Marketing
NEKA PREMODRA SJEĆANJA
Svu noć padala je, a i ja sa njom.
U tvrđavama šutnje tako su pretvrda naša srca.
Osjećam i potočnice su prodisale noćas
svojim malim plavim licima.
Udahnula sam iz središta sebe.
Zaurlala, pa te blagoslovila za kraj.
Ne zaboravlja se ne zaboravlja se
ne zaboravlja se lako...
Znaš, zauvijek si odgovoran za sve što si pripitomio.
Pa radilo se o cvijetu, životinji ili čovjeku.
U tvojoj tvrdoglavosti vidim tvoju slabost.
Misliš, zaboravit ćeš me.
Mene koja sam sanjala kako ti ljubim trbuh,
ni ne znajuć kako te boli.
Može li se povezanost izmisliti?
U zalasku sunca znala sam da ću te zauvijek poznavati,
kao što te i znam od pamtivijeka.
Moja si slabost.
Sve ono što skrivam da jesam. Sama sebi.
( daj vidi dal mi se razmazala maskara...neću te poljubiti)
U predugom poljupcu na doku
ispričali smo si cijeli život.
U mraku tvog automobila.
Cijelu vječnost pričala su naša tijela.
( -ne mogu ja ovako više.
- plutaj.morski si čovjek.more nas uvijek izbaci.
- izbaci i mrtvace)
Pokušala sam te mrziti.
Bilo bi to tako jednostavno. Prejednostavno za mene.
Al ne mogu kad te razumijem kao sebe.
I kad sam ti čula srce.
Svu prošlu noć padala je, krepko i mirisno.
Prodisala sam zajedno s potočnicama.
Izgladnjela duša i oslabljeni instinkti oslabe vid.
Svaki cvijet ima svog savršenog dvojnika.
Od naše divlje puti stvorih posebnu ljubavnu priču.
Nisam kriva.
Ponašati se treba kao puno puno prije tebe.
Ako bez tebe sam ikada bila.
Post je objavljen 24.04.2010. u 17:04 sati.