Ulazak u neobično II

ponedjeljak , 21.01.2008.

- Vilenjače, kad si prvi put doživio neobično?
- Errrrrrr.....
- Znaš na što mislim, svako od nas se nekad u životu susreo s neobjašnjivim pojavama koje su ga pokrenule da istraži ima li još nešto osim obične stvarnosti.

-...
- ?

- U drugom srednje sam od profesorice njemačkog, apsolventice Namke, popio Yogu, mistični pristup borilačkim vještinama i Tantričke meditacije, i od tad ništa nije bilo isto - lažem, kao i obično.

Istina je da je rano eksperimentiranje s Yogom i Tantrom ostavilo traga na mom ukupnom attitudeu. Ali, cijelo je moje odrastanje bilo utemeljeno u i-realnom.

...Jedan od stričeva je plaćicu zarađivao kao geodet, a pravu lovu zgrtao otkrivajući vodu L-antenama. Kod nas u brdima je, naime, (bio) veliki problem imati vodu na vikendici, a viksa bez vode i nije neko veselje. Tu je uskakao striko sa svojim umijećem radiestezije i rašljarenja, i u tri 'mjerenja' pronalazio mjesto za arteški bunar. Nepogrešivo. Sebi nije pomogao - sagradio je kuću na najboljem mjestu za pecanje, ali u pogrešnom selu.

...Drugi stric je napisao desatak knjiga poezije, uglavnom o zagrobnom životu i ovisnostima. Kad bi dolazio razgovarati s ocem, ja bih mu iz torbe ukrao neku od njegovih bizarnih knjiga, pročitao-pregledao i spretno vratio unutra čim bi, na svojoj jedinoj nozi, krenuo prema ormaru i vratima. Tako sam prije desete pročitao Moodyjeve knjige o životu poslije života, te nezaboravne 'Efekt Delpas' i 'Medicinu stanovanja' šašavog Žaka la Maye.

...Drugi stan mojih roditelja bio je u 'boračkoj' zgradi punoj staraca koji su ubrzo poumirali, a ispod temelja bijaše nepotpuno iscrpljena močvara. Duše starih partizana su lelujale kroz zidove, a močvarne energije uvijale drvene i male metalne predmete. Nikad nije bilo tiho - stalno je nešto škripalo, cvrčalo ili drhtalo.

Neobično je za mene bilo obično, a normalno i realno egzotika o kojoj bi s čuđenjem promišljao. Tako je i danas. Da sretnem normalna čovjeka, umro bih od iznenađenja. Kad bi se samo jedan dan sve odvijalo normalno, morao bih uzeti bar pet slobodnih dana da se od toga oporavim. 'Običan život' je zapravo opsjena namijenjena sakrivanju od misteriozne stvarnosti.

Svađa

ponedjeljak , 14.01.2008.

- I vas dvoje ste se doista posvađali razgovarajući o ekologiji i Greenpeaceu? Toliko da više ne razgovarate?
- Da.
- Nakon svega?
- Da. Ali nešto mi tu nije u redu.

...

- Što?
- Čuj, mi smo oboje ludi, ali ipak to nije razlog.
- Nego što? Neka potisnuća svađa, neizgovorena ljutnja koja se...
- ...onda pokazala u bespotrebnoj svađi. Ako tako pogledaš, sve je zapravo jednostavno.
- ?
- Ona se zapravo htjela posvađati sa mnom po bilo koju cijenu kako bi osnažila svoju vezu sa Rankom.

...

- Ali zašto? Pa s njim je već godinu dana, još od Nove 2002..
- A sad se odlučila i doista biti sa sirotanom pa joj je trebalo da nekako prekine sa mnom. Eto. Zato smo se posvađali razgovarajući o fokama..
- ..i o tome jesu li aktivisti Greenpeacea idealisti kojima se trebaju diviti ili spaljene budale koje rade za konkurentske korporacije. Dobro, to ipak ima smisla.
- Mnogo više nego prva verzija - a to je da više ne pričamo nakon jedne svađe, a dvije godine smo živjeli kao jedan um i jedno srce.

...

- Ali još mi nešto nije jasno. Sigurno si vidio da svađa ide prema tome da između vas ostane negativna energija. Zašto se jednostavno nisi povukao i time spriječio nastajanje problema, ako je već tema diskusije bila beznačajna?
- Pa i ja sam se htio posvađati s njom. S tom sam namjerom i stigao u palačinkaru.
- A zašto pobogu?
- Pa morao sam nekako nastaviti živjeti. U ovakvom poluodnosu s njom to mi je već postalo nemoguće. Sve je to... zapravo OK.

Čovjek zvan U.G.

nedjelja , 06.01.2008.

Doznao sam na googletu da je U.G. mrtav već mjesecima.
Tužan sam.
Nema sreće bez nesreće.
Takva je stvar.

Susjeda

petak , 04.01.2008.

U ostavi konstruiram jedan savršen svijet
takav da umreš kad ga vidiš
a opet... što mi vrijedi kad ga nikom ne smijem pokazati

(numbkee)

U dolini velikog mira

četvrtak , 03.01.2008.

- I? Jesi li se odmorio?
- Pa, nisam, ali sam se bar izravnao.
- Kako to misliš?
- Postalo mi je jasnije da stvari nisu tako teške.
- Misliš, da su rješive? Pronašao si izlaz?
- Niti malo. Ali, skontao sam da su problemi samo problemi.
- I šta sad?
- Neka se pobrinu sami za sebe,

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>