Što danas želim od Gurdjieffa ? Da razmislim... Želim li ga uz novu lanenu košulju koju mi
je jučer poklonila žena ili nove samt hlače ? Želim li ga pohanog, pirjanog, tvrđe ili mekše
pečenog ? Želim li ga u ljetnom, zimskom, jesenjem ili proljetnom izdanju ? Želim li ga na
kapaljku, malo pomalo ili ga želim za sva vremena ? Želim li učiti od njega ili njime učiti
druge ? Želim li mu pristupit kao čitač ribičkog, sportskog, ljubavnog, sudbinskog,
političkog ili znanstveno fantastičnog magazina ? Postoji velika razlika u pristupu. Nije isto
čitamo li o Gurdjieffu koji je upecao pastrvu ( pastrmku ), Gurdjieffu koji obara rekord 100 metara sa
preponama, Gurdjieffu viđenog sa tajanstvenom damom na egzotičnom otočju, Gurdjieffu
koji traži izgubljene prijatelje po svijetu, Gurdjieffu koji je rekao odlučno " NE "
valorizaciji bespravno sagrađenih objekata ili Gurdjieffu koji se golim rukama bori protiv svemirskih
reptila i svemirskih insekata, izbacujuči žute i zelene munje iz očiju, dok mu iz ruku izlaze metalni nastavci
dostojni " Čoveka - Oružja " iz serijala o He- Manu ? Želimo li o Gurdjieffu voditi
kurtoazijske ili možda kuloarske razgovore ili više preferiramo " grublji " aspekt
ubjeđivanja drugih na koji način voditi razgovor o Gurdjieffu ? Je li nam bitnija filologija
ili volimo doslovno tumačenje ? Hočemo li ga proučavati kao novi uradak Paris Hilton ili
kao Martina Heideggera ? Hoćemo li pri tome biti glasni ili tihi ? Hoćemo li se javno
sramotiti, ili ćemo biti tajno dostojanstveni ? Hoćemo li eklektiku koristit kao vezivan
materijal ili (e)lastiku za sve ono što se gradi dugo vremena i na čvrstim temeljima, ili ćemo
možda istim putem tražiti veze između Petra Pana i Gurdjieffa, Pamele Anderson i
Gurdjieffa, Družbe Pere Kvržice i Gurdjieffa, Vodića Kroz Galaksiju Za Autostopere i
Gurdjieffa, Devida Ickea i Gurdjieffa ili, ša ja znam... Stewarta Swerdlowa i Gurdjieffa ? Nadam se da se
gospodin Gurdjieff neće na moju izjavu nimalo više okretat u grobu, nego što se do sada
okretao, od kada su u zadnjih nekoliko godina njegovi radovi postali " modni detalj na
platnu " svakog samozvanog mistika i gurua, bio on new age, konspiracijski ili okultno
orijentiran, dok novonastala virtualna mjesta o " svjesnosti " nude Gurdjieffa u instant
natuknicama po načelu - " birajte naš put i našu interpretaciju u pola sata instant dobijena
znanja o Gurdjieffu i vašoj svijesti " - i poput reklamnog pamfleta spajaju veliko ime sa
vlastitom hipokrizijom i malim identitetom, koji se nada da će postat veći ukoliko uz svoju
vlastitu filozofiju nadoda malo prostoručno interpretirane Gurdjieffove filozofije, onako,
kako mu se svidi i uz koji sako ( kaput ) se trenutno nosi. Zato, ukoliko vidite da se
netko...negdje...javno...rasipava Gurdjieffovim imenom u tom kontekstu, da citira i
parafrazira sve u šesnaest, da ga koristi kao argument u bilo kojoj raspravi ( i bilo koje ime
uz Gf-a ), bilo da li se govori o prikolici sa pokretnim djelovima ili se govori o potrazi za
vlastitom Suštinom...zahvalite u mislima ili javno toj osobi što vas je uputila na tako veliko
