranom osobom, to vam je u startu alarm da dobro razmislite želite li biti samo poltron i klasična ovca ljudima koji jedino to i žele od vas, nudeći vam za uzvrat `veliko i jedino znanje`, `buđenje` i `realan i razborit` put, ili želite zadržati onaj dio sebe za koji vas svim silama žele uvjeriti da nije dio vas.

Pri tome, pokušajte usporediti `učenja` pojedinih `gurua` sa učenjima njihovih `gurua` i zaključite u kojoj mjeri se radi o čistom copy / paste efektu i projiciranju nečega, što sami `gurui` smatraju i uzimaju kao `percepciju` i kao `znanje`, no nađu li se i pred najmanjim upitom objektivnog promatrača, `percepcija` uskoro ustupa mjesto hipokriziji, kontradiktornosti i eklektici, prepuštajući vlastitim sljedbenicima da u svojoj zasljepljenosti `brane` ono u šta sam njihov `guru` nije siguran. Virtualna metafizička mjesta sama po sebi nisu loša i nude strahovito puno informacija, no mogu biti i kamen spoticanja i led za otklizavanje pojedinaca, ovisno o tome koliko će vjerovati u sebe, a koliko u druge.

Nađete li se na bilo kojem od tih mjesta, dobro, ali dobro (još jednom napominjem) razmislite ŠTO zapravo želite od sebe i ŠTO zapravo želite od drugih, prije nego se zapletete u mrežu kolektivnog nesvjesnog i vaše vlastite nedoumice, i otvorite u sebi dijalektički kaos koji će se nanovo i nanovo ponavljati i vrtiti u krug. Zapamtite da su sve ovo suptilne i osjetljive stvari koju mogu čovjeka navesti na Put Buđenja i Put Osvještenja, ali mogu čovjeka dovesti do samog ruba paranoje, straha i gubitka vlastitog identiteta, gdje čovjek zauvijek gubi sebe, misleći da zapravo izgrađuje sebe. Jedino mjerilo moraju vam biti vaš unutarnji kompas i vaša libela, drugim riječima, intuicija i emotivna inteligencija.

Ovdje smo došli učiti, raditi na sebi, spoznati Put Ljubavi i Put Svjetlosti i voditi bitke koje su naše. Nismo došli ratovati na tuđim frontovima i slijediti Put Kaosa i Put Mržnje. Došli smo otkriti TKO smo i ŠTO smo, TKO su naši PRAVI neprijatelji a TKO su naši PRAVI saveznici. Sve što pročitate ovdje, kao što sam u mnogo navrata napomenuo, uzimajte sa velikom rezervom, pošto se nikada neću usudit tvrdit da nudim `Univerzalnu Istinu`. Ja samo želim svoje spoznaje podijelit sa drugima."

Farhida je sjedila u prvom redu. Zahr ju je promatrao krajičkom oka. U pola sata razgovora, koliko im je vrijeme dozvoljavalo, smatrao je da su si rekli veliku većinu toga što je bilo na umu i njemu i njoj. Nevjerojatni dojmovi, koji će se vjerojatno danima - što više - mjesecima, slagati dok se ne slegnu na pravo mjesto, bili su toliko intenzivni, da je svako malo morao napraviti stanku od sekundu dvije, nemoćan da istovremeno vrti događaje u glavi i vodi predavanje. Djevojka mu je razjasnila neke stvari od kojih je većinu znao i sam, no, nikad nije imao prilike o njima pričati sa nekim tko se nalazio "unutar Mreže".

"Kao što sam napomenuo, problem nije u duhovnim i ezoterijskim učenjima, već u pojedincima koji na svoj način interpretiraju duhovna i ezoterijska učenja, smatrajući da je upravo njihov pogled na znanje i istinu, onaj oslobađajući. Dakle, put do znanja i istine sam je po sebi neutralan, dok su pojedinci ti koji mu daju pozitivan ili negativan prizvuk, pokušavajući djelovati na ostale, od kojih pojedinci iz skupine `ostalih` djeluju opet na druge i tako dalje i tako dalje.

Zasljepljenost samo jednim uskim područjem, koje, po rezoniranju pojedinaca i njihovih sljedbenika (kao i sljedbenika od sljedbenika), nudi istinu, nije ništa drugo nego čisti fanatizam, iluzija i nesvjesna ( ili svjesna) manipulacija drugih, po sistemu djelovanja raznih religijskih dogmi. Bitno je za napomenut, da uvijek kada se stvara dogma, stvara se prije nje `uvod u samu dogmu` gdje se bilo kakve opasnosti po samu dogmu, unaprijed, vješto razrađenom taktikom, počinju prezentirat kao raznorazne hereze i kao predstavljanje upravo onoga negativnog što je dovelo do stvaranja `pozitivnog`, tj. same dogme. Katolici će reći da ukoliko se netko ne slaže sa njihovim učenjima, taj je heretik. Isto to reći će i sljedbenici Islama i većina religija koje su okrenute izvana prema unutra.

Nove religije (bez navodnika), takozvane `UFO / alien agenda / matrix` religije, djelovat će poput pravog opijuma za mase željne nečeg novog, šokantnog i nadasve kritički (i na prvi pogled) realno orijentiranog, što bi trebao prvo ispunit mase, zatim porušit sve postojeće, da bi se nakon toga izgradilo nešto novo. Koliko mi je poznato, prva i druga faza sasvim se pristojno odigravaju prema raznim (unaprijed predviđenim) planovima i kalupima. Treća faza, tj. izgradnja nečeg novog, nije se dogodila niti će se ikada dogodit, sve dok skupine koje drže jednu ideju na okupu, ne postanu potpuno koherentne skupine individualno osvještenih pojedinaca koji nemaju sposobnost ni tendenciju bezglavo stremit ka još jednoj revoluciji (ma koliko suptilna da ona bila), već polaganim radom na sebi postat dio onoga što bi se moglo nazvat tihom evolucijom, u skladu sa svojom suštinom, te svojim unutarnjim i vanjskim bićem.

Upravo zato, apeliram na vas, koji pratite moje predavanje, da prije svega uzmete u obzir, da moj Put i moja razmisljanja ne moraju niti približno predstavljat vaš Put i vaša razmišljanja, kao što moje spoznaje ne mogu biti iste kao spoznaje neke druge osobe, u toj mjeri da bi na temelju spoznaja išli širiti `znanje`. Znanje je ono do čega se dolazi SAM, izrazitim napornim radom na sebi, strpljivošću i ljubavlju prema znanju koje svaki pojedinac za sebe traži. Nekima je to strahovito teško za shvatiti i prihvatiti, dok su drugi to znali i znaju, bez da im je itko trebao ukazati na to!

Da citiram što je kolega napisao u jednom svom pismu: `Meni osobno, Sirius A entiteti, Ari / Lavlji entiteti i pojedini anđeoski i arhanđeoski entiteti, predstavljaju prijatelje i duhovne ukazatelje na moje vlastite pogreške, te entitete sa kojima dijelim dubok uzajaman odnos pun poštovanja, ljubavi i spiritualnosti, što ni malo ne znači da predstavljaju samo vodiče koji će umjesto mene proživjeti ovaj život ili spriječavati da naučim svoje lekcije.

Većina ljudi, čim spomenem svoj odnos sa višim bićima, automatski me svrstavaju pod programiranu ili ludu osobu. Problem je u tome, da iako sasvim prihvaćam sud nekog tko ima pragmatsko / racionalna stajališta i tko jednostavno ne želi prihvatiti stvari van domene materijalnog i `vidljivog`, ne mogu nikako shvatiti sudove pojedinaca koji sami vjeruju channeling zapisima nekih poznatijih izvora, dok sve osim nekolicine izvora smatraju šarlatanima, programiranima i lažovima. Također, isti slijede duhovan put pun tolerancije, okrenutosti prema drugima, a ljubav smatraju nametnutim osjećajem negativnih entiteta, i to onih koje su im na pladnju ponudili pojedini, njima kredibilni izvori. Sami osjećaji, prema pojedincima, samo su nepotrebna smetnja pred intelektom, koji bi, prema njima, trebao predstavljati ONO, što će nas putem naše promućurnosti i naše razboritosti (kako neki tvrde) izvući van iz svega ovoga. E sad, ljudi (valjda usljed vlastite nesigurnosti) vole glasne predvodnike pune sebe, da im pričaju što da rade i da im nameću svoja stajališta`.

Glasni pragmatici su danas u svijetu više slijeđeni od onih koji su ili samozatajni ili jednostavno povućeni od namjera da idu naprijed `đonom`, tj. egom (i taštinom) i da budu strahovito glasni i kad treba i kad ne treba (zapravo...nikad ne treba, ali... :)). Kad uzmemo u obzir da se zadnjih godina pojavio jedan vrlo interesantan fenomen proizašao kao iz nekog recepta neke stare katoličke kuhinje, a taj fenomen mogao bi se opisat kao fenomen `metafizičkog pragmatizma`, gdje usvojeni postulati predstavljaju prave male aksiome u koje ostali ne bi trebali dvojiti, da u očima `gurua` ne ispadnu smiješni i glupi. Ili programirani i manipulirani. Sve je to, kažem, lukavo osmišljeno, ali previše plitko za pojedinca koji ima sposobnost `uključiti mozak` barem na brojku 1, tj. uključiti upravo onu razboritost (koju `gurui` malo pogrešno interpretiraju) da shvate da upravo svojim `naivnim`, `nerazboritim`, `programiranim` i `manipuliranim` pristupom, upravo ostaju na pravom putu da sačuvaju vlastiti integritet. I zdrav razum."


* * *


Prisjećao se jasnih djelova razgovora od prije pola sata.

"Profesore, nemojte biti naivni i misliti da sve ovo o čemu govorite, što proučavate, podučavate i čak i mislite", rekla je Farhida, "nije promatrano i praćeno od mnogih strana, od kojih vam neke žele dobro, malo više njih niti dobro niti zlo, dok vam velika većina njih želi zlo."

"Ali, u tom slučaju", prisjećao se svojih riječi, "ja bi već odavno trebao biti pod zemljom".

"Zašto", upitala je. "Sve dok ste im samo reklama u koju će ionako malobrojni povjerovati, dok će većina već nakon predavanja odmahnuti rukom i uhvatiti se nečeg drugog, vi niste opasni po njih. Uostalom", nastavi, "njima su od vas samog, interesantniji vaši potencijalni sljedbenici, koji bi u životu mogli početi raditi malo praktičnije stvari od samih predavanja i ukazivanja na neke stvari."

"Da, to je logično", Zahr se složio. "Za koga točno radiš?", upita.

"To vam ne mogu reči ni u ludilu", Farhida se nasmije, "ali vam mogu reći da sam imala sreću da naletim na one koji rade za dobru stranu."

"I `regrutirali` su vas zbog vaših mentalnih sposobnosti?", upita, kao da u glavi slaže slagalicu u kojoj su se ionako svi djelovi i više nego dobro poklapali.

"Da", reče Farhida. "Odabrali su one među nama, koji su svoj dar ili otkrili pa ga nikad nisu ni pomislili zloupotrebljavat ili ga nisu otkrili ali su po prirodi okrenuti prema Svjetlu."

"Koliko frakcija postoji? ", prisjećao se svog pitanja. "Tri ili više?"

Farhida se počela smijat. "Profesore", reče u smijehu, "postoji ih na tisuće...Na desetine tisuća!"


* * *


"Jel tebi dobro", upita Simona nakon što je vrtoglavica prošla.

Simon ga je nijemo promatrao. Bio je sagnut i držao je ruke na koljenima. "Dobro mi je", odgovori.

"Što se to, pobogu, dogodilo", upita Leon.

Kako je automobil prošao, tako su se istovremeno i jedan i drugi u čudu pogledali. Leon je imao osjećaj da su mu se noge stopile sa pločnikom. U glavi mu se strahovito zavrtjelo. Vrtoglavica je bila popraćena jednoličnim piskutavim zvukom. Po Simonovom izrazu lica mogao je zaključiti da je zbunjen kao i on, ali mogao je primijetiti jednu drugu stvar. Simon je bio ljut.

"Nikad ovako nešto nisam doživio", reče Simon gledajući u smjeru u kojem je Pontiac prošao prije nepune dvije minute. "Što si točno osjetio?", okrene se upitno prema Leonu.

"Vrtoglavicu", odgovori Leon. "I imao sam osjećaj kao da ću se svaki čas stropoštati na pločnik i spojiti sa asfaltom."

"Onda smo obojica osjetili isto", zaključi Simon pljunuvši na pod. "Po svemu sudeći, reklo bi se da nas je netko ili malo žešće skenirao ili napao sa energijom. Ili oboje."

"Tako izgleda kada te netko skenira i napadne sa energijom?", upita zbunjeno, gledajući Simona.

"Koliko sam uspio pohvatati iz priča ljudi po raznim forumima i blogovima, koji su pisali o svojim iskustvima, reklo bi se da tako izgleda", Simon napravi malu stanku, "ili jedno ili drugo. Ili oboje istovremeno."

Ostatak ulice prohodali su u tišini, zadubljeni u vlastite misli. "Napadi energijama...skenovi...", Leon pomisli zbunjeno, "zašto bi se takvo nešto trebalo događati nama dvojici?"

"Možda zato što je odbrojavanje počelo", odgovori mu glas u glavi.

"Kakvo odbrojavanje", upita u sebi.

"Veliko finale", odgovori glas. "Veliko finale. Grandiozno. U kome su uloge već podijeljene. U kom svatko počinje igrati ulogu koju je odabrao. Ulogu, koja mu je namijenjena."

Leon se trgne. "Za boga miloga", pomisli, "počeo sam voditi monolog u glavi. Još ću početi i pričati sa sobom na glas."



I. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Već u samom uvodu o virtualnim `guruima` i njihovim sljedbenicima koji smatraju da je Znanje `zbir informacija - koje dolazi od gurua ili gurua od gurua`, ostavio sam mnogo slobodnog prostora za rezoniranje i sagledavanje segmenata danas strahovito teške problematike, gdje pojedinci, sa nešto malo prikupljenih informacija, osnivaju razne grupe (virtualne ili stvarne ), ne bi li što više novopečenih `istraživatelja istine` privabili putem informacija ili tzv. `stranačkog programa` koji nude, da se pojedinac na što brži način uhvati informacija, čiju suštinu obično zaobilazi usljed brzopletosti i vlastite nediscipline, da bi odmah preskočio nebrojeno mnogo stepenica i uhvatio se rezimiranja i konkluzija samog virtualnog ili stvarnog `gurua`.

Na taj način, vrlo lagano se može primjetiti da pojedinci toliko kopiraju `guruov` način razmišljanja da u svojim izjavama i komentarima trude što vjernije prekopirati `guruove` stavove, poštapalice, eufemizme te ostale karakteristike svog idola. Idolopoklonstvo u većini slučajeva dovodi do čistog stavljanja razuma na nulu, zatvaranja intelektualnog centra i puštanja emotivnog centra da padne pod dominaciju ego centra, koji ne dozvoljava da se pritajeni intelektualni centar u službi druge osobe (u ovom slučaju `gurua`) na niti jedan način `uzurpirava` i narušava `sklad` emocija i ega.

U tom stanju, nazovimo ga stanjem `isključenosti uma`, osoba na vlo impulzivan i afektivan način zauzima stajališta grupe i vođe grupe i slijedeći ustaljeni ljudski impuls kolektivne nesvjesti, u okrilju grupe (pod okriljem koje i najgluplji argument i najbizarnija izjava mogu zazvučat smisleno ili čak poput aksioma), zavezanih očiju slijedi glasove drugih na `putu` prema `oslobađanju` sebe. Od čega? Od onoga što će u hodu, zavezanih očiju, čuti od predvodnika (`gurua`) ili nekog drugog iz grupe, tko možda jasnije čuje pa prenese dalje.

Ako `guru` pritom kaže da se ne smije meditirat, onda se ne smije meditirat. Ako `guru` kaže da je netko `nesposoban sa shvati značenje puta`, onda je taj `nesposoban da shvati značenje puta`. Ako `guru` kaže da se mora stajat na jednoj nozi, onda se mora stajat na jednoj nozi. Ako `guru` kaže da je `X`plav, `Y`žut, `Z` crven a `U `neprijatelj, onda je to tako i o tome se ne raspravlja...Niti ne razmišlja...Niti ne pomišlja na razmišljanje. Ako `guru` kaže da se mora meditirat po cijele dane, onda se mora meditirat po cijele dane. U svakom slučaju, radi se upravo onako kako `guru` kaže."

Bilo je dovoljno da samo pogleda Farhidu, da bi se isti tren, poput filma, kadrovi njihova razgovora počeli ponovno odigravati pred njegovim očima.


* * *


"Što svi oni zapravo žele od nas", upita Farhidu. "Žele li vladati nama? Žele li novi svjetski poredak?", gledao ju je upitnim pogledom.

"Žele ono sto ustvari želi svatko koji se nađe u poziciji da ima utjecaj na barem jednog čovjeka, a taj utjecaj koristi samo da bi od čovjeka imao bilo kakve koristi, a to je kontrola. Sve stvari na ovom svijetu oduvijek su funkcionirale na način da se kontrolira većina, koja će slijepo slijediti sve zakone koje će im nametnuti bilo kakav aparat, koji bi želio nad njom imati kontrolu", kaže Farhida, šćućurena na trosjedu, držeći objema rukama šalicu kave i polagano otpivši gutljaj.

"Jesu li vanzemaljci na bilo koji način povezani sa time", upita, ne gledajući Farhidu već prateći pogledom liniju nebeskog svoda kroz prozor.

"Vodite li vi svoja predavanja na temelju bajki ili na temelju stvarnih pretpostavki?!", upita ga Farhida nimalo sarkastično, sa upitnom mirnoćom u tonu, koja je naglašavala komponentu strogosti.

Zahr nije imao što za odgovoriti na ovu retoriku.


* * *


"Odakle oni znaju tko sam?", Leon upita šaljući mentalnu poruku. Ležao je na ležaju u maloj sobi, u koju ga je prije nepunih sat vremena uveo Avrilov pomoćnik. Nije se trudio provjeriti, mogu li se vrata otvoriti ili su ga jednostavno zaključali u sobu. Šta god napravili, njemu se trenutno nije dalo ustajati. Pričekat će kada ga pritisne nužda. U prostoriji je bilo pomalo vruće, što ga je istinski iznenadilo, obzirom na to da je na 300 metara dubine ipak očekivao hladniju i ugodniju klimu. Spuštajući se u podzemlje, uspio je nabrojati oko stotinjak prividnih katova. Ukoliko ga osjećaj za dubinu i za vertikalnu distancu nije varao, kada je u sebi sekunde predočavao metrima pri određenoj brzini. Bilo da je izračunao približno točno ili sasvim površno, činjenica je ostajala ista - nalazio se na velikoj dubini u unutrašnjosti zemlje, u nekoj futurističkoj bazi o kakvima je čitao u žutoj štampi i po raznoraznim internet stranicama.

"Znaju jer su njihovi izvori procjenili da trebaju znati", odgovor u obliku povratne mentalne poruke bio je kratak i jasan. Odgovor, koji je, kao i uvijek, pogađao u samu bit stvari.

"Mogu li mi te informacije na bilo koji način naštetiti", upita gledajući prozirnu svjetleću siluetu ispred sebe. Gledao je u obličje i osjetio onu sigurnost i mirnoću kakvu je osjetio svaki put kada se našao u Xeronovoj blizini ili u blizini nekog drugog Sibiana. Nije bio siguran nalazi li se Xeron ispred njega ili ga promatra kroz "vrata" koja prikazuju neku drugu dimenziju. Ili oboje.

"Ne i oboje", misao mu se u glavi jasno iskristalizirala.

"Ha?", upita u sebi.

"Te informacije ne mogu ti naštetiti preko tih ljudi. Oboje je odgovor na drugo pitanje."

Već je pomalo bio zaboravio da Xeron ima uvid u svaku njegovu misao. Pomisli kako je Arvil prema njemu bio i više nego korektan, objasnivši mu do najsitnijih detalja na koji način djeluje manipulacija i na kakve sve načine nesvjesne sluge raznih "vladajućih frakcija", nastoje "utihnuti" one koji su počeli čeprkati po površini ledenog brijega spletki, laži, podvala, iluzija te potmule vladavine, koja po hijerarhijskoj strukturi djeluje nekoliko desetaka tisuća godina, još od razdoblja kada je crno svećenstvo i crno bratstvo iz sjene, zavladalo u drugom periodu civilizacije Atlantisa.

"Jednima će ovo zvučati poput najbizarnije fikcije, dok će drugima nalikovat na paranoju u njenom najboljem izdanju", prisjećao se Arvilovih riječi.

"Svi niži i srednji entiteti, koji na razne načine imaju sfere vlastitih interesa proširene na razne dijelove višeg fizikalnog područja - pa tako i samu Zemlju na tom nivou postojanja - učinit će sve, samo da se rat za kontrolu nastavi. Oni policajci od kojih smo te izvukli, razni bankovni, burzovni mešetari, inžinjeri, raketni stručnjaci, tajkuni, kraljevske porodice, radnička klasa, bogati, siromašni, prodavači, građani, seljaci i svi ostali slojevi i staleži društva, u određenoj su mjeri demonizirani i služe kao instrument raznim rebdivskim, grepskim, rogulskim, majmunolikim, insektoidnim i još kojekakvim zlim frakcijama vanzemaljskih entiteta koji se nalaze u vladavini sjene, vođeni nevidljivim nitima raznih nižih, viših i visokih demonskih kasti. Teško da možeš zamisliti bilo koji zemaljski animalni ili plantoidni entitet, a da već ne postoji u Univerzumu, na nižem ili višem stupnju svijesti od ljudi koji nastanjuju Zemlju, pa bili oni na najnižem ili najvišem podstupnju određenog raspona svjesnosti."

"Znači, ona priča sa `bogomoljkama`, koje ljudskoj djeci kidaju ruke i ostale djelove tijela i proždiru tu djecu dok su još živa, mogla bi biti istinita?", Leon se prisjetio daljnje konverzacije i svog pitanja.

"U toj dimenziji, a mislim da znam na koju dimenziju točno misliš, ljudi su po stupnju svijesti nalik kokošima u ovoj dimenziji i služe drugim bićima kao hrana. Bogomoljke u toj dimenziji imaju svijest nešto manju od ljudi u ovoj dimenziji."

