Hrvatski sindrom iznenađenja

Hrvatski sindrom iznenađenja je kad se s nekim sve dogovoriš na obostranu korist i onda taj dogovoreno ne obavi ne iz nekog određenog razloga ili zato jer je ponovo izračunao svoj dio kolača nego jednostavno - onako.
--- Ljubo, drugar ---

Povratak iz Khanda

Upravo se vratih iz Khanda gdje sam se malo družio sa sportašem kojem su Karadžićevi momci otkinuli obje noge kad ih je nešto naljutio (no, on nije odustao, ali o tome jednom drugom prilikom). Pogledam naslovnice, a ono svi se čude odluci Suda. Pa dragi ljudi, ta je odluka donešena još 1995. godine kad je priznata Republika Srpska kao produkt genocida i kad su istoj pripali krajevi u kojima se zemlja još pušila od krvi pobijenih! U tom je trenutku trebalo pogledati istini u oči i prestati sanjati o sudu pravde u Haagu. Sve ovo što se dogodilo kasnije, pa tako i jučerašnje 'iznenađenje', produkt je velike naivnosti i ludosti. Jer, šta bi bilo da je odluka drugačija? Trebalo bi ukinuti Republiku Srpsku, koju upravo pripremaju za vjenčanje sa Srbijom kao kompenzaciju za gubitak Kosova. Ukidanje RS se ipak neće dogoditi, čak ni u Tolkinovoj romantičnoj fantaziji, čak ni ako Aragorn dođe da povede mrtvu vojsku nevino ubijenih.

'Lajbek je raskopčan', rekao je jedan jedared.

Srbija se de jure smanjuje na jugu, ali se de facto širi na zapadu.

Dotle našijenci šmrču prahove koji se proizvode na Kosovu, a dilaju iz Beograda uz pomoć suradnika u HV-u i MUP-u. Kad se tako duhom uzdignu, skakuću uz pjesmice Cece i JK. I dobro se zabavljaju. Zaljubljuju i dječicu prave. Hrvatska je kulturna provincija TV Pinkove 'kozmodaemonske' Velike Srbije.

To je realnost od koje treba poći, ako se ne želi isprazno poigravati riječima.

Put u Khand

Idem sutra u Khand
Zemlju kraj Mordora
Gdje sam rođen i, recimo to tako, odrastao
Ako se ne vratim skoro, znači
Da sam zalutao u vremenu

Moj udobni, topli pakao

Pred kraj svoje takozvane vojne karijere, posjetio sam trodnevno Zen sjedenje da se malo pročistim.

- What You are doing for life?
- I'm office commando.
- What, commando officer?
- No, office commando, counting dead and war logistic in databases.
- Oh...

Iznenadio sam ga. Whoa! Bodovi za mene. Nije lako zbuniti jednog Zen majstora, čak i ako je on Francuz trajno nastanjen u Budimpešti.

Zen meditacija nije mi bila novost, prakticirao sam je od petnaeste; ali novo je bilo Ivonovo inzistiranje na živom Budi u svim bićima. To je, za mene, dalo cijeloj stvari neki čudan spin, religijsku crtu koja mi je dotad bila strana.

- A koani, budističke zagonetke...
- Ne, samo meditiraj, podupri ramenima i tjemenom nebo te pritisni guzicom i koljenima zemlju, samo nastavi. Ako izgubiš koncentraciju, samo nastavi. To je to.

U nekom je trenutku, drugog dana navečer, počeo makjo, uobičajene halucinacije koje dolaze od nesklada svijesti i tijela.
Osjetio sam se kao da ulazim u pravi pakao. Ali, zadržao sam pribranost, i uočio je to samo moj osobni pakao..

..a vatrica koja tamo tinja je bila sasvim umjereno topla i ugodna.

Bio sam spreman za nove avanture.

Pozdrav Budi u svim bićima!

Ljubav i smrt

..and I haven't heard of anybody, not even Shi'ites who brag about loving death the way Borat loved Pamela, who actually stands around and waits under the trees for the A-10s to finish them off..

Gary Brecher ima novi post. On je bog.

