vidrin s.
petak, 30.04.2010.
DANDELION
Blagoslovi me za kraj.
Ti znaš da ja znam.
Još me pamte tvoje obale,
još glas ti drhti rezonancom blistavom
i tvoje srce u mom samuje.
Al više mi ništa, baš ništa
ne možeš ni dati
ni uzeti....
Blagoslovi me za kraj.
Ne želim više biti rijeka ponornica,
trpki badem,rijetka ptica.
tužan kaput sa dva lica.
Ne govori mi ono što već odavno
znam.
Blagoslovi me za kraj.
Otpuhni meko,
ko maslačkovu haljinu.
Možda me već negdje čeka netko...
Odgurni me,
da odljuljam što dalje, najdalje,
padnem, posijem se i dalje gradim
svoje hramove....
utorak, 27.04.2010.
LJUBIČASTO LUDILO
Vole kad ih se krade.Trga. Potajice. Otima.
Iskusni stari vrtlari kažu da će takvi slijedećeg proljeća još bujnije cvasti.
Zato se i sade pored ograde, kažu za sreću u ljubavi.
Pročitah negdje da im se od drveta rade
i muzički instrumenti i drške noževa...
Moj je procvao bijeli,
onaj pod kojim sam jesenas pokopala svoju ovisnost.
Naivnost. Htjela sam ti biti prijatelj.
Slušala o tebi stvari koje nikada nisi nikome rekao.
Povjerila ti svoje tajne koje sam se sramila ikome otkriti.
Ovih dana, zbog tih ljubičastih opojnih ljubavnika
tamnoljubičastih duplih prizivajućih omamljujućih cvjetića na granama
čiji mi se miris uvlači ko tat u nosnice, kosu,ovratnik balonera,
lelujam posrćem donosim čudne odluke skrećem u krive ulice
pišem smješne patetične stihove i poruke
želim se svađati i raspravljati
zagrcavam se od smijeha i tuge
zanemarujem ponos i hranim ti ego
zaboravljam stvari smješkam se bezrazložno
zabrinjavam pretjerano nad tuđim sudbinama
vraćam se otkud sam davno otišla prizivam duhove
sahranjujem otkopavam nježnost golemu praznih ruku
nikome potrebnu
potrebnu vjetru i pticama valjda
brkam pravila razmrsujem i ponovno petljam čvorove
a sve zbog njih
sve su oni krivi......
.....ali kako ih ne obožavati.....
subota, 24.04.2010.
NEKA PREMODRA SJEĆANJA
Svu noć padala je, a i ja sa njom.
U tvrđavama šutnje tako su pretvrda naša srca.
Osjećam i potočnice su prodisale noćas
svojim malim plavim licima.
Udahnula sam iz središta sebe.
Zaurlala, pa te blagoslovila za kraj.
Ne zaboravlja se ne zaboravlja se
ne zaboravlja se lako...
Znaš, zauvijek si odgovoran za sve što si pripitomio.
Pa radilo se o cvijetu, životinji ili čovjeku.
U tvojoj tvrdoglavosti vidim tvoju slabost.
Misliš, zaboravit ćeš me.
Mene koja sam sanjala kako ti ljubim trbuh,
ni ne znajuć kako te boli.
Može li se povezanost izmisliti?
U zalasku sunca znala sam da ću te zauvijek poznavati,
kao što te i znam od pamtivijeka.
Moja si slabost.
Sve ono što skrivam da jesam. Sama sebi.
( daj vidi dal mi se razmazala maskara...neću te poljubiti)
U predugom poljupcu na doku
ispričali smo si cijeli život.
U mraku tvog automobila.
Cijelu vječnost pričala su naša tijela.
( -ne mogu ja ovako više.
- plutaj.morski si čovjek.more nas uvijek izbaci.
- izbaci i mrtvace)
Pokušala sam te mrziti.
Bilo bi to tako jednostavno. Prejednostavno za mene.
Al ne mogu kad te razumijem kao sebe.
I kad sam ti čula srce.
Svu prošlu noć padala je, krepko i mirisno.
Prodisala sam zajedno s potočnicama.
