Da se još samo malo zadržimo na samom značenju pojma " magija ", kako u etimološkom, tako i u opće upotrebnom smislu te riječi. Magija je izvedenica nastala kao izvedenica grčke riječi " magos " i hebrejske riječi " mag ", a označavala je pripadnika svećeničke kaste kod Medijaca i Perzijanaca. Vjerujem da sama etimologija odlazi dublje u prošlost, u doba Babilona, Egipta, Fenikije itd. Magos / Mag, član svečeničke kaste, slovio je za učitelja, učenjaka, majstora, čarobnjaka, mudraca i odatle dolazi korjen riječi " magija ", koja označava čarobnjaštvo, vračanje, čaranje, prizivanje itd. Davajući riječi " magija " isto značenje kao riječi " okultizam " ( što većina zapravo radi, mistificirajući srednjovjekovne fragmente i amatersko / mističnim pseudo- onomaziološkim pristupom " zadire u nevjerojatno duboke sakrivene tajne " između pojmova Magic i Magick, Magija i Magika ), ustvari se vrši jedno izvanredno epistemološko " seciranje " gdje se usljed brkanja značenja pojedinih termina pokušava izgraditi nekakav " terminološki kompromis " kakav uopće ne postoji. Dakle, svako prezentiranje magije kao nečeg " Tajnog ", " Sakrivenog ", " Božanskog ", " Univerzalnog ", " Anđeoskog ", " Sveprožimajućeg ", " Suštinskog " itd., je samo banaliziranje nečeg što se dade pokazati na jako jednostavnim primjerima i sa jednostavnim argumentima i činjenicama.
Nema tu ničeg mističnog i impozantnog već se jednostavno radi o limunadi shvaćanja izvedenih fragmenata okultizma, ezoterije, demonologije, raznih duhovnih disciplina, alkemije, kabale te raznih filozofskih interpretacija baziranih na etnološkim i kulturološkim odražavanjima unutar pojedinih perioda, tako da uz filozofiju srednjovjekovne demonologije i mistike, imamo kasniji teozofski / spiritualistički model, koji je usljed spajanja sa prvim modelom, te raznim interpretacijama kabale i raznih sadržaja okultno / ezoterijskog karaktera, te raznih solipsističkih teorija nekolicine umova na prelasku iz 19. u 20. stoljeće, doveo do stvaranja " famozne " Theleme, čiji je utemeljitelj Aleister Crowley.
Koliko su radovi Crowleya ( koje je kasnije radnik u cirkusu i preporodjeni " magičar " Anton LaVey iskoristio kao postulate za svoje nihilističko / mizantropske " sotonske " pamflete i utemeljenje " Sotonske Crkve " ), Lovecrafta te slične ekipe s kraja 19. i početka 20. stoljeća bili " objektivno magični " i " niti malo " fascinirani demonologijom i drogama, govore činjenice da su dotični cijelo svoje životno istraživanje posvetili dubokom divljenju i štovanju demonskoga, te konzumiranju povećih količina raznoraznih narkotika kroz život, trudeći se da u svom tom bizarnom hedonizmu oboje " proture " navodno " velika djela drevne magije glavom i bradom ". I dok je Crowley sebe prozvao Gospodarem Therionom ( čiji broj znamenaka daje numerološku vrijednost 666 ), i kleo se na " univerzalnu knjigu svih tajni pod imenom Equinox, Lovecraft je, iako djelujući pretežno literarno, u svojim djelima ostavio pozamašan opis magijskih ( demonskih ) rituala, dao zorne opise mnoštva reptilskih i demonskih entiteta i " proturio svijetu " takodjer jedno veliko djelo " drevne magije ", jedan i jedini Necronomicon, od navodnog autora Abdul Alhazreda, koji je knjigu ( navodno ) napisao vlastitom krvlju. To se u ono vrijeme, iako je od toga prošlo cijelo stoljeće, zvalo isto kao što se naziva i danas - marketingom. Lovecraft je uveo Crowleya u jedan tajni ezoterijski red gdje su imali ( valjda ) na raspolaganju mnoge resurse i nauke, kako postati što većim magičarem. Uopče nije upitno da su i jedan i drugi imali pozamašnu količinu znanja, ali, da je to znanje bilo nešto " Univerzalno ", " Izvorno " i " Neponovljivo "...mo`š mislit. Da je imao malo više tog " Izvornog Znanja ", Crowley ne bi nikada završio na " tretmanu " pročišćavanja i micanja iz njega mnoštva negativne energije, negativnih entiteta i toksina ( koje je u sebi " taložio " godinama ), kod jednog " malo " većeg igrača, imenom Gurdjieff, koji je kasnije izjavio da " crnju dušu od Crowleyeve nije u životu vidio ". Znači da je " Veliki Mag ", očito ili precijenio sebe, ili podcijenio " više sile " sa kojima je bio u kontaktu. Ili oboje.
Utjecaj Crowleya na današnje horde nadobudne djece, preko solipsisističke filozofije koja je utjecala na bizarno eklektičan pokret zvan " Sotonizam " i kasnije preko mnogih idolopoklonika među rock, metal, gothic metal, industrial i black metal izvođačima, očito je veći nego ikada ranije, pa se danas recimo svaka peta djevojčica zainteresira za Wiccu a svaki peti dječak za Magiju, pročitaju nekoliko knjiga i idu raditi razne rituale koji se na prvi pogled mogu činiti prilično benignima, a završiti vrlo kobno po psihu i duh. Samo simpatiziranje demonskog i negativnog, proistaklo iz asocijacija proiciranih iz raznih " okultnih " trendova, danas je vrlo raširen problem i kamen spoticanja za " graditelje univerzalnog znanja ", koje se još nije uzdiglo iznad pojmova poput religije, dogme i loše interpretiranog dualizma.
Magija je, u stvarnosti, samo jedan oblik korištenja energije. Energija nije magija, već je magija pristup korištenju energije, na određenoj frekvenciji ( čitaj : pretežito niskoj ). Uzet ću si slobodu pa reći da se radi o zloupotrebi energije. Reći " sve je magija ", je kao reći " svo kretanje je automobil " ( a ja bih nadodao " kao automobil koji polako ali sigurno juri u strmu provaliju " ). Dakle, ne brkati magiju sa drevnim doktrinama korištenja energija i rada sa energijama u svrhu vlastog rasta i za sklad sa prirodnim elementima i Kosmosom. Radi se samo o nepoznavanju značenja samog izraza te o distorziranosti istog u opće kulturnoj i jezičnoj primjeni. Ništa više niti manje od toga.