ime, jednog velikog čovjeka kao što je Gurdjieff, nabavite i pročitajte sve što se može naći
od navedenog autora, i, ZA BOGA MILOGA, bježte koliko vas noge nose, od daljnjih
interpretacija pojedinaca, jer ćete se stvarno susresti sa " Gurdjieffom na 1001 način
"!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dugoročno i kratkoročno:
Dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze a kratkoročne stvari ponekad mogu biti kratkoročne na duge staze. Koliko se god ovo činilo na prvi pogled banalnim i lupetajućim, ajmo malo ovu izjavu analizirat dio po dio. Uzmimo jedan primjer. Kada nešto planiramo i smatramo da će to što planiramo uroditi plodom kroz neko duže vrijeme, to se naziva dugoročnim planiranjem. Mi već u glavi imamo stvorenu sliku o tim potencijalnim plodovima. Ne moramo to vizualizirati, ali obično mi " vidimo " neke segmente potencijalne budućnosti bilo da vjerujemo da će se to dogoditi, bilo da nismo sigurni ali opet polažemo neke nade u to. To čemu se nadamo i čemu stremimo bilo da to radimo jer nemamo što za izgubiti, bilo da to žarko i pod " svaku cijenu " želimo, može uroditi plodom mnogo brže nego smo to očekivali. Ukoliko to dođe brže nego što smo očekivali, tu dolazimo do zaključka da dugoročne stvari ipak nisu u tom slučaju dogoročne već kratkoročne. Nisu. Mi smo ih zamislili dugoročnima i poslali, tj. " poslali " ih na duge staze. To što su se te stvari manifestirale, da tako kažemo, prije vremena, ne znači da one i dalje nisu dugoročne. E, tu dolazimo do onog bitnog. Da li se mi znamo sa željenim " poklonom " nositi na način na koji na koji bismo se teoretski nosili ? Zapamtimo, teorija i praksa nisu isto. Znam da bi odgovor trebao biti da je sve to individualno, ali ipak, imam osjećaj da bi većina taj " poklon " uzela, nakon što prodje prvo oduševljenje, zdravo za gotovo. U tom slučaju, velike su vjerojatnosti da poklon ubrzo postane samo stepenica više u nekom novom stremljenju prema dugoročnom drugom " poklonu ". Bilo da taj poklon padne u zaborav, bilo da se nakon nekog vremena počinje smatrati nečim što je " Bogom dano " i na što uvijek i u svakom trenutku imamo pravo " ili da nakon nekog vremena počnemo na taj " poklon " gledati kao na nešto što ipak nije bilo niti poklon, već neki prolazni " poklončić ", tu dolazimo do onog osnovnog - dugoročne stvari ponekad dugoročne na kratke staze. Isto vrijedi i za suprotan slučaj. Želimo da se nešto kratko traje jer nismo zadovoljni sa time. Jednostavno, napravimo nešto da prekinemo to " nešto ". To nešto se makne. Nešto što je bilo kratkotrajno na kratke staze u određenim slučajevima može stvarno nestati. No, ponekad, može se vračati.....i vračati..... i vračati.....na duge staze.
Možda bi ponekad bilo dobro, za promjenu, čisto da vidimo, napravit rez i ubrzat dugoročno, tek toliko da vidimo na li promjenjeno dugoročno može ispast kratkoročno i kao takvo nas navest da se posvetimo slijedečem kratkoročnom, pa da vidimo da li ćemo šta promijenit. Ili nešto kratkoročno pustit da se ponavlja, tek toliko da vidimo od čega smo zapravo napravljeni.
