Grad snova

- Često sanjam da sam tamo.

Tamo gdje si rođen?

- Ne, sa druge strane rijeke.

Ali, tamo nije ni upola toliko dinamično? Svi su napustili tu obalu rijeke, živi tek poneko...

- Od živih, tek par stotina ljudi. Ali na lijevoj su obali uspomene, duhovi, snovi, stvari koje se nikad nisu dogodile, ili bi bilo bolje da se nikad nisu dogodile.

I, koliko često tamo dolaziš?

- Skoro nikad u stvarnosti. Možda jednom ili dvaput godišnje. Ali snovi me tamo vode bar dvaput tjedno.

Pa kako, kad tamo nisi bio toliko puta ni kad si bio dječak?

- Baš zato. To je zemlja duhova. Kad sam tamo, i ja sam jedan od njih, Duh iz dolina magle i snoviđenja.

I daje ne razumijem.

- Kako ne razumiješ. To je strana na kojoj živi ono što nikad nije bilo. Stvarnija od stvarnosti...

Možeš li mi ipak objasniti više o tome?

- Hoću.