vidrin s.

srijeda, 30.12.2009.

NOVOGODIŠNJE OBEĆANJE

U siječnju ove godine,napisala sam si slijedeće obećanje:

....U 2009. neću biti blesava mušica, stvarati si buku ni iz čega, izgovarati prave riječi krivim ljudima, jer znat ću da na mene čeka moćan i snažan ocean..da neopterećeno šumi, živ i radostan....i samo još čeka mene da zaronim!

...........................naravno da sam bila blesava mušica, il barem samo mušica, to mi je priroda.... očajnički tražiti svjetlo i buku...zašto bježati od vlasitite prirode......
Tko je pravi, tko je krivi...koje su prave riječi....tko o tome može suditi.....???

Postoji samo ono što je prikladno za nas u određenom trenutku....i riječi i ljudi...naići ću na ono što želim, baš onda kad ću za to biti spremna, prihvatiti svim srcem....Zato je i bedasto obećavat si nešto unaprijed...možda je dovoljno obećati sebi da u ničemu nećemo očajavati...već da ćemo od onoga što nam je u životu dano, napraviti uz pomoć vlastite duševne vedrine potrebnu čaroliju!!!!!


Svima Vama koje volim, želim da živite u skladu sa vlastitom prirodom, da ne budete prestrogi prema sebi, da budete zaigrani i strpljivi, i u svemu vidite neku ljepotu....

Nek Vas u 2010. prati sreća i mudrost!

Veliki zagrljaj od Vaše vidruše;))))))









P.S. posebno ću ko čestitar prošetati vašim blogovima, al sad idem delat: francusku salaticu, sarmu, medenjake......ljub;)))

Uživajte skup sa mnom u ovoj predivnoj pjesmi....

petak, 25.12.2009.

Pusti je ....

da bude tvoja naranča,
da zaboravi što je ono s tobom htjela,
pobjediti smrt ili prolaznost,
poručiti samoj sebi u usamljenim predjelima njenim
kako nema nikog da zagrli niti da preplaši
to strastveno s mirisom mošusa
predavanje životu.......
ona nije glupa
al je stalno u nekom deficitu
ljubavnom il financijskom,
ne vjeruje onima do kojih joj je stalo,
živi ko podstanar, a ima dvorac Neuschwannschtein na displayu kompjutora.....
on joj kaže da tako živi već zadnjih petnaest godina, pa šta,
ona bi htjela bit odgovorna i samosvojna osoba
a zapomaže čim nešto nije onako kako si je zamislila
ona čarobna grančica koju čuva u džepu,
kojom je ranije mogla prizivati čuda,
pa usred noći krikne za Bogom živim i jakim
i dočeka je tek jeka vlastitih neispunjenih prostora....
Razljutila je sve koji su je voljeli
svojim blesavim običajem da sa sebe skida svo cvijeće kojim je kite
ne podnosi slatke riječi, želi se pouzdati, želi vjerovati....
Ona ima ljubav na daljinu
mladenačku, nerealiziranu ako ćete tako,
preidealiziranu ako ćemo iskreno,
on od nje ništa ne traži, to joj je super,
jednostavno i bezuvjetno voli,
bezuvjetnije i od psa ili nekog drugog kućnog ljubimca,
ako je to moguće naravno,
ona nije glupa, samo je ranjena,
oslabljenih instinkata,
stalno u nekom deficitu, zbraja postojeće i nepostojeće dugove,
kleči na podu kupaonice da bi je Bog mogao bolje čuti,
pušta prošle ljubavi poput papirnatih brodića niz rijeku
i plače na obali, čvrsto se držeći za zaleđeni šaš...

ponedjeljak, 21.12.2009.

ČESTITAM....PREŽIVJELI SMO;)))))))

U ovo doba blagdanske euforije s jedne strane, ili depresije s druge, možda je vrijedno prisjetiti se.......


Pojavljuje se u raznim oblicima

u ofucanoj crvenoj mašni koja je bila lijepa prije jedno pet godina,

u mokrim čizmama i prepunom autobusu....

u drvenom zlatnom anđelku na mojim vratima s trianglom,

u očerupanoj promrzloj mački na pragu dućana,

u previsokim računima koje nekim čudom uspijemo platiti,

u stazicama zametenim snijegom koji škripi pod nogama,

u večernjoj uličnoj lampi dok je zavode uporne pahulje,

u malenoj djevojčici koja se zabuni i nazove me mamom.....

