Već u samom uvodu o virtualnim " guruima " i njihovim sljedbenicima koji smatraju da je Znanje " zbir informacija - koje dolazi od gurua ili gurua od gurua ", ostavio sam mnogo slobodnog prostora za rezoniranje i sagledavanje segmenata danas strahovito teške problematike, gdje pojedinci, sa nešto malo prikupljenih informacija, osnivaju razne grupe ( virtualne ili stvarne ), ne bi li što više novopečenih " istraživatelja istine " privabili putem informacija ili tzv. " programa " koji nude da se pojedinac na što brži način uhvati informacija, čiju suštinu obično zaobilazi usljed brzopletosti i vlastite nediscipline, da bi odmah preskočio nebrojeno mnogo stepenica i uhvatio se rezimiranja i konkluzija samog virtualnog ili stvarnog " gurua ". Na taj način, vrlo lagano se može primjetiti da pojedinci toliko kopiraju " guruov " način razmišljanja da u svojim izjavama i komentarima trude što vjernije prekopirati " guruove " stavove, poštapalice, eufemizme te ostale karakteristike svog idola. Idolopoklonstvo u većini slučajeva dovodi do čistog stavljanja razuma na nulu, zatvaranja intelektualnog centra i puštanja emotivnog centra da padne pod dominaciju ego centra, koji ne dozvoljava da se pritajeni intelektualni centar u službi druge osobe ( u ovom slučaju " gurua " ) na niti jedan način " uzurpirava " i narušava " sklad " emocija i ega. U tom stanju, nazovimo ga stanjem " isključenosti uma ", osoba na vlo impulzivan i afektivan način zauzima stajališta grupe i vođe grupe i slijedeći ustaljeni ljudski impuls kolektivne nesvjesti, u okrilju grupe ( pod okriljem koje i najgluplji argument i najbizarnija izjava mogu zazvučat smisleno ili čak poput aksioma ), zavezanih očiju slijedi glasove drugih na " putu " prema " oslobađanju " sebe. Od čega ? Od onoga što će u hodu, zavezanih očiju, čuti od predvodnika ( " gurua " ) ili nekog drugog iz grupe, tko možda jasnije čuje pa prenese dalje. Ako " guru " pritom kaže da se ne smije meditirat, onda se ne smije meditirat. Ako " guru " kaže da je netko " nesposoban sa shvati značenje puta ", onda je taj " nesposoban da shvati značenje puta ". Ako " guru " kaže da se mora stajat na jednoj nozi, onda se mora stajat na jednoj nozi. Ako " guru " kaže da je " X "plav, " Y " žut, " Z " crven a " U " neprijatelj, onda je to tako i o tome se ne raspravlja...Niti ne razmišlja...Niti ne pomišlja na razmišljanje. Ako " guru " kaže da se mora meditirat po cijele dane, onda se mora meditirat po cijele dane. U svakom slučaju, radi se upravo onako kako " guru " kaže.
Do sada se pokazalo da najbolje uspjevaju egzistirati dvije vrste " gurua ", otpornih na kišu, vjetrove, vrućinu, snijeg i hladnoću. To su " gurui " koji pretežno u svojim propovijedanjima zagovaraju dva modela rada na sebi. Prvi model je teoretski ( teorijski ), koji ne služi ničem ukoliko pojedinac na temelju teorije vlastitom intuicijom i spoznajama ne dođe do onih segmenata koji dovode do unutarnjeg znanja. Drugi model je praktični, koji opet ne služi ničem ukoliko pojedinac prije njega nije došao do spoznaja. U oba slučaja, iako teorijski u svojim " filozofijama " obije vrste " proroka " smatraju svoja načela suštinskima i samospoznajnima, kod oba modela, sama suština i put prema samospoznaji, promašeni su za milijune svjetlosnih godina.
Najjednostavnije stvari, od suštinske snage i važnosti, uvijek su na temelju ljudske gluposti bile zakomplicirane do neprepoznatljivosti, da bi se dalje dijelile u raznim ljudskim grupama i frakcijama da bi se i ono neprepoznatljivo zakompliciralo do još neprepoznatljivijeg, a kada su se frakcije određenih stajališta počele dijeliti na još manje grupe i skupine, od kojih je svaka uzela dio neprepoznatljivosti i počela još više zakompliciravati, cijela situacija poprimila je razmjere golog apsurda. U tom teatru apsurda i bizarnosti, slikovito gledano, Drvo Znanja koje se poklopilo kamenim blokom od 1000 tona, na koji je nasipano brdo šljunka visine i širine nekoliko kilometara, je isto ono drvo znanja za koje se više niti ne zna da li postoji ispod kamenog bloka i brda šljunka, u potrazi za kojim se ( u vlastitoj nevjerici vjerovatelja u brdo ili eventualno u kameni blok ), ide micati zrno po zrno šljunka, od kojih svako zrno predstavlja jednu ispraznu teoriju a svaka vreća sljunka jednu ispraznu grupaciju / školu / sektu koja " traga " za " iskonskim znanjem ".
U mnogim drevnim doktrinama koje su u sebi zadržale djelove istinskog Znanja, nalaze se " ključevi " za otključavanje manjih, pa sve većih i većih vrata, koja vode od najmanjih prostorija do dvoranetina spoznaja i znanja proistaklih od samog Izvora.
