ZNALA SAM
Nekako
odnekud
znala sam
doći ćeš
u trenu pupanja
razmicanja oblaka i voda
poput vuka
njuškanjem ko dodirom
prepoznati me
zavijanjem ko zagrljajem
probuditi me
na rubu šume guste
tako oprezan i siguran
zrelo i razigrano znati
da si duša duše moje
nekako
odnekud
znala sam
šaputat ćemo sneno
u snoviđenju prepoznavanja
što sve činili smo
i činili nismo
tražeć se bjesomučno svijetom
u kakve sve stupice upadali
gutali mamce otrovne
žudeć za okrijepom srodnosti
Ćutim te u vjetru koji dolazi s olujom
u prepolovljenom nebu
vlažnoj njušci psa
mirisu kiše
stog sve proplanke svoje
rascvjetavam
razmičuć stabla i puteljke
klečim pred modrim vremenom
u svakom sumraku ugaslom
srcem palim krijesove proljetne
Slutim te
naježenih čula
Nekako i odnekud znala sam
i cijeloga života sve ono najljepše u sebi
pripremala
za ovaj susret
susret sa tobom
Post je objavljen 11.04.2010. u 19:09 sati.