Svugdje je ona...baš svugdje.....

u titraju svijeće na dragom licu,

u zalutaloj pahulji na vrhu trepavice,

u razlivenom vosku na stolu u obliku srca,

u mirišljavu dodiru bora koji drhti od hladnoće,

u zjenici mog djeteta dok otkriva mi svoje tajne,

u tajnovito I stalno preklopljenim kazaljkama sata.....

u poruci: uljepšala si mi dan.....


Ali i tu je.... u našem konačnom rastanku...
u mom djetinjem razaznavanju zašto si tako odlučio
i u mom besprijekornom stavu da je tako najbolje...
Ima je....u sitnim tragovima gladnih sjenica,
u pogledu izgubljena čovjeka,
jednako kao i u osmijehu zaljubljene žene........
u neshvatljivom praštanju, diskretnoj dobroti, iznenadnoj bliskosti...
svugdje je...svugdje je.....

Ako znaš da nekome ne možeš dati onoliko koliko mu je treba
i koliko je zaslužuje,
pa odeš i ne javiš se više nikada,
i to je ona
u svom najjačem obliku
poput filigranskog blagoslova
preko otuđenih srca........

DRAGI MOJI, ŽELIM VAM DA OSJETITE SVU LJUBAV ISTINSKOG I BLAGOSLOVLJENOG BOŽIĆA!

petak, 18.12.2009.

D I M C I M E T K L I N Č I Ć I........


Srebro na Jelačić placu, blještava srčeka u Bogovićevoj, čarobna šuma na Zrinjevcu...
Promatram ljude i svugdje osjećam neku čudnu usamljenost...

Snijeg se topi poput moje strasti za njim, tu i tamo ledeni vjetar otpuhne zaostali snijeg sa krovova i tad uvijek čujem ono...nepovratno...nikad...

Nikad više neću tako loše birati...Popila sam puno protuotrova, za škorpiona to je neophodno, jer on voli upiknuti i pobjeći..Naoružala sam se samodostatnošću od ostavljanja i preranih odlazaka, neprestano sam prekidala i vadila tu žmirkavu žarulju i ostavljala nas u potpunom mraku, a sada..sada brigom odrasle žene, metem sve tragove svojih stopa u snijegu, da me ne može pronaći ni iskusniji lovac na romantične i emotivne glave, a kamoli on kojem više nije stalo...

Vruće vino, opojan miris cimeta i klinčića, povjeravanje s mojom kolegicom s posla...
Tek nedavno sam joj otkrila svoju ljubavnu dramu s Ljigom, ni slutila nije, a događalo joj se pred nosom...Ona meni priča o svom prošlom ljubavnom iskustvu, koje ju je učinilo opreznom, neodlučnom i sporom....sporom u vezivanju..a zapravo ju je strah...

Koliko treba da rana zacijeli? Da doista zacijeli? I zašto smo tako prokleto nestrpljivi prilikom zacjeljivanja, pa suludo trgamo krastu, ignorirajući blagoslov vremena, ne dopuštajući si onaj pravi oslobađajući zaborav? Grebemo, trgamo, sve dok ne dođemo do kosti zamalo....
Njoj je trebalo tri godine da dođe k sebi. A sad joj se svako vezivanje čini prebrzo.

Ljiga je poslao božićnu čestitku iz svoje nove domovine.
Kolegica me kroz dim i opojan miris klinčića pita:

"Zašto ti uporno biraš muškarce toliko različite od sebe, ili čak i ispod tvoga nivoa?"

Dim se iznad naših glava pretvara u srcoliki upitnik, dok pored nas sjeda ( ponovno mi se događaju neobične stvari) ni manje ni više nego Milana Vuković-Runjić i ja se momentalno sjetim njene sjajne rečenice iz romana "Ulica nevjernih žena":

" Shvaćaju li one, da je Patuljak njihov produkt za kojim posežu u trenucima kad se boje za sebe i svoju sudbinu..?"