Izgladnjela duša i oslabljeni instinkti oslabe vid.
Svaki cvijet ima svog savršenog dvojnika.
Od naše divlje puti stvorih posebnu ljubavnu priču.
Nisam kriva.
Ponašati se treba kao puno puno prije tebe.
Ako bez tebe sam ikada bila.
četvrtak, 22.04.2010.
RECEPT ZA LAGANU PROLJETNU VEČERICU
( ili kako pouzdano uništiti muzgavca...)
1 kg muzgavaca ( ovisno koliko ih želite uništiti)
1,5 dcl maslinovog ulja (djevičanski nevinog)
2-3 režnja češnjaka ( ovisno o jačini vampira)
2 žlice koncentrata rajčice ( imam, al neću staviti)
žličica vegete( ma daj..i sol je ok)
sol,papar ( ooo..yes)
2-3 lista lovora ( heheh..nemam ga)
1 dcl vina ( eh...popilo se...)
stručak peršina ( petrusimena aee;)
0,5 kg riže ( ližaaaaaaaaaaaaa;)
Lijeno poslijepodne...kiša i tmurno...ne nazire se neko poboljšanje vremena.....i što raditi pametno?
( Jaguar i Gali, molim bez komentara;)
Kuhati...with a little help from my friend...fejs friends....;)
Hm....otvaram frižider i vidim muzgavce...ajmo nešto fino složiti.....
Rezuckam muzgavce na drvenoj dasci, sve one ljepljive krakove kojima si me obgrlio, pozive, kilometarski duge telefonske razgovore na koje sam pristajala sneno, sretna koliko me trebaš...acaak..naravno, ljuta sam i bijesna...koliko sam samo toga zanemarila zbog tebe..samo se usudi nazvati me....malo crvenog luka od kojeg fino zasuze okice, kad ti dođu pred oči neke lijepe slike iz ne tako davne prošlosti..isplakati se treba, a meni suze nikako da krenu...nikako..
Pa češnjak..ilitiga bijeli luk...pouzdani zaštitnik od emotivnih i svih drugih vrsta vampira...ajmo reži...bar pet režnjeva...volim miris češnjaka na koži...
U duboku tavu stavljam malo običnog, malo maslinovog ulja, pa kad se dobro ugrije, dinstam luk i češnjak zajedno, i taj predivan domaći topli miris širi se stanom i budi glad ukućana uhvaćenih u popodnevnom drijemežu...
Kaže dvadeset minuta dinstati i podlijevati pri kraju s deci vina..eh...nema vina..nema...nisam se dobro pripremila za kuhanje;))
Pristupila sam kuhanju impulzivno:))
Al tu je Ninočka, koja mi na prek fejsa šalje malo lovora iz svog vrta, kaže friško ubrani, a ja joj vjerujem....i čašu vina...eto..ipak neko dobro od facebooka:)))))
Stavljam soli i papra, onako iza ramena, veli se da je to dobro za ljubavnu čaroliju...niš se ne ostavlja slučaju hiihih....
Rižu kuham posebno. .i ne predugo..volim kad je onak...al dente ( se to tak piše?) i onda izmiješam s uništenim .....muzgavcem....mmmm....fino.....
A Didač naš dragi...cijelo mi je kuhanje začinio ovim divnim zvucima
Ovo je poseban rižoto....mljac...u slast:)))))
subota, 17.04.2010.
Dotaknuo me. Travanj.
Senzualnim dugim prstima.
Bujno se igrajuć ciči od zadovoljstva buđenja.
Sa svojim zelenim sagovima raskošne djeteline mirisne.
Sa tulipanima koji piju sunce.
Jorgovan pod kojim sam zasadila ili pokopala svoju ovisnost o tebi,
samo što se nije rasplamsao svojom ljubičastom opojnošću.
Od neke staričice kupih ciklame.
Pričaju one o usamljenosti svoju baršunastu i skladnu priču.
Nakon uranjanja nosa u tu mirisnu ljepotu,
vidjeh mahovinu i neku čudnu šumu kojom trčiš.
O moj Bože, nisam tako zamišljala naš kraj!