Nije htio na glas komentirati, ali većina Arvilovih odgovora u određenoj se mjeri podudarala sa svime što mu je Xeron ispričao do tada putem mentalnih kontakata. Arvil mu je ispričao da je manipulacija tame, još u Atlantidi otišla predaleko i da je znanje iz stoljeća u stoljeće postajalo sve banaliziranije. Muška energija postala je s vremenom samo utjelovljenje barbarizma i dominacije, dok je ženska energija postala samo sinonim za prepredenu promućurnost i za pronalaženje adekvatnog habitata. Leon se složio sa Arvilovom teorijom, da žene imaju duboko uprogramirane programske kodove za nastavak vrste i da će učiniti sve, samo da podignu svoje potomke. Pod svaku cijenu. Ponekad svjesno. Pretežno nesvjesno. Upravo su takvi mentalni / misaoni i emotivni programi distorzije primarnih energija u muškom i ženskom umu, duhu i tijelu, utjecali na "Luciferov Pad", tj. Pad Čovjeka u čistu sferu materijalnog, zarobivši ga na granici između stupnja svijesti nižeg od onog na kojem bi čovjek trebao egzistirati, i onog, višeg stupnja, sa kojeg je "pao".

Jednostavno, banalizacija i nedostatak poimanja kreativnosti, doveli su do košmara u kojemu se ljudski rod trenutno nalazi. Takav zatvor, znao je i sam, "vidljiv" je samo mentalnim i osjećajnim "čulima". "Vidljiv" je - intuicijom. Jedino mislima i osjećajima možemo nazrijeti i pokidati okove i rešetke koje nas drže udaljene od one, prave - slobode.

No… i on je prema Arvilu bio potpuno korektan. Ispričao mu je sve o energetskim napadima koji su bili vršeni na njega. Ispričao mu je i o napadima magijom te raznim crnim i sivim frekvencijama. Ispričao mu je i o napadu demona, koji ga slijedi kroz inkarnacije. Ispričao mu je i kako je, na više načina, u vizijama, putem mentalnih kontakata, kao i sasvim sporadičnim putevima, saznao tko je nositelj toga drevnog demona u fizičkoj realnosti. Morao je odigrati na kartu neprijatelja i napasti energijom sve pokretne ciljeve koji su mu se našli u blizini, koji su ili smrdjeli ili nisu niti smrdjeli niti mirisali. Nakon toga, svi kontakti sa osobama koje su na bilo koji način bile povezane sa ovim demonom - a kojima taština nije dozvoljavala da makar i naslute svoje sužanjstvo, dok im je percepcija bila toliko sputana i sužena da je više nalikovala kolektivnoj projekciji, reflektiranoj putevima vlastite iluzije i osjećaja nadmoći, kao i nečeg "enormno velikog", postignutog tokom "godina napredovanja i sakupljanja `Univerzalnoga Znanja`", usred zabrinjavajućeg nedostatka da se pojme stvari koje se nalaze na samoj "prvoj stepenici" - bili su prekinuti.

Mambo, njegov virtualni "prijatelj", je u to vrijeme dobro znao što se događa, a kojeg je vlastita taština spriječavala da mu otvoreno kaže u kakvoj se opasnosti nalazi. Kasnije, shvativši da je i Mambo samo pijun jednog virtualnog gurua, koji se bavi crnom magijom i ima ulogu kontrolora jedne cijele virtualne zajednice i jak "paukoliko ljepljiv" utjecaj na nekoliko drugih virtualnih zajednica, prekinuo je svaki kontakt i doticaj sa bizarnim "bijelo / crnim bratstvom", kako je nazvao tu nejasnu virtualnu zajednicu "energijskih eksperimentatora", koje veže jedino vlastita taština i egoizam, a od kojih se većina nikada neće ni sresti u životu. Kako niti jedno sa drugim, tako niti jedno sa zdravim razumom.

Pričao mu je o Vulfiju, tom pijunu koji je, ni kriv nio dužan, upao u ovu mrežu crnila i astralnih prevrata, na temelju svoje psihopatske ličnosti, postao podoban da posluži kao "aerodrom" za svakojake astralne entitete negativne orijentacije, od onih gotovo bezazlenih pa do onih, koji kao da su izašli iz kotla samog Molocha. Kada je prvi puta napadnut magijom i kada su Sibius Anar bića odgovorila na taj napad velikom aktivacijom Svjetlosti i vlastitom tehnologijom izvukli tamu iz njegove duše, vidio je u viziji dvije osobe. Vidio je ženu koja na njega iz svojih usta šalje vatrene lopte zlatnoga sjaja. Druga osoba u viziji bio je Vulfi. Ta žena, po njemu vještica, koristila je Vulfija kao pokretnu konzolu za napad na njega. Ipak, gledajući sada na sve te događaje, uvidio je da mu u to vrijeme glavni neprijatelji nisu bili ni Vulfi, ni "manipulatorka male virtualne zajednice", već njegovo vlastito neznanje.

Biće iza te, kako ju je on volio nazivati, vještice, pratilo ga je kroz inkarnacije. On se samo trebao povezati sa njom. A ona ga je trebala samo držati kao kap vode na dlanu, davajući mu sa jedne strane uvid u "nezamislive tajne sputane vlastitom sujetom" a po drugoj strani se hraniti njegovim duhom i kradući mu energiju. Sve bi tako vjerojatno ispalo, da se kotač sudbine zvan "viša simultana postojanja koja čuvaju vlastitog `poslanika` i više od kapi vode na dlanu", nije umiješao i spriječio daljnje taloženje zla u njemu i demonizaciju njegova duha, uma i bića, koja bi svakim trenutkom sve više povećavala mogućnost da nikada u sebi ne utjelovi energiju visokog astralnog entiteta / kralja, na čiji sam spomen njegova imena, nastaju nemirna komešanja u redovima demona, demonskih drakoida, crnih zmajeva, transparenata i ostalih astralnih - po gnostici - testiratelja / ispitivača - po njemu - izroda Svjetlosti i Ljubavi, te na žalost, onih pravih vladara iz sjene koji vladaju Zemljom u trećem denzitetu. Bio on povezan sa nekim i otvoren prema nekom u "stvarnosti" ili u virtualnom svijetu, nije bilo ni toliko važno.

Manipulacija te bilo kakva uzurpacija energije može biti uspješna u oba slučaja, pošto se izvor manipulacije ne nalazi u ovoj našoj stvarnosti, koja je u samom izvoru stvarna poput one virtualne, već se nalazi na visokom astralnim ravninama, na "Divljem zapadu" astrala, kojima ova naša fizikalna ravnina predstavlja samo prašnjavo tlo pod nogama, po kojem se gazi u čizmama sa mamuzama, po kojem se pljuje i vrši mala i velika nužda. Pitanje je vremena kada će "stanovnici u prašnjavom tlu" to početi shvaćati. Njemu su o tome govorili Sibius Anar entiteti. Govorio mu je vlastiti Kompjutor njegovog Uma. Odgovori o pravoj prirodi te žene, po njemu vještice, stizali su sa različitih strana. Čak ga je i ona mala - ne može joj se sjetit nadimka - upozorila putem Simona, doduše na vrlo suptilan način, neka se makne od vještice i neka shvati da mora uvijek pogledati prema onoj strani od koje najmanje očekuje da mu doleti "nož u leđa".

Leon je po pitanju ljudskih odnosa znao biti, nije mu to nikada bilo teško priznati, ponekad vrlo, vrlo naivan. Čim bi mu netko posvetio i najmanju požnju, otvarao bi se poput cvijeta, često ostavljajući u sebi samo one najnužnije tajne i `aseve u rukavu`. To ga je često u životu znalo koštat. U slučaju, kako ju je on nazivao, vještice i, "pokretne sonde za privlačenje negativnih entiteta" u obličju njegova poznanika Vulfija, koštalo ga je možda i do te mjere, da je u jednom trenu pomislio da će mu život završiti na podu Simonove sobe, u prisustvu zgranute Sane te, naravno, uznemirenog Simona. U tom, jednom trenu, pomislio je da će mu svaki udisaj biti onaj - zadnji.

Pričao je Arvilu i o tome, kako je nakon Vulfijevog poziva na kratku šetnju i slušanja o tome kako bi njih dvojica ustvari mogli postati bolji poznanici, barem što se tiče sfera interesa za proučavanjem mističnog i nadnaravnog, njegovog polaganog skidanja vlastitog štita opreza, za kojega mu je intuicija "savjetovala" neka ga ne skida, te potpunog otvaranja sugovorniku po pitanju povjerenja, uslijedio osjećaj da nešto "jednostavno nije u redu", popraćen gušenjem, malaksalošću i nećim odvratnim, crnim, zlim i paranoičnim što mu je zaposjelo um, ukočilo cijelo tijelo i pokušalo mu zarobiti dušu - kao što bi čovjek u ruku uhvatio leptira - ne bi li tom energijom smrti, hladnoće, straha, crnila i paranoje, nešto iz njega vuklo enormne količine energije. Ležeći na podu, osjećao se poput nekog teškog ranjenika, iz kojega istječe i posljednja kap krvi. Pričao je Arvilu i o tome, kako je, čim je naslutio - a kasnije duboko u sebi i na vlastitoj koži osjetio da nešto sa njime definitivno nije u redu i da se počelo odvijati nešto što je zlije od svih zala sa kojima se u životu susreo - rekao Vulfiju neka ga istog trena odveze natrag do grada.

Nakon što je nekoliko minuta mučki podnašao Vulfijevo nepovezano ponašanje, koje se protezalo u rasponu od straha i konstantnih upita za njegovo stanje, pa do bizarnog inzistiranja na nastavku pričanja o nezavršenoj temi - što se njemu u tom trenutku učinilo i više nego suludim, navodeći ga na zaključak da sa psihom njegova poznanika nešto duboko ne štima - počeo je polagano dizati oko sebe zaštite i vraćati energiju izvoru koji ga je napadao. Prekasno. Sada je to znao. Izvor, demon koji mu se doslovno obavio oko njega i pripio se na sve njegove energetske centre, isisavao mu je, poput nekog velikog pauka koji siše životne sokove iz slijepljene i omamljene muhe, svu energiju iz tijela. Kada je, oslabljen, u napadu golog straha i istinske panike, istrčao iz automobila koji se zaustavio kod Simonove zgrade, primijetio je tiho kretanje crnog sportskog automobila pored sebe - istog onog Pontiaca kakvog su on i Simon, pa čak i njegov brat, viđali u nekoliko navrata, kako ih prati na sigurnoj distanci, uvijek kada bi nešto pokušavalo uzurpirat njegovu energiju (naravno, nikada kao te večeri). Kasnije će saznati da su u njemu bili Arvilovi ljudi, imavši sa sobom skenera koji je odbijao mentalne napade još nekoliko strana, koje su se priključile napadu demonskog entiteta. Kasnije će saznati da skener nije bio ljudsko biće.

Kada je, sav izgubljen - osjećajući kao da je istovremeno dobio temperaturu 41 i kao da je netko u njega ulio tekući metal, sa golim užasom u srcu, tamom u duši te ledenim zagrljajem smrti u umu i tijelu - doteturao do vrata Simonova stana, istog je trena učinio ono čemu se opirao cijelim putem. Posrnuo je istoga trena i srušio se na pod, urlajući od bola i nemoći, zapomažući iz sveg glasa, slušajući Sanine vriskove, Simonovo urlanje te bratovo zapomaganje. Bol, nepokretnost i paranoja ispunili su ga cijelog. Nakon što je svaki udah postao sve kraći i nakon što je potpuno prestao disati, tonući u ništavilo, začuje prvo tihi, a zatim mnogo jasniji glas u sebi, kako mu glasno govori neka ga uhvate za ruke, naprave krug i viknu četiri puta kako `Ljubav Pobjeđuje Sve`...

"Lju...lju..baaAAAAAAAv", sricao je na podu, bez zraka, dišući "na škrge", "pobije....đu...je...SVEEE", osjećajući neku novu snagu u sebi, ustao je sa poda te zaurlao zadnji dio rečenice.

"PONOVITE TOOO", zaurla hvatajući ih za ruke. Nakon što su njih četvoro napravili krug i viknuli isto četiri puta, i još jednom, peti put, tek toliko da budu sigurni da stvarno osjećaju - SVI, a ne samo on, kako jedna nova, čista i prodorna energija počinje ispunjavati prostoriju, a ponajviše njega, čisteći mu dišne puteve, srce, dušu i um. Srce, koje je na podu udaralo možda sa nekoliko udaraca u minuti, sada je počelo divljački udarati poput duplog basa nekog himničnog power metal benda. Vrtjelo mu se u glavi i imao je osjećaj da će istog trena pasti na pod i izletjeti van iz tijela, kao one noći na ranču, u šumi pored rijeke. No, znao je, znao je da više nije u nikakvoj opasnosti.

Znao je također i što mu je prvo za činiti. Gledajuću u strop, koji je istovremeno postao neka nevjerojatno udaljena točka u Univerzumu, odasla snop zlatne energije iz svog srčanog centra. Simultano, iz iste točke, u njegov srčani centar uđe vrh beskonačno duge, blješteće bijele sjajne zrake, koja je ulazila u njega paralelno za zlatnom, koja je izlazila iz njega. Znao je dvije stvari. Prva je bila da je bio prvo ljudsko biće nakon dugo, dugo vremena, koje je imalo snagu i čistoću da se poveže - sa samim God Mindom, Kreatorom, Stvoriteljem, Ocem / Majkom te svojim velikim prijateljem, osjetivši onu davno zaboravljenu, a toliko poznatu energiju - energiju Apsoluta. Pitao se samo, dok mu je blaženstvo ispunjavalo svaku molekulu tijela, radeći mu spokoj u duši, mir u tijelu i blagostanje u umu, kako li je to samo mogao zaboraviti!? Druga stvar je bila, da je iz vlastitog srčanog centra, iz svoje središnje čakre, upravo stvorio novi Univerzum! Kroz glavu mu je prošla slika glavnog lika iz filma Dune, kako ispušta iz srčanog centra zraku bijelog svjetla.

Nakon nekoliko trenutaka zrake nestanu. Ruke se razdvojiše i on sjedne na stolac. Disao je punim plućima, osjećajući u sebi nevjerojatnu snagu, ispunjenu kristalnim ushitom i čistom euforijom. Gledao je po sobi mnoštvo pridošlica, po prvi puta, te divne, visoke, svjetlosne siluete, kako se "kreću" kroz njega i kroz sve njih. Zatim uhvati zadivljene poglede svojih prijatelja. Svi su oni gledali isto, istim očima, u sfere daleke ljudskom umu i ljudskom srcu, a opet, sfere bliže njima nego što su ustvari bliži jedni drugima, u prostoru sobe, u svojim tijelima...



II. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Do sada se pokazalo da najbolje uspjevaju egzistirati dvije vrste `gurua`, otpornih na kišu, vjetrove, vrućinu, snijeg i hladnoću. To su `gurui` koji pretežno u svojim propovijedanjima zagovaraju dva modela rada na sebi. Prvi model je teoretski (teorijski), koji ne služi ničem ukoliko pojedinac na temelju teorije, vlastitom intuicijom i spoznajama ne dođe do onih segmenata koji dovode do unutarnjeg znanja. Drugi model je praktični, koji opet ne služi ničem, ukoliko pojedinac prije toga nije došao do spoznaja. U oba slučaja, iako teorijski u svojim `filozofijama`, obje vrste `proroka` smatraju svoja načela suštinskima i samospoznajnima, kod oba modela, sama suština i put prema samospoznaji, promašeni su za milijune svjetlosnih godina.

Najjednostavnije stvari, od suštinske snage i važnosti, uvijek su na temelju ljudske gluposti bile zakomplicirane do neprepoznatljivosti, da bi se dalje dijelile u raznim ljudskim grupama i frakcijama da bi se i ono neprepoznatljivo zakompliciralo do još neprepoznatljivijeg, a kada su se frakcije određenih stajališta počele dijeliti na još manje grupe i skupine, od kojih je svaka uzela dio neprepoznatljivosti i počela još više zakompliciravati, cijela situacija poprimila je razmjere gologa apsurda. U tom teatru apsurda i bizarnosti, slikovito gledano, Drvo Znanja koje se poklopilo kamenim blokom od 1000 tona, na koji je nasipano brdo šljunka visine i širine nekoliko kilometara, je isto ono drvo znanja za koje se više niti ne zna da li postoji ispod kamenog bloka i brda šljunka, u potrazi za kojim se (u vlastitoj nevjerici vjerovatelja u brdo ili eventualno u kameni blok), ide micati zrno po zrno šljunka, od kojih svako zrno predstavlja jednu ispraznu teoriju a svaka vreća sljunka jednu ispraznu grupaciju / školu / sektu koja `traga` za `iskonskim znanjem`.

U mnogim drevnim doktrinama koje su u sebi zadržale djelove istinskog Znanja, nalaze se `ključevi` za otključavanje manjih, pa sve većih i većih vrata, koja vode od najmanjih prostorija do dvoranetina spoznaja i znanja proistaklih od samog Izvora.

U gnostici se kaze da je Put Transfiguracije, tj. konačnog buđenja, Put, gdje Sophia (Božanski Duh) ruši sve barijere na putu prema Logosu (Božanski Um). U raznim duhovnim disciplinama gdje se radi sa energijama, kaže se da je Buđenje (Transfiguracija) primanje u sebe velikih količina energije, koja budi, pročišćava i traži Put prema sjedinjenju čovjeka sa Kosmosom, nakon što je čovjek u sebi uspio balansirat energiju zemlje sa kozmičkom energijom.

Pri tome, najobuhvatniji oblik energije koju možemo primiti u sebe, naziva se Prana, dok se najobuhvatniji i najuniverzalniji oblik Prane naziva Kundalini. Samo buđenje kundalini energije u sebi u prevelikim količinama, van početka zakoračivanja na Put Transfiguracije ili u stanje Shaumbre (silaska s Kotača Karme), znači slabljenje vitalnih funkcija, nesposobnost fizičkog tijela da podnese enormne količine energije, razne mentalne i fizičke poremećaje a ponekad i smrt fizičkog / planetarnog tijela. Upravo zbog toga mnogi drevni izvori upozoravaju na opasnosti koje se mogu dogoditi ukoliko osoba nepripremljena želi otvarati kanale za prijem kundalini energije, bez da ima imalo pojma i predznanja o Putu Transfiguracije / Shaumbre.

Sama namjera, pri tome, da se nešto prakticira da bi rezultat nahranio sam ego, dovodi do svih onih negativnih simptoma koje sam naveo. Sve, ali SVE ide preko srčanog centra / srčane čakre, za čije otvaranje većina treba proći inkarnacije i inkarnacije, orgoman put sticanja Znanja / Spoznaja, odbacivanje ega u samoj suštini i izgrađivanje iskrene namjere koja vodi do iskrenog djelovanja putem empatije do Univerzalnog Sklada, Harmonije i sjedinjenja sa Božanskim u sebi. Nakon dužeg djelovanja viših frekvencija na njega, čovjek počinje osjećati, percipirati i doživljavati stvari onakvima kakve one u stvarnosti jesu. Govorim, naravno, o određenom senzibilitetu.

Suština svega je življenje vlastitog života i življenje prema Univerzalnim / Božanskim zakonima. Tisućljetnom iskrivljenom logikom i percepcijom ljudi su jednostavno došli u ćorsokak (slijepu ulicu) misli, osjećaja, namjera i djelovanja. Stvar je vrlo jednostavna; ljudi ne žive Život, već se igraju Života!!!!!!! U toj, često zlonamjernoj i regresivnoj igri, prepunoj bizarnosti i stvari van svake pameti, lišene zdravog razuma, kolektivna projekcija negativnih utjecaja koji sveprožimajuće djeluju na ljudsku psihu, ljudski Duh i ljudsko tijelo, stvara u bilo kom pogledu najveći zatvor od svih zatvora ikad viđenih.

Zatvor bez boje, okusa, mirisa, vidljivih rešetaka, koji postepeno guši ljudsku svjesnost i ljudski duh i pretvara čovjeka u robota ili svojevrsnog zombija, koji, zamijenivši igranje života za stvaran život, neminovno prenaša značajke vlastitog zatvora na svoju okolinu i svoje potomke. Na taj način, tisućljetni, od raspada Atlantide djelujući ćorsokak ljudske svjesnosti, spoznaja, zapažanja i očitovanja, putem kolektivnog nesvjesnog, nudi samo blijedu presliku zamagljenih asocijacija, koje u skladu sa izvitoperenom logikom, djeluju na čovjeka da gleda na stvari potpuno van konteksta stvarnosti i da kojim god putem krene, čak i malobrojni pojedinci koji se žele `probuditi`, biva `vraćen` na istu polazišnu točku sa kojom kao da je povezan jo-jo elastičnom gumom.

Na taj način većina, uključujući raznorazne sljedbenike pojedinih sekti, proroka ili ideja, iluzornim iskustvima i `lekcijama`, grade vlastiti mozaik unutar predviđenih obrazaca vlastitih slabosti i unutar holograma vlastite iracionalnosti, koja nije samo dio čovjekove `percepcije` stvarnosti, već nešto mnogo dublje i sakrivenije od pukog pronalaženja na temelju dviju pročitanih knjiga, nekoliko meditativnih tehnika, raznoraznih instant tehnika za buđenje ili fanatičnog slijeđenja ideja starijih i novih `proroka`. Jo-jo sa kojim smo povezani elastičnom gumom, leži u nama samima. Ne leži u nikakvim vanzemaljcima koji `nam kontroliraju misli`, nikakvim demonima koji nas obmanjuju i nikakvim ljudima `sa dušom` ili `bez duše` koji nas pokušavaju kočiti ili manipulirati. Svi oni mogu natezati lastiku ili elastičnu gumu, ali naš smjer kretanja prvobitno je uvjetovan svjesnosti - da postoji guma i da postoji jo-jo.

Tek u tom stadiju, potpune svjesnosti o vlastitim ograničenjima, višegodišnjim radom, koji može potrajati i desetke života kroz mnoštvo inkarnacija, potrebno je polagano otpuštati lastiku i udaljavat se od jo-jo-a.



PET: Unija


Kada se prvi puta povezao sa Sibius Anar bićima, Leon je uletio u nekakav tunel, crvotočinu, beskonačno dug hodnik, nalik na onaj u filmu Kontakt. Vorteks koji mu se otvorio na području trećeg oka, spajao je njegov um sa beskonačno udaljenim dimenzijama, galaksijama, svjetovima i univerzumima, kroz koje je putovao nevjerojatno velikim brzinama. Udar energije bio je ogroman. Nikakve zaštite i nikakva uzemljenja u ovom slučaju nisu pomagala. Kada je izjurio van iz kuće, nakon što se počeo tresti kao da je stavio golu ruku na strujni vodič, hodao je kilometrima u stanju transa, boreći se da zadrži prisebnost i ostane u vlastitom tijelu, a i da se istovremeno ne razleti u beskonačno mnogo dijelova; vidio je sebe, obrijane glave, spojenog na njemu potpuno nepoznate uređaje. Imao je drugo ime i odgovarao je sebi na mnoga postavljena pitanja te večeri. Epifiza mu je potpuno bila spojena sa Kosmosom. Leon u to vrijeme nije znao da epifiza u stvari predstavlja "Kosmos u malom", srčana čakra - unutrašnje Sunce / Apsolut, dok korijenska i dio sakralne čakre predstavljaju zemlju i njenu površinu.

