Zima

četvrtak , 31.03.2016.

- Što se zapravo dogodilo u tom gradu?

- Ništa. Ništa se nije dogodilo.

- I u čemu je problem?

- Upravo u tome. Svi su ostali u prošlosti. Zato sada, u sadašnjosti, nikog nema.

- Osim nekolicine duhova.

- Nisu to duhovi u horror smislu - više kao vodiči kroz prošla vremena. A samo prošlosti tamo zapravo ima.

- A gdje bi bila sadašnjost?

- Sadašnjost je tamo, prijatelju Vilenjače, u skoro potpunom okruženju sjećanja.

- A zašto je sjećanje problem?

- Jer je puno težine i svojevrsne vlage, ustajale vodene mase. Zato je ljepljivo i ometa...

- ...Život?

- Da. Disanje. Život. Izjeda ga.

- I što dalje?

- Boj se vodi.

Prelazak

utorak , 29.03.2016.

- Zašto ne prijeđeš na drugu stranu?

- Ovdje mi je sve poznato.

- Ali je sve i mrtvo...

- Da. Tu su moji prijatelji i rodbina.

- Na drugoj strani je novi život...

- Drugačiji. Nepodnošljiva buka. Agresivni ljudi.

- Da, ali to je život, brate moj.

- To mi i smeta.

Grad snova

srijeda , 16.03.2016.

- Često sanjam da sam tamo.

Tamo gdje si rođen?

- Ne, sa druge strane rijeke.

Ali, tamo nije ni upola toliko dinamično? Svi su napustili tu obalu rijeke, živi tek poneko...

- Od živih, tek par stotina ljudi. Ali na lijevoj su obali uspomene, duhovi, snovi, stvari koje se nikad nisu dogodile, ili bi bilo bolje da se nikad nisu dogodile.

I, koliko često tamo dolaziš?

- Skoro nikad u stvarnosti. Možda jednom ili dvaput godišnje. Ali snovi me tamo vode bar dvaput tjedno.

Pa kako, kad tamo nisi bio toliko puta ni kad si bio dječak?

- Baš zato. To je zemlja duhova. Kad sam tamo, i ja sam jedan od njih, Duh iz dolina magle i snoviđenja.

I daje ne razumijem.

- Kako ne razumiješ. To je strana na kojoj živi ono što nikad nije bilo. Stvarnija od stvarnosti...

Možeš li mi ipak objasniti više o tome?

- Hoću.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>