U zemlji Mordor, gdje sjene sjaje

- Čudi me kad ravnim tonom pričaš o 1991. i odlasku iz zavičaja..
- Zato što se to nije niti dogodilo.
- ?
- Čini mi se kao da je to bilo na filmu. Mislim da mi je nešto kvrcnulo u glavi kad smo ušli u autobus, i od tada mi je sve bilo dvodimenzionalno..
- A tragedija u Pounju?
- To pogotovo.
- I ne progoni te to?
- Ne. Samo ponekad, kad se probudim, u magnovenju očekujem da ću kroz prozor ugledati begovu ogradu.

Odrastao sam u Mordoru.
U osnovnu školu sam išao s planinskim trolom.
Moja prva djevojka bila je vještica iz Kanda.

Nikad se poslije nisam vratio, iako se situacija (ne)normalizirala.
Ne znam zašto.
Možda zato što bi me zavičaj podsjetio na crnu sjenu koja uporno ide za mnom.