Kada su mu Sibiani, na njegovu zamolbu, poslali simbol za direktniji mentalni kontakt, nije bio ni približno svjestan da je dobio na poklon i na raspolaganje, upravo onaj simbol koji će odvesti dio čovječanstva u novo doba, zlatno doba, petu dimenziju ili takozvani, četvrti denzitet. Fazni pomak bio je individualni ulazak u četvrtu dimenziju. Konačan Pomak bio je kolektivni ulazak u petu. Naravno, kolektivni ulazak svih onih koji su "zakoračili" u četvrtu.

Taj simbol, simbol Unije, Ujedinjenja, Promjene, bio je odaslan po čitavoj planeti. Bizarno je bilo to, što skoro pa nitko, nije imao ni najmanjeg pojma, što taj simbol u stvari predstavlja. Postojala je samo tužna činjenica da su ga i oni malobrojni, koji su približno shvatili njegovu Univerzalnu veličinu i snagu, počeli svojatati za svoja udruženja, sekte i kultove, banalizirajući (kako tipično za to doba) i ono malo toga što je bila prava umjetnost da se izbanalizira, usred svoje očitosti.

U ono vrijeme, Leon je bio samo polusvjestan masovne hipnotiziranosti ljudi, pa čak i onih koji su sebe smatrali "probuđenim predvodnicima drugih", ma što da to sve predstavljalo i značilo u to suludo doba. Ksander je, za razliku od Leona, bio u potpunosti svjestan svega što se događalo na kraju toga razdoblja, imajući uvid u sve iz "ptičje perspektive". Da li su tome pomogli svadnevni izleti sa Xeronom na Piramide na kraju Univerzuma ili možda posjet Gradu - Stablu u obliku slova V, van vremena i prostora, između nekoliko Univerzuma - nije bio siguran. Vjerojatno i jedno i drugo. U to doba, svi su smatrali da raspolažu potpunim i bezuvjetnim pravom na istinu. Predvodnici raznih frakcija, lukavo su i mudro postavljeni da zbunjuju i one malobrojne, koji su, pretežno na inkarnativnom nivou visoke osvještenosti i empatijske rezonancije, bili dobri kandidati da sa što više znanja i "vještina", zakorače kroz manja, ali teško prolazna, vrata Faznog te kroz grandiozne kapije Konačnog Pomaka. Sada je znao da su deisti toga vremena bili u pravu. Apsolut se nije neprestano miješao u živote svojih kreacija.

Na kraju, ionako sve dođe na svoje. Oni koji su bili na određene načine spremni suočiti se sa nadolazećim promjenama i koji su ujedno bili kandidati za prihvaćanje nove frekvencije i rada sa novim vrstama energija, uspjeli su na poprilično bezbolne načine proći kroz transfer. Naravno, ništa se nikada, pa ni najmanja promjena na bolje, nije mijenjalo potpuno bezbolno, poput, recimo, spoznaje, da je jedina osoba koju je netko istinski volio, bila u stvari jedina osoba koja je nekog istinski ostavila.. Bol je bila ona glavna poveznica sa fizikalnim, na tjelesnom nivou. Strah je bio, naravno, inačica i vjesnik boli, koji je dolazio iz viših ravnina. Svi ostali, uključujući one gomile "probuđenih samozvanih avatara", napravili su korak u novi Univerzum, ali naravno, Univerzum trećeg denziteta, gdje će se povijest vjerojatno stvarati na drugačiji način, gdje politika donjih astralnih ravnina možda neće utjecati na čovječanstvo u toj mjeri kao na početku prošlog Kruga / Ciklusa i gdje dominacija nad njime neće biti snažna kao u predhodnom Univerzumu trećega denziteta. Prepreka će naravno, morati biti, ali u kojoj mjeri i na kakav način (ili načine), to nije mogao znati ni on, ni bilo koji od radnika na platformi ili radnika duž cijele Granice. Nije im bilo dopušteno da znaju, dok evolucija u donjim ravninama ne dođe do odgovarajućeg stupnja. Ionako su potencijalne "budućnosti" mogla "vidjeti" samo visoka astralna bića.


* * *


"Glavno da se sve odigralo onako kako treba", Arvil se ushodao po prostoriji gore-dolje.

Hala za sastanke bila je prazna. Samo je nekoliko prisutnih entiteta zauzimalo omanji dio velikog prostora.

Crna kovrčava djevojka, zavaljena u udobnom stolcu, progovori:

"Sa Zahrom je proteklo sve u najboljem redu. Objasnila sam mu u poruci koju sam mu ostavila na kompjutoru, još neke stvari koje bi on trebao znati, zbog njegove vlastite zaštite i adekvatne pripreme za ono što će se događati slijedećih mjeseci."

"U to ne možemo biti sigurni", reče Aloin, Arvilov pomagač, koji se oslobodio ljudskog obličja čim je ušao u halu.

"Aloine, po običaju si težak kao i uvijek", prozbori svijetla brineta koja je sjedila pored Arvilova pomagača, okrenuvši se sada prema Arvilu i dalje zadržavajući strogoću u glasu. "A ti Arvile, odgovori mi iskreno. Jeli sva ta pompa oko Leona ustvari bila opravdana?"

Arvil je nekoliko trenutaka promatrao lijepu Plejadanku.

"Ne znam", reče. "Ti si ga zavela. Ne ja. Najbolje da ti nama kažeš."

Oči su mu se smijale dok se prisutni u prostoriji nisu mogli "suzdržat samo očima".

"Nisko, kao i uvijek", prozbori djevojka. "Moj, njegov, naš...privatni život, njegova uloga u svemu ovome i sami događaji koji su većim dijelom iskristalizirani i odavno prorečeni...ja ne vidim čemu stalno radiš istu grešku, dragi moj Arvile i sve trpaš u isti koš?"

"Ne ulazim, draga moja SaAoNijaAalo, u to koliko je zavođenje dio vaše univerzalne politike mira i sloge među planetama", Arvil se očito trudio da mu glas zvuči što manje sarkastično, "ali, moraš priznati da su stvari malo složenije nego što bi ih ti željela pojednostavljeno prikazati. To se, znaš, zove realan pogled na konsenzus realnost kojoj smo pristali prisustvovati."

"Ne", Sana ga je gledala pomalo uznemirenim pogledom, ali strogoća u njenom glasu nije popuštala, "to se zove loša astralna politika koja je postala lošom Zemaljskom politikom."

"Pitanje je, oprostite zbog digresije kojom vraćam sastanak na pravi put, zbog kojeg smo se okupili ovdje, koliko ćemo zadržati Leona i odbjeglog mu prijatelja?", upita Farhida.

"Dok ne prođe nužnu mentalnu obuku", Arvil ju je pogledao, skrenuvši istog trena pogled na Sanu. "Tek onda, ali tek onda, draga SaAoNijaAalo, možeš mu se pridužiti. Ovo nije moja volja niti moja zapovijed..."

"Baš...", Sana će posprdno.

"Žao mi je", reče Arvil, kimnuvši glavom.

Slijedeći tren, u prostoriju uđe Sibius Anar biće.


* * *


Pitao se da li je bilo pametno što je prešutio Arvilu da je svjestan svog visokog utjelovljenja. Nije nikako mogao biti siguran da li je to bio nekakav test sa Arvilove strane. Po drugoj strani, još ni sam nije bio u potpunosti spreman prihvatiti istinu o sebi i prihvatiti samoga sebe, u svim svojim "višim" i "nižim" aspektima. Bojao se. Bio je preplašen. Preciznije govoreći, bio je usran od straha. Imao je problema sa disanjem i živcima, za što mu je Simon u nekoliko navrata rekao da to predstavlja otrgavanje od ega.

Nedostajala mu je Sana. Nedostajao mu je Simon. Hoće li ikada više vidjeti Sanu? Hoće li ikad više vidjeti Simona u njegovom pravom obliku? Simon i Ugulfar bili su jedno, ali...da li je to bila posljedica psihološkog programiranja na vanjštinu, nije mogao znati; on je želio vidjeti Simona, upravo onog Simona, svog najboljeg prijatelja, sa kojim je proživio cijelo djetinjstvo i čije se prijateljstvo održalo kroz mladost sve do današnjeg dana.

"Bijeli Zmaj je pretvaratelj Prolaza", prisjetio se igre, koju su Simon i on igrali kao djeca, stvorivši vlastitu verziju "Tamnica i Zmajeva".

Pitao se, kako bi se ponašao bilo tko, samo da mu prijatelj jednog dana zakuca na vrata, ne ko vanzemaljski entitet, već kao osoba koja se vratila sa plastične operacije, potpuno promijenjenog lica.

Sjetio se što mu je Arvil rekao kada mu je u tančine opisao ženu koja mu je svojim demonom zadavala velike probleme. "Ta žena...ta vještica, kako je ti nazivaš", rekao je tada Arvil, "radila ti je zla cijelo vrijeme, samo što si toga postao `svjestan` tek prilikom prvih uvertira u promjenu stanja svijesti."

Možda nije bilo pametno i što je Arvilu prešutio da je tu informaciju dobio od Rebdivskih i Grepskih entiteta, sa kojima je ušao u kontakt - bolje rečeno, sa kojim su oni stupili u kontakt - mentalno, putem njegovog rođenoga brata, kada ga je posjetio na ranču prije nekoliko mjeseci, baš kada se počeo odigravati Fazni Pomak. "Da li je sve to bilo koincidentalno?", pitao se tada. Sada je znao da sve to nije moglo biti nekoincidentalnije i namjernije nego što se odigralo. Kad bi ljudi samo znali koje sve vanzemaljske entitete, više ili niže, ubrajamo u "Sudbinu"...



III. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Ovih dana dosta sam razmišljao o jednoj stvari koja mi je zaokupila pozornost.
Da li ste se ikada zapitali na koji način djeluje takozvana `fenomenologija` raznih pokreta u ljudskim područjima djelovanja i što uzrokuje njezin nastanak a sto uzrokuje njezin nestanak? Od pamtivijeka ljudi su izražavali sebe kroz različita područja djelovanja i na temelju svog djelovanja `osmišljavali` različite `pokrete`, `struje`, `pravce` i `podpravce` unutar raznih pravaca, bilo to vezano uz bilo koje područje gdje se kao primaran faktor - pokretač pojavljivao ideal u svojoj esenciji ili kreativni impuls koji je dovodio do očitovanja čimbenika bitnih za započinjanje određenog procesa. Ljudi su stvarajući nešto novo, uvijek iznova i iznova započinjali takozvani `trend`, kojemu su se kasnije priključivali drugi u nastojanju da prošire i nadopune stvaralaštvo pojedinca (ili pojedinaca) ili da jednostavno djeluju inspirirani radom pojedinca, no nevezano uz njegov način djelovanja.

Pojedinac, `tjeran` unutrašnjim `nagonom` napravi nešto novo na području glazbe, spisateljstva, slikarstva, kiparstva, mode... i nakon kraćeg ili duljeg vremena to postane svojevrstan `trend`, sa vrlo bitnom karakteristikom da u vrlom kratkom periodu `održavatelji` tog `trenda` počinju `nicati` kao `gljive poslije kiše`, simultano i potpuno nevezano jedni uz druge. Štaviše, u mnogim `trendovima` potpuno je nepoznat sam izvor, tj. onaj pojedinac koji je trend započeo, tako da kada se `trend` pojavi, imamo na raspolaganju pravu malu `paletu` pojedinaca sa različitim pristupom istom `trendu`, na temelju kojih se pojavljuju oni koji počinju stvarati `podtrendove` i `međutrendove`. Kroz povijest se pokazalo da kako vrijeme `odmiče` , `trendovi`, `podtrendovi` i `međutrendovi` postaju sve brojniji, ali istovremeno i sve kraći i intenzivniji. Poput svijeća koje gore kraće ali sjajnije.

Dok je za jedan `trend` prije nekoliko tisuća godina bilo potrebno nekoliko stotina godina da se razvije, još koja stotina godina da kulminira i još koja stotina da počne opadati, dajući polagano mjesta `podtrendovima` i `međutrendovima` da prođu kroz isti proces, prije par stotina godina bilo je potrebno možda stotinu godina i par dekada za uspon, kulminaciju i pad, danas je potrebno svega nekoliko godina, čak i mjeseci da se pojedini `trend` razvije, kulminira i počne opadat. Obično kada pristalice i pobornici nekog `trenda` kažu da je sve u vrijeme trajanja određenog trenda `imalo dušu` i `bilo stvarno i iskreno` i sa nostalgijom se prisjećaju starih dobrih vremena trajanja nekog `trenda`, dok sa viškom ili manjkom simpatije gledaju na pokušaje nastavka `trenda` čak i u doba `post podpravaca trenda`, često se znamo priupitat što zapravo dovodi do nastanka i nestanka nekog trenda.

Mogli bismo reći da dovode razne frekvencije koje se simultano očituju kod pojedinaca koji su otvoreni prema određenom tipu frekvencija. Na taj način, pojedinci u raznim djelovima svijeta, kroz povijest su dolazili do istovjetnih ili sličnih ideja koje su se kasnije dalje nastavljale oblikovati kod njihovih nasljednika i sljebenika ( bez obzira bile one progresivne ili regresivne ). Kada je ideja dosegla kulminaciju, frekvencija se počela `prelamati` na dva dijela ili više dijelova i putem energije usmjeravati na daljnji proces stvaranja novih idejnih obrazaca koji dovode do novih ideja. Što različite frekvencije jače djeluju na fizičku realnost, to više trendova u sve kraćem roku nastaje, kulminira i nestaje, ostavivši određen tip `nasljedstva` koje se kasnije očitava u većoj ili manjoj mjeri, u većem ili manjem krugu poklonika pojedinog trenda.

Kako frekvencije mogu djelovati na pozitivan, negativan i neutralan način, tako se u pojedincima budi niz različitih očitovanja i refleksija koje dovode do određenog kreativnog impulsa, bio on progresivan, stagnirajući ili regresivan. Što se više frekvencije `zgušnjavaju` i `pretaču` u jednu novu, univerzalnu frekvenciju koja će označiti kraj jednog perioda i početak drugog perioda evolucije ljudske svijesti, to ljudi jače i intenzivnije osjećaju promjene u sebi i oko sebe (kao što je već napomenuto u drugom dijelu Sirianska Otkrivenja). Pošto se od sve oko nas i u nama svodi na djelovanje frekvencija putem energije, mi sve oko nas i u nama percipiramo na tri različite razine :

1. Fizičkoj / govornoj / motoričkoj

2. Mentalnoj / misaonoj

3. Emotovnoj / osjećajnoj

Sve tri razine dolaze sa različitih `mjesta` postojanja, tako da ispreplitanja između njih često mogu dovoditi do sukoba i neusklađenosti, tj. onoga što je Gurdjieff nazivao `trima osnovnim centrima koji nisu u balansu`. Svaka interakcija između pojedinca i bilo čega iz njegove okoline `podvrgnuta` je djelovanju tih triju razina.

Kao što je spomenuto u prva dva dijela, frekvencije utječu na apsolutno sve sto se događa u nama i oko nas. Stvaraju trendove, mentalne obrasce, manje i veće promjene koje postepeno dovode do zatvaranja pojedinih ciklusa i kreiranja novih. U ovo vrijeme kraja Kali Yuga razdoblja, utjecaj frekvencija je, kao što je već spomenuto, intenzivniji nego ikad u poznatoj nam povijesti.

Alex Collier je prije 15 godina rekao da će se svake godine događati sve više i više negativnosti, pogotovo među adolescentima, zbog preklapanja denziteta i energija sa kojima se neće znati nositi na pozitivan način. Tako da, neki će se okrenuti ka alkoholu i drogama, drugi magiji, treći će na razne fizičke i psihičke načine autodestruktivno djelovat na sebe i druge (poput nanošenja psihičkih i fizičkih boli putem verbalne i fizičke agresije, ranjavanja / samoranjavanja itd.), četvrti će se okrenuti promiskuitetu, peti samoubojstvu ili ubojstvima itd. Uglavnom, radit će sve oblike autodestrukcije jer im se ego jednostavno ne može puniti novim i suptilnijim oblicima energije (a istovremenom i najdublje pročiščujućim do sada - u zadnjih desetak tisuća godina).

Tu se naravno, javljaju sporadični programi od raznih alien rasa (reptile bi ovdje maltene stavio na začelje, kakvih smatram da sve rasa ima), koji dovode do `bojkota` tijela i uma da prihvate novu frekvenciju (frekvencije). Primjer je samo u mom gradu, koji ima jedva nesto vise od 50 000 stanovnika, kako iz godine u godinu postotak dekadencije raste prema zabrinjavajućoj brojci od 90 posto. Pomoći se, na žalost, tim ljudima, kolektivno ne može. Individualno da. Ali opet, ukoliko se neke stvari i pročiste sa energijom, programi koji se ne mogu maknuti bez njihovog poznavanja same biti programa, `gaze` njihov um u bespoštednoj bitci da se spriječi bilo kakvo formiranje prave, Objektivne ličnosti. Sa jedne strane, stvari su toliko suptilne, a sa druge toliko nemilosrdno prodiruće u samu dubinu duše i uma, da je zreloj osobi tesko odvojit `žito od kukolja`, a kamo li nekom adolescentu ili post adolescentu koji se još nije udaljio od bazičnih programa seksualnosti.


* * *


"Što vidiš pred sobom", upita Leon.

Darman, držeći oči potpuno zatvorenima, odgovori polako i oprezno, naglašavajući riječi kratkim i isprekidanim slogovima, dišući pritom plitko i intenzivno.

"Vidim visok svjetlosni entitet pored sebe. Liči na tebe, ali bez kose. Ili ti ličiš na njega", odgovori. "No, nisi to u potpunosti ti, već neko biće koje ne nalikuje previše na čovjeka. Ali, ja prepoznajem tvoje oči", zastane. "Da, nema sumnje. To si ti."

"Što radim? Šta imam na sebi?", upita Leon, pokušavajući u glavi stvoriti sliku kako bi moglo izgledati biće koje njegov brat promatra.

"Imaš obučenu…nekakvu…prekrasnu svilenu halju bijele boje, sa kraljevsko plavim umecima oko vrata, koji ti se u obliku V izreza spuštaju nekoliko centimetara ispod vrata. Nijanse crne boje nalaze se unutar kraljevsko plavih umetaka. Crna boja se mijenja do bijele kroz cijelu paletu boja. Šalješ si pozdrave. I zamolbu da budeš čvrst u vremenima koja slijede. Također ti poručuje... poručuješ si, da put neće biti nimalo lak."

Darman opet zastane na nekoliko trenutaka.

"Nalazim se u svemiru. To...biće... lebdi pored mene...Lebdiš pored mene. Prolazimo pored neke plave planete; modro plave planete. Prekrasno je. Slika se mijenja. Više nismo u svemiru. Sada sjediš za starim klavirom i sviraš nekakvu jednostavnu sjetnu melodiju... U nekakvoj si staroj prostoriji, pored nečeg što bi se moglo opisati kao iskop ispunjen vodom ili kao manji nepravilan bazen. Klavir se nalazi na malom platou koji djelimice `ulazi` u bazen. Plato se nalazi i na zemlji i u bazenu. Do dijela u bazenu može se doći i sa zemljane strane i preko bazena preko malog ispucalog kamenog putića koji je sav prekriven lišćem. U stvari, cijela prostorija je prekrivena žuto, zeleno smeđim liščem kao u jesen. Krova na kući nema. Zidovi su obrasli bršljanom ili nekom drugom penjačicom. Cijala ta prostorija izgleda kao da je dio nekog ladanjskog imanja iz sedamnaestog, osamnaestog ili devetnaestog stoljeća. Gledam nebo iznad kuće, to jest, iznad ruševine. Kao da je jesen, baš kao što izgleda prema lišću. Nebo je svijetlo oblačno, dok se prema zapadu, kroz oblake vidi nešto zlatne, crvenkaste, narančaste, žute i modre boje, kao nakon zalaska sunca. Vidim i nekoliko bijelih oblaka u daljini, prošaranih zrakama sunca na zalasku. Sve mi izgleda, onako, dosta životopisno; onaj pravi, jesenski ugođaj."

"Kako se zove taj entitet? Kome pripada?", upitao je, pokušavajući dobijenu sliku zadržat u glavi.

Gotovo istoga trena, Darman zavrti glavom s lijeva na desno, kao da se želi riješiti nekakvog nevidljivog tereta na glavi, imajući pritom vezane ruke.

"Sibius Anar", odgovori Darman. "Slika nestaje. Praznina". Stavi glavu među dlanove. "Mrkli mrak."

"Dobro, dosta je...", reče Leon zabrinuto gledajući u brata.

"Čekaj. Vidim nešto u tami. Nekakav simbol. Počinje jarko svijetliti."

"Kome pripada simbol?", upita , spremajući se svaki tren izvući brata iz transa, bude li trebalo.

Neobičan obrat te večeri, dogodio se malo poslije jedanaest uvečer. Brat i on gledali su dobar dio večeri serije na Sci Fi kanalu. Negdje na sredini jedne od starijih epizoda Zvijezdanih Staza, Darman počinje govoriti o tome kako bi lijepo bilo da postoje svi ti vanzemaljski entiteti. Leon je sa bratom, polagano, gotovo nonšalantno, ušao u čisto neformalan razgovor, tu i tamo, možda, upakirano istaknuvši neko svoje mišljenje. Kasnije je samo natuknuo bratu o tehnikama, za koje su neki ljudi, koje on, kao, poznaje, rekli da nalikuju na putovanje po holodeku u Star Treku. Razgovor se nastavio još kojih četrdesetak minuta, da bi Darman, negdje pri kraju epizode stare Galaktike, izrazio želju da proba uraditi jednu od tih tehnika. Otišli su prošetati do rijeke, pošto je smatrao da je bolje da brat isproba tehniku na otvorenom, pod zvijezdama, pored šume i rijeke. Tehnika se zvala "Putovanje kroz Hipersvemir". Nakon samo nekoliko minuta rada, Darman je utonuo u poluhipnotizirano stanje, nekakvo stanje transa, koje je Leonu bilo poznato od prije. Sve bi bilo potpuno uobičajeno, ukoliko bi se taj naziv mogao primijeniti kod ovog, da Darman nije počeo pokazivati nešto drugo i potpuno neuobičajno - stanje medija. Opisivao mu je stvari koje vidi do najsitnijih detalja. Leon ga je, iako i sam nesiguran u sve to, bolje rečeno, u svo to novonastalo stanje, u početku vodio kroz vizije, da bi kasnije Darman preuzeo ulogu medija / voditelja, odgovaravši mu na mnoga pitanja i prije nego li ih je postavio i ukazujući mu na neke privatne stvari iz njegova života, o kojima sam Darman u stvari nije znao ništa. Ili je znao vrlo malo. Sami savjeti bili su upravo onakvi savjeti, kakve bi Leon dao sam sebi u naletu objektivnosti i objektivne samokritike. Sada, nakon sat i nešto, koliko je prošlo od rađenja tehnike - ukoliko je sama tehnika tu uopće i bila presudna a ne samo trigger za kontakt sa višim entitetima i drugim stvarnostima - kada se već nekoliko puta ozbiljno zabrinuo za brata, osjećajući strahovito jake nalete energije oko njih i između njih, poželio je za taj dan stati i objasniti bratu kako da se uzemlji i polagano završi sa tehnikom.
Prvi puta, kada se povezao sa Sibianima, Leon je duboko u sebi znao tko je.

