Crna magija

Sandru je u moj život, kao i mnoge druge žene, dovukao Darko. Dubrovkinja, otkačena, puna umjetničkih težnji i mistifikacije... Darko je dobro znao što mi se sviđa, a što je njemu too much, pa mi ju je naprosto forwardirao.

- Svidjet će ti se. Vjeruj mi na riječ. Vidjet ćeš.

Živjela je u podrumskom stanu na sjevernoj Trešnjevci, mračnom ali udobnom. Uskoro sam se manje-više doselio kod nje, jer je situacija sa mojim tadašnjim cimerima postajala sve kompliciranija: raspop je počeo ševiti gazdaričinu kćer, a diler primati doma sasvim nepoznate mušterije... Idila je, međutim, završila i prije nego što je počela, jer se Darko nakon dva tjedna sjetio da je i on, ipak, zagrijan za nju.

Ljubavno bi rivalstvo posvađalo većinu ljudi, ali ne i mene i Darka: kroz godine smo već navikli na tu vrstu društvene igre. Nakon jednog napornog, napornog tripa, kad sam četiri sata slušao o tome kako pronalazi njegov lik i djelo u pjesmama EKV-a, odlučio sam se izlogirati iz te priče dok ne dođe do većih povreda. Pod izgovorom učenja za ispite vratio sam se u svoju nastambu, objasnio dileru da se mora iseliti iz stana, a s raspopom dogovorio da od sada ionako malu rentu plaćamo po pola i ne tražimo trećeg cimera. Pristao je na to kad sam obećao da ću ja plaćati 60%...

...Ali Sandra nije tako lako pristala na moja jednostavna rješenja. Iako se skoro svaki dan vidjela sa Darkom, svejedno me je stalno zvala, a onda je počela i dolaziti u Okićku. Šta da joj radim - nisam je tjerao iz svog kreveta, a da razrijedim situaciju, postupno sam je gurkao prema raspopu. Ionako je voljela očinske tipove.

Raspop je, međutim, sjebao stvar. U napadu iskrenosti je, prigodom plaćanja stanarine, objasnio gazdarici kako stoje stvari između njega i njene kćeri. Nije joj se to dopalo. Obojicu nas je izbacila iz Okićke. Jako sam se naljutio na njega. Nakon pijane noći u Concordiji, novu sam nastambu potražio u dealu sa Astrologom. Već smo preksutra pronašli dobar stan na Črnomercu, malo skuplji, ali reprezentativan, tulumičan, s osjetnim viškom prostora u koji smo mogli smjestiti goste i gošće zaostale nakon partijanja.

Iako smo stan, dakle, od samog početka zamislili kao bitnički salon, nisam pretpostavljao Sandrin značajniji boravak u njemu – pogotovo nakon što sam doznao da se nije mogla pomiriti sa Darkovom nestalnošću. Napravila mu je niz groznih scena, a potom našla curu. Nemam apsolutno ništa protiv lezbijstva; imam protiv dramaturški nepotrebne histerije. Svejedno, brzo opraštam ispade, nisam zlopamtilo..

..Ali Sandra jeste. Jednog se lijepog dana, u vrijeme dok sam bio na poslu (usred radnog dana, što je morala znati iz ranijeg bivanja sa mnom) pojavila na vratima stana na Črnomercu, skupa s curom.

- Vilenjače, vrati mi majicu preko koje bacaš crnu magiju na mene! Vrati mi majicu, odmah! Naređujem ti to u ime Isusa Krista!

Vikala je to punim glasom u hodniku stare zgrade, lupajući istovremeno šakama u stakleni dio vrata. Debeli su zidovi odjekivali od njenog visokog glasa, a ostali stanari svršavali nad činjenicom da se i kod njih, najzad, nešto događa. Kao za vraga, ni Astrolog nije bio kod kuće..

..Ali jeste vječni student PMF-a Vedran, koji je hengao kod nas još od vikenda. Kad se najzad probudio, namjestio je irokezu, otvorio vrata i potpuno ravnim tonom krenuo na ove dvije nevolje:

- Oj, Sandra, oj, curo plava. Nema ovdje nikakve crne magije, a za majicu – ne znam. Mogu vam dati moju. Nego jeste li za čaj? Ima još i nešto posebne, pa možemo doručkovati..

Sveti ih je Vedran u potpunosti zbunio. Sandra je zastala, a njena je cura pratila što će se dalje dogoditi, ne znajući što da radi. Dubrovkinja je i dalje stajala, a onda joj se brada počela tresti.

..Oprosti.. oprosti, idemo mi..

Kad mi je Vedran javio što je bilo, poslao sam joj SMS:

'Ima li neki problem'?
'Moj bog ima problem sa tvojim đavolom.'
'A jesam li ti nekad učinio nešto nažao? Znaš šta piše u Bibliji, po njihovim će te ih djelima prepoznati'
….
'Oprosti, nešto sam pomiješala.'

Glupo zvuči, ali nisam joj ništa zamjerio. Svatko ponekad poželi učiniti svoj život zanimljivijim, a, realno gledajući, nije mi nanijela nikakvu već štetu od malo blamaže pred stanarima zgrade. Pa, baš me briga za stanare, ionako osjećam da ni ovaj stan neće dugo, pomislih…

..I tako se i ostvarilo. U stanu sam zapravo ostao punih deset mjeseci, duže nego što sam očekivao, a pokazalo se da su stanari navikli na mnogo gore od zakupaca tog stana. Sandru sam slijedeći put vidio na proslavi Ivanja na Bundeku. Imala je novog dečka, sugrađanina Vlahu, kojeg je znala još iz gimnazije. Zagrlila me je, a onda rekla:

- Znaš, ovaj je čovjek svojevremeno na mene bacao crnu magiju.

Vlahi je bilo strahovito neugodno, jer smo se znali sa Filozofskog i bili si dobri. Nije, međutim, ništa rekao. Potpuno ga razumijem – argumenti su bili na njenoj strani. Uskoro su zatrudnili, i vratili se nazad u Dubrovnik.

.. A nas dvoje se i danas čujemo mailom i SMS-om. Šteta što nismo duže bili zajedno. Ona je baš, ono, kvalitetno luda.