Ljubav, ljubav

Crna magija

Sandru je u moj život, kao i mnoge druge žene, dovukao Darko. Dubrovkinja, otkačena, puna umjetničkih težnji i mistifikacije... Darko je dobro znao što mi se sviđa, a što je njemu too much, pa mi ju je naprosto forwardirao.

- Svidjet će ti se. Vjeruj mi na riječ. Vidjet ćeš.

Živjela je u podrumskom stanu na sjevernoj Trešnjevci, mračnom ali udobnom. Uskoro sam se manje-više doselio kod nje, jer je situacija sa mojim tadašnjim cimerima postajala sve kompliciranija: raspop je počeo ševiti gazdaričinu kćer, a diler primati doma sasvim nepoznate mušterije... Idila je, međutim, završila i prije nego što je počela, jer se Darko nakon dva tjedna sjetio da je i on, ipak, zagrijan za nju.

Ljubavno bi rivalstvo posvađalo većinu ljudi, ali ne i mene i Darka: kroz godine smo već navikli na tu vrstu društvene igre. Nakon jednog napornog, napornog tripa, kad sam četiri sata slušao o tome kako pronalazi njegov lik i djelo u pjesmama EKV-a, odlučio sam se izlogirati iz te priče dok ne dođe do većih povreda. Pod izgovorom učenja za ispite vratio sam se u svoju nastambu, objasnio dileru da se mora iseliti iz stana, a s raspopom dogovorio da od sada ionako malu rentu plaćamo po pola i ne tražimo trećeg cimera. Pristao je na to kad sam obećao da ću ja plaćati 60%...

...Ali Sandra nije tako lako pristala na moja jednostavna rješenja. Iako se skoro svaki dan vidjela sa Darkom, svejedno me je stalno zvala, a onda je počela i dolaziti u Okićku. Šta da joj radim - nisam je tjerao iz svog kreveta, a da razrijedim situaciju, postupno sam je gurkao prema raspopu. Ionako je voljela očinske tipove.

Raspop je, međutim, sjebao stvar. U napadu iskrenosti je, prigodom plaćanja stanarine, objasnio gazdarici kako stoje stvari između njega i njene kćeri. Nije joj se to dopalo. Obojicu nas je izbacila iz Okićke. Jako sam se naljutio na njega. Nakon pijane noći u Concordiji, novu sam nastambu potražio u dealu sa Astrologom. Već smo preksutra pronašli dobar stan na Črnomercu, malo skuplji, ali reprezentativan, tulumičan, s osjetnim viškom prostora u koji smo mogli smjestiti goste i gošće zaostale nakon partijanja.

Iako smo stan, dakle, od samog početka zamislili kao bitnički salon, nisam pretpostavljao Sandrin značajniji boravak u njemu – pogotovo nakon što sam doznao da se nije mogla pomiriti sa Darkovom nestalnošću. Napravila mu je niz groznih scena, a potom našla curu. Nemam apsolutno ništa protiv lezbijstva; imam protiv dramaturški nepotrebne histerije. Svejedno, brzo opraštam ispade, nisam zlopamtilo..

..Ali Sandra jeste. Jednog se lijepog dana, u vrijeme dok sam bio na poslu (usred radnog dana, što je morala znati iz ranijeg bivanja sa mnom) pojavila na vratima stana na Črnomercu, skupa s curom.

- Vilenjače, vrati mi majicu preko koje bacaš crnu magiju na mene! Vrati mi majicu, odmah! Naređujem ti to u ime Isusa Krista!

Vikala je to punim glasom u hodniku stare zgrade, lupajući istovremeno šakama u stakleni dio vrata. Debeli su zidovi odjekivali od njenog visokog glasa, a ostali stanari svršavali nad činjenicom da se i kod njih, najzad, nešto događa. Kao za vraga, ni Astrolog nije bio kod kuće..

..Ali jeste vječni student PMF-a Vedran, koji je hengao kod nas još od vikenda. Kad se najzad probudio, namjestio je irokezu, otvorio vrata i potpuno ravnim tonom krenuo na ove dvije nevolje:

- Oj, Sandra, oj, curo plava. Nema ovdje nikakve crne magije, a za majicu – ne znam. Mogu vam dati moju. Nego jeste li za čaj? Ima još i nešto posebne, pa možemo doručkovati..