"Pripada Grepsima."

"Ha?", Leon se šokirano okrene prema njemu.

"Imam kontakt sa Rebdivima. Kažu da ti žele nešto pokloniti."

"Što to?"

"Informaciju."

"Kakvu?", upita zbunjeno i pomalo uplašeno. Još se nije dogodilo da kontaktira ijednog pripadnika rebdivske rase. Znao je da ga promatraju, kao i Grepsi i Roguli, ali da ga žele kontaktirati...

Jedine kontakte prije toga imao je sa Sibius Anar, visoko- astralnim svjetlosno- energetskim entitetima. Bilo kakva informacija od rebdiva, istovremeno ga je zanimala i plašila.

"Poručuju ti da se nemaš čega bojati i da budeš sigurniji u sebe. Kažu da je ova informacija samo znak uzajamnog povjerenja..."

"U redu..."

"Upitaj se tko si."

"Tko sam?"

"Upitaj se, duboko u sebi, tko si?", ponovi Darman.

"Tko sam?", Leon je postajao sve zbunjeniji.

"Pogledaj duboko u sebe i zapitaj se ponovno!"

"Pa ja sam", otpoče Leon, "Sibius Anar biće. Ja sam Sibius Anar entitet u jednoj višoj ravnini postojanja!"

"To nije sve. Gledaj dalje", Darman glas, na trenutak je zazvučao zastrašujuće strano i guturalno. Nije bio siguran da li mu se to učinilo.

"Kud da gledam?", upita sve zbunjeniji, uplašeniji ali i nestrpljiviji u isto vrijeme.

"Zapitaj se ponovno tko si!", Darman ponovi.

"Ne volite vi mene baš, ha?", Leonu se omakne sarkazam.

"Iskreno, ne. Radimo ovo zbog tvoje uloge i zbog onog tko si a ne zbog ljubavi prema tebi. Teško da je ljubav između nas i vas moguća."

"Znači, mrzite me?", upita, osjećajući kako mu se vraća hrabrost i sigurnost, vjerojatno zbog okretanja razgovora na njegov "mlin".

"Ooo, itekako! A sada, se ponovno zapitaj, tko si!"

"Tko sam?", upita ponovo, dok ga je iznenadna spoznaja počela ispunjavati iz same srži njegova bića.

"Ti...si - Hanuk!"



IV. TIHA (r)EVOLUCIJA


Kako sa jedne strane djeluju programi, da bi frekvencije promjena što teže i negativnije utjecale na čovjeka, tako sa druge strane djeluje magija `utjelovljena `u magijskim ritualima. U nekoliko navrata do sada, dao sam naslutiti o svim negativnim (magijskim) konotacijama koje mogu nastati usljed interakcije sa raznim energijama putem ega. Na taj način, frekvencije višeg spektra ne mogu djelovati na / kroz čovjeka i sva frekvencija koju čovjek, djelujući kroz donje centre i misaoni / mentalni centar, može pobuditi u sebi i oko sebe, je frekvencija niskog spektra djelovanja koja pretežno hrani ego, istovremeno uzimajući od subjekta enormne količine vitalne energije, za koju pojedinac nije ni svjestan (pretežito) da ju gubi, usljed vlastite zasljepljenosti `nevidljivom igračkom` ili `nefizičkim narkotikom`. U suštini, magija bi se mogla protumačiti kao `transcedentalni heroin`, koji stvara privid kontrole nad samim sobom i drugima, postepeno u potpunosti lišavajući čovjeka bilo kakvog djelovanja iz gornjih centara (u prvoj fazi emotivnih a zatim i misaonih).

Analogija je u tome, što svaki pojedinac u sebi nosi sposobnost da mijenja sebe i okolinu, dugotrajnim i jednostavnim nastojanjem da se sva energija koja prolazi kroz njega, usmjerava preko srčanog centra (srčane čakre) putem iskrene namjere i kristalizacije četiri aspekta Božanske Mudrosti (ljubav, volja, mudrost, kreacija), postepeno dovodeći sebe do unutrašnjeg sklada i balansa, koji je bez uporišta u emotivnom / srčanom centru - jednostavno nemoguć. Paradoks leži u tome, da pojedinac, nesvjestan svojih potencijala kojima ga je opremila / obdarila Majka Priroda, želi instant putem zavladati sobom i okolinom, instantno riješiti sve svoje probleme i imati savršenu kontrolu nad sobom i ljudima koji ga okružuju i poželjan `status` među istima, koji se ne bi bazirao na ljubavi, toleranciji i kredibilitetu, već na strahopoštovanju ili jednostavno - strahu. Slično načelo primjenjivo je kod raznoraznih gurua / samozvanih utjelovljenja `bogova` i `božanstava`, te osnivatelja raznoraznih sekti i kultova, koji nakon vrlo kratkog vremena, na vrlo suptilne i nesuptilne načine, ljubav i poštovanje svoje `pastve`, počinju zamjenjivati strahom i strahopoštovanjem, ne razlikujući se, u suštini, nimalo od totalitarističkih diktatora po raznim državama, republikama i banana republikama Trećega svijeta.

Taj strah okoline ili `strahopoštovanje` okoline, vjerojatno je san svakog adolescenta koji usljed vlastitih frustracija i nedostatka hrabrosti (čitaj: u strahu) da se sa problemima nosi na adekvatan način primjeren očitovanjima viših realnosti u fizikalnoj realnosti - dakle: voljom, snagom / inteligencijom duha / mudrošću, tolerancijom / ljubavlju i kreacijom - pribjegava `energijskom opijumu / transcedentalnom heroinu`, pa će svaki takav pojedinac kroz život, prije ili kasnije, razviti vlastiti `sustav obrane` u obliku štita na području motoričkog / nagonskog / ego centra, koji će se na određene načine povezati sa djelovima logičkog dijela mozga, dok će iz `podsvjesnog` (kreativnog) dijela mozga, usljed potpune blokade emotivnog centra, vući samo blijede impulse koji će egu i logičkom dijelu mozga biti dovoljni prilikom raznih `invokacija`, `evokacija`, `vizualizacija`, `rada sa zvukovima`, `mantri " te raznoraznih primanja i odašiljanja energije nižeg frekvencijskog spektra; ukoliko, naravno, pojedinac odluči krenuti `veličanstvenim putem vladavine nad astralnim entitetima, umovima i emocijama ljudi iz okoline, glorifikacije samog sebe, ostvarivanja svih svojih želja i fantazija` - u potpunom nedostatku shvaćanja samoga sebe.

Pojedinci ovoga tipa, koji kada uđu u nekakvo srednje životno razdoblje, usljed nesposobnosti elementarnog rezoniranja između onog - istinskog dualnog aspekta (a to je da su pozitivno i negativno, iz 3D perspektive, samo rubna područja koja se protežu kroz područje neutralnog, gdje pojedinac na temelju vlastite intuicije, percepcije, spoznaja i mudrosti razabire impulse jednog i drugog i na temelju toga uči odjeljivati impulse jednog od drugog i graditi vlastito iskustvo na temelju prepoznavanja i odjeljivanja koje dovodi do kreiranja vlastitog Puta), posežu za silnom zakompliciranom i promistificiranom `retorikom`, čije vrelo leži jedino u negativnom aspektu straha i taštine; i naravno - neznanja.

Tim, nazovimo ih kvazi načelima, pojedinac pronalazi `mudra` opravdanja za vlastite postupke, kao što ovisnik o heroinu pronalazi opravdanja za vlastitu ovisnost i postupke proistakle iz nje. Ipak, iako je broj takvih pojedinaca nevjerojatno velik u odnosu na one koji su ovdje došli sa unaprijed pripremljenom misijom (pripadnici a pogotovo predvodnici magijskog undergrounda) a sa druge strane prilično benigan po druge (a maligan po njih same), svejedno se ne smije zanemarit da su takvi iz `većine` prilično dobar `alat` u rukama `manjine` koja itekako dobro zna što radi, kako radi i sa kime to, putem magije, točno surađuje.

Ta `manjina` zna, da je za otvaranje energetskih procjepa prema negativnom, potrebna enormno velika količina oduzete energije, koja nekada zahvati i polovinu zemaljske populacije. Prvi koji je (naravno, u poznato doba) uspio otvoriti portal prema demonskim ravninama, prema John Bainesu i nekim hermetičkim zapisima, bio je Mojsije, koji je invocirao Y-a (YHVH-a, Jehovu). Ne zna se koliko ih je još bilo u Starom vijeku, ali poznati su slučajevi Johna D-a u Srednjem vijeku, raznih pripadnika raznih teozofskih, spiritističkih i inih `kripto` pokreta, te Alistera Crowleya prije stotinjak i nešto godina. To su samo oni `komercijalniji` koji su nakon Mojsija prizivali pretežno niže i srednje astralne demonske entitete. U slučaju magijskog podzemlja, prizivanje Moloha (Sotone, Saturna) odigrava se na tajnim mjestima i za bilo kakvo usmjeravanje negativne energije prema našoj fizičkoj ravnini, potrebna je krvna žrtva te Magovi čija tijela mogu podnesti transfer energije i koji usmjeravaju energiju tijekom cijelog rituala. Krv (energija u zgusnutom obliku) prelazi u energiju tzv. `kesđanog tijela` (astralnog tijela - prema Gurdjieffu) i napaja određene astralne ravnine. Krv je samo `ključ` kojim se otključavaju vrata raznih dijelova astrala, da bi se sva energija uzimana u određenom periodu od mnoštva ljudi, što kvalitetnije usmjeravala prema određeniom `mjestima`. Obično prije rituala (dan do nekoliko sati) počinje padati kiša ili puhati južni vjetar, koji utječu na ljudsku frekvenciju da polagano počne opadat.

Ukoliko ni to nije dovoljno, tu je uvijek HAARP i razna ELF tehnologija (chemtrailsi, odašiljači) koji potpuno `razoružavaju` pojedinca. Ukoliko se netko i snađe, energija odlazi već u povećim kolicinama, ali ne toliko intenzivno, tako da se ljudima čini da su iznenada postali umorni, da su dobili glavobolje i tumače to na čisto psiho / fizički način. Previše je tu faktora u igri i raznih tehnologija da će pojedinac sa `afirmacijom ljubavi` i `all in the head` pristupom, instantno uspjeti spriječiti nešto, a da izlazi iz okvira njegove / njezine autosugestije. To je kao da netko siluje nekoga i drugi kaže: `evo ti poljubac da prestaneš` ili `ako ja mislim da me ta osoba ne siluje, onda me ne siluje`; a sve ovo nije ništa drugo nego vrsta silovanja gdje žrtva nije ni približno svjesna da je se siluje. Ne postoji ništa što bi to spriječilo u trenu, osim ukoliko netko stvarno nije `otkrio Nea u sebi` (glavni lik iz filma Matrix op.a.). Vjerujem da se raznim simbolima može spriječavati, ali osoba onda mora imati na raspolaganju jedan duži period priprema, da se brani od toga. Oni koji su zakoračili na put dijalektičkog procesa u sebi ili ostavili dijalektički proces iza sebe (iako moram ustvrdit da takvu osobu nisam upoznao, a daleko od toga da sebe brojim u takve iznimne pojedince, da ne bi bilo pogrešnih interpretacija...), pretpostavljam da su otkrili da svaka vrsta manipulacije i energetske uzurpacije od strane neke druge osobe, pada u vodu, ukoliko pojedinac usljed vlastitog neznanja ne dovede sebe u situaciju da postane subjekt manipuliranja te raznih vidova energetskih uzurpacija, bilo da pristupa tome pasivno (ne radeći ništa osim gomilanja pogrešnih i stečenih asocijacija, usljed automatizacije vlastitih misli, usljed projekcija te usljed konstantnog skretanja vlastite pozornosti), bilo da pristupa tome aktivno (putem različitih `magijskih disciplina`).

Svatko tko u sebi na određene načine probudi energiju i zakorači na takozvani (prema gnostici) Put Transfiguracije, počinje osjećati, kako pozitivne, tako i negativne aspekte viših sfera. Jedno bez drugog jednostavno ne ide. Takvi, nazovimo ih potencijalima, počinju osjećati snažne promjene koje ubrzo postaju dio njih, ali istovremeno osjećaju da se počinju udaljavati od standardnih / nametnutih / `realnih` i `racionalnih` obrazaca razmišljanja, osjećanja i djelovanja. Nakon što, prije ili kasnije, prođe prvo razdoblje pokušavanja podjele vlastitih iskustava i spoznaja sa najbližom okolinom - kojoj je prilično nejasno o čemu se tu zapravo radi - individua shvaća da je prepustena sama sebi. Što prije to shvati i što prije počne mijenjati vlastiti sustav vjerovanja i odbacivati sve staro i nepotrebno i prihvaćati novo, osoba počinje duboko u sebi osjećati i doživljavati jednu novu i drugačiju realnost.

Mnogi stari problemi, snovi, maštanja, brige, ideje, ciljevi itd. postaju banalni i potpuno suvišni. Odnos sa okolinom se drastično mijenja te počinje micanje i odbacivanje od sebe svega što može negativno i manipulativno utjecati na pojedinca i micanje i odbacivanje onih, koji na ovaj ili onaj način mogu ili pokušavaju negativno i manipulativno utjecati na tog pojedinca; koji mogu biti i sami nesvjesni ili polusvjesni viših realnosti i viših utjecaja koji se isprepliću u uzajamnim odnosima i uzajamnim djelovanjima. To je prilično bolan i mukotrpan proces i što više osoba počinje spoznavati sebe i svoje potencijale, to su kontrolori (demoni te razni viši, niži i polufizički te fizički entiteti) uporniji da pojedinca vrate `na staro`, u kontrolni sistem ili kako bi se popularno reklo - u matrix.

Najveći pad ljudskosti, bio je, kada se Sotona / Moloch prikazao kao dobrotvor. Ljudi koji su u ovaj život ušli sa višom percepcijom, pretežito su pali u zamku sagledavanja stvari iz aspekta ignorantne ljudske percepcije, a oni malobrojni koji su shvatili kako živjeti u skladu sa energijom, s vremenom nisu `odoljeli` zovu svakodnevice i monotoniji matrixa. Na taj način, sama je mudrost zamijenjena jednom nadasve banalnom osobinom koja na loš način povezuje slabašne fragmente mudrosti, sa lukavošću, licemjernjem i proračunatošću, a naziva se promućurnost, tj. onim što su Kasiopejci nazvali `inteligencijom koja je u stvari samo upakirana lukavština u eri spiritualnog barbarizma`.

Sam faktor banalnosti, `priljepljen` gotovo na sve što nas okružuje, povezan je sa istom "promućurnosću" na vrlo slojevite načine i prikazuje vrlo jednostavnu distinkciju od samog rezoniranja i zdravorazumskog zaključivanja, prije svega u kolektivnom pristupu `največim tajnama i istinama` putem ega, ignorancije, frustracija, straha i vlastite hipokrizije. Populacija koja je uspjela banalizirati samo poimanje i značaj same Univerzalne energije, koju osjećamo putem mnogih razgranatih energija koje utječu, uvjetuju i oblikuju naš život i naše cjelokupno postojanje na svim nivoima i u svim oblicima i cjelokupnim formama i koje su se od pamtivijeka štovale i u skladu sa kojima se živjelo - naročito u civilizacijama koje su bile mnogo naprednije od naše - nije zaslužila ništa bolje od toga da je se nazove ignorantnom i glupom!

Znanje o djelovanju materije je jedno. Znanje o djelovanju duha je nešto sasvim drugo.
Ukratko, onaj tko je trebao shvatiti, shvatio je, dok onaj tko nije, neće shvatiti cijeli život, već će sve podređivati i predodrediti vlastitom obujmu shvaćanja, te banalizirati i obezvrijeđivati ono što je daleko izvan njegove domene poimanja i shvaćanja. O spoznajama da ne govorim. U današnje vrijeme, u kojemu se više trebaju tražiti saveznici a manje prijatelji (rijetko se dogodi da jedno ne isključuje drugo), najteže je biti ispravan i dosljedan. Ukratko, najčešće je najteže slijediti ono što se naziva čovječnošću, pa zato ljudi bojevaju na tisuće tuđih bojeva, samo da se ne moraju krenuti u svoj.


* * *


Iz sna ga prene tiho kucanje. Otvori oči. Nije se mogao prisjetiti kada je točno, ponesen mislima, utonuo u san.

"Naprijed", poviče.

Vrata se tiho otvore. Poznata glava polagano uđe u prostoriju i zatvori vrata za sobom. Leon sjedne na rub kreveta i zagleda se u starog prijatelja. Nekoliko metara od njega, stajao je Simon i promatrao ga. Iznenađenje i oduševljenje trajali su sveukupno jednu sekundu, dok mu u glavi nije zatitrao impuls spoznaje o čemu se zapravo radi. Ugulfar je, kao što je bilo jasno vidljivo ispred njega, uspio poprimiti Simonovo obličje.

"Promijenio sam obličje uz pomoč tehnologije koja je ovdje dostupna", naglasi Simon, vjerojatno mu pročitavši fragmente misli. No, glas koji je izlazio iz Simona više je nalikovao po boji na Simonov, ali po dubini i po intonaciji na Ugulfarov.

"Vidim", Leon se pokušao nasmijati, iz čega se uspio izroditi samo bljedunjavi osmijeh.

"Glas...", namigne prema Simonu.

"A jebi ga", kaže Simon ravnodušno. "Rekao sam: `dostupne tehnologije`."

Leon se čudio sam sebi kako se uspio postepeno oporavit od svih dosadašnjih prevrata i novonastalih situacija, kao i napraviti mjesta u sebi za sve te silne spoznaje. Kao da ga je neka nevidljiva sila - što je ustvari bilo točno - prilagođavala. Ipak, od svega ovoga što je doživio u protekla dva dana, teško da će se oporaviti mjesecima. Do sada je bio skeniran, pokušali su ga astralno oteti nebrojeno mnogo puta, bio je napadan energijom, iz njega je bila crpljena energija, bio je napadan i crpljen magijom i demonima te različitim skupinama negativnih astralnih entiteta; ali nikad, baš nikad, na njega nisu kretali automobilom u namjeri da ga pregaze i nikad, ali aposolutno nikad, nije se našao u ogromnoj podzemnoj bazi.

Do jučer, uračunavši u sve i Ugulfarov dolazak, sve je ovo još i nalikovalo na nekakav nategnuti roman gdje su se stvari balansirale kako su se događale. Ovo sada, već je bila nekakva stepenica dalje, kao kada iz vlastitog stana, nakon što smo proživjeli svakakva iskustva, dođemo na ulicu i doživimo u kratkom vremenu nekoliko njih koja nas potpuno izbace iz ravnoteže. Ipak, neki unutarnji glas mu je savjetovao da sada možda i nije najbolji trenutak da popusti pred vlastitim osjećajima i pred obujmom nemoći pred novonastalim promjenama. Bojao se, ukoliko samo otvori vrpcu na paketu novih neprožvakanih informacija, puknut će ko kokica. Ili kao balon. Osjećao se poput dječaka koji otvara poklon, znajući da je unutra boksačka rukavica na opruzi koja će ga udariti u bradu ili u lice, ili neki smiješni pajac na oprugi, koji će iskoćiti iz paketa i svejedno ga uplašiti, htio on to ili ne. Zato pokuša već u startu komunikaciju navesti na `drugi kolosjek`.

"Ovih dana bilo je burno, ha?!", upita retorički.

"O da", složio se Simon.

"Skoro smo `opet` pali sa `drogom`, ha?, nasmije se glupavo.

"Podsjeća li te to malo na priču o dva petnaestogodišnjaka koji hine da bacaju nepostojeći paket pored sebe i počinju mahnito trčati, nakon što su ugledali policijski automobil?", upita Simon smijući se kroz nos.

"Da, ti mangupi zaslužili su nakon svih onih nepodopština sa nepostojećom drogom, da padnu zbog iste, također nepostojeće."

Simon se šutke složio, zadržavajući lagano nasmijani izraz lica.

"I to još od lažnih policajaca", doda.

Leon se naglo, u trenutku, uozbilji. Izgleda da je vlak počeo opet `mijenjati kolosjek`.

"Kako to misliš?", upita.

"Pročitao sam Arvilu iz glave", reče Simon. "On, naravno, to ne zna, pošto ništa nije osjetio."

Leon je sada bio potpuno zbunjen. Ne, dosta, stvarno je dosta novih situacija i novih informacija, novih spoznaja i novih iznenađenja. Dosta je bilo.

"Nisi li rekao da možeš iz ljudskog uma hvatati samo nejasne fragmente nepovezanih misli?"

"Mogu", složi se Simon, "ljudskim bićima."

"I...?"

"I...Arvil to svakako nije", reče Simon sa vidljivom dosadom u glasu.

"Mooolim?????", vikne Leon zaprepašteno. Ne, sada bi stvarno bilo dosta. Bio je potresen. Puknut će. Znao je da će puknut. Stvarno.....dosta je. Definitivno će puknut. Slomit će se poput šibe.

"Arvil je pripadnik Gondolinske, ili kako bi glasio drugi prijevod na naš jezik, Gvendolinske civilizacije. Još uvijek nisam siguran koji je prijevod više točan."

"Zajebi sad prijevod", Leon će, još uvijek blijedog izraza lica, sa novonastalom mučninom u želucu i `knedlom` u grlu. "Tko je on? Što su oni?"

"Civilizacija koju su stvorili Sibius Anar entiteti. Mogu uzimati oblik po volji. Želiš li da ti kažem i da onaj njegov brkati kolega nije čovjek?", zastane na nekoliko sekundi, a onda, vjerojatno smatrajući Leonovu šutnju kao potvrdan odgovor, nastavi: "On pripada jednoj frakciji rebdiva. Frakciji koja se želi iskupiti za sve grijehe prošlosti."

Leon je šutio.

"Rano` su se sjetili", Simon primijeti sarkastično, što je Leona podsjetilo na njegove kontakte sa vjerojatno istom frakcijom, koja se nalazi ( ili se nalazila) u orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje.

"Zašto šutiš?", priupita Simon.

Leon pogleda Simona.

"Da mi kažeš ne znam što više, dragi moj Simone, svejedno mi je, pošto mi je gornja glava postala poput one donje - kurčeve."

"Onda te vjerojatno ne zanima tko su bili oni kvazi murjaci?"

