vidrin s.

subota, 29.08.2009.

Dragi moji i najdraži;))) Nisam se mogla javljati iz novog stančeka, jer si još nisam rješila signal, a bilo je i drugih prečih stvari. Završio mi je godišnji, pa sam uz posao, morala popodne dovršavati sve poslove oko selidbe, tako da se to oduuužilooo;)))
I sad ovaj post pišem od mojih, jer signal još nisam sredila, a jednostavno nisam mogla odoljeti da vam se svima skupa ne javim...i ne zahvalim...od srca;))))

ZOKIJU koji je pravo suosjećajno srce, NINUŠKI koja se brine ko prava frendica, GALI koja me strastveno bodri, nasmijava,čak i onda kada joj samoj nije do ničega, JEŽIĆ BODLJICI zbog koje sam kupila šiljilo;)) i čitav tjedan mahala kuhinjskom krpom da otjeram tišinu;)))) DRAŽENU koji je i podijelio sa mnom dio svog iskustva, JAGUARU koji me sa svojim specifičnim komentarima uvijek razgali, KHALLI koja uvijek duboko osjetilno proživi ono o čemu pišem...UZBUDLJIVI me podsjetio da strah izoštrava čula, SUNCOKRETICA se osvrnula na potrebu separacije od staraca, ZRAKOPLOV mi je u preletu pjevušio "nima stra..nima straa..sve dok sunce sja", i ima sluha čovjek;),
PROMATRAM, RAZMIŠLJAM mi je uz najljepši kolovoški osmijeh poručila da je ovaj moj strah potpuno prirodan i normalan, a PAPUČAR mi je otkrio vječnu tajnu mudrih galebova;)) MIJA mi je uspjela osmijehom uljepšati dane....a ZAUZETI napuniti oči optimizmom...
Pusek SMOTANOM jer mi je priznao da se i on boji, zagrljaj ZAROBLJENOM MORU koja vjeruje da sam jaka i hrabra;))..PISMENA OSTAVKA vjeruje u moje buduće samopouzdanje, nakon poruke TREĆEG OKA triput sam zatreptala i glavu gore;))) OPINIAN, VITAE, DECY...cijela vojska vas, divnih ljudi, skupila se, da da podršku ovoj Vidri cendravici;))) plačimačku ponekad kukavici;)) Kao da se u rat spremam hihihi....al tako je to, u trenucima mojih kriza...Zbilja sam sretnica kaj vas imam!!!! Čak i DEJMON kojeg onako za sebe Mrgudom zovem, zaželio mi je sreću...
LADY i mene povremeno zeza klaustrofobija...naravno, samo onda kad mi stančić nije prepun ljudi hihihi;)) I DIDA vjeruje u mene...Kao i MISS moja...I NIHONKICHIGAI....I ne zvala se ja Vidrica ako NIŠI cujici ne zavrtim stotinu poljubaca...ko u ona dobra stara vremena;)))
I...samo da znate...za ovaj post dole krive su moje ruže...tako su tih zadnjih dana u mojoj roditeljskoj kući bezobrazno cvale...tako mi ulazile kroz prozor , tako drsko mirisale zločestoće jedne, podsjećale me da ih u stančeku vjerojatno neću moći imati, bar ne tako raskošne i bujne...







I naravno da mi je već pipa procurila;)) Al Gunđalo se hrabro primio posla, baš sretan da može pomoći...a ja sam stajala sa strane i učila..a on sa svojih nepunih 16..silnooo ponosaaann;)))) krenuo zatvarat ventile....Sad jedva čeka opet neki kvar...hihihih...
Danas ima zaduženje postaviti mi jednu malu slikicu i kuhinjski sat....
Mislim da sam odgojila pravog budućeg muškarca!!!
Pusek vam svima šaljem jedan veliki i pravi...i do skorog pisanja iz stančeka, ljubi vas Vaša, sad već puno hrabrija VIdrica;)))))
Idem sad prošetat malo vašim blogovima dragi moji....

subota, 22.08.2009.