Sveti ih je Vedran u potpunosti zbunio. Sandra je zastala, a njena je cura pratila što će se dalje dogoditi, ne znajući što da radi. Dubrovkinja je i dalje stajala, a onda joj se brada počela tresti.

..Oprosti.. oprosti, idemo mi..

Kad mi je Vedran javio što je bilo, poslao sam joj SMS:

'Ima li neki problem'?
'Moj bog ima problem sa tvojim đavolom.'
'A jesam li ti nekad učinio nešto nažao? Znaš šta piše u Bibliji, po njihovim će te ih djelima prepoznati'
….
'Oprosti, nešto sam pomiješala.'

Glupo zvuči, ali nisam joj ništa zamjerio. Svatko ponekad poželi učiniti svoj život zanimljivijim, a, realno gledajući, nije mi nanijela nikakvu već štetu od malo blamaže pred stanarima zgrade. Pa, baš me briga za stanare, ionako osjećam da ni ovaj stan neće dugo, pomislih…

..I tako se i ostvarilo. U stanu sam zapravo ostao punih deset mjeseci, duže nego što sam očekivao, a pokazalo se da su stanari navikli na mnogo gore od zakupaca tog stana. Sandru sam slijedeći put vidio na proslavi Ivanja na Bundeku. Imala je novog dečka, sugrađanina Vlahu, kojeg je znala još iz gimnazije. Zagrlila me je, a onda rekla:

- Znaš, ovaj je čovjek svojevremeno na mene bacao crnu magiju.

Vlahi je bilo strahovito neugodno, jer smo se znali sa Filozofskog i bili si dobri. Nije, međutim, ništa rekao. Potpuno ga razumijem – argumenti su bili na njenoj strani. Uskoro su zatrudnili, i vratili se nazad u Dubrovnik.

.. A nas dvoje se i danas čujemo mailom i SMS-om. Šteta što nismo duže bili zajedno. Ona je baš, ono, kvalitetno luda.

Sudnji dan

Potraga za neobičnim na ovaj je ili onaj način prisutna sa obje strane moje obitelji. Kod rođaka Marka ona ispoljila u vjerskoj zapitanosti: u svoj je dom, u mirnome selu između brda i rijeke, radosno primao Jehovine svjedoke, Subotare, Hare Krišne i ostalu bandu. Ti su ljudi, prezreni od normalnog svijeta, kod njega i njegove žene Mare uvijek mogli računati na okrijepu i dvoje pažljivih slušatelja.

Rođak Marko nije bio obrazovan: mirovinu je zaradio kao vozač autobusa, ali se cijelo vrijeme bavio i poljoprivredom. Bio je, međutim, radoznao i govorljiv, a nikako nije mogao pristati na licemjerje seoskog svećenika. U susjednom, većem selu je, naime, stolovao bludni Josip, katolički svećenik koji je vrlo doslovno shvaćao rad na natalitetu Hrvatskog naroda. Jebao je sve po spisku. Josip je znao 'pogledati' i Markovu Maru, što nije nimalo pomoglo učvršćivanju vjere u tom ogranku obitelji.

Nitko u selu obavijenom maglom nije, međutim, ozbiljno shvaćao mogućnost da Marko i Mara istupe iz krila Majke Crkve, pogotovu stoga što je Marin otac bio jedna od najuglednijih osoba u cijelom pojasu sela nanizanih uz Rijeku. Sve do dana kad se to doista i dogodilo: Marko je, iako već u mudrim godinama, s najvećim entuzijazmom selu objavio da je prihvatio vjeru Subotara (Adventista).

Siroti je starac, naravno, tijekom idućih pola godine bio glavna seoska sprdnja; zbog toga se na koncu i pomirio sa svećenikom Josipom i katoličkom Crkvom, mada je u srcu zauvijek zadržao Adventističke moralne zasade. Vjerski mu se zanos probudio i produbio sa nadolaskom Rata: dok su se svi u selu i etnički miješanom kraju spremali pobjeći od nadolazećih stradanja, on je nered i valove nasilja doživio u skladu sa propovijedima o Sudnjem danu kao posljedici i kazni za moralnu dvoličnost i propadanje.

- Ja neću nikud pobjeći. Nikad nisam nikome nažao učinio, a Bog će me sigurno sačuvati!