"Tko?", Leonov glas zazvučao je ravnodušno. "Zli rebdivi koji su uzeli ljudski oblik?"

"Bingo! Samo što nisu uzeli ljudski oblik, nego su nas hipnotizirali da ih vidimo kao ljude."

"I htjeli su nas oteti?"

"Prvo, `privesti` nas pred svjedocima; tu mislim na dva trgovca na crpki i jednoga koji radi u trafici unutar trgovine, a zatim nas na nekom tihom i mirnom mjestu - jednostavno eliminirati", Simonov glas zvučao je ravnodušno.

"I gdje su sad? Zatočeni?", Leon je postajao sve više umorniji.

"Recimo...da su vraćeni, u prvobitan oblik."

"Misliš…?"

"Da. Eliminirani."

Simon krene prema vratima.

"Vraćam se za dva sata. Odspavaj još malo a onda ćemo se opet sastati sa Arvilom. Izgleda da ćemo se trebati početi privikavati na ovaj podzemni prostor, barem većinu vremena, pošto izgleda da ćemo tu boraviti slijedećih nekoliko mjeseci", reče te izađe iz sobe.

Leon je nekoliko trenutaka gledao u vrata. Zatim legne.



V. TIHA (r)EVOLUCIJA


Da se još samo malo zadržimo na samom značenju pojma `magija`, kako u etimološkom, tako i u opće upotrebnom smislu te riječi. Magija je izvedenica nastala kao izvedenica grčke riječi `magos` i hebrejske riječi `mag`, a označavala je pripadnika svećeničke kaste kod Medijaca i Perzijanaca. Vjerujem da sama etimologija odlazi dublje u prošlost, u doba Babilona, Egipta, Fenikije itd. Magos / Mag, član svećeničke kaste, slovio je za učitelja, učenjaka, majstora, čarobnjaka, mudraca i odatle dolazi korijen riječi `magija`, koja označava čarobnjaštvo, vračanje, čaranje, prizivanje itd. Davajući riječi `magija` isto značenje kao riječi `okultizam` (što većina zapravo radi, mistificirajući srednjovjekovne fragmente i amatersko / mističnim pseudo-onomaziološkim pristupom `zadire u nevjerojatno duboke sakrivene tajne` između pojmova Magic i Magick, Magija i Magika), u stvari se vrši jedno izvanredno epistemološko `seciranje` gdje se usljed brkanja značenja pojedinih termina pokušava izgraditi nekakav `terminološki kompromis` kakav, u stvari, uopće ne postoji. Dakle, svako prezentiranje magije kao nečeg `tajnog`, `sakrivenog`, `božanskog`, "`univerzalnog`, `anđeoskog`, `sveprožimajućeg`, `suštinskog` itd., je samo banaliziranje nečega, što se dade pokazati na jako jednostavnim primjerima i sa jednostavnim argumentima i činjenicama.

Nema tu ničeg mističnog i impozantnog, već se jednostavno radi o `limunadi` shvaćanja izvedenih fragmenata okultizma, ezoterije, demonologije, raznih duhovnih disciplina, alkemije, Kabale te raznih filozofskih interpretacija baziranih na etnološkim i kulturološkim odražavanjima unutar pojedinih perioda, tako da uz filozofiju srednjovjekovne demonologije i mistike, imamo kasniji teozofski / spiritualistički model, koji je usljed spajanja sa prvim modelom, te raznim interpretacijama kabale i raznih sadržaja okultno / ezoterijskog karaktera, te raznih solipsističkih teorija nekolicine umova na prelasku iz 19. u 20. stoljeće, doveo do stvaranja `famozne` Theleme, čiji je utemeljitelj Aleister Crowley.

Koliko su radovi Crowleya (koje je kasnije radnik u cirkusu i preporodjeni `magičar`Anton LaVey iskoristio kao postulate za svoje nihilističko / mizantropske `sotonske` pamflete i utemeljenje `Sotonske Crkve` ), Lovecrafta te slične ekipe s kraja 19. i početka 20. stoljeća bili `objektivno magični` i `niti malo` fascinirani demonologijom i drogama, govore činjenice da su dotični cijelo svoje životno istraživanje posvetili dubokom divljenju i štovanju demonskoga, te konzumiranju povećih količina raznoraznih narkotika kroz život, trudeći se da u svom tom bizarnom hedonizmu oboje `proture` navodno `velika djela drevne magije glavom i bradom`. I dok je Crowley sebe prozvao Gospodarem Therionom (čiji broj znamenaka daje numerološku vrijednost 666), i kleo se na `univerzalnu knjigu svih tajni` pod imenom Equinox, Lovecraft je, iako djelujući pretežno literarno, u svojim djelima ostavio pozamašan opis magijskih (demonskih rituala, dao zorne opise mnoštva reptilskih i demonskih entiteta i `proturio svijetu` takodjer jedno veliko djelo `drevne magije`, jedan i jedini Necronomicon, od navodnog autora Abdul Alhazreda, koji je knjigu (navodno) napisao vlastitom krvlju, za kojega se špekuliralo da je u stvari sam Lovecraft.

To se u ono vrijeme, iako je od toga prošlo cijelo stoljeće, zvalo isto kao što se naziva i danas - marketingom. Lovecraft je uveo Crowleya u jedan tajni ezoterijski red gdje su imali (valjda) na raspolaganju mnoge resurse i nauke, kako postati što većim magičarem. Uopće nije upitno da su i jedan i drugi imali pozamašnu količinu znanja, ali, da je to znanje bilo nešto `univerzalno`, `izvorno` i `neponovljivo`...mo`š mislit. Da je imao malo više tog " Izvornog Znanja ", Crowley ne bi nikada završio na `tretmanu` pročišćavanja i micanja iz njega mnoštva negativne energije, negativnih entiteta i toksina (koje je u sebi `taložio` godinama), kod jednog `malo` većeg igrača, imenom Gurdjieff, koji je kasnije izjavio da `crnju dušu od Crowleyeve nije u životu vidio`. Znači da je `Veliki Mag`, očito ili precijenio sebe, ili podcijenio `više sile` sa kojima je bio u kontaktu. Ili oboje.

Utjecaj Crowleya na današnje horde nadobudne djece, preko solipsističke filozofije koja je utjecala na bizarno eklektičan pokret zvan `Sotonizam` i kasnije preko mnogih idolopoklonika među rock, metal, gothic metal, industrial i black metal izvođačima, očito je veći nego ikada ranije, pa se danas recimo svaka peta djevojčica zainteresira za Wiccu a svaki peti dječak za magiju, pročitaju nekoliko knjiga i idu raditi razne rituale koji se na prvi pogled mogu činiti prilično benignima, a završiti vrlo kobno po psihu i duh. Samo simpatiziranje demonskog i negativnog, proistaklo iz asocijacija proiciranih iz raznih `okultnih` trendova, danas je vrlo raširen problem i kamen spoticanja za `graditelje univerzalnog znanja`, koje se još nije uzdiglo iznad pojmova poput religije, dogme i loše interpretiranog dualizma.

Magija je, u stvarnosti, samo jedan oblik korištenja energije. Energija nije magija, već je magija pristup korištenju energije na određenoj frekvenciji (čitaj: pretežito niskoj). Uzet ću si slobodu pa reći da se radi o zloupotrebi energije. Reći `sve je magija`, je kao reći `svo kretanje je automobil` ( a ja bih nadodao `kao automobil koji polako ali sigurno juri u strmu provaliju`). Dakle, ne brkati magiju sa drevnim doktrinama korištenja energija i rada sa energijama u svrhu vlastog rasta i za sklad sa prirodnim elementima i Kosmosom. Radi se samo o nepoznavanju značenja samog izraza te o distorziranosti istog u opće kulturnoj i jezičnoj primjeni. Dakle, magija je samo oružje u rukama inteligentnijih primitivaca, koji u domeni svog ega smatraju da su spoznali `najviše univerzalne istine`. Ništa više niti manje od toga.”


* * *


"Ne možeš spavati?", upita ga Sana nježno, lagano priljubljujući svoje tijelo uz njegovo.

"Potpuno sam budan", glas mu je zazvučao udaljeno. Bojeći se da Sana možda ne stekne pogrešan dojam, nastavi pričati. "Ne mogu sam sebi vjerovati, ali nakon višesatnog `iscrpljivanja` od strane najljepše žene na svijetu, ja nakon kratkog i čudnog sna ne mogu više ni kapke zatvorit, a kamo li zaspati", nasmije se.

"Gdje samo nađe ono: `najljepša`?", Sana će podrugljivo, pripivši potpuno svoje tijelo uz njegovo.

"Znaš o čemu razmišljam?", upita.

"Ne."

"Razmišljam o sve većoj i većoj dekadenciji koja dolazi sa svakim novim naraštajem. Dekadentna mladež prima sve u sebe putem gotovih, obrađenih informacija u obliku činjenica, a ne u obliku osjećaja."

"Moderne barbike i kenovi", Sana tiho uzdahne, podvlačeći se ispod njegove ruke. On je zagrli.

Ona nastavi: "Sve je otišlo na vanjštinu, sterilnost, hedonizam i najniže porive. Jebi ga, moderno društvo i moderno doba", ustanovi. "Gledaj samo glazbu. Vladaju sterilni pravci gdje je sama muzika posljednja stvar, a ljudi koju je rade više nalikuju i prema svom sviračkom umijeću i prema osjećaju za glazbenu estetiku, na programere i obrtnike, nego na umjetnike."

"Zato što sa umjetnošću nemaju veze", kaže Leon. Rukom, na kojoj mu je ležala, lagano joj je milovao dojku. "Glazbena mafija i lobiji vode glavnu riječ. Današnja muzika više nje stvar glazbenika nego stvar producenata. Taj sterilitet, mlada i isprazna robotizirana generacija, u većini, jednostavno ne može registrirati putem svojih `senzora`. Ona Gurdjieffova paradigma: `mladac - izvana gladac, iznutra jadac`, prelijepo opisuje stanje osvještenosti među novim nositeljima `tekovina civilizacije`, unazad sto i više godina."

"Da, svi znaju sve a nitko ne zna ništa", složi se ona.

"Poput prenapuhanih balona su, kojima cijelo vrijeme prijeti igla, pa da puknu uz prasak i da se više nikada ne pokrpaju i ne napušu", reče i snažno ju pritisne uza sebe.

"Ukratko, puni su govana", konstatira Sana i rukom ga uhvati za penis.

"Ooo, daa!", morao se složiti ne skrivajući uzbuđenje. I u glavi i dolje. "Još malo pa bi moglo eksplodirati i nešto drugo."

"Misliš, eruptirati?!", ispravi ga.

"Jebeno - da!", nasmije se. "Bože, imam najpametniju curu na svijetu", vikne, prevrnuvši je na leđa. "Gospođice, uskoro ćete biti - pojebani", kaže, držeći ju u "zarobljenom položaju".

"A - ha", reče ona, hineći posprdnost, u ovoj ljubavnoj igri "nadmoći", gledajući ga ravno u oči, pogledom koji mu je opet, iznova i iznova, oduzimao dah.



VI. TIHA (r)EVOLUCIJA


“Prije nekoliko godina, samo nekoliko dana nakon što sam se vratio sa rada iz inozemstva, i imajući `čast` da upoznam (prije nego što su se razvukli po našim provincijama), globalizam, konzumerizam, hedonizam i robotizaciju ljudi `u svom najboljem izdanju`, moja draga majka zamolila me da odem umjesto nje (pošto je taj dan radila u suprotnoj smjeni), na prezentaciju nekakvih proizvoda za njegu tijela. Nije baš da sam izgarao od želje da odem, ali, ne imajući toga dana nikakvog pametnijeg posla, otišao sam tamo. Sjeo sam negdje u sredinu omanje dvorane i čekao da započne prezentacija. I prezentacija počne...Uz zvuke nekakve dance pjesme lik istrčava iz zadnjih redova prema naprijed u nekakvome funky / groovie ritmu; i tako, lagano si `začagavši` stigne ispred prvih redova, direktno pred pano za projekcije. Istovremeno, pali se projektor i na panou novčanica od 1000 dolara. Čovjek, očito u nekoj vrsti ekstaze, upita sve nas prisutne: `što vas motivira i pokreće u životu?` - nastavljajući bez da je saslušao odgovore - `I vi ćete imati mnogo novca u svom životu, zahvaljujući tome što ste se upravo SADA zatekli ovdje, sa nama`. Drugi čovjek, koji sjedi na sredini prvoga reda, glasno viče: `vuuuuou` i plješče fascinirano, gledajući u čovjeka pred panoom. Sve se to odigravalo u roku nekoliko sekundi.

Zbunjen (i moram priznati, lagano uplašen), pogledavam ljude oko sebe u namjeri da ću naići na pokoji izraz lica nalik na moje (u najmanju ruku zbunjeno), ali, ono što me još više uplašilo je to što sam, gdje god da sam se okrenuo, vidio samo gomilu ugodno iznenađenih, nasmijanih, razdraganih i čak nekoliko euforičnih lica, poput onoga od `plesača` pred panoom. Uglavnom, `plesač` je sljedećih pola sata dizao i spuštao glas, poput nekog mesije ubacivao riječi `imati`, `bogatstvo` i `pravo mjesto` na mjestima gdje bi neki vjerski fanatik vjerojatno koristio sintagme poput: `Izbavitelj`, `Kraljevstvo Nebesko` i `grupa odabranih` (nevjerojatno koliko su modeli `ubjeđivanja` danas gotovo istovjetni jedan drugom), a `mudre` glave oko mene sve klimale u savršenoj sinhronizaciji, nasmijavši se na `plesačev` smijeh, napravivši namrgođen izraz lica na njegovu tužnu grimasu dok je govorio o onim `neodabranima` - koji su same sebe `otpisali` tako što nisu htjeli postati dio tog, `veličanstvenog lanca`, kojemu ćemo, jelte, svi mi tamo prisutni, pripasti..- i sumnjičavo se ogledavali među sobom kada je `Veliki Plesač i Majstor Svog Zanata` konspirativno napomenuo, da se nada da u `našoj` grupi neće biti sličnih` pojedinaca koji ne shvaćaju svoju životnu priliku`, te se požurio napomenuti koje su povlastice ukoliko `odabrani` odmah, ali ODMAH, dadu svoj `cijenjeni potpis`, kojim garantiraju uzimanje (kupovinu) `najpovoljnijega` paketa proizvoda tvrtke po simboličkim, gotovo `komisionim` cijenama.

Nakon što bi `odabrani` uzeli određeni paket, oni bi u što kraćem roku trebali pronaći nekoliko vlastitih `mušterija` koje bi došle na slijedeći sastanak `tvrtke` i uključile se svojim novčanim upisninama i (naravno) kupovinom proizvoda u `uzak krug odabranih`. Čuvši sve to iz " plesačevih " usta, dobio sam volju da odmah ustanem i kažem po domaći: " Te...pa zbogom...i hvala za kruške ", ali bijah preduhitren gomilom koja se počela dizati, ne da ode, nego da se što prije potpiše. Onaj drugi lik, kojega sam spominjao, cijelo je vrijeme vikao: `Tako je!!!!! " - ili - `Bravoooo!!!!!" -..ili jednostavno, vjerojatno njemu toliko tipično - `Waouw` (zazvučavši na trenutke kao neki čuko ostavljen ispred trgovine, koji tužno laje za gazdom), tako da ga je, tobože, ko fol, `plesač` morao nekoliko puta sa osmijehom `opomenuti` da malo `smiri strasti` te da `ga shvaća`, da je `lijepo biti tako sretan` itd. Uglavnom, odlučivši ostati još koju minutu da vidim kako će se ta `bureleska` odigravati, ostao sam potpuno ravnodušan kada je `plesač` zamolio svog bodritelja iz prvog reda da ustane i predstavio ga kao svog pomoćnika, pošto je dinamika cijele te polusatne parodije vodila k tome...

Uglavnom, upamtio sam tu lekciju za sva vremena.

Nekoliko godina kasnije, tj. prije mjesec / dva, pretraživanjem programa na tv-u, u Oprah Showu pronađem isti princip, no ovoga puta upakiran u sofisticiran bestseller koji je `okrenuo temelje moderne duhovnosti naglavačke` - The Secret. Gledam tu čistu konzumerističku i hedonističku prezentaciju `duhovnosti`, taj toliko puta viđen i predvidljiv scenario, gdje nekolicina autora - gurua, sjedi pored voditeljice i ekstatično govori o svom uspjehu i kako putem duhovnosti doći do cilja (čitaj: novca). `Trećim okom prema Wall Streetu` (kako je to jedan prijatelj izvrsno uočio), `meditacijom do dobitka na lotu`, `otvaranjem DNK lanaca za materijalno blagostanje`, `vizualizacijom do jahte`, `energijom do menadžera godine` itd., itd., samo su bizarne parabole jednog bolesnog stanja svijesti i uma, na koje očito nitko više nije imun. Najstariji zanat na svijetu - `duhovno prosvijetljenje`, neumorno gazi, svaki puta upakirano u drugačiji celofan, sa istim upakiranim paradoksom koji je nakon mnogo površinskih izmjena, od primarnog smrada, ljudima čak počeo mirisati.

Ne možeš biti, kako narod mudro kaže `i pošten i jeben` istovremeno.

`Univerzum daje`. Na ovom rudimentarnom načelu izgrađene su mase teorija, pretpostavki i `aksioma`, kako u što kraćem vremenu, uz nimalo truda ili uz minimalan napor doći do svega što smo ikada u životu mogli poželjeti. Odricanje je tu nešto što je očito, pogotovo u današnje vrijeme, postalo suvišno. Nevjerojatno koliko je teško za shvatiti da čovjek čista srca i iskrenih namjera, zahvaljivajući Univerzumu za svoje postojanje, biva cijelo vrijeme nagrađivan kvalitetom i ispunjenošću vlastitog duha. No, to je očito prejednostavno, jer nedostaje onaj primitivan ljudski faktor da se, kako narod kaže, od `pite napravi govno` i obrnuto. Zato je najbolji lijek, dokazan od raznoraznih gurua na temelju ljudske neinteligencije, nesposobnosti rezoniranja, nedostatka ikakve dinamike vlastitog duha, nedostatka spoznaja i percepcije, usljed nelogike i gluposti, kao i sveprisutne gladi za eklektikom i paradoksalnošću, da se mistično uvijek banalizira a banalno mistificira. Na taj način, vuk (guru, trgovac `duhovnošću`) ostaje sit, a ovce (preko 90 posto sujetne, licemjerne, egoistične i ignorantne populacije) na broju.

Gledajući bivše robijaše, prodavače automobila, marketinške stručnjake, kako blistavih osmijeha pričaju o svom `velikom` uspjehu kod `krave muzare zvane Univerzum`, cijelo vrijeme napominjući stadu u elipsoidnim redovima pred sobom: `I vi možete uspjeti, i vi možete biti poput nas`. Čovjek iz publike kaže da sa ženom nije vodio ljubav godinama, ALI, nakon odgledanog dokumentarca The Secret on je odmah navalio na ženu (bit će da problem stvarno nije bio u čovjeku...), što je cijelu dvoranu studija nasmijalo, da bi jedan od protagonista, to jest pisaca te famozne i nadasve impozantne knjige, uperio kažiprst sa podignutim palcem u čovjeka, namignuvši mu, kao da mu govori: `Ti, lave...lavčino...tigre` ili u krajnjem slučaju: `Nestaško`.

Kako god da se okrene, pred očima milijunskog auditorija širom svijeta, odigravala se žešća debilana, toliko predvidljiva u svojoj ispraznosti, plitkoći te očitom cilju zbog kojega je sva ta farsa - ta parada gluposti i teatar apsurda i oksimoronstva, od pisanja knjige, promocije te `slučajnoga` planetarnoga uspjeha - i pokrenuta. Da li se pored upakiranog smrada nalazi Oprah ili pano i novčanica od 1000 dolara, u suštini, potpuno je nebitno. Da li je mjesto radnje u velikom američkom megapolisu, malom balkanskom gradiću ili zabitom bliskoistočnom selu, opet je u suštini nebitno. Bitno je, da sklad trgovaca i kupaca nikada ne gubi na svojoj blještavilosti i glamuru, kao i na intenzitetu. Kada `wishful thinking` postaje cilj, umjesto sredstva (kako je to Oprah mudro primjetila), proces, koji mora postojati i put koji se mora prijeći, gube na formi i na onom stvarnom intenzitetu, što dovodi samo do iluzije učinka i onoga što pravi učinak u svojoj esenciji ustvari jest."

Zastane na trenutak i zagleda se kroz prozor. Djevojka iz drugoga reda kao da je čekala priliku da Zahr napravi neku kratku stanku između čitanja.

"Profesore?"

"Izvolite", Zahr pogleda u smjeru djevojke.

"Treba li čovjek biti potpuno lišen bilo kakve ugode i voditi život pun odricanja?"

Ovo je bilo dobro pitanje.

"Pokušat ću vam odgovoriti što kraće, uz nekoliko digresija", reče.

"Ovako...Kosmos daje čovjeku onoliko koliko mu je potrebno - naravno, prema mom skromnom mišljenju - da preživi i da pronađe svoj unutarnji Put. Kosmos nema nikakve veze sa kreditnim karticama, dobitkom na lotu, vilom na Havajima ili bilo kojim drugim oblikom materijalnih prohtjeva, stvorenih u suradnji sa vrijednosno / materijalnim monetarno demonskim entitetom. Sve argumentacije u nastojanju da se opravda `ugodno sa korisnim` su zavaravanje samih sebe i ništa drugo nego odraz vremena u kojem živimo. Čovjek se mora prelomiti od nastojanja da prevaziđe ugodu a ne da istoj konstantno teži, pošto ugoda, po meni, suprotno odricanju, ne ide dalje od domene niskih samonametnutih strasti. Ovdje ne mislim na `ugodu` kao težnju da živimo bez boli i bez patnji, već na konstantno i opetovano uzmicanje pred bilo kakvim preprekama i zatvaranjem u iluziju pod okriljem najnižih poriva. Ne kažem niti da je druga solucija asketski način života, ali poniznost u nastojanju da se živi najjednostavnije što se može a u istom obliku i najdostojanstvenije, predstavlja onaj izazov, koji je meni osobno nešto malo uzvišenije od pukog odjeljivanja materijalnog od materijalizma ili materijalnog blagostanja od trčanja za materijalnim dobrima. Još jednom da napomenem: meni je ovo pretakanje iz šupljeg u prazno po načelu sklapanja kompromisa sa `realnosću`, slikovito izraženog `držnjem glave u pijesku i, u klečećem položaju, dupeta usmjerenog prema zvijezdama.