Uf... Bojim se. Idem.... s jednog mjesta gdje su me previše kontrolirali, previše se brinuli i strepili nadamnom, na mjesto di me niko ne ebe pet posto..idem iz jedne krajnosti u drugu. Bojim se. Plinske boce u mom stanu, samoće u satima kad neću moći spavati, gomile računa...bojim se da neću moći financijski izdržati novu situaciju, bojim se da me niko neće podržati...niti moralno niti financijski...bojim se...da će me prevariti i okrasti...bojim se..jesam li dorasla ovoj situaciji...jesam li previše požurila....hoću li znati biti sama...bojim se...
Kuća gdje sam odrasla tako mi se sad čini lijepa....ruže me pozdravljaju...kao da znaju...nikad nisu bile mirišljavije...bujnije...moj pes me prati i stalno provjerava jesam li još tu...starci su genijalno prihvatili moj odlazak...vjeruju u mene...bar neko...al ja ne vjerujem...navikla sam živjeti s puno ljudi...žamor, graja, smijeh,....novi stan je tako..tako tih...
Bojim se....al to nitko ne smije znati...moram djelovati kao da sam sve predvidjela, kao da sam nahrabrija i najsigurnija u sve što želim...i zbog drugih..a najviše zbog mog Gunđala.
Pričala sam sa Gunđalom u našem novom stančiću noćas do pola tri...povjeravao mi se.....kako već jako dugo nije...svoje strahove, nelagode, dvojbe...mislim da sam mu pomogla...objasnila mu da je sve to što proživljava sasvim normalno..prisjećala se svojih identičnih strahova u pubertetu....i uvjerila ga nakraju da će sve to jednom proći...
koji osmijeh olakšanja mi je uputio...kako sam samo sretna bila...i ja bih voljela znati da je ovaj moj strah normalan....i da će proći...al to govorim sama sebi...i ne vjerujem si....Prošla sam onu prvu separaciju od staraca...ovo je valjda regresija...nemam pojma...samo....bojim se....baš me strah

ponedjeljak, 17.08.2009.

Naučio si me.
Naučio si me kako se mirno i s osmijehom odlazi
dok vani bjesne vjetrovi
i pada ogromno veče sa željom
da zauvijek nas utopi, rastavi i uništi.
Kako se može i godinama čekati
da padne snijeg i prelije nas
ljubičastim bojama prepoznavanja.
Naučio si me, a da to nisi ni sam znao,
da se gubitak može zavoljeti,
da rastanci su nešto kao malo sutra
koje približava se i raste
obrnuto proporcionalno od naših bježanja
i da samo priroda može vratiti sve što smo
rastreseno izgubili po putu.
Doživjeli smo nevrijeme.
Preživjeli smo propast svijeta i vratili se
od praiskona do ovoga ovdje,
zaneseni, ludi,
pijani od zore koja je utišala ranjivost vremena
i pretvorila je u nježnost i blizinu.
Naučio si me da ljubav je isto što i molitva,
da raskršća su putokazi
i da sve što nam je ostalo možemo spremiti za sutra.





I sad, kad sve tako dobro znam,
osjećam koliko je hladno jednom stablu pred ponoć,
u sivilu koje približava se i ruši tako,
bez milosti,
sve bedeme koje gradili smo našom hladnom hrabrošću,
prepoznatljivom ravnodušnošću.
Čuvam te za prošlost sličnu ovom ovdje,
nedozvoljavajući ti da me ikada ozbiljnije
upoznaš, zatrebaš i zavoliš.
Čuvam te za budućnost sličnu samoj sebi.
Zatvorena vrata treba okititi stručkom narcisa,
da nas čuva od "uhoda na pustom drumu i zlih razbojnika".
Svjetla se gase u praskozorje ko posljednja rečenica.
Prošaptana priča o sreći u odsjaju dobrog preživljavanja.
Htjela bih samo da se ne bojim
ni sebe, ni za sebe,
ni tebe, ni za tebe.
Nasloni čelo na moju ruku, svu večer vidim te uplakanog.
Iznad svega lete dvije plave ptice...
dubina je, dušo, neizlječiva.

petak, 14.08.2009.

za tebe.....