Bog je, međutim, kao što se to zna dogoditi, bio daleko, a pakao sasvim blizu. Selo, prvo u nizu, zbog svoje nepogodne zemljopisne konfiguracije nije bilo branjeno, već je prva crta obrane postavljena 8 km uz cestu. Martićevci su Marka i Maru iščupali iz njihovog doma i, skupa sa ostalim seljanima koji su bili toliko ludi da ostanu na svojim ognjištima, natjerali u živi zid koji su tjerali prema položajima nejakih snaga MUP-a i Garde.

Hrvatskih je snaga bilo sasvim malo, ali nisu oskudjevali u prisebnosti: obranu su postavili na tradicionalnim kotama, koje je koristio još carski general Laudon. Sa njih su se napili krvi Martićevim milicajcima, ali su u razmjeni vatre stradali i pripadnici 'živog zida'. Kad se spustio mrak, na teren su izašli pripadnici garnizona JNA (riječ je o ranom razdoblju Rata, dok stvari još nisu bile posve jasne). Njihov je komandant naredio da se ranjeni civili sprovedu u bolnicu u susjednom gradiću, u kojem se već ustalila SAO Uprava.

Deus ex Machina? Ne, Božansko je i ovoga puta ostalo daleko. Marka i Maru su previli i spremili u različite bolničke sobe. Kad su se Martićevci konsolidirali i vidjeli koliko ih je poginulo, okupili su bijesnu rulju koja je provalila u sobu u kojoj je ležao rođak Marko. Njega i još 6 civila izvukli su na cestu i krvnički pogubili. Tijela su potom bacili u potok. Iz potoka ga je izvadio obiteljski prijatelj, pijanac Radovan, organizirao prijevoz i prekosutra pokopao na seoskom groblju.

Kada je srušen Berlinski zid, za taj je sretni događaj zaslugu preuzela većina svjetskih religija i sljedbi. Za događanja u bivšoj Jugoslaviji - nitko. Je li za njih zaslužan Bog, Bogovi, Sudbina, Karma, Sotona ili svijetom upravlja slijepi slučaj i igra materijalističkih okolnosti?

Imam o tome vlastito mišljenje.

Čovjek je Bog, ali
je Čovjek i Đavo.
Sudnji dan je svaki dan.
Uskrsnuće je danas, a možda i nikad.

Grijeh u pretprošlom životu

Sve je dobro dok se ne umiješaju polubogovi.
Sad mi je sve jasno.

U snu san

Inspektorica Scully i ja smo, u jednoj od naših magičnih avantura, radili na projektu mjesečnika za čuda i misterije. Napravili smo dvije gotovo potpune makete (64 stranice, A4, fini papir).

Na naslovnoj strani prve bili su krpelji-ljudožderi koje su u UNPA zonu u istočnoj slavoniji donijeli crnci iz belgijskog Konga. Dobro, to je još imalo nekog smisla, ali druga je maketa bila sasvim blesava: po zagovoru Astrologa na njenu smo naslovnicu stavili Poltergeist koji prijeti Mliječnom Tajkunu u njegovoj namjeri da kupi vilu Okrugljak.

Prije nego što su financijeri odustali, činilo nam se da će projekt doista ugledati svjetlo dana: naročito su nas ohrabrile reklame objavljene u 'Slobodnoj'. Datum za ulazak u tiskaru se bližio, a Astrolog nikako da napiše glavnu temu. Više ga je zabavljalo dorađivati svoju fantatiju u seksualnim orgijama hrvatskih tajkunica. Već sam shvatio da on zapravo ne zna kako razraditi tu svoju himeričnu ideju, ali Scully je bila neumoljiva. Jednog poslijepodneva se izvikala na njega i poslala ga van iz redakcije da pronađe još podataka i napiše priču.

Siroti se Astrolog, ljubimac boginje zabune Eris, naprosto zaputio ka vili Okrugljak, kao da je riječ o pravom novinarskom zadatku. Pokucao je na vrata i svojim komičnim baritonom, nakon uvodnog razgovora o psu, zapitao staricu je li istina da Mliječni Tajkun kupuje vilu. (Taj je podatak, kao i cijela priča, do tada postojao samo u njegovoj bujnoj mašti).