Previše znam o tebi.
Kad su ti olovne noge, i kad ti treba puno za let,
preostaje ti samo naučiti padati meko i nježno, poput latica.
Noćas sam spavala s dvojicom. Španjolac i Francuz.
Michael Tournier: Meteori
Javier Marias: Tvoje lice sutra
Od njihovih tvrdih uveza čitav me dan bole rebra...;)
Čitati dvije knjige istovremeno, nije li to loš znak?
Pa se skinuh bosa. Vjetar me raščupao skupa s krošnjama.
Mirisi ušli do očiju.
Tabanima uranjam u duboku djetelinu.
Maslačci me gledaju začuđeno.
A onda iz daljine....neki poljupci meki i mladi.....
Dopuštam im polako da mi se nastane pod kožom...
Da mi trebaju....
nedjelja, 11.04.2010.
ZNALA SAM
Nekako
odnekud
znala sam
doći ćeš
u trenu pupanja
razmicanja oblaka i voda
poput vuka
njuškanjem ko dodirom
prepoznati me
zavijanjem ko zagrljajem
probuditi me
na rubu šume guste
tako oprezan i siguran
zrelo i razigrano znati
da si duša duše moje
nekako
odnekud
znala sam
šaputat ćemo sneno
u snoviđenju prepoznavanja
što sve činili smo
i činili nismo
tražeć se bjesomučno svijetom
u kakve sve stupice upadali
gutali mamce otrovne
žudeć za okrijepom srodnosti
Ćutim te u vjetru koji dolazi s olujom
u prepolovljenom nebu
vlažnoj njušci psa
mirisu kiše
stog sve proplanke svoje
rascvjetavam
razmičuć stabla i puteljke
klečim pred modrim vremenom
u svakom sumraku ugaslom
srcem palim krijesove proljetne
Slutim te
naježenih čula
Nekako i odnekud znala sam
i cijeloga života sve ono najljepše u sebi
pripremala
za ovaj susret
susret sa tobom
subota, 10.04.2010.
NOVO DOBA
Što nam je donijelo novo doba....?
Između novih vrsta bolesti, nekulturnih političara, novih vrsta alergija, kao i pored mnoštva, da ne bude sve baš tako crno, zanimljivih trendova u poetskom i proznom stvaralaštvu, dobili smo i mnoge društvene mreže pomoću kojih je tako lako postalo stupiti u kontakt s čovjekom na drugoj strani zemljine kugle....
Usamljeni ste, a nemate volje izaći?
Ne, više ne morate biti usamljeni.
Al ne morate ni izaći!!!!!
Putem mnogih društvenih mreža upoznat ćete ne jedno podjednako usamljeno i neshvaćeno biće kakvim smatrate i sebe. Tu ćete ostvariti i komunikaciju, povjeravanje. Možda sretnete i svoju srodnu dušu. Svemirsku sestru ili brata. Ljubav o kojoj ste sanjali. Iza svakog novog virtualnog ugla čeka vas i smješka vam se neka nova sreća, neki novi početak.
Možda poželite nekoga i vidjeti uživo.
Ma ne....to će vam biti sve manje i manje potrebno, jer neusporedivo je komotnije sjesti pred svoje računalo i uvidjeti da svi vaši prijatelji već stanuju tu......
Linkaju, grade farme, poklanjaju vam crijepove, kak su humani.
Ljudi će dolaziti i izlaziti iz vaših života.
Samo tako.
A vi nećete ni prstom maknuti.
Možda tek toliko da zatvorite prozorčić chata.
A kad vam neko dosadi, jednostavno stisnete iksić u desnom uglu svog ekrana. I nema ga više. Nestao u tri sekunde.
Tako stisnete iksić i u svom mozgu.
Tako.
Vi birate prijatelje. I imate ih već oko dvije stotine.
Vi ste onaj moćnik s druge strane ekrana.
A zapravo jadniji i usamljeniji nego onaj prije vas, koji je razgovarao sa svojim susjedima, znao tko mu živi s druge strane vrata, održavao i njegovao odnose sa istim ljudima iz djetinjstva i mladosti , imao svoj kvart i svoju omiljenu birtiju i svog omiljenog konobara, boravio u prirodi i znao biti sa samim sobom kada je to potrebno.