Odgovor se pojavljuje sam, kao i obično:)))

Iz nekog neobjašnjivog razloga, dugo si nisam dopuštala da budem potpuno sretna.
U početku, dok još blesavi feromoni ne zaplešu mojim tijelom, pa u koktel kombinaciji sa čuvenim strahom od napuštanja, ne učine pravu katastrofu mojem samopoštovanju, savršeno postavljam svoja pravila, pokazujući mom potencijalnom partneru da mi je "sa njim lijepo, al mogu i bez njega".
Potom moj partner odjednom počne od mene očekivati više, pa mi nameće osjećaj krivnje i grižnje savjesti.."Zašto me nisi jučer nazvala....zašto ja uvijek moram nazvati prvi...daj, priznaj si da si luda za mnom..."
Onoga trenutka kad zbog nekoga, bilo koga, izgubimo i malen djelić sebe, kad krenemo zbog njega zanemarivati svoje prijatelje, svoju obitelj, svoje slobodno vrijeme, hobije, pisanje, slikanje...etc....dajući se cijeli u neki odnos, bez zadrške, utapajući se u drugome, znak je to za uzbunu, potrebno je upaliti protupožarni alarm;))))

A Ljubav...Ljubav je miljama daleko od gubljenja sebe. U njoj ne moraš izgarati, već jednostavno biti onakav kakav jesi. Moraš biti i ostati svoj...naravno, pritom je uputno i znati tko si;))))
Raditi na vezi, jednako je osuđeno na neuspjeh, kao i pokušati snagom volje postići erekciju ( Laura Esquivel), a kompromisi i kompromisi...vode samo do polovičnog zadovoljstva....

Božićne pjesmice probijaju nam uši, dok se nas dvije probijamo kroz štandove i miris divnih rumenih uštipaka...Jedina božićna koja mi baš nikako ne može dosaditi, mada je svake godine revno tulim, dok moja okolina moli za milost, ona je od Mariah :

ALL I WANT FOR CHRISTMASSSSSSSS IS YOUUUUUUUUUUUUUUU

i dok ja tako blesavo pjevušim sada, kao i svakog Božića, kako nikakve poklone ne želim ispod bora, već samo njegaaaa da se ljubimo ko ludi ispod imele, dok vani pada snijeg i vatrica baš prigodno u kaminu pucketa.....pomislim..baš mi je dosadila tuga praf zapraf;)))
I nije baš da se želim nešto opako zaljubiti, nego se jednostavno želim ponovno sresti s onom starom ja...Pa širim ruke i grlim samu sebe ispod velike srebrne smreke i shvatim da za Božić želim..sebe sebi;)))))

nedjelja, 13.12.2009.

Taština je ostala uplakana ispod moga jastuka,
ponos se usamljen smrzavao na ledenoj kiši,
dok sam zaigrano poput djeteta išla vidjeti
ima li me još u tvojim očima

Ljubav
kao dok jedemo prve pahulje
Ljubav
bosonoga smrznuta i uplakana
Ljubav
vidjela sam se u tvojim očima
u samo nekoliko minuta
dotaknula me tvojom rukom
zamirisala je pored tvog jastuka
u tvojoj želji da me poljubiš
i ne daš

Slijedeće sam noći sanjala dugu žarkih boja
prezrela sam svoju taštinu i svoj ponos
ovdje im više nije mjesto

ponedjeljak, 07.12.2009.

NEPOVRATNA PESMA
( Miroslav Antić)


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

petak, 04.12.2009.

Č A R A M


Kao dvije suprotne strane svijeta koje nikad se ne dotiču
ni sanjala nisam
taj bljesak zalutalog svjetla na tvojoj čaši
prepoznatljiv oblik usnica
ta zlaćana zrnca u tvojim zjenicama
baš kad sam svečano odlučila da neću više vjerovati nikome
pa sam marljivo odvezivala brod kojim si se jednako uporno sidrio
u mojim samodostatnim rukama odviklim od zagrljaja
doslovce si me otvarao i ponovno učio
davati davati i davati
bez ostatka
hranio me i tražio me cijelu
zašto
da bi me mogao kompletnije ubiti


Ponavljam lekciju iz svega nastojeć iščitati neku poruku
tajni znak vremena
biljeg na čelu ravnodušnosti
premalo vremena da bi me spoznao
previše riječi, a premalo rečenica
Kako mrziti nekoga tko me na taj način volio
da me zamalo uvjerio kako je ovo sve moj izbor
Tvoj desni profil s madežom na istom mjestu kao i moj
pa moja brada na tvojim golim prsima
dok se klackamo na mjestu i pričamo ni o čemu prepuni ostavljanja
Zamjerao si mi što te samo posuđujem
i što ne tražim od tebe više nego što mi se čini da možeš dati
Zamjeram ti jedino moje tužne oči
pa zamišljam da ti nedostajem
da su ti dani dugi bez mene ko godina
čaram palim čitam znakove
i želim te ljubiti svugdje gdje boli

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)

".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)

"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!
( A. de Mehlo)

"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)





"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)




Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...


"




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)





Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim






Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)