NEMANJA: SMIRENOUMLJE

In memoriam: Korčula, 6. prosinca 1923. - Zagreb, 6. kolovoza 2009

Znam točno kad sam prvi put čuo za dr.Vlatka Mačeka: o njemu sam doznao iz slavonske rugalice, koju me je potiho šezdesetih naučila baka: Cvetko Mačku dig'o rep, da se vidi kak' je lijep. Spominjem to i stoga jer sam na početku ljetnih ferija 1970. prvi puta čuo za Savku: Savka i Mika – to je naša dika!, pisalo je na jednom trasparentu, na skupu koji smo moji roditelji i ja mimoišli na putu k baki.
Imao sam tada 8 godina.
Dvadeset godina kasnije, upoznat ću Savku koja je naša dika: pozvala me je odmah nakon prve moje emisije na razgovor, o čemu sam najiscrpnije govorio ocu: dvadeset godina nije čuo što Savka misli, što govori, a sada je to mogao saznati iz priče svoga sina.
Mislim da nakon toga dana nisam više puno toga trebao napraviti u životu a da moj otac misli da sam uspio.
Kao nekoć starom, pokušat ću nasumce navesti nekoliko fragmenata o Savki Dabčević Kučar.
Citiram po sjećanju, no ono u ovom slučaju nipošto nije smiješna lupa koja sitne stvari uveličava: nemoguće je pretjerati hvaleći Savku!

klikni na: 2U9, 31. srpnja 1992.

I

Savka je bila kćer banskog savjetnika, rodom iz dobrostojeće građanske obitelji. Prije rata živjela je u peterosobnom stanu, a njena je obiteljska okolina bila izrazito intelektualna: recimo, Savka je govorila pet stranih jezika, da bi kasnije – kazala mi je: kad mi je bilo najteže u životu – učila i kineski.

II

Govoreći o komunizmu, Savka je najčešće spominjala osjećaj pripadnosti cjelini; taj osjećaj uronjenosti u nešto više, potpunije, bio je za nju, u ratnim godinama, dojmljiviji od osjećaja pripadnosti “biranom odredu”. U Partiju je ušla 1943. godine.

III

Od 1948. pa do 1967. godine bilo je razdoblje, kako je rekla, neplodnosti. Od 1971. pa do kasnih osamdesetih, razdoblje izolacije. Vrlo brzo nakon 1990., Savka se povukla iz javnoga života zemlje. Zanimljivo, stalno iznova javljaju se ti periodi od po 19 godina šutnje: gotovo 57 godina izbivanja. Savka Dabčević Kučar najizraziti je primjer kako ovo podneblje uništava sve izrazito. Spomenuvši joj ove periode u razgovoru, pitao sam je: Savka, jeste li zadovoljni životom? Nisam ni dovršio pitanje, a na licu je osvanuo osmijeh vedar kao sunčano jutro.

IV

Politička je suverenost pretpostavka gospodarske i kulturne, kazao je veliki gospodin Danilo Pejović u svom eseju Zrinsko-Frankopanska urota i hrvatska povijest, nazvavši pritom sve one koji su drukčije mislili utopistima. Pitao sam Savku je li i njihova urota bila takva: utopistička, romantička? Nije, odgovorila je.

V

O sedamdesetima, Savka je kazala:”Jadnog li vremena u kojem za običnu čestitost morala posjedovati prava hrabrost?”.

VI

Naravno da su svi u Hrvatskoj razgovarali s Kležom, no Savka o tome nije prečesto pričala. Ipak, da ne ostane prešućeno, evo što je Krleža jednom kazao Savki: da ona želi uvesti Europu u Partiju.

VII

Kadrovi rješavaju sve, govorio je drug Staljin. Savka je voljela govoriti o kadrovskim promašajima njenih kolega; recimo, mislila je da je tipičan Tripalov promašaj drug Jure Bilić.

VIII

Šuvar je, opet, Savku i Tripala nazvao ideolozima srednjega staleža.

IX

Danas bi bilo mnogima zanimljivo doznati kad je to Savka počela razmišljati o Hrvatskoj, hrvatstvu, naciji….O dostojanstvu i pripadnosti naciji počela je razmišljati koncem šezdesetih – do tih pitanja došla je iz ekonomske sfere.

X

Savka je mislila i kazala da je Proljeće kvasac državnosti i hrvatske suverenosti. Današnja Hrvatska kruh je kojemu je Proljeće kvasac.

XI

Savka je uvijek mislila da je bila u pravu što hrvatski narod nije izvela na klaonicu, što nije ustrajala na svojim pozicijama i pozvala narod na otpor. Razgovarao sam s njom o tome i bila je sasvim uvjerena da bi uslijedilo i veće krvoproliće i pogrom no što je tragično masovno utamničenje Hrvata.

XII

Jednom sam Savku pitao počinje li njen pad inzistiranjem da se utvrdi tko proljećare povezuje s emigracijom i SSSR-om. Odgovor je moguće naći u njenim memoarima.

XIII

Drugi put pitao sam je je li ikada pomislila da je njen slom zapravo plod zadiranja u rad tajnih policija, koje su djelovale autonomno čak i u odnosu na Tita, i čiji rad nije pomutio ni Rankovićev pad? Dodao sam: Je li vam padalo na pamet da su te službe imale