U vezi svega što se radi na transcedentalnom planu, ne prestaju me zbunjivati `utabana` načela usvojenih obrazaca tuđih `kredibilnih` načina djelovanja, što opet dovodi do zatvaranja u manji kolektiv `znalaca koji prate utabane staze` dok im gurui pokazuju put. Sjećam se da sam se jednom susreo sa najapsurdnijom konstatacijom koju ću pamtiti kao `bullshit advise of the year`, kada se među gomilom `produhovljenih` ljudi povela polemika, što to zapravo znači kada netko osjeća da je `van prostora i vremena` i kada pojedinci vide i doživljavaju `stvari` koje su van spomenutog prostora i vremena. Kada je jedna osoba napomenula da ona već duže vrijeme osjeća te `simptome`, druga osoba, inače strahovit zagovaratelj `onostranog`, ukazala je na problem stresa, deluzija i problema sa vidom te posavjetovala prvu osobu neka ode k ljekaru. Mistifikacija banalnog. Banalizacija mističnog.

Ista paradoksalna banalnost vrijedi kod većine slučajeva `duhovnog rasta sa hotelima za odmor, saunama i maserima`, kao pandan duhovnog snobizma i duhovne hipokrizije koji traže uporište u broju pobornika istoga. Balkanski kantautor Štulić divno je rekao: `Oj Balkane sa Evropom na usnama`, a ja bi to malo obradio i prilagodio današnjoj `duhovnoj ekspanziji` i rekao: `oj matrikse sa transcedencijom u mislima`.

Ovo ja nazivam `new ageom` i banalizacijom božanskog i svrstavanja u najniži ljudski poriv za `ugodu`; u stvari, termin za potpunu inertnost uma, odsutnost duha i prepuštanje tijela onome što ostaje nakon supresije duha i uma. Blagostanje u kontekstu financijske neovisnosti podsjeća me na zvučnu kulisu neke reklame za banku ili trgovački lanac. To je ono sto me nekad tjera da plačem i smijem se u isto vrijeme. Prava duhovnost je odbacivanje svega materijalnog; a `meditirajmo za poslovan uspjeh` , `deprogramirajmo se za dobitak na lotu`, `otključavajmo se da dobijemo povišicu` podsjeća samo na izlizane floskule
raznoraznih `duhovnih vodića` pod zajedničkim motom: `kako matriks oplemeniti iluzijom transcedencije i pritom zaradit na naivcima`. Odmah se sjetim `duhovnjaka` iz ovih krajeva koji su `u najvisem stanju buđenja` pozivali ljude u raznorazne `lance sreće i novca` ili im naplaćivali sam `ulazak u njihovu blizinu`. Odurno, odvratno i vrijedno svakog prezira.

U filmu `New Age` Michaela Tolkina ta tematika `duhovnosti sa materijalnom pozadinom` vrlo je lijepo obrađena. Ako vam Kosmos i `da` pare i bogatstvo, dat će vam ih samo da vas testira i podvrgne kušnji, na kojoj većina, ionako - pada.

Na žalost, danas je, u doba nevjerojatnih širenja informacijskih horizonata i sveopće dostupnosti, plafon iznad ljudskih glava niži nego ikad. Blažena ona planeta i ona civilizacija u kojoj su najveći problemi oni koji se najviše isturuju kao takvi.

Nisu li se i Schopenhauer i Aristotel složili u jednom, da `samo budala srlja ka ugodi, dok se mudar čovjek kloni boli i zla`?!

Bitno da svi mi ispijamo crnu šalicu `utjehe` koja zatvara treće oko i onaj `blaženi` dim koji hrani sam ego. Oni koji puše, ionako nesvjesno i na pogrešan način rade sa energijom vatre, koja se zatim na pogrešne načine raspoređuje i djeluje u njima negativno na njihov reproduktivni sustav, dok oni koji piju kavu i slične napitke koji u sebi sadrže kofein i srodne supstance, prekomjerenim uživanjem djeluju negativno i kroz godine pogubno na svoj cirkulatorni sustav.

Svi smo mi na određene načine demonizirani, usljed vlastitog neznanja. Dodatna `plodna tla` za daljnju, učestaliju i intenzivniju ili dugotrajniju demoniziranost, potrebna su jedino ili krajnjim neznalicama ili budalama.

Žalosno ali istinito, koliko su se tisućljećima uzdizala dva banalno / pseudomistično nebulozna aspekta kakva danas zaokupljaju veći dio zemaljske populacije. Prvi aspekt je `oglušavanje` na negativno, i pokušaj `perceptivnog skoka` za tisuću stepenica, zanemarujući da izmedju nas i Izvora postoje mnogi čimbenici kojih trebamo biti svjesni i gdje vlastita ignorancija može dovesti do velikih zastranjenja, kojih se opet ne mora niti biti svjestan, ali koja će se kroz život itekako osjetiti. Drugi aspekt je simpatiziranje negativnog i traženje `kompromisa` između `dobra i zla`, zaobilazeći svjetlosnim godinama samu esenciju navedenih sintagmi, uzimajući kao diskurs tobožnju `sredinu dualnog`, dok suština ostaje zakopana u negativnom, ma koliko da se to negativno činilo simpatičnim. Opet, radi se o ignorantnom pristupu usljed `oglušavanja` na pozitivno. Na prvi način djeluju religije, pseudoreligije nastale `ženidbom` istoka i zapada (uključujući New Age pokret), te razne sekte. Na drugi način djeluju različiti `okultni`, `magijski`, `ezoterijski`, `sotonski` pokreti, kultovi te razni drugi psihopatološki i solipsistički načini interpretacije `vječite problematike dualnog`.

I jedno i drugo nastaje kao posljedica višegodisnjeg građenja vlastitih asocijacija na temelju projekcija koje su došle izvana, različitim načinima i metodama i usljed nesposobnosti pojedinaca da se otrgnu od utjecaja projiciranih asocijacija, gdje se kao `rezultat` pojavljuje `koktel` negiranja pozitivnog i simpatiziranja negativnog, i obratno. Svaki iole osvješteni pojedinac zna i osjeća gdje prestaje jedno a počinje drugo, dok ostali - usljed ko zna kakvih nametnutih asocijacija, loših životnih iskustava, frustracija, programa, ogorčenosti, manipulacija ili jednostavno usljed nesposobnosti elementarnog rezoniranja, kako područja jednog i drugog, tako i granice (granica) između njih, nijansi, stupnjeva i međustupnjeva u jednom i drugom, kao i u onome sto ih odijeljuje – jednostavno toga nisu svjesni. Stvari su ovdje jasne i jednostavne kao dan, jedino je problem u lošoj percepciji (tj. nedostatku iste i u projekciji), neznanju te posljedičnim čimbenicima koje sam naveo.



Četiri: Put


"Stani, stani, stani...Vrati se malo, molim te, do podnožja", vikao je Ksander nadglasavajući astralni vjetar.

Xeron se nasmije te ga u trenu vrati u samo podnožje građevine koja se protezala kroz dimenzije i čija veličina je Ksanderu tek prije nekoliko posjeta postala sve manje zastrašujućom.

"Ludilo...Ludiloooo!", vikao je nadglasavajući vjetar, lebdeći u kraljevski plavom oblaku ljubičastih magenta kontura koje su se ispreplitale kroz Ksanderu još uvijek nezamislive nijanse ledeno plave, svijetlo modre i zelene boje. Promatrajući kako cijeli poprima svijetlo zelenu boju, skakao je i vrištao poput djeteta po zraku Univerzuma obojenog u boje samoga Apsoluta.

"Ovo je astralni blagoslov. Ovo je jebeni astralni blagoslov!", vikao je iz sveg glasa, mašući rukama razuzdano, nalik na nekog pobornika narodne glazbe sa prostora Balkana koji pokretima kaže: "Ma nek se nosi sve u `onu stvar`, koliko sam sretan!"

"Ksandere", poruči Xeron blago, šaljući mu mentalnu poruku, "smanji doživljaj. I bez izraza koji simulira porive u materiji, može se sasvim pristojno opisati ova neviđena ljepota.”

"Oprosti", reče Ksander, jedva mu od uzbuđenja obrativši i najmanju pažnju. "Idemo dalje, može? Do vrha. Do vrhaaaaa!!!!!"

"Ajde...", pošalje mu poruku uzdišući u mislima (ako bi se to tako moglo nazvati) misleći: "Hijao", na opće radosno raspoloženje svoje rase koja se rijetko kada zabavljala u toj mjeri kao pri njegovim izletima sa Ksanderom. Svaki Ksanderov polazak na piramide značio je za njegovog `bebysittera` Xerona, da sa svojom nižom simultanošću mora u pristojnoj mjeri pokazivati onu vrlinu, po kojoj su Sibius Anari poznati diljem Univerzuma - beskrajnu strpljivost.

"Do vrha", pošalje poruku, napravivši mentalnu gestu prema svojim sunarodnjacima, koja bi se mogla opisati kao namigivanje.



VII. TIHA (r)EVOLUCIJA


"Dragi moji, došli smo gotovo do samog kraja predavanja", reče Zahr prekopavajući po papirima, ne bi li za sam kraj izvukao nešto sa rezimirajućom poantom. Nasmije sa kada nađe jedno od Leonovih pisama.

"Za kraj, pošto je više od polovine materijala zbir, kako mojih, tako i razmišljanja jednog anonimnog studenta, bilo bi lijepo da u tom tonu i završim današnje predavanje, pa ću ovo preostalo vrijeme iskoristiti da pročitam jedno od pisama neimenovanog studenta:

Prije nekoliko mjeseci, dok je na mene pokušan napad energijom (ne astralni napad entitetom ili entitetima, jer ih razlikujem), misli su mi automatski krenule drugim tokom nego sto su `plovile` tijekom cijeloga dana, `prebivajući` manje više u domeni matriksa / kontrolnog sistema. Misli su se, nakon tog trena, počele oblikovati u jednu novu spoznaju, da više vrijedi taj jedan momenat i tren od svih onih dnevnih iluzorno / samonametnutih stvari koje sam automatski izvršavao bez trunke kreativnog impulsa i bivao polagano crpljen od mase entiteta koji su mi se našli u blizini; samo zato što sam autosugestivno stvarao kompromise sa sobom, radeći dosadne i neispunjavajuće radnje koje nisam želio (sugerirajući sebi, da ih u stvari, želim). Ovom prilikom, moj dubok naklon osobi koja je usmjerila svoje misli ka meni i svoju negativnu energiju pokušala ostaviti `pred mojim vratima`, jer za mene je to imalo tarapeutsku vrijednost. Jednostavan primjer kako i negativno može ispasti pozitivno.

U trenutku dok pišem, blizu i malo dalje od mene nalaze se razne svite entiteta, a tako i kod svakog, htio si netko to priznati ili ne. Pitate se zašto ovo spominjem? Ovako..većina depresija, iznenadnih promjena stanja svijesti, raspoloženja, fizičkih manifestacija i ostalog, nastaje zbog energije ili direktnih djelovanja (opet energija) raznih entiteta koji su se zatekli u našoj blizini (namjerno ili `slučajno`). Uzmimo jednu narodu najprihvatljiviju mogućnost...da trenutno u našoj atmosferi obitava nekoliko stotina tisuća `duša`, koje zbog kojekakvih razloga još nisu `otišle` na kontemplacijski nivo, već lutaju i svakodnevno `prođu kroz nekog` ili dođu u nečiju blizinu, što se osjeti na razne, pretežito benigne načine. Što je entitet `veći` i `snažniji`, to jače i intenzivnije djeluje na nas. U svijetu je mnogo slučajeva ljudi koji su poludjeli nakon višegodisnjih eksperimentiranja sa magijama, ne bi li svoj planetarni život `poboljšali` raznim `kolaboracijama` sa `višim` negativnim entitetima.

Smatram da je primjer raznih šizofrenika također bitan, pošto se većinski radi o ljudima koji su na ovaj ili onaj način od rođenja ili malih nogu `maltretirani` od raznih negativnih entiteta. Ljudi koji su to počeli saznavati i čije spoznaje su počele dovoditi do `faznih momenata` kretanja prema Transfiguraciji, obično zapnu o kamen vlastitih predrasuda, pošto mnogi ne mogu prihvatiti da NE POSTOJI jedan i univerzalan Put, već mnogi putevi koji su dio Puta. Netko će doći do nečega pomoću reikija, netko joge, netko meditacije, netko pomoću raznoraznih tehnika vizuallizacije ili zvuka, netko pomoću čitanja knjiga, a netko pomoću razmišljanja, dok će netko doći pomoću `ničega`, samim svojim predstavljanjem i bivstvovanjem onoga sto on / ona ustvari JEST.

Do Izvora tisuće putića. No, uprkos predrasudama `čiji je Put, ONAJ... pravi`, ljudi koji su zakoračili na Put Transfiguracije prepoznat će u drugima same sebe, za razliku od većine, kojoj `najelementarnije` i `najjednostavnije` stvari, neće biti jasne i koji će vući reference sa iskustvom i vlastitim asocijacijama proizašlim iz kolektivnog načina razmisljanja, djelovanja i osjećanja. Gluhom čovjeku, koji je gluh od rođenja, možeš objašnjavati što je to glazba, rođenom slijepcu što su boje, nevinom čovjeku kakav je seks a onom koji nikad nije probao čevape kakvi su čevapi. Dok se ne ISKUSI, NE ZNA SE i može se samo nagađati i pretakati iz šupljega u prazno. Dakle, svakodnevno dolazimo u kontakt sa svim i svačim, ali doslovno sa svim i svačim; od energije drugih ljudi i simultanih postojanja drugih ljudi, do naših vlastitih simultanih postojanja, raznih nižih i viših entiteta, programa, manipulacija i još mnogo toga, što je van domene naše percepcije i naših fizičkih osjetila.

Kao što je nekima od vas poznato iz razne duhovne te metafizičke literature, eterično tijelo `ispunjava` oblik fizičkog, sve dok se čovjek ne osvijesti i sve dok eteričko tijelo ne `obujmi` fizičko tijelo. Prilikom bilo kakvog napada sa energijom, djeluje se na `zatvaranje`, tj. težak ili potpuno spriječen protok energije u pojedine dijelove eteričkog tijela, koje mi zovemo čakrama.

Treba povući granice izmedju utjecaja magije, astralnih uzurpacija i programa, ELF-a (extreme low frequency - ekstremno niskih frekvencija) i HAARP-a (tehnologija za promjene kako vremenskih prilika, tako i promjene u čovjekovom raspoloženju; koja djeluje pretežito putem niskih frekvencija) koji nas svakodnevno `zapljuskuju`. Gurdjieff je odavno rekao jednu empirijsku vrednotu koja glasi: `čovjek u svakom trenutku mora biti svjestan sebe, svojih misli, svojih osjećaja i svojih postupaka`. U protivnom, programi čine svoje. Kada čovjek počinje stvari doživljavati ne onakvima kakvima ih on smatra da jesu, nego kakve one STVARNO jesu, dolazi do zaprepašćujućeg otkrića da u novoj sferi postoje nova pravila igre, kojih u staroj sferi nisu bili svjesni i koja su percipirali i doživljavali na različite načine. Tu više ne pomažu nikakve autosugestije niti sugestije drugih jer `u jednoj koži ne živi više njih, već samo jedan`.

Strah od novih odgovornosti, novih osjećaja, drugačijeg tipa razmišljanja, novih spoznaja - ali i od potpune spoznaje novih problema i prepreka - postaje toliko jak, da pojedinac sam počinje otvarati sebe prema raznim programima i manipulacijama, svom se silom želeći vratiti na staro, proklinjući Morphiusa (jednog od likova u filmu `Matrix`, u ovom slučaju svoje duhovne vodiče i učitelje i svoja viša simultana postojanja), što mu je `dao pilulu za Stvarnost`. Najviše shvaćamo ono što mislimo da shvaćamo najmanje i obrnuto. Ono u čemu smatramo da smo najmanje napredovali, napredovali smo najviše; i obratno. Na suptilnom planu, to je vrlo često upravo tako. Najveća obmana kontrolora (viših i nižih), poslije one tisućljetne (holografske), je upravo davanje svih informacija van (pretežito putem interneta), pošto, poznavajući ljudsku psihu i mentalne obrasce (obrasce programa i manipulacije), nije bilo teško zaključiti da će i ono malo potencijala potpasti pod utjecaje raznih `dark occult / alien` ili po drugoj strani `light / love / alien` skupina i grupacija koje neće vidjeti prst pred nosom, taman da se prst zadržao tamo cijeli život. Netko vidi, netko ne vidi; tako stvari idu i sve je to dio jedne više selekcije prema dalje, da se na razne načine dođe do balansa, kako individualnog, tako i kolektivnog. Sve ostalo - otpada; kako individualno, tako i kolektivno.



Tako bi nekako sve i trebalo izgledati, ukoliko se naravno radi o obrascu vlastitog samorazvoja i ukoliko se time ne utječe na tuđu slobodnu volju. Recimo, ukoliko se netko želi ubiti, ne bih mu baš rekao, samo tako, olako: `uradi to`. Suština stoji, iako je teško povući granicu između crnog i bijelog (ne mislim dualistički, da se neki ne uhvate na to). U filmu `Crash` to je vrlo lijepo prikazano.

Ako nešto želim, da time upotpunim svoje iskustvo i svoje spoznaje, onda ću to i napraviti, ukoliko ću, naravno, biti u mogućnosti.

Ako nešto ne želim, a radim kompromise sa sobom, razvodnjavajući samu srž, teško da će se to odraziti progresivno na moju suštinu.

Ovdje smo dosli iskusiti fizikalnu realnost i sudjelovati iz prve ruke u uzajamnoj Kreaciji izmedju nižih i viših sfera. Mi NE MORAMO ništa što ne želimo, ali pri tome, mi moramo znati i paziti što želimo. Na putu (barem većine) slijeđenja četiri aspekta Stvoritelja - volje, mudrosti, ljubavi i kreacije (kreativnosti) ili, po nekim ezoteričarima - nade, vjere i ljubavi, sami stvaramo ambijent u kojem biramo posljedice uzroka koje smo odabrali. Izmedju uzroka i posljedica nema kompromisa, već samo promjene uzroka ukoliko posljedica ne djeluje u skladu sa našom suštinom.

U `Bringers Of The Dawn` knjizi lijepo piše, parafraziram: `da ste znali što vas sve čeka ovdje, teško da biste se odlučili ovdje inkarnirati; a da spoznate sebe u pravom svjetlu i potencijalu, teško da biste ostali ovdje`.

Ovdje smo, upravo zbog toga, da postojimo i da stvaramo živeći i djelujući prema Univerzalnim Zakonima - koji su kroz tisućljeća ljudske dekadencije i iskrivljene logike / stvarnosti, postali gotovo potpuno distorzirani, banalizirani i mistificirani u isto vrijeme i na različite načine - te da se, naravno, uzdignemo.

Naša vlastita seksualna energija, koja nas pretežito zarobljava u materiji, utječe na naš svakodnevni život, vrlo lako kontrolirana od viših i nižih astralnih, te nekih polufizičkih entiteta na mnogo višem stupnju svijesti od našega. Često, čovjek jednostavno treba zamoliti svoju seksualnu energiju da se umiri. Ako je program jak i energija postane neobuzdana, djelujući mimo našeg emotivnog i mimo našega intelektualnog centra, imajući težište samo u našem motoričkom centru, mi toj energiji jednostavno trebamo, u tom slučaju, zapovijediti neka se primiri. Ona je najzaslužnija u fizičkom postojanju za naše komplekse, frustracije, motivacije (i nedostatke iste), za nervoze i za agresivnost. Bez dvojbe da ona ponekad može biti i dobar pokretač, ali također i bez dvojbe da može biti velika kočnica čovjekovom napretku, pošto je ionako na razne načine infiltrirana u našem nervnom sustavu, djelujući na emocije i na misli. Ljudi, često i kada uspiju obuzdati podivljalu seksualnu energiju u sebi, na kraju pokleknu na `drugoj stepenici`, pred egom koji se počinje opirati oslobađajućoj energiji. Ista stvar sa oslobađanjem od materije, pa tako možemo povući mnoge paralele između seksualne energije i same materije. Nije upitno da kreacija nastaje kao naš odgovor na djelovanje Kaosa, ali ta, nazovimo je `posebnost Kaosa`, nije razlog da čovjek ne gleda dalje od tog stupnja i da postane, bude ili ostane - idiot.

Već sam napomenuo i poznato vam je da su Drakoi samo neke vrste reptila i to pod demonskim protektoratom, koji su - nakon raspada Atlantide, zajedno sa Crnim Svećenstvom - čiji se se utjecaj i moć kasnije infiltrirali u kulture Sumera, Egipta, Indije, Kine, Anatolije, Perzije, te raznih djelova Evrope i svijeta - održavali određene vrste rituala spajanja demonskog sa ljudskim, da bi se dobili kvalitetni nasljednici (Nefilimi) koji su u sebi nosili sjeme i ljudskog i demonskog. Stari zapisi su puni toga. Ti `Sinovi Bogova` mogli su u bilo kom trenutku u sebe primiti određenog demona koji je ostajao u tijelu i uživao u blagodatima fizičke realnosti (čitaj: seksu, perverzijama, vladanju, moći...).

Crno Svećenstvo, sve odreda inicirani demonski Magovi, utjecali su, da se polagano struktura moći širi i da određeni `Sinovi Bogova` pojačavaju svoju moć i šire svoju vladavinu. Neki ogranci reptila ovdje su bili samo posrednici, koji bi nadgledavali kako napreduje `premošćivanje` ogromnih anomalija izmedju fizikalnog svijeta i četvrte i pete astralne ravnine. `Sinovi Bogova` alias Nefilimi alias Shapeshifteri, NISU spoj ljudskog i reptilskog, nego ljudskog i demonskog. E sad, da li su neke od tih demonskih rasa više astralne reptilske rase?! Vjerojatno jesu. Bilo kako bilo, ti reptili / demoni, visoka su astralna bića, koja su putem određenih frekvencija (na kojima egzistiraju) uspjela zavladati dobrim dijelom fizičke realnosti (i to ne samo ovdje na Zemlji). Dakle, nema tu nikakvog `seksanja` alien fizičkih i polufizičkih reptila sa ljudskim ženama jer im smeta klima na Zemlji, pa bi oni sad, kao, malo htjeli potomke da vladaju preko raznih `agendi 2000`, `novog svjetskog poredka` i ostalih eklektičkih pizdarija za djecu, domaćice i WOW (`World Of Warcraft` kompjutorska igra) frikove.