- Pa, ne znam sinko, čitala sam u novinama da da. A ako novine pišu, valjda je to tako. Javiću se ja njemu..

Astrolog se s osmijehom od uha do uha vratio u redakciju. Imamo potvrdu! Kad smo shvatili da ta potvrda zapravo dolazi iz reklame sa fiktivnom naslovnicom objavljene u Slobodnoj, zamrli smo od smijeha. Ali, ko nas jebe, ohrabrili smo ga da napiše priču. Magazin, usprkos njegovom trudu, nikad nije izašao...

... Ali se baba javila Mliječnom Tajkunu i prodala mu vilu.

Godinu dana kasnije, u njenom su dvorištu nađeni ostaci svježe pokopanih leševa iz drugog svjetskog rata.

U zemlji Mordor, gdje sjene sjaje

- Čudi me kad ravnim tonom pričaš o 1991. i odlasku iz zavičaja..
- Zato što se to nije niti dogodilo.
- ?
- Čini mi se kao da je to bilo na filmu. Mislim da mi je nešto kvrcnulo u glavi kad smo ušli u autobus, i od tada mi je sve bilo dvodimenzionalno..
- A tragedija u Pounju?
- To pogotovo.
- I ne progoni te to?
- Ne. Samo ponekad, kad se probudim, u magnovenju očekujem da ću kroz prozor ugledati begovu ogradu.

Odrastao sam u Mordoru.
U osnovnu školu sam išao s planinskim trolom.
Moja prva djevojka bila je vještica iz Kanda.

Nikad se poslije nisam vratio, iako se situacija (ne)normalizirala.
Ne znam zašto.
Možda zato što bi me zavičaj podsjetio na crnu sjenu koja uporno ide za mnom.

Moj ugao

Ugodno mi je umišljati da kao neki superjunak imam moć pronalaženja skrivene vrijednosti osoba, trenutaka, procesa i predmeta. To je, možda, slično onome što Sufije nazivaju Rusikom - draguljarem, poznavateljem. Ne mislim da ima bezvrijednog;

Dapače, skupa sa autorima Hazarskog rječnika, brijem da se na dnu sna svakog čovjeka nalazi jedinstven i nezamjenjiv dio duše Adama Kadmona, svečovjeka.

Ako u meni ima stvarne religioznosti, ona dolazi otuda;

Čovjek je bog, a duša bog bogova.

Svakodnevne laži i prijevare nisu mi odvratne; one su kao scene u Božanstvenoj komediji. Sve je sveto;

Čak i opsjena ima svoje mjesto u ukupnoj ravnoteži univerzuma.

Ili, kako kaže Izaija:
22 Kamen kojeg zidari odbaciše
postao je ugaonim kamenom.

Lo! Takve su riječi.

Sve bi ja to pred zid

Neizostavan dio dužeg kafanskog razgovora je i ono kad neki grass-root desničar (iliti na hrvatskom ljuta korjenika) kaže 'sve bi ja to pred zid', ili, u slučaju da se radi o nježnijoj dušici, 'sve bi ja to pozatvarao'. Takve težnje rijetko dospijavaju u intelektualne sfere, pa se knjige u kojima se ta vrsta teorije podrobno obrazlaže mogu nabrojati na prste jedne ruke. (Maova Crvena knjiga, Hitlerov Main Kampf, itd.)

Jedan je Hrvatski mladi znanstvenik, međutim, obogatio tu vrstu publicistike obimnim izdanjem pod naslovom 'Hrvatska knjiga opstanka'. Iako na ovom blogu ne pišem o politici, moram s vama podijeliti oduševljenje činjenicom da je moj suplemenik napisao takvu boleštinu. Knjiga ima 800 stranica tiskanih fontom 8, dakle bar 3200 kartica teksta na kojima je opisano kompletno zasnivanje totalitarne države, od vrha do dna: kako su organizirane lokalne jedinice vlasti, koje oružje imaju postrojbe, kakav je režim u radnim logorima i zatvorima. Izvorni znanstveni rad (oko 30% knjige) može se skinuti odavde.

Neka su ludila plitka; neka malo dublja,
a ovo teče kao rijeka
Iako pratim čudno već 33 godine,
impresioniran sam jako i do kraja.

