Prolazno vrijeme

četvrtak , 27.09.2007.

Mogli smo lijepo izgorjeti, kao baklja zapaljena na oba kraja,
Umjesto toga - miran život u koridoru sigurnih iluzija.
Možda je, ipak tako bolje,
Život svejedno prođe.

Magnovenje

subota , 22.09.2007.

"Umjetnost mora biti nepristojna, uznemirujuća i puna noćnih mora. Samo takva umjetnost može otkriti svijet kakav ne vidimo ili ga se bojimo vidjeti."

Tajpvrajter o Pedru Juanu Gutierrezu

Pljačka banke

utorak , 18.09.2007.

- Hoćeš li kupiti dionice?
- Da, tri paketa, na sebe i roditelje.
- Jesi siguran?
- Ne samo što sam siguran, nego se osjećam najbliže pljački banke - što joj se pošten čovjek može približiti.

Princeza od Egipta

nedjelja , 16.09.2007.



- Zašto ovo radiš?
- Imam dvoje djece, stalno im nešto treba, knjige, odjeća... Oni su moji anđeli.

- Nisi se javila na mobitel. Urednik se naljutio na mene. Mislio je da sam izmislio cijelu priču. Trebala si mi samo da potvrdiš da postojiš...
- Ukrali su mi ga na kvartu, dok sam spavala. Neko je ušao u sobu.
- Pa zar ne zaključavaš kuću?
- Kako?

- Čemu se nadaš...
- Kad bih imala ovakav stan, pa da ga uredim... Eh, da nađem negdje takav, pa da provalim u njega.. Ali nema više toga. Ali sad je Stipe došao na vlast, daće valjda i nama nešto..

- Razgovaraš li sa mušterijama o poslu...
- Da, noćas sam jednom gazdi rekla da bude sretan jer nikad neće imati ovakvog komada. Smijao se. A rekla sam mu istinu.

...

- Jesi li ikad radila normalan posao?
- Cijelo vrijeme radim, Vilenjače. Ali što ću od toga. Plaća - 2300 kuna. Koliko brzo ti to potrošiš? A svejedno ništa nemaš. Ni Mercedes, ni kuću. Nisi nikakav gazda. A ja?

Pobjeda

srijeda , 12.09.2007.

- I kako s takvim pogledima na život i svijet funkcioniraš u firmama i korporejtu? Zar te to ne ometa?
- Ne, sasvim suprotno. To mi daje jasniju sliku stvari
- Kako?
- Uspjeh i neuspjeh u velikim firmama su sasvim iracionalni. Kao u džungli, sve je na psihičkoj snazi. Izdržiš ili ne. Probiješ ili ne. Pronađeš ili ne. A hoćeš li, ovisi o snazi duše i duha više nego o bilo čemu drugom.
- Pretjeruješ.
- Ne. Svugdje je isto. Glavna igra je 'turista i bazena krokodila', ali ako toj situaciji pristupiš meditativno, otkrivaš da pobjeđuje onaj tko ima deblje živce, a ne onaj ko je jači.
- Šta to znači?
- Ako nisi pribran, pobjeda se u trenu pretvara u poraz. A ako si smiren i budan, poraz se alkemijski transformira u pobjedu izvan svake nade.
- A među ljudima? Mislim, normalnim ljudima.
- Nema takvih. Svatko dobija snagu od neke svoje ludosti koja ga zabavlja. Inzistiranje na normalnosti je neuroza koja ukazuje na nedovoljnu socijaliziranost i sposobnost adaptacije. Najnenormalniji ljudi uvijek inzistiraju na tome da su strejt i normalni. Upravo zato što znaju da nisu takvi, i to ih uznemiruje.

Vrijeme, pijesak nebeski

subota , 08.09.2007.

Ono što me toliko uznemiruje kod rođendana nije moja biološka starost (rođen sam 13.09.1973.), već osjećaj vremena koje mi prolazi kroz prste.

Bio bih nezahvalan prema sudbini kad bi tvrdio da mi dani nisu ispunjeni događajima; da-pače, ponekad mi se čini da doživljavam stripovski mnogo zapleta (što daje mojem pripovijedanju okus irealnosti). Ali ono što me zabrinjava je sama činjenica da vrijeme prolazi. Nikako se s time ne mogu pomiriti.

Otud grozničavost.

Nasred puta

četvrtak , 06.09.2007.

Sedam dana do rođendana.

...
Zastao sam nasred puta
Da li sam na početku
Ili sam već na kraju?
...
Gripa me hvata.
Klizim prema deliriju
Možda je to dobro
...
Obukao sam jutros
kaput kupljen na river islandu
Osjećam se jačim
...
Situacija je sve gora
ili je to paranoja
U čemu je razlika
...

Dida moj

subota , 01.09.2007.

- Kapetane, a šta ti je to sve trebalo? Mislim, podigao si ribarsku zadrugu, autokamp, započeo marinu... sve u socijalizmu, kad si u zamjenu za svoje djelo primao plaćicu. A već si imao para i vidio svijeta i znao kako će to biti.
- Moj Vilenjače, morao sam, bilo me je sramota gdje živim. Vratio sam se sa stranca i vidio da živim u najgorem selu na Jadranu. Morao sam nešto učiniti.

...

- A šta bi sad da si mlađi?
- Eh, da imam bar sedamdeset godina kao nekad, skupio bih par mještana, digli bi hipoteke na zemljišta jer je sad nominalna cijena velika, i kupili 35-metarski ribarski brod s kojim se može u Mediteran, pa se vratiš s ribom koju niko nema. Cijena ribe nikad nije bila viša, a ponuda je slaba - našim je ljudima krajnji domet da imaju male ribarske brodice, nalove par tona i odi kući iznajmljivat apartman. A može se puno više, samo niko ne vidi veliku sliku. Dobra je prilika za ovo što ti pričam. A dobra prilika je puno bolja od dobrog plana. Nitko ti ne garantira da će dobar plan uspjeti. A dobra prilika je ostvarenje samo po sebi...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>