Ljudi se često pitaju, ukoliko postoje viši entiteti, zašto nam ne pomognu da se `izvućemo` iz ovog teškog života. Neka nam barem pošalju nekog učitelja. ne neke `fiktivne` i `tamo neke astralne`. Fascinirajuće je, kako ljudi odmah idu na `loptu` potpune banalizacije i besmislenosti. Zašto bi viši oblici postojanja poslali učitelja od krvi i mesa? Da nosi naš teret? Da živi život umjesto nas? Koja razlika između učitelja koji nije u fizičkom obliku i učitelja koji je u fizičkom obliku? Zar Buda, Isus, Ašjata Šimaš i mnogi drugi inkarnirani viši entiteti u fizičkom obliku nisu bili dovoljni da otvore oči, onima, koji su, naravno, htjeli da im se oči otvore?! Ništa ne dolazi olako i treba poštivati i najmanje `hintove sa neba`, a ne se nadati da će netko nekoga povesti za ruku i objasniti mu sve tajne njega / nje, kao i sve tajne Univerzuma. Ima takvih mnogo danas u svijetu, a nazivaju se pripadnicima sekti, religija, gurua i imaju velike sličnosti sa pticom nojem i simbolikom `glave u pijesku i dupeta prema zvijezdama`. Ako je `druga` strana, nekog, na određeni način `inicirala / aktivirala`, onda neka ta osoba bude zahvalna na tome i pokuša poraditi na samoj komunikaciji sa vlastitim višim `nevidljivim` učiteljima i duhovnim vodičima, jer smatram da bolje učitelje neće naći.



Ako se svaki dan u isto vrijeme događaju određene energetske anomalije u organizmu, umu ili osjećajima, moglo bi se raditi o određenim energijskim fluktuacijama, koje mogu biti uzrokovane kako vanjskim, tako i unutarnjim utjecajima. Meni je recimo, svaki dan senzibilno razdoblje kada sumrak prelazi u noć, jer počinjem osjećati lagane promjene i oscilacije u srčanoj i čeonoj čakri. Fluktuacije mogu nastati ako u se u određeno doba dana radi svakodnevno isti `ritual`, na primjer, ispijanje kave, odlazak u dućan, pauza za cigaretu, čašica vina, slušanje glazbe itd. Ili ako se u određeno doba počne raditi nešto, što je suprotno onome što se radilo do tog trena, primjerice, nakon dolaska sa posla i rađenja nekih drugih stvari, gdje umu, emocijama i tijelu treba određen period da `provare` i usklade u sebi energiju do tog trena i pripreme čovjeka na novo stanje. Senzibilnije osobe to prilično intenzivno i jako osjećaju. Također se promjene mogu dogoditi ako osoba, koja je provela određeno vrijeme sama, dođe među ljude ili dobije goste, ili osoba koja je bila među ljudima ostane sama.

U rijetkom okolnostima, može se dogoditi da netko namjerno u određeni dio dana fokusira misli ili energiju prema nekoj osobi, ali, mislim da su to stvarno rijetke situacije i da sigurno ne bi trajale duže od nekoliko tjedana ili mjeseci. Opet, sve je moguće...



U vezi samih dogmi u slučaju ljudskih ovaca, nažalost, ja se slažem sa svim religijskim i pseudo religijskim konceptima idolopoklonstva i pravljenja `svetaca` od spammera koji mrvice kolača prezentiraju kao cijeli kolač, pošto oni koji ih puše, bolje - pretpostavljam - nisu ni zaslužili. Jednostavno, to ljudima, očito, treba. Kako je u Srednjem vijeku crkva određivala tko će biti Svetac, na temelju vlastite politike, danas crkva zajedno sa New Age mašinerijom rađenja biljaka iz ljudi, radi to putem vrlo jednostavnog recepta: `pronađi svoga idola i gurua, slijepo mu vjeruj i stavi svoj um, osjećaje, tijelo i sam život i Duh, njemu u ruke`. Recept je vrlo jednostavan. Guru će pričati o samim lijepim stvarima i `otkrivati` desetke tisuća godina stare aksiome, dok će se biljke ispranih mozgova slijepo uhvatiti za `jedinstveno`, `neponovljivo`, `sveobuhvatno` učenje `velikog Učitelja`, `Učitelja nad Učiteljima`, od kojih, poneki, esenciju same `božanske ljubavi` prošire na više nivoa - meni i običnim `smrtnicima` potpuno neshvatljivih, između ostalog - i na čudne načine uspiju transcedentalno, zamijeniti - prema mojoj, vjerojatno, potpunoj ignorantnosti u vezi shvaćanja same `božanske moći` i `transcedentalne čistoće`, u dodirivanju svoje pastve za spolovila - sa pederastijom i napastvovanjima, osvjedočenima od nemalog broja svjedoka."

Zahr upali projektor te stavi na njega foliju sa ispisanim linkom:

http://home.no.net/anir/Sai/enigma/SaiSex.htm

Pričeka pola minute i ugasi projektor.

"Pretpostavljam da je doslovno tumačenje simbolike `utjelovljenja Boga` u ljudskom biću, rezultat potpunog zaobilaženja epistemologije, kako samog gurua, tako i njegovih zaslijepljenih sljedbenika, koji će naprosto `svršavati` na izjave tipa: `ja sam ovaj`, `i ti možes postat ovaj`, `svi smo mi ovaj`...itd. I Ivan Pavao Drugi širio je ljubav i ljudi su ga naprosto obožavali. Katolički guru izazivao je pravi trans kod masa, prozborivši nekoliko prosto složenih rečenica na svim jezicima, tipa: `volimo jedni druge`, `budimo jedni uz druge` i sličnim floskulama među ljudima `širio` mir, razumijevanje i toleranciju. To što je bio, prema, tragično preminulom Milton William Cooperu (u knjizi Behold The Pale Horse) za vrijeme WW2 (Drugog svjetskog rata) jedan od najaktivnijih prodavača bojnih otrova (Zyklona B) - u periodu dok je radio za njemačku tvornicu IG Farben - za koncentracijske logore, nije niti toliko bitno, prema svim onim izjavama o `bratstvu i jedinstvu`, `ljubavi`, `blagostanju` i ostalim floskulama o kojima svaki čovjek koji je `uključio mozak barem na jedan`, zna barem toliko koliko i sam `širitelj` i `nuditelj` ljubavi i istine.

Dakle, nije toliko problem u guruu, koliko u ispranim mozgovima koji jedva čekaju da se pojavi `još jedan sa neba`, koji će misliti umjesto njih, raditi umjesto njih i općenito živjeti umjesto njih, dok će njima preostati jedino mantra `love is in the air, penis is in the ass`. Takvi moderni Eloi volit će jedni druge, jest voće, smijat se i zabavljat i, možda se malo začudit, ukoliko zatrube morločke sirene i najave da neka se `hrana puna ljubavi` pripremi da bude pojedena. Pesimist će reći da je polje puno govana, dok će optimist reći da iz hrpe govana raste prekrasan grm ruža. Objektivno, postoje i govno i ružin grm, koji, usljed vječite bolesti somnambulizma, dovode do viđenja ili samo jednog ili samo drugog. i vjerovanja samo u jedno ili u drugo. Tražiti esenciju u ružinom nektaru, bez ikakve predodžbe o govnima oko ruže ili barem o trnju na ruži, je samo bezglavo skakanje u `euforičnu` jamu iluzije. Ništa više...Ništa manje... Samo glava u pijesku, koljena na zemlji, dupe naguženo prema zvijezdama...

Štulić, balkanski pjevač i kantautor, jednom je divno rekao: `Ljubav je ono zbog čega se gine, do ljubavi se teško stiže`, pa nije bio nikakav samoprozvani Avatar niti išao balkanizirati i banalizirati epistemologiju.

Ja znam da je sve ovo vrlo nezahvalno područje sa tisuću različitih aspekata vjerojatno iste stvari, ali brkanje Eminema sa Metallicom, techno DJ-a sa Mozartom a dvotaktni otto motor sa unutarnjim sagorijevanjem sa zvukom violine i mudro zaključiti da se radi - o potpuno istoj glazbi ili istim zvucima, po mom mišljenju, je daleko ispod razine ignorantnog.

U argumente, eklektiku i paradokse, kao i u dinamiku rasprava, da ne ulazim...

`Wishful Thinking` (poželjno razmišljanje) nije isto što i kreiranje vlastite stvarnosti. Ako netko misli da ljudi oko njega ne postoje i ode živjeti u kolibu na brdu i uči svoju djecu da ljudi ne postoje, oni su izgradili vlastitu iluziju a ne vlastitu stvarnost. Građenje vlastite stvarnosti može započeti tek kada čovjek postane svjestan stvari koje ga okružuju. Daklem...prvo se mora naučiti puzati da bi se moglo hodati i hodati da bi se moglo trčati. Sve ima svoj proces. Kako dijete nije svjesno većine stvari koje ga okružuju, tako čovjek unutar `kontrolne strukture`, nije svjestan stvari koje ne može osjetiti sa bazičnim čulima (tj. može, ali rijetko).



Čim otvorimo prozor, odemo u dućan, odemo pred kuću (zgradu), nalazimo se već na "otvorenom" za razne potencijalne uzurpacije. Čim kažemo nekom: `dobro jutro`, događa se transfer energije. Ponekad ne stignemo jos ni otvoriti oči kako spada i razbuditi se, a već na nas utječe masa raznih influenci i faktora, kako pozitivnog, tako i negativnog karaktera. Ukoliko se u umu, srcu i tijelu ne događa svakodnevno čišćenje i `provjetravanje` nekoliko puta na dan, energija se nakuplja i taloži. Sve to `priziva` svakojake astralne, poluastralne i fizičke svite na `švedski stol` i nikakva psudo katoličko dogmatska načela tipa: `mi, ljubav i Bog - ostalo je hereza` ili `ako ja mislim da nečeg nema onda toga nema`, ne prolaze i padaju u vodu, zadržavajući se samo u okvirima vlastite ignorancije i hipnotiziranosti.

Religije i post religije po tom su pitanju napravile slonovski posao programiranja većine kako `antipod nema nikakvog utjecaja`, klanjajući se pritom upravo antipodu, misleći da se bore protiv istog. Bilo bi dobro da se oni koji još nisu zakoračili van sfera vlastitih paradoksa, malo prouče značenja izraza: `kušnja`, i `patnja`. Naravno, van kleričkog konteksta. U `Poslanici Korinčanima` lijepo stoji, da `svakom tko krene Kristovim Putem (alegorija na Put Transfiguracije) stare stvari postaju suvišne dok sve ostale stvari postaju potpuno nove`.

Samo negiranje postojanja nečega sa čim se netko nije susreo ili nema nikakvih informacija i spoznaja o tome, nije nista drugo nego - negiranje, dok se bilo kakvom suočavanju sa problemima onih, koji su odmakli od stadija negiranja, treba pristupiti zaobilazeći klasičnu zamku tuđe projekcije i vlastitih asocijacija na iste projekcije.

Einstein je mudro rekao: `Ne možes riješiti problem koristeći isti način razmišljanja koje je stvorilo problem`.

Također, bez propitkivanja nema ničega.

Jedna osoba jednom mi je rekla da je `put duhovnosti put boli`. U ono vrijeme to mi je bilo smiješno. No, stvari tako stoje. Bez muke nema nauke. Kao što je rekao - od Gurdjieffa štovan - Nasradin Hodža, veliki mudrac:`Ako se voliš sanjkati, moraš voljeti i gurati sanjke`.

Noge trebaju biti na zemlji, glava u zvijezdama. Većini su noge na zemlji u klečećem položaju, dupe okrenuto prema zvijezdama a glava u pijesku. Zato se i događa da se ljudi grupiraju, sektiraju, guruiraju, ovčare, oboriraju i rade svakojake stvari koje su u potpunoj suprotnosti sa ljudskom suštinom. Instant napredak i instant učenje ne postoje, a dan protekao bez borbe samo je iluzija napretka.

Čovjek treba svakodnevno imati određeni dio dana za samoću i razmišljanje. Da li će to raditi kod kuće, u prirodi ili gdje već, ovisi o pojedincu. Među literaturom koja se čita i proučava, trebaju se tražiti poveznice, a ne se opterećivat oko anomalija koje su u suštini trivijalne, ali nekom čudnom logikom predstavljaju kamen spoticanja kod većine ljudi.



Sve titra i kreće se, tako da je preklapanje raznih dimenzija / gustoća i prolazak jedne kroz drugu itekako moguć. Ako mi i mravi nismo na istome mjestu (osim ukoliko netko ne živi u mravinjaku) nisu niti astralne / eterične i fizičke ravnine. Iako je `mjesto` jako elastičan termin za astral. Najveće tajne leže u drevnim i mističnim knjigama. Sve ovo moderno je samo šturo objašnjavanje, lišeno simbolike za nešto, što se ne može riječima prenijeti; već bi jedni drugima trebali slati mentalne slike i spoznaje, od čega je prvo još i moguće, ali drugo, za sada - definitivno nije.

Život kakav danas živimo potpuno je u neskladu sa Univerzumom i sa muško / ženskim aspektom Univerzuma i energijama na čijim principima djeluju spolovi. Žena sve više i više postaje uspavani, a ne ono što joj je suština, a to je da bude pasivni element Univerzuma i nositeljica frekvencije Boginje Isis; u gnostici, platonizmu, valentinijanskoj religiji (gnostika), helenističkoj filozofiji, ranom kršćanstvu - Sophia, u `Andromeda Kronikama` Alexa Colliera - Iss Nes, u nordijskim Runama - Isa, u Kabbali - Ain Soph koja djeluje preko Binah, u hinduizmu - Brahma itd.. Samo spajanje žene i aktivnog negativnog astralnog elementa, predstavlja stvaranje novih dimenzija (donji astral), preko kojih demoni imaju direktnu kontrolu na niže fizikalne ravnine kojima su fascinirani. Zbog toga nastaje `progon iz Raja` i zbog toga se poremetila kozmička ravnoteža između aktivnog (muškog) i pasivnog (ženskog) principa, dovodeći do disbalansa nižih i srednjih astralnih ravnina, zajedno sa gornjom fizičkom (našom). Zbog toga je nastalo komešanje u redovima Seraphima i Kerubima i zbog toga se rješilo da se u fizičku ravninu spuste Henok / Enoch / Kether (glas Jednog - muški princip) i Isis kao Shekinah (ženski princip) i da kroz inkarnacije poprave stvar i spriječe sve veći broj demonskih bića da se utjelovljuje na Zemlji. Zbog toga su `Glasnici Bogova / Veliki Kozmicki Svetitelji / Ascendirani Gospodari` iz hijerarhija Anđela, Arhanđela i Principalitisa, te svih ostalih anđeoskih kasti, odlučili utjecati na fizičku realnost, održavajući balans između sklada i nesklada.

Govorim, naravno, prije svega, o Sirius A entitetima, koji, na svoj način, iz naše perspektive jesu neutralni (ima ih različitog polariteta..), ali iz kozmičke perspektive, da nema njih, ne bi bilo niti nas (opet molim da se prouče poveznice sa Collierom i Paa Tal rasom iz `Drakonijanskih Kronika`). Lavovi / Ari bića (možda drugo ime za Serafime, Kerubine i Thronose) konstruirali su Kristalnu Lubanju, da energija boginje Isis na što kvalitetniji način ispuni fizičku realnost i balansira je sa astralnim ravninama, popravljajući štetu nanijetu pasivnom dijelu Univerzuma. Ovo možda nekome izgleda kao bolesna SF / okultna uobrazilija, ali ono što ja smatram, je da ovo DEFINITIVNO nije igra, već borba da se na što bolji i bezbolniji način, postojanje ovog Univerzma privede kraju i određen postotak entiteta prenese / prijeđe u novi Univerzum. Dakle, stvar nije 3D prirode, već seže do samoga Izvora.

Također, da napomenem, da to što se radi zadnjih godina, sa takozvanim mentalnim programima i stvaranjem raznih seksualnih objekata, vrši se od strane Tajne Vlade i raznih zemaljskih agendara koji su povezani sa nekim frakcijama aliena (jednom humanoidnom, nekoliko greysovskih i nekoliko reptilskih koji žive u Zemlji); to jest, na taj način, u toj formi, mi ih tako doživljavamo zbog njihovog igranja našom percepcijom.

Implantirani su potencijali. Nikakva većinska zemaljska populacija, već minorna brojka od jedan do dva posto ljudi, koji su sebi nose ogroman potencijal za kreiranje novih realnosti i novih Univerzuma. U implante su uprogramirani kodovi, koji na pojavu `zabranjene` misli, počinju aktivirati programe, tako da većina potencijala danas provodi vrijeme po ludnicama usljed `dijagnosticirane` šizifrenije, raznih paranoja, kompulzivnih poremećaja, neuroza i općenito svih mentalnih i živčanih oboljenja. Implanti su najčešće postavljeni na mjestima u zglobovima (manji), trećem oku / pinealnoj žlijezdi (veći) i u srcu (najveći). Implanti nisu nikakve mesnate nakupine, nikakvi materijali, već minijaturna energetska čvorista koja na određene načine djeluju similarno crnim rupama u svemiru i na određene načine dovode do djelovanja mikrosvemira na makrosvemir. Izgleda da su potencijali sami `pristali` na to, da bi se selekcija postrožila do maksimuma a izazov pojačao različita iskustva (nikada nisam shvaćao `dosadu` i `mazohizam` viših bića da se manifestiraju i utjelove u nižem obliku, `natječući se`, tko će prihvatiti što `radikalniji` i `osebujniji` oblik `dobrovoljne` patnje...).

Pravila igre su ovakva: zamislite da ste nevjerojatno visoki entitet koji jedan dio sebe šalje na nepredvidiv i opasan put, ali, očito, nužan i potreban; i vi se spustite `tamo dolje`, svakim svojim iskustvom kreirate, poput tkalačkog stana, fragmente od kojih kasnije nastaju djelovi svjetova, dimenzija i Univerzuma, borite se sa entropijom koja se u nižoj realnosti manifestira kao vrijeme, dobijate prepreke na koje viši entitet (vi u višem obliku postojanja) neće utjecati, sve dok ne probijete `bazični kod` i izađete iz labirinta ili začaranog kruga, shvativši duboko u sebi, da ste sami sebe, u stvari, poslali na ovo putovanje. Posustanete li, ili ćete probati opet na istom mjestu u nekoj drugoj točki entropije, ili će neki drugi fragment vas otići na neko drugo mjesto, ubirući dijelove Ciklusa. Što ste veći potencijal, to će prepreke biti žešće...Ovo ne znači da će vas netko pretući na ulici, da će vas pokušati eliminirati svaki dan i da će cijeli život netko na vas utjecati tako da vas stavlja u bezizlazne položaje. To je samo u filmovima.

U stvarnosti, postoje sile koje kontroliraju na koji način pojedinac napreduje, sile koje čuvaju pojedinca od iskustava koje nisu dio njegovog puta i sile koje pokušavaju na sve moguće i nemoguće načine (i suptilne i grube), pojedinca odvlačiti od njegovog puta. Potencijal se stvara kroz inkarnacije, a polaritet kroz balans. Tako da, ovdje su jedna od prepreka implanti, niske frekvencije, vrijeme i programi; na nekoj drugoj, sličnoj planeti vjerojatno neke druge prepreke itd. Onaj tko je postavio implante, samo je dio `birokracije` koja radi i izvršava svoj posao za nekog drugog, a taj opet za nekog drugog i tako u krug. Teško da ćemo tako lako za života, shvatiti sve tajne `kozmičke politike`, kada ne možemo shvatiti niti dio tajni svjetske politike, koja bi trebela biti puno jednostavnija. Danas nas mogu sasvim lijepo pratiti i satelitom. Ne trebaju nužno implanti za to, osim za programiranje neuro sustava te misli i osjećaja.

Sve teorije zadnjih nekoliko godina dale su van enormno mnogo detalja i istine, ali su se (tko zna zašto, jel?!) ispreplele sa mnogo pizdarija i loših interpretacija.

Jedan primjer klasičnog programiranja prikazan je u filmu `Simone`, sa Al Pacinom u glavnoj ulozi.

U filmu, režiser kojemu su uskratili sredstva za završetak filma i kojeg napušta glavna glumica, upoznaje ludog virtualnog stručnjaka kome je ostalo tjedan dana života. Nakon smrti ostavlja režiseru simulaciju ženskog lika, kojemu kasnije režiser dodaje geste, pokrete, osobine velikih glumica... i dovršava film sa virtualnim likom. Nitko ne primjećuje da je glavna glumica Simone (skraćeno od Simulation One) artificijalna i, uskoro se režiser nađe u velikoj nevolji usljed zataškivanja pravog `identiteta` glavne glumice. Kada nakon drugog filma odluči prekinuti iluziju, prije nego se sazna laž, odluči to napraviti na finiji način, napravivši film gdje Simone sa svinjama jede napoj, potpisavši nju kao režisera filma. Pošto je tajanstvena Simone sa prva dva filma postigla planetarni uspjeh, publika ostaje oduševljena i ovim, njenim uradkom a kritika ga proglašava kult filmom. Režiser, u sto muka, vidjevši da je kreacija prevazišla kreatora, izjavi, gledajući svoj virtualan lik: `Postala si stvarnija od svih onih koji te obožavaju`.

Odlučivši se da prekine sve na grublji način, briše virtualni program i baca hard disk u kovčeg, a kovčeg u more. Kamere u marini to snimaju i režisera optuže za ubojstvo. On više ne može nikog uvjeriti, da je svijet zavaravao virtualnim likom te da Simone ne postoji. U zatvoru dođe do spoznaje da: `želeći skrenuti pažnju na svoje filmove, želio je samo pažnju skrenuti na sebe, da ga svijet primjeti`. Opet, ostao je u sjeni virtualnog lika. Kasnije, njegova kćerka slučajno pronalazi ostatak softvera i uspijeva povratiti lik Simone, koja se `pojavi živa i zdrava` na nekoj egzotičnoj lokaciji i, režisera puštaju na slobodu. Režiserova bivša žena, vlasnica studija - u kojemu je režiser, u tajnosti stvarao i snimao filmove sa Simone - ima već razrađenu strategiju kako da iluzija Simone nikada ne izblijedi; pa `stvori` brak između Simone i bivšeg muža i još im `podari` virtualno dijete. Svijet je fasciniran `novonastalim događajima`, a svaka vijest o Simone okreće pozornost cijeloga svijeta u smjeru iz kojeg je plasirana, iako nitko Simone nije vidio uživo i iako svi njeni intervjui dolaze iz `tajne prostorije`, a njeni javni `nastupi` nisu ništa više od holograma, popraćenih dimnim i svjetlosnim efekatima. Na kraju filma, Simone `odluči` ući u politiku i djelovati dalje u tom smjeru...

Mislim da je svaki rezime o onome na što film ukazuje, potpuno suvišan i da će svatko odmah prepoznati na koji način danas u svijetu djeluju iluzija i programiranje.