Ko ste vi? Vi ste faca s Facebooka.
četvrtak, 08.04.2010.
CRNA ....I BIJELA
Ko ljubavni disident
ispijam noć
gustu
prezrelo crno vino
stablo šljive ulazi kroz prozor
bijelinom cvjetova raskošno
jednostavno poput naivne mladenke
Čipkasta bjelina u mraku
moje uporne misli o tebi
naivne misli
Zamiriše li mi do unutarnje strane zjenica
zamrzit ću te neizbježno
jer učinio si baš sve što sam htjela
što sam željela dok sam bježala
ko ljubavni disident
razlijevam noć
gustu
update..................
nedjelja, 04.04.2010.
TREN
Zatitralo je.
Samo na tren.
Učinio si se dalek i stran,
al bio si tu, sasvim sigurno.
Znao si. Znala sam.
Pomaknula se sjena na tvom vratu,
u tom trenu razilaženja,
dok zvao si me da vidim zvijezde u plićaku...
Dušo, taj tren nesigurnosti i tuge
zbog nemoći da odemo,
da otplešemo taj suton ljubičaste svečanosti
kad rastu ticala leptirima,
a dan se produljuje u beskonačnost...
ne zaboravi...nikad....tu čežnju...taj zagrljaj...
Jer jednom će ti trebati jednostavnost
uvala tišine, nježnosti i razumijevanja....
Pa ako se i sunovrati čovjek
niz padinu gorkih spoznaja i rastanaka,
pred kamenim stijenama ostavši zbunjen
koliko je malen i kratak i beznačajan...
Ti ćeš znati. I ja ću znati.
Imat će nas more.
Život- u kaplji rose, na krilu svilene bube,
u bridu kamena, u zvijezdama plićaka,
u odsjaju svjetla na prozoru onoga koji čeka...
Važan je, nezamjenjiv i neuništiv.
Reći će taj tren,
a ti ćeš pomisliti kako smo se udaljili,
reći će ti koliko će jedan ogroman prostor
i koliko dugo
biti posvećen samo tebi.
Reci mi, dušo, tada...
Možemo li se izgubiti, nestati, promijeniti,
udaljiti, neprepoznati...reci mi....
petak, 02.04.2010.
"Sve što snaga svijeta pokreće, odvija se kružno.
Nebo je okruglo, a čuo sam da je i zemlja okrugla, poput lopte,
kao i sve zvijezde...
Ptice svijaju okrugla gnijezda,
sunce izlazi i zalazi u krugu,
čak i godišnja doba u svom izmijenjivanju
čine savršen krug...
Ljudski je život krug od djetinjstva do djetinjstva.
I tako je u svemu gdje djeluje SNAGA."
( Poglavica Crni Los)
UPDATE:
DRAGI I MILI MOJI...
ŽIVITE HRABRO U KRUGOVIMA KOJI SE ŠIRE,
NE ZABORAVITE GDJE VAM JE DOM I VAŠA DUŠA,
DA SE UVIJEK RADOSNI MOŽETE VRAĆATI
NA VAŠ IZVOR DRAGOSTI,
NEK OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA SIĐE NA VAS I NA VAŠU OBITELJ!
SRETAN USKRS!
| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.
"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".
( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)
.
možete mi pisati kad god poželite.....
vidrinsmijeh@gmail.com
A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:
ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega
i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života
i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu
ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.
( naš dragi bloger Opinian )
jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."
Ovako šapće VITAE moja.....
Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…
Opinian me ovim stihovima očarao:
"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"
Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."
ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)
Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.
Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma!
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))
NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:
BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....
moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...
MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga
ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....
ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA
Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...
...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))
nekoliko važnih mi citata:
" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)
".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)
"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)
"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!
( A. de Mehlo)
"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)
"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...
"
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)
Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.
Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.
(Miroslav Antić)
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)
iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
Ljubav sa mnom
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.
Vesna Krmpotić
INTIMNA
Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku
Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo
Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik
I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama
(Paul Eluard)