Marketing
TREN
Zatitralo je.
Samo na tren.
Učinio si se dalek i stran,
al bio si tu, sasvim sigurno.
Znao si. Znala sam.
Pomaknula se sjena na tvom vratu,
u tom trenu razilaženja,
dok zvao si me da vidim zvijezde u plićaku...
Dušo, taj tren nesigurnosti i tuge
zbog nemoći da odemo,
da otplešemo taj suton ljubičaste svečanosti
kad rastu ticala leptirima,
a dan se produljuje u beskonačnost...
ne zaboravi...nikad....tu čežnju...taj zagrljaj...
Jer jednom će ti trebati jednostavnost
uvala tišine, nježnosti i razumijevanja....
Pa ako se i sunovrati čovjek
niz padinu gorkih spoznaja i rastanaka,
pred kamenim stijenama ostavši zbunjen
koliko je malen i kratak i beznačajan...
Ti ćeš znati. I ja ću znati.
Imat će nas more.
Život- u kaplji rose, na krilu svilene bube,
u bridu kamena, u zvijezdama plićaka,
u odsjaju svjetla na prozoru onoga koji čeka...
Važan je, nezamjenjiv i neuništiv.
Reći će taj tren,
a ti ćeš pomisliti kako smo se udaljili,
reći će ti koliko će jedan ogroman prostor
i koliko dugo
biti posvećen samo tebi.
Reci mi, dušo, tada...
Možemo li se izgubiti, nestati, promijeniti,
udaljiti, neprepoznati...reci mi....
Post je objavljen 04.04.2010. u 19:41 sati.