U mojoj šarenoj kutiji
sa bombonima
tisuće je mladenačkih poljubaca
davno zamotanih za tebe
u svilenom papiru s posvetom
nekim ljudima jednostavno
ne možeš pisati pozdrave
jer ništa kod njih nije konačno
kao ni nebo na obzorju

taman pomislim zaškiljeći lukavo
gle kako sam te zgodno pretvorila
u pjesmu
pa mudro pred kišu otpijem
gutljaj slatke kave
al već me sustiže okus tvojih usana
ko nakon priče o Šeherezadi
možda ponekad i pomisliš da sam te zaboravila
da sam uspjela, da sam daleko

al svi ti jaki osjećaji pripadanja
kao da ih tražim po tuđim zemljama
kao da bacam sjeme
spremno da proklija
na tlo od kamenja
htjeli su biti jaki i voljeti me
al ljubav sa mnom je opasno mjesto
u dnu njihova ramena
pred neku zoru lažnu i ćudljivu

svaki put tražila sam tvoje oči snene i tvoj glas
nalik na domovinu
u mojoj šarenoj kutiji sa bombonima
još imam bezbroj poljubaca
davno sačuvanih
za tebe

četvrtak, 06.08.2009.

Dragi moji...
neće me biti par dana...imam puno posla oko selidbe, a i u novom stanu se još moram konektirati;)))) Nedostajat će mi mnogi od vas, jednostavno sam navikla na ove naše tople riječi kojima se bodrimo međusobno i dižemo si moral, na ovaj ili onaj način...Mogu samo obećati da neću izbivati predugo, jer bi i meni previše nedostajali;))) a ja se ne volim mučiti hihihi....Ostavila sam vam tu malo mjuze, prva pjesma je ubi blože, nju možete preskočiti tak da jednostavno na Mix podu stisnete onu prvu strelicu, poslužite se slobodno, kao da ste doma;)))) Dalje su pjesme puno ljepše....Čeka me puno posla, veselim se tome ko malo dijete, iako se zbog selidbe neću maknut od doma...i neću vidjet mora ove godine šmrcccc kme;)))) Bila sam par dana u lipnju, kao da sam znala kaj me čeka....eto...ljubim vas puno, budite mi mladi, radosni zbog sitnica i ne zaboravite na osmijeh;))))))))))))))))))))))))))))

I evo jedna moja starija pjesma...da vas podsjeća na mene....

DA NE POGINEM

Kad izgledam kao da ću
proplakati od zime
učini nešto za mene,
nemoj me gledati.

Ako me slučajno i vidiš
kako s prstima tuge
prebirem maglu
ni ne pomišljaj da to sam ja.

To možda je samo pjesma
napisana davno za mene
ili nečija misao o tome
kakva bih ja doista trebala biti

dok ranjeni prsti prisvajaju toplinu
bojeći se zraka, tako pustog zraka....

U meni je usnulo uzburkano more
i malo zečje duše
da ne poginem.






Čuvajte mi hižu!:)))))))))

ponedjeljak, 03.08.2009.

Sutra je Gospa od Anđela....meni jako znakovit dan...dan kad se oslobađam većine stvari koje me tište..i krećem nekako slobodna i laka ko perce u novo razdoblje...Razdoblje lavova čini mi dobro izgleda...pobjeđujem iskrenošću prema sebi samoj prvenstveno...a onda tako obnovljena iznutra, počnem sjajiti nekim mirom i spokojem...vrijeme je to i kad opraštam...zaboravljam loše....stavljam iza uha taštinu...no to ne znači da ću ponavljati unedogled iste greške..neću sasvim sigurno vraćati se na staro....prvo sam se osjećala ranjeno, kao da mi je netko iščupao..uho recimo, da ne budem patetična...onda sam se ljutila i ljutila...na sebe..pa na njega...pa na sebe.....večeras sam rekla nekome tko me jako povrijedio da mu opraštam...al to ne znači korak unazad...sad samo jasnije vidim sve....taj netko stvari vidi sasvim drukčije, gotovo obrnuto, ponaša se kao da sam ja povrijedila njega...ne razumijemo se...
Opraštam i sebi svoju lakovjernost, naivnost, preveliku želju za pripadanjem, trenutačni gubitak samopoštovanja i inteligencije...sve je to dio mog sazrijevanja, odrastanja i mukotrpnog pronalaženja sebe...grlim se i šapćem ovu pjesmu, napisanu 2006....
neka i vas na vašem putu uvijek prate samo anđeli....

GOSPA OD ANĐELA

Anđele moj,
moje jedro još je na pučini
još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano...
nisi me izludio...o ne...još priča mi more...
mada si već volio moj osmijeh u svojoj tami
i poželio da taj osmijeh pripada samo tebi, prebrzo...
pa sam posvuda slušala mjuzu preglasno
da ne čujem što mislim i ne osjećam nimalo
pjevušila Evoru naglas u autobusu
plesala u CD shopu
u crnom grudnjaku zavodila tvog Lewisa i Casha...


Još uvijek se smješkam u svom mraku zanosno,
jer sad oboje napokon znamo
da su leptiri u mojoj glavi samo moji
da glasno vičem kad sam ljuta kao i kad vodimo ljubav
da se zarazno i neobuzdano smijem
kao što i u pms-u plačem kilavo
jer sam to ja, jer sve uzimam srcu, jer je veliko i jer ga imam
i da sam ponekad osamdeset posto sebičnija od tebe i to znamo
i da mi ništa nisi obećao kao ni ja tebi
i da sam slatka baš kad sam naivna....
samo...znaš..trebao si biti bolji ljubavnik, anđele moj,
pa ne tražiti od mene više no što možeš dati
mrvica sa svog stola
so friends never ever...

Moje jedro još je na pučini, još priča mi more,
još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano...

TEBI BEZ TEBE

Nebom se razlio
liker od malina i kupina
zapuhao je vjetar i uveo zavjese u sobu
vjenčali su se oblaci u sutonu
razmaknule se prve zvijezde
znaš
još su mi oči slane i tvrde
ne znam hoću li se ikada isplakati zbog tebe

Svaki polumjesec na rubovima mojih noktiju
prisjeća se cvjetića djeteline slatke
koju sam jela sjedeći na travi
slušajuć te u noći nalik ovoj kako pričaš
željan moje topline
pokrivala se prvo zvijezdama pa dekama
skrivajući se po tavanima
još su mi usne pune šećera i razmaknute za poljupce
ne znam hoću li ti znati šaptati pozdrave

A opirala sam se i vijugala poput ceste
razlijevala se u prikladne posude
i putovala hrabro poput oblaka
ništa mi važno nije bilo
samo da me ljubiš ko izmišljenu priču pred spavanje
da te manje boli
da ti uvijek budem potrebna poput vode i zraka
samo hoću li ikada saznati

otkud tebi snage za ovaj inat
a ti si bio taj koji bacio si
sve ono lijepo u vjetar
ja ću kroz neko vrijeme
moći sasvim pristojno
bez tebe
ma vidjet ćeš
razlivena poput likera vjenčat ću se s oblacima
i razmicati sa zvijezdama
sve dok te svečano
ne zaboravim

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)

".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)

"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!
( A. de Mehlo)

"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)





"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)




Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...


"




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)





Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim






Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)