Nekoć......i sada:
Nekoć su ljudi baratali sa visokom tehnologijom. Savladali
su sve tehničke pojedinosti i svoj napredak posvetile radu
na svim vidovima energije ne bi li na što bolji način
uspjele postići potpunu kontrolu nad materijom i uzdizanje
van granica fizikalnog. Tek kada su u potpunosti shvatili
da je to jedan dugotrajan i prilično bolan proces, većina
se okrenula starom načinu života. Stari način uključivao je
sakrivanje iza materije i tehnologije. Zatim su stare
civilizacije na Zemlji propale, pa je se nakon toga malo
igralo genima vanzemaljskih i zemaljskih civilizacija, ali
je u duhu Kozmičkih Olimpijskih Igara napravljeno
svojevrsno natjecanje, tko će se prije sjetiti kako se
vratiti na put duhovnog i uzdići se iznad materije, nakon
što je genetskom produktu zvanom " dvonožni pokus koji
priča " oduzeto staro znanje na stare dane. Pa su oni koji
su kreirali " dvonožni pokus koji priča " rekli : " Ako se
do kraja predviđenog ciklusa probudi barem jedna jedina
individua, znači da je ovaj naš pokus ( eksperiment ) imao
nekakvog smisla ". I ciklus pocne teći. I materija uzme
glavnu riječ. Pa se ljudi malo ubijali, pa se mirili, pa se
opet ubijali, pa se opet mirili...pa došao netko tko je
rekao : " nemojte se boriti, ja ću vam pomoći ". Ljudi
spuste oružje i stranac započne svoju priču : " Vi koji ste
oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim
riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo
na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih
profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne
probudite ". I neki ga slijediše...Drugi se ogluše na
proroka i učitelja nekih. I počnu dalje ratovati. Na drugom
kraju svijeta, pojavi se drugi prorok koji započe svoju
priču drugim ratnicima, potpuno drugim riječima :" Vi koji
ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim
riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo
na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih
profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne
probudite ". Ajde dobro...riječi su iste, ali su bile na
drugom jeziku :) I on okupi također vjerne sljedbenike.
Svaki od proroka nekolicini da privilegije da među ostalima
naprave reda kada netko od njih počne malo sumnjat u riječi
bilo kojeg od dva nuditelja istine. Prvi nuditelj istine
kaže svojim sljedbenicima : " nebo je zeleno, oblaci su
crveni a stabla su narančasta...u slučaju da vam netko kaže
suprotno, želi vas odvest na krivi put. " Drugi kaže
svojima : " nebo je žuto, oblaci su smeđi a stabla su
grimizna i onaj tko tvrdi suprotno, taj radi za prve ".
Misle si ljudi i misle - jel zeleno il žuto...jel crveno il
smeđe...jel narančasto il grimizno...? " Misli si jedan i
misli i kaže nakon podužeg vremena : " ja mislim da je nebo
sivo, oblaci rozi a stabla šarena ! " " Hahahahahaha -
započnu se smijati ostali - vidi morončinu haha, vidi
idiota haha, vidi debila hahaha kako je glup. " Njihovi
gurui se također nasmijaše, ali iz prikrajka, da ih nitko
ne vidi. Nasmiju se samo onima koji su najbliži njima i
kažu : " vidite kako bi svatko danas htio biti novi prorok.