U gnostici se kaze da je Put Transfiguracije, tj. konačnog buđenja, Put, gdje Sophia ( Božanski Duh ) ruši sve barijere na putu prema Logosu ( Božanski Um ). U raznim duhovnim disciplinama gdje se radi sa energijama, kaže se da je Buđenje ( transfiguracija ) primanje u sebe velikih količina energije, koja budi, pročišćava i traži Put prema sjedinjenju čovjeka sa Kosmosom, nakon što je čovjek u sebi uspio balansirat zemljanu energiju sa kozmičkom energijom. Pri tome, najobuhvatniji oblik energije koju možemo primiti u sebe, naziva se Prana, dok se najobuhvatniji i najuniverzalniji oblik Prane naziva Kundalini. Samo budjenje kundalini energije u sebi u prevelikim količinama, van početka zakoračivanja na Put Transfiguracije ili u stanje Shaumbre ( silaska s Kotača Karme ), znači slabljenje vitalnih funkcija, nesposobnost fizičkog tijela da podnese enormne količine energije, razne mentalne i fizičke poremećaje a ponekad i smrt fizičkog / planetarnog tijela. Upravo zbog toga mnogi drevni izvori upozoravaju na opasnosti koje se mogu dogoditi ukoliko osoba nepripremljena želi otvarati kanale za prijem kundalini energije, bez da ima imalo pojma i predznanja o Putu Transfiguracije / Shaumbre. Sama namjera, pri tome, da se nešto prakticira da bi rezultat nahranio sam ego, dovodi do svih onih negativnih simptoma koje sam naveo. Sve, ali SVE ide preko srčanog centra / srčane čakre za otvaranje čije treba proći inkarnacije i inkarnacije, orgoman put sticanja Znanja / Spoznaja, odbacivanje ega u samoj suštini i izgrađivanje iskrene namjere koja vodi do iskrenog djelovanja putem empatije do Univerzalnog Sklada, harmonije i sjedinjenja sa božanskim u sebi.
Suština svega je življenje vlastitog života i življenje prema Univerzalnim / Božanskim zakonima. Tisućljetnom iskrivljenom logikom i percepcijom ljudi su jednostavno došli u ćorsokak ( slijepu ulicu ) misli, osjećaja, namjera i djelovanja. Stvar je vrlo jednostavna. Ljudi ne žive Život, već se igraju Života !!!!!!! U toj, često zlonamjernoj i regresivnoj igri, prepunoj bizarnosti i stvari van svake pameti, lišene zdravog razuma, kolektivna projekcija negativnih utjecaja koji sveprožimajuće djeluju na ljudsku psihu, ljudski Duh i ljudsko tijelo, stvara u bilo kom pogledu najveći zatvor od svih zatvora ikad viđenih. Zatvor bez boje, okusa, mirisa, vidljivih rešetaka, koji postepeno guši ljudsku svjesnost i ljudski duh i pretvara čovjeka u robota ili svojevrsnog zombija koji, zamijenivši igranje života za stvaran život, neminovno prenaša značajke vlastitog zatvora na svoju okolinu i svoje potomke. Na taj način, tisućljetni, od raspada Atlantide djelujući ćorsokak ljudske svjesnosti, spoznaja, zapažanja i očitovanja, putem kolektivnog nesvjesnog, nudi samo blijedu presliku zamagljenih asocijacija, koje u skladu sa izvitoperenom logikom, djeluju na čovjeka da gleda na stvari potpuno van konteksta stvarnosti i da kojim god putem krene, čak i malobrojni pojedinci koji se žele " probuditi ", biva " vraćen " na istu polazišnu točku sa kojom kao da je povezan jo-jo elastičnom gumom. Na taj način većina, uključujući raznorazne sljedbenike pojedinih sekti, proroka ili ideja, iluzornim iskustvima i " lekcijama ", grade vlastiti mozaik unutar predviđenih obrazaca vlastitih slabosti i unutar holograma vlastite iracionalnosti, koja nije samo dio čovjekove " percepcije " stvarnosti, već nešto mnogo dublje i sakrivenije od pukog pronalaženja na temelju dviju pročitanih knjiga, nekoliko meditativnih tehnika, raznoraznih instant tehnika za buđenje ili fanatičnog slijeđenja ideja starijih i novih " proroka ". Jo-jo sa kojim smo povezani elastičnom gumom, leži u nama samima. Ne leži u nikakvim vanzemaljcima koji " nam kontroliraju misli ", nikakvim demonima koji nas obmanjuju i nikakvim ljudima " sa dušom " ili " bez duše " koji nas pokušavaju kočiti ili manipulirati. Svi oni mogu natezati lastiku ili elastičnu gumu, ali naš smijer kretanja prvobitno je uvjetovan svjesnosti da postoji guma i da postoji jo-jo.
Tek u tom stadiju, potpune svjesnosti o vlastitim ograničenjima, višegodišnjim radom, koji može potrajati i desetke života kroz mnoštvo inkarnacija, potrebno je polagano otpuštati lastiku i udaljavat se od jo-jo-a.