U današnje doba, kada nitko više ne gleda stvaralaštvo i kada je tolerancija poput kratkoga fitilja i gdje se troše ogromne količine energije na potpuno nepotrebne stvari, dok se potrebne stvari smatraju smiješnima i iracionalnima - zahvaljujući, prije svega `podobnosti` određenom pristupu zapadnjačke interpretacije logike i postavljanja `imperativnih` načela, tj. određenoj interpretaciji `imperativnih načela objašnjavanja čovjekovog bitka`, koji se više manje svodi samo na pokušaje objašnjavanja posljedičnih / vanjskih procesa koji se odigravaju u čovjeku - kompletan se mentalan ustroj ljudskog roda pokušava svesti na jednostavne i površne obrasce ljudskog biheviorizma. Upravo od tuda dolazi impuls da se sve tumači jezikom trenutnog čovjekovog shvaćanja svijesti, koje se zatim prezentita kao `činjenica`, koju čovjek nesvjesno usvaja `zahvaljujući` fiktivnoj naklonjenosti raznim `izvorima kredibiliteta`.



Svaka ideja i svako učenje, u prosjeku se sastoje od tri vrste sudionika i pratitelja neke ideje ili nekog učenja. Prvi su takozvani, vatreni sljedbenici, koji će neku ideju bezrezervno širiti i jednostavnim je `kloniranjem` prenašati dalje. Druga skupina sastoji se od, takozvanih, neutralnih pojedinaca, koji u `tišini` sakupljaju fragmente dotične ideje (ili ideja) i u `miru` ih `raz(g)rađuju`. Treća skupina su takozvani pojedinci, koji usvajaju pojedine fragmente ideja, da bi na temelju vlastitih zapažanja učinili manji ili veći odmak od same ideje. Oni mogu krititizirat neku ideju, ali će, za razliku od prve i većeg dijela druge skupine, to činiti mnogo razboritije i objektivnije, potpuno shvaćajući ono mudru Gurdjieffovu izreku (da parafraziram): `Svaki kritičar i naoko neprijatelj, ustvari ti je najbolji prijatelj, jer te poznaje bolje od svih onih koji te hvale`.

Na temelju tih grupacija, dolazi se do požljivog promatranja pozadine raznih uvjerenja kod pojedinaca. Jedno je imati čvrsta vlastita uvjerenja i po potrebi ih isticati u razgovoru; drugo je nemati vlastita uvjerenja i graditi ih u razgovoru. U svakom slučaju, treba biti itekako oprezan i svjestan one stare Proustove izreke (da parafraziram): `U razgovoru sa drugima postajemo samo slike drugih`. Bez shvaćanja sebe i dinamike vlastitog razmišljanja, koja se mijenja iz sekunde u sekundu pod djelovanjem vanjskih utjecaja - nastalih emitiranjem raznih energija drugih pojedinaca, koje se usmjeravaju prema nama - bilo kakav razgovor navedenog oblika, neće daleko stići. Ili ćemo misliti da hoće, dok će se on, u stvari, vrtiti u krug.

Upravo zbog toga, većina mudrih individualaca kroz povijest, koji su na određene načine shvatili i spoznali dublje istine, upakirali su svoje znanje u roman, pjesmu, neki drugi literarni oblik, kip, sliku, fresku, fotografiju, glazbeno djelo, filozofsko djelo i sl. Na taj način, takva upakirana `pantomima` koja osvještenima više otkriva nego što skriva i neosvještenima više sakriva nego li otkriva, možda je najbolji ključ za borbu protiv današnje kolektivne nesvijesti, hedonizma, bestijalnosti, psihopatije te općenito agresivnog neznanja.

Da je, recimo, bilo koji materijal, koji je nastao channelingom ili nekom drugom metodom, napisan u nekoj od gore navedenih formi, autor bi bio pošteđen mase neugodnih iskustava, od proglašavanja luđakom do proglašavanja paranoikom i odbacivanja od zajednice, bilo da pojedinac uspije pronaći uporište u sebi i ustraje na svom putu ili ne. Ovako, kada je materijal `zakamufliran`, autor će u najmanju ruku biti pošteđen etiketiranja, pošto će ignorantna zajednica / okolina sve pripisati njegovoj `bujnoj`, `podjetinjeloj` ili `pobenavjeloj` mašti, dok će sa druge strane krug pristaša njegovih ideja biti manje više isti kao da je istupio prema van, direktno sa tvrdnjom: `Ja vam nudim svoju verziju istine i svoje stvarno iskustvo`. Vuk sit i ovce na broju, na žalost nekih i moje očito veliko razumijevanje za iste.

Opterećivanje sa drugima samo oslabljuje čovjeka, pošto se u, u današnje vrijeme dominacije kolektivnog nesvjesnog, svatko `kocka` (i to svakodnevn) sa vlastitim uvjerenjima. Naravno, sve to i je refleksija poodmaklog društva, čije se negativne sjene prošlosti vuku za njim poput magle.

Sun Tzu je u `Umijeću Ratovanja` rekao: `Pobjedu odnosi onaj koji ostaje smiren prije bitke`. Napadači su rijetko smireni i stpljivi. Mislim da se iz defenzivne igre mnogo više nauči nego iz ofenzivne, pošto ofenzivci već u startu izgube motiv.

Uzmimo, na primjer, psihičko / duševno / emotivna stanja pojedinca kao što su `bol` i `patnja`, `sreća` i `veselje / radost`. Bol i patnja pojedinca mogu biti u svom obliku potpuno minorni drugom pojedincu. Isto vrijedi i za sreću i veselje. Svatko doživljava stvari na svoj način. Nekoga će vlastita sreća bacat `u orbitu`, dok je drugi neće niti najmanje doživljavat. Stupnjevi unutrašnjih i vanjskih stanja uvelike se razlikuju od pojedinca do pojedinca.

Gdje opet dolazimo do kobnog utjecaja motoričkog / ego centra, koji bilo kakvo neslaganje sa pojedinom idejom ili uvjerenjem, u nedostatku alata da istu ideju ili uvjerenje omalovaži, počinje stvarati / emitirati niske frekvencije, koje sa jedne strane mogu prijeći u potisnutu zavist ili čak mržnju usmjerenu prema izvoru, dok se prema unutra, prema sebi, počinju usmjeravati frustracije stvorene upravo tom zavišću ili mržnjom. Kada se taj problem uvidi u mlađoj dobi, pojedinac će se kroz život moći lakše nositi sa tim. U kasnijoj životnoj dobi, iskustvo pojedinca isprepleteno sa frustracijama, dovodi samo do isključivosti i predrasuda. A što su drugo predrasude nego iskrivljene slike o nečemu, koje dovode do pogrešne interpretacije nečega. Kao što je već poznato, predrasude su refleksija neznanja."

Zahr podigne glavu glavu prema prisutnima.

"Gotovo da sam zaboravio napomenuti jednu meni vrlo bitnu stvar", reče, "a to je `utapanje` u isčekivanjima okoline, koje se u većini slučajeva, po formi i dinamici razlikuje od našeg vlastitog pogleda na ono što radimo. Nesvjesno, ponekad i svjesno, pokušavamo sklapati kompromise između sebi i okoline, tako da pokušavamo opravdavati vlastita djela ili u vlastitoj nesigurnosti tražimo odobravanje i istovremeno se prlagođavamo tuđem načinu razmišljanja i prihvaćamo tuđu percepciju i rezoniranje, kao jedine moguće u tom trenutku. Sebi, pritom, nismo učinili nikakvu korist, već smo samo razvodnili vlastiti trud i `prostituirali` svoja načela koja se formiraju u toku nekog procesa stvaranja. Tako da, u nekim slučajevima, strah se preklapa sa unaprijed uprogramiranim obrascem naše vlastite nedoumice, koja dalje teži bilo kakvom (pa makar i slabašnom) obliku potvrde sa strane.

Potrebno je unutarnje dostojanstvo, bez kojega su sve vježbe i tehnike rada na sebi, samo posljedični `rituali` koji grebu površinu, dok unutrašnjost ostaje nenačeta, netaknuta i ranjiva.

Tko to postigne, postigao je najveću pobjedu u svom životu! Ljudi misle da je pobjeda nad strahom čisto ignoriranje straha, što je jednako učinku kao da aspirinom idemo micati umor. Najteže je dokučiti u sebi onaj pravi, gotovo praiskonski izvor straha, tako da više manje, onu labavu posljedicu zvanu `hrabrost`, većina interpretira kao pobjedu nad strahom. Većina ovoga što je ovdje izneseno i napisano, može se vrlo lagano dokazati koliko je samo virtualno teorijsko (tako i sve moje napisano), pošto, teško da bi riječi i misli bile iste, da se isto treba iznašati pred povećim auditorijem u stvarnom životu (ili onim što većina smatra takvim). Većina bi zamuckivala, znojila se, imala probavne smetnje itd. Iz vlastitog iskustva, kada sam tek počeo predavati, svaki puta kada bih se popeo na katedru, makar pred 10 ljudi, radio bi greške koje ne bi radio ni u snu; ako nisam drhtao i tresao se, onda su mi se znojili prsti i dlanovi, nisam osjećao ono što iznašam i pritisak - usljed energije drugih i vlastite disfunkcionalnosti - je bio toliko velik da sam maltene htio urlati od muke.

Neko vrijeme sam to `spriječavao` sa alkoholom i ponekom tabletom za umirenje prije nastupa - što bi me u drugim okolnostima doslovno `zabetoniralo`, u ovim situacijama jedva da sam osjetio - no u okolnostima pritiska opet su se pojavili simptomi čiji je uzrok bio - najobičniji strah. Istinsko micanje straha, ne ono glumljeno, `kulersko` i iluzorno, je dug i težak proces, gdje se prvo mora pobijediti osjećaj manje vrijednosti, zatim postati svjestan svojih mogućnosti, ali iskreno svjestan svojih mogućnosti i sto posto prihvatiti odgovornost za vlastite postupke i naučiti stajati iza svojih postupaka. Energija samopritiska, a pogotovo pritisaka sa strane je toliko jaka sila, da samo analiziranje iste predstavlja već poveći odmak od neshvaćanja suštih uzroka, koji dovode do neminovnih stanja straha, iz kojega proizlazi nesigurnost, afektacija, tikovi (teško kontrolirani pokreti koji nastaju pod utjecajem straha i nervoze), nemogućnost zadržavanja kontrole nad mislima, osjećajima i postupcima i ulaženja u situacije koje dovode do `grižnje savjesti`, `stida`, `ništavila`, `bezličnosti` i nemoći pred bujicom automatiziranih misli, osjećaja i postupaka u cijelosti.

Taj problem imaju svi, u većoj ili manjoj mjeri, a oni koji tvrde da ga nemaju - seru ko grlice.”

Razred se nasmije.

“Zato je internet i toliko popularan medij, jer podržava načelo `zorro efekta`, gdje svi umaskirani u toploj sobi, na toplom stolcu, okruženi vlastitom energijom, ispoljavaju u virtualnu ravninu svoje misli i osjećaje; dok bi to u stvarnosti funkcioniralo na malo drugačiji način.

Dakle, ne biti prestrog/a prema sebi, jer govorimo o jednom, maltene pa najmoćnijem uzroku ratova, općeg stanja u svijetu, nazadne ljudske svijesti, pomanjkanja savjesnosti, gluma, intriga, hipokrizija, utopija i iluzije u punom smislu te riječi. Univerzalni recept micanja straha ne postoji, jer je kod svakog pojedinca stican i infiltriran svakom sekundom njegovog / njezinog života i vrlo se lako može dogoditi da `lijek za jednog` postane `otrov za drugog`.

Ono što meni pomaže je spoznajni samorazvoj (po meni daleko bitniji od teorijskog i praktičnog), mnogo sna, mnogo mira i tišine, samoća, vrijeme potrebno za razmišljanje, joggiranje i šetnja po prirodi, odmak od automatizacije vlastitog života (ako nešto radim, radim to SAD i ne mislim što će biti kasnije, jer time gubim odraz sadašnjeg trenutka), te upijanje istinske energije života oko sebe, `reciklirajuci` u sebi i odašiljući dalje istu, samo sa mojim `vlastitim pečatom`. Na primjer, u sadašnjem trenutku izlaganja, u glavi mi se razvilo barem nekoliko asocijacija koje su mi pokušale skrenuti misli i pojavilo se barem deset primisli na ono, što bih mogao raditi kad završim predavanje; što sam odlučno maknuo istog trena.

Strah, dakle, po meni, povlači automatizaciju koja povlači individualnu nesvijest koja se utapa u kolektivnoj nesvijesti, čiji je glavni segment strah. To je začaran krug. Samo, recimo, zamaranje tuđim postupcima, bez adekvatnog analiziranja ili opservacije istih, dovodi također do gubljenja vlastitog identiteta, što dalje dovodi do kritika, govora ega, hipokrizije, nesigurnosti, što je opet proizašlo iz straha i priziva nove oblike straha i tako u nedogled.

Treba pronaći neki svoj recept ili ga barem iskreno željeti pronaći, jer bez namjere nema temelja za daljnju gradnju.

Nikakva nauka neće vam u tome pomoći. U vezi naučnika, slozio bih se sa Gurdjieffom koji ih je nazivao `imitatorima znanosti od kojih nema ni štete ni koristi`. Znanost je, od početaka čovječanstva, postavljana na krivim temeljima. Koliko god da će se neki smijati i smatrati da Occamova oštrica nije svugdje prisutna, ona to jest. Znanost je sagradjena na čistom proučavanju same materije, te na dokazivanju da ne postoji ništa izvan nje. Sve ostalo, od kvantne fizike, kvantne mehanike, genetike, neuroznanosti... samo radi u službi jedne znanosti da daje slabu oportunu komponentu drugoj znanosti, tj `znanosti` i da je samo jača. Postoji na tisuće i tisuće teorija, koje su prihvatljive van materije a koje jednostavno ne mogu protiv materijalne dogme. Znanstvena dogma gora je od religijske dogme i to mnogo gora, jer u korjenu se postavlja prema svemu nematerijalnom - sa podsmijehom i pragmatskim stavom, tj. - đonom.

Tako da danas, u eri raznih Puthoffa, Schmidta, Mitchella te ostalih genijalaca koji su odavno pobili temelje klasične materijalne dogme, osim njihovih ismijanih životnih radova, te čopora `robota` - pobornika klasične znanosti koji urlaju da se nešto dokaže, ne vidim ništa progresivno u ionako idiotsko / primitivnoj polovini vladajuće struje (druga polovina je fundamentalna religija), koja je najveći `napredak `čovječanstvu donijela sa atomskim bombama, nuklearnim pogonima te satelitima za vojne svrhe i opću kontrolu ljudi na Zemlji. Htio bih reći `Zemljana` ali to bi bio nezasluženi naziv. Sva ta suvremena, kako ju zovemo, znanost, nije ništa drugo no politika umova ograničenih spoznajama, tj. mrava koji prkose Zakonima Kreacije i Univerzuma. Koliko će dugo prkosit? Nadam se ne još dugo. Nadam se samo, da ću u doba drastičnih promjena imati prilike pristupiti jednom od njihi upitat ga, pokazujući rukom vidljiva polja energije - `ajde mi DOKAŽI ovo`!

Uglavnom, osobno sam sit već ovakvih tema, pošto je većina ljudi sa kojima sam okružen, fascinirana gomilom činjenica, argumentima i `dokazima`, ne bi li opravdala `superiornost` našeg `položaja na planeti i u kosmosu`, čak niti ne zazirući od, kako većina njih kaže, `para` ili `apstraktnog`, ali već unaprijed imajući na sve, date odgovore u obliku `savršenih znanstvenih objašnjenja za sve što postoji`. Sve puno sakupljača činjenica i površnog znanja (ako se to može znanjem i nazvati) i instant tražitelja znanja . Bilo kako bilo, neki znaju NEŠTO, neki znaju o NEČEM. Stara gnostička mudro kaže: `knowledge is not to know about something, but to know something` (znanje nije znati o nečem, nego znati - nešto).”

Zastane na trenutak. Uzdahne i reče:

"Da se još na kraju malo osvrnem na pismo anonimnog studenta i njime završim ovo predavanje..."

Izvadi iz aktovke malu fasciklu u kojoj se nalazio samo jedan list papira.

"Poznavajući ljudsku prirodu i uzevši u obzir da svijetom hoda 90 posto, kulturno rečeno - neosvještenih ljudi, nekulturno rečeno - debila, sve ovo što nam se događa i što nas okružuje, niti malo nas ne bi trebalo čuditi. Nema gore stvari od glupe i primitivne osobe ili mase koja se pokušava baviti duhovnošću ili shvatiti duhovnost i, naravno, sve interpretirati na klasičan 3D način.

Mala digresija: ima jedna zgodna pričica u Gurdjieffovoj knjizi `Belzebubove Priče Unuku`, gdje Belzebub odvraća ljude od rituala nad životinjama, da ne bi dalje narušavali kozmičku ravnotežu. Belzebub shvaća da su ljudi strahovito plitki i da je najbolja karta da ih se manipulira, karta njihovog vlastitog vjerovanja. Kada je pušten glas o svetosti životinja i njihovoj direktnoj povezanosti sa Bogom - kao njegovih glasnika - ljudi su direktno, preko noći počeli iste životinje štovati i padati na koljena svaki puta kada bi se neka oglasila, što je u primjeru mazge bilo vrlo često."

Razred se nasmije. Ovoga puta ne tako složno kao prije.

"U ovom slučaju", Zahr nastavi, "vidimo jasno djelovanje koje je ostalo gotovo identično nakon tisuća i tisuća godina, koje djeluje na onu `ljudsku tvar` koja je kod većine, prema Gurdjieffu, `lakša od zraka` a nazivamo je mozgom. Novinski članci i informacije, općenito su samo implikatori i testeri ljudske gluposti, dok su sami ljudi (većinom) oni koji slijepo prihvaćaju posljedicu, za koju misle da je uzrok i stvaraju (iz raznih kuteva) daljnje posljedice koje su građene na prvoj posljedici.

Kako bi Stari Rimljani rekli: `kruha i igara`.

Svjetlost je uvijek predstavljala kamen spoticanja za mrak koji ju zaziva i ta ista `svjetlost` je upravo onaj `osvijetljeni mrak` po kojemu se danas krećemo; tek toliko da vidimo, ne koliko smo zapravo u mraku, nego onu sitnu svjetlost od koje se trudimo ne vidjeti mrak. Iako je magijski aspekt to reverzno postavio. Još jednom napominjem, da je magijski aspekt samo aspekt ega koji priziva svjetlost, što je oksimoron. Gledano religijski ili ne - ista stvar. Religija je ionako sintagma; ništa više.

Crnilo oko nas je ionako sveprisutno. Taloženjem u sebi negativnih energija, stvaramo niski frekvencijski spektar crne boje u sebi i to najviše u predjelu srčane čakre. Što se dulje čovjek samozavarava, to će micanje crne energije iz srčane čakre biti teže. Pojedinci koji to i shvate, prije će u vlastitom neznanju ići slagati slojeve drugih boja / raspoloženja, nesvjesni osnovnog načela da se, da citiram Gurdjieffa:`sve se boje mogu prefarbati, osim crne`.

Žalosno da većina ljudi prespava čitav svoj život, ni ne shvativši da su u svoj toj nesvijesti, najbliži svojoj suštiti bili upravo u djetinjstvu i u starosti. Stvari su, upravo zato, zbog svega navedenog, vrlo jednostavne. Ne čudite se zato, ako uđete među vukove i završite izgriženi. Ne čudite se, ako se obasipavate izmetom, zašto ste počeli smrdjeti; i ne čudite se, zašto u svojoj pasivnosti, taštini i neznanju, ne možete shvatiti najosnovnija Univerzalna / Kozmička načela. Upamtite to!"

* * *

Na kraju svega.

Ostavši sjediti u uredu pred ispisanim poduljim pismom na zaslonu kompjutora, Zahr se sjeti jedne, možda male, ali najbitnije misli, kojom je zaboravio završiti predavanje, a to je da sva bol, sva patnja, svi procesi koje prolazimo, sve stranputice i sve nedaće koje nas snalaze, sva nepravda koja nas izjeda, u stvari su samo ono što bi dvadeset četiri sata dnevno, svake minute i sekunde morali nositi u umu, srcu i tijelu - nositi u sebi dok hranimo psa lutalicu na ulici, suspregujući osjećaje što ga ne možemo udomiti, dok nalazimo smrtno ranjenu pticu u šumi, suspregujući suze što joj ne možemo pomoći, dok mičemo puževe golače i gliste sa ceste, žaleći što ih ne možemo sve spasiti od ubrzanih i automatiziranih nogu i guma na ulicama i pločnicima, dok oprošteni i nemoćni pred licemjerjem, primitivizmom i taštinom i sami postajemo dio sveopće bestijalnosti, žaleći za onom prekrtetnicom, onim trenutkom u životu kada smo "dobili sve, a izgubili sebe" - da smo ono što zaboravljamo i čega se rijetko prisjećamo - čudeći se nad sobom, kako smo to olako mogli zaboraviti i zatomiti - i da je cijela esencija našeg bića, naša srž, naša suština - ona mala karika koja nas je i dovela na put Vječnosti - zapravo - Ljubav. Služiti Ljubavi i Svjetlosti nije nimalo lak zadatak i predstavlja vrlo, vrlo složeni životni test, kojega rijetko tko položi iz prve.



Dalibor Mladenović





Literatura: knjige, članci, dokumenti, dokumentarci, intervjui, romani i predavanja od Johna Bainesa, G.I.Gurdjieffa, Davida Ickea, Alexa Colliera, Milton William Coopera, Itzhaka Bentova, Dr. M. Doreala, Michael Tsariona, Karle Turner, Fritz Springmeiera, Stewarta Swerdlowa, Janet Swerdlow, Laure Night Jadczyk, Arkadiusza Jadczyka, Michael Moorea, Barbare Marciniak, Neale Donald Walscha, Alexa Jonesa, Ericha Von Danikena, Roberta Antona Willsona, Arthura Edwarda Waitea, Zecharie Sitchina, Valeriana Valdamara, Annie Besant, Herveya Cleckleya, Bob Lazara, Wilhelma Reicha, Duncan Camerona, Preston Nicholasa, Vladimira Aleksijevića Istarhova, Rudolfa Steinera, Confuciusa, Sun Tzua, Arthur Edward Waitea, Tomislava Budaka, Brentona, Stephena Hawkinga, Semira Osmanagića, Ahmeda Bosnića, Nikole Tesle, Borisa Mouravieffa, P.D. Ouspenskog, Arthura Schopenhauera, Pascal Brucknera, C.G. Junga, Richarda Laurencea, Al Bieleka, Patricie Cori, Ursule K. LeGuin, Dan Simmonsa, Rod Serlinga, Mark Twaina, Ante Gardaša, R.E. Feista, Guy Gavriel Kaya, Isaaca Asimova, Arthura C. Clarkea, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Raosa, Ericha Fromma, Rene Descartesa, Corneliusa Agrippe, Johna Dia, Jima Hurtaka, Edgara Caycea, Oshoa, Vidal Gorea te mnogih drugih.


Naslovnica (cover): Nataša Karanović

Fotografije: Dubravko Darabuš (R.I.P.)

Autor djela: Dalibor Mladenović
dalibor-elrond@vz.htnet.hr
prophecy50@yahoo.com


Varaždin, 2008.