Moj udobni, topli pakao

Pred kraj svoje takozvane vojne karijere, posjetio sam trodnevno Zen sjedenje da se malo pročistim.

- What You are doing for life?
- I'm office commando.
- What, commando officer?
- No, office commando, counting dead and war logistic in databases.
- Oh...

Iznenadio sam ga. Whoa! Bodovi za mene. Nije lako zbuniti jednog Zen majstora, čak i ako je on Francuz trajno nastanjen u Budimpešti.

Zen meditacija nije mi bila novost, prakticirao sam je od petnaeste; ali novo je bilo Ivonovo inzistiranje na živom Budi u svim bićima. To je, za mene, dalo cijeloj stvari neki čudan spin, religijsku crtu koja mi je dotad bila strana.

- A koani, budističke zagonetke...
- Ne, samo meditiraj, podupri ramenima i tjemenom nebo te pritisni guzicom i koljenima zemlju, samo nastavi. Ako izgubiš koncentraciju, samo nastavi. To je to.

U nekom je trenutku, drugog dana navečer, počeo makjo, uobičajene halucinacije koje dolaze od nesklada svijesti i tijela.
Osjetio sam se kao da ulazim u pravi pakao. Ali, zadržao sam pribranost, i uočio je to samo moj osobni pakao..

..a vatrica koja tamo tinja je bila sasvim umjereno topla i ugodna.

Bio sam spreman za nove avanture.

Pozdrav Budi u svim bićima!