" Oni se nasmijaše na to, znajući da su u blizini svog
proroka sigurni od laži i od kojekakvih manipulacija od
drugog proroka, ali i od navopridošlih proroka ". Svaki od
proroka, kao da su pročitali misli svojim najbližim
ljubimcima, kažu na opće iznenađenje svoje pastve : " Ja
vidite, ne želim da me vi smatrate prorokom. Svi smo mi na
jedan način proroci. Ja samo želim da naučite misliti
svojim glavama i da danas sutra to znanje znadete prenijeti
svojim potomcima " - nastavljajući - " jer ja sam čovjek
kao i vi. Od krvi i mesa. Ja vam dajem slobodu da
razmislite o svemu što vam ja prenosim. Možete biti i
kritični ukoliko to želite. I ja bi volio biti kritičan
spram sebe i tvrdit da sve o čemu ja govorim nije istina i
da možda u riječima drugog proroka ima također istine, ALI,
na moju i vašu veliku radost ( za dobre stvari ) i veliku
žalost ( za loše stvari ), sve ono što vam prenosim je
istina, ali ja znam da ste to već odavno i sami shvatili i
da ne dvojite u moje riječi. " Oni počnu brzo odmahivat
glavama govoreći - " lagali bi vam kada bi rekli da ponekad
nismo malo provirili šta se sve to krije iza riječi drugog
proroka, ali smo na kraju zaključili da tamo ima toliko
laži i toliko neistina...baš kako ste nam Vi to govorili,
proroče i učitelju naš. " Zamišljen, učitelj kaže : " to je
bila kušnja onih koji žele manipulirat vama u
potpunosti...I vi ste tu kušnju savršeno savladali " -
nastavljajući - " bravo, bravissimo...Ovime ste dokazali
sebi da sami razmišljate svojim glavama...kao jedan. I
samim time, ja sam strahovito ponosan na to ! Svi ste
individualni do neslučenih granica...a misli vam se ne
razlikuju ni za milimetar " - vičući ozareno - " dođite
sada bliže da vas Babo sve zajedno izgrli i izljubi." Oni,
poput razigrane i pohvaljene djece, potrčaše svom pastoru u
naručje, zaboravljajući ispod njegovih velikih i divnih
toplih ruku, kako su bili zapravo jako blizu da ih
slatkorječive riječi drugih proroka ne odvedu pored Puta, u
vječnu tamu iluzije i mraka. U isto vrijeme...kamera se
pomiče na drugi kraj Zemlje, prikazujući drugu skupinu
nasmijanih ljudi, kako opušteno sjede, leže i kleče pored
drugog gurua, tajanstveno se osmjehujući...Sa " onim "
sjajem u očima.
DI END
Revolucija i evolucija:
Kada bacimo pogled na obje riječi, može nam se lako učiniti da ih od istog značenja dijeli jedno jedino slovo. To isto slovo među njima radi toliku dijametralnu suprotnost da se obje riječi razlikuju jedna od druge za nekoliko desetaka tisuća svjetlosnih godina.
Revolucija je ciklički proces. Što se god mijenja revolucijskim procesom, mijenja se samo na prvi pogled i mijenja se samo u vanjštini. Bilo koja revolucija u ljudskoj povjesti bila je samo za jedne skup euforičnih promjena koje su dovodile do napretka, dok je za one koji su bili pobornici " predrevolucije ", bila samo korak unazad. Istina je uvijek ležala u samoj sredini, a to se najbolje objašnjava da se svaka revolucija, bila ona u početku progresivna ili regresivna, u vrlo kratkom razdoblju koje je usljedilo nakon nje, pokazala donositeljem apsolutno istih stvari upakiranih u malo drugačiji papir. Znači, napravio se manji ili veći krug da bi se stvari kad- tad vratile na istu točku od koje je krug i počeo.
Evolucija je, za razliku od revolucije, spiralan proces napretka. Spiralni rast se za razliku od kružnog vraćanja, događa postepeno, polagano i naizgled ne donoseći nikakve vidljive promjene. Problem je u tome da ljudi nisu svjesni onih glavnih promjena koje se najteže primjete a najduže traju !
Spiralan rast i nacin na koji bi se trebao odvijati, lijepo je opisan u knjizi Bringers Of The Dawn od Barbare Marciniak ( u našem prijevodu Donositelji Svitanja ). Ukoliko ste čitali knjigu ili je se spremate pročitati, molim vas da obratite posebnu pozornost na XIII ( trinaesto ) poglavlje, u kojem će mnogi pronaći sebe i ono što se počelo događati u nama i oko nas. I na kraju, razmislite, ali RAZMISLITE dobro o onom što ste pročitali i usporedite sa onim što se dešava u vama.
Prijevod knjige možete pronaći na :
http://www.galaksija.com/metafizika/donositelji_novog_svitanja.htm