'Program nacionalnog opstanka odnosi se na razdoblje nakon preuzimanja vlasti, a način i oblik djelovanja do svrgavanja izdajničke judeo-masonske i lopovske klike ostaje otvoren prilagodbama okolnostima u državi i u okruženju.'

'Za uspostavu jake i stabilne nacionalne države u kojoj je uspostavljen red, rad i disciplina u korist cijelog puka potrebno je državnoj vlasti dati mogućnost da to i ostvari. Zato državna vlast koja preuzima vodstvo nad nacijom mora biti totalitarna sa centralnom ulogom apsolutističkog vladara kojem su dane sve ovlasti na raspolaganje. Sve ostale varijante u kojima se vladaru na čelu države uskraćuju bilo kakvi oblici apsolutističke vlasti dovode do razvodnjavanja djelotvornosti programa i samim time do neuspjeha u uspješnom provođenju istoga.'

'Hijerarhijski i elitistički ustrojena nacionalna država upravo cijeni ljudsku posebnost i koristi je za opću korist cijele nacije. U njoj nema i ne može postojati licemjerno i lažno zastupanje i nametanje ideje o općoj jednakosti svih ljudskih bića, unaprijed zadanog ograničenja jednih i neprirodnog uzdizanja drugih kako bi se na silu ostvarila barem gruba prividnost jednakosti svih. Koliko je judeo-masonerija prijetvorna i demonski inspirirana vidi se i po tome da dok stvaraju takvo društvo sebi u tajnosti prisvajaju status povlaštenih, prosvijetljenih, upućenih u nekakve tajne koje im daju ulogu voditelja čovječanstva. Njihov glavni zadatak je upravo suprotan sa Božjom voljom, simbolički izokrenut kao što se i križ (raspelo) okreće naopačke u sotonističkim obredima. Liberalna demokracija kao oblik vladanja judeo-masonerije nad narodima uporno želi poništiti ljudsku zadanost ljudske jedinstvenosti, razlike svakog čovjeka od drugog čovjeka. Krajnji cilj je unificirano društvo, bez razlike među ljudima, bez razlika u spolu, godinama, rasi, naciji. Jedno društvo genetički programiranih klonova koji će biti samo obično sredstvo, samo jedan broj, društvo robova koji služe izabranicima judeo-masonerije.'

I, kao žestoki gitarski riff, program rješavanja problema:

'Kao prva odredba ima se bez obzira na sve okolnosti objaviti i početi trenutno sprovoditi sljedeća uredba o provođenju sljedećih mjera:

* uvođenje izvanrednog stanja u zemlji
* uvođenje radne obveze za cijelo pučanstvo
* raspuštanje Sabora, svih skupštinskih tijela i imenovanje povjerenika
* zabrana rada političkih stranaka, masonskih loža i svih pripadajućih organizacija (Rotary, Lions i sl.), tajnih društava i sekti
* zatvaranje granice da bi se onemogućio bijeg odgovornih za izdaju nacije i pljačkanje nacionalnog bogatstva
* uspostava radnih logora u kojima će osuđeni izdajnici, pljačkaši i svi ostali prijestupnici odraditi svoj dug naciji
* nacionalizacija bankarskog, mirovinskog i osiguravajućeg sektora; zatvaranje i raspuštanje burze
* poništenje pretvorbe, nacionalizacija zatečenog i pravična preraspodjela u skladu sa nacionalnim interesima
* otkazivanje suradnje sa Haaškim sudom i poništavanje svih štetnih ugovora koje su prihvatile prijašnje vlasti
* protjerivanje svih inozemnih nadzornih elemenata i agentura
* uvođenje sustava opće solidarnosti i potrebnih socijalnih mjera ugroženom pučanstvu
* zabrana pobačaja
* iskazivanje dobre volje za njegovanjem dobrih odnosa sa svim suverenim državama na temelju ravnopravnosti, poštivanja suverenosti i ne miješanja u unutarnje poslove drugih zemalja.

Neka nam Bog pomogne.'



Jebeno sam impresioniran.

Ohranini 'Protokoli sionskih mudraca' su goli kurac za ovo.

Živjela hrvatska znanost!