Marketing
Uf... Bojim se. Idem.... s jednog mjesta gdje su me previše kontrolirali, previše se brinuli i strepili nadamnom, na mjesto di me niko ne ebe pet posto..idem iz jedne krajnosti u drugu. Bojim se. Plinske boce u mom stanu, samoće u satima kad neću moći spavati, gomile računa...bojim se da neću moći financijski izdržati novu situaciju, bojim se da me niko neće podržati...niti moralno niti financijski...bojim se...da će me prevariti i okrasti...bojim se..jesam li dorasla ovoj situaciji...jesam li previše požurila....hoću li znati biti sama...bojim se...
Kuća gdje sam odrasla tako mi se sad čini lijepa....ruže me pozdravljaju...kao da znaju...nikad nisu bile mirišljavije...bujnije...moj pes me prati i stalno provjerava jesam li još tu...starci su genijalno prihvatili moj odlazak...vjeruju u mene...bar neko...al ja ne vjerujem...navikla sam živjeti s puno ljudi...žamor, graja, smijeh,....novi stan je tako..tako tih...
Bojim se....al to nitko ne smije znati...moram djelovati kao da sam sve predvidjela, kao da sam nahrabrija i najsigurnija u sve što želim...i zbog drugih..a najviše zbog mog Gunđala.
Pričala sam sa Gunđalom u našem novom stančiću noćas do pola tri...povjeravao mi se.....kako već jako dugo nije...svoje strahove, nelagode, dvojbe...mislim da sam mu pomogla...objasnila mu da je sve to što proživljava sasvim normalno..prisjećala se svojih identičnih strahova u pubertetu....i uvjerila ga nakraju da će sve to jednom proći...
koji osmijeh olakšanja mi je uputio...kako sam samo sretna bila...i ja bih voljela znati da je ovaj moj strah normalan....i da će proći...al to govorim sama sebi...i ne vjerujem si....Prošla sam onu prvu separaciju od staraca...ovo je valjda regresija...nemam pojma...samo....bojim se....baš me strah
Post je objavljen 22.08.2009. u 16:32 sati.