- I kako s takvim pogledima na život i svijet funkcioniraš u firmama i korporejtu? Zar te to ne ometa?
- Ne, sasvim suprotno. To mi daje jasniju sliku stvari
- Kako?
- Uspjeh i neuspjeh u velikim firmama su sasvim iracionalni. Kao u džungli, sve je na psihičkoj snazi. Izdržiš ili ne. Probiješ ili ne. Pronađeš ili ne. A hoćeš li, ovisi o snazi duše i duha više nego o bilo čemu drugom.
- Pretjeruješ.
- Ne. Svugdje je isto. Glavna igra je 'turista i bazena krokodila', ali ako toj situaciji pristupiš meditativno, otkrivaš da pobjeđuje onaj tko ima deblje živce, a ne onaj ko je jači.
- Šta to znači?
- Ako nisi pribran, pobjeda se u trenu pretvara u poraz. A ako si smiren i budan, poraz se alkemijski transformira u pobjedu izvan svake nade.
- A među ljudima? Mislim, normalnim ljudima.
- Nema takvih. Svatko dobija snagu od neke svoje ludosti koja ga zabavlja. Inzistiranje na normalnosti je neuroza koja ukazuje na nedovoljnu socijaliziranost i sposobnost adaptacije. Najnenormalniji ljudi uvijek inzistiraju na tome da su strejt i normalni. Upravo zato što znaju da nisu takvi, i to ih uznemiruje.
Post je objavljen 12.09.2007. u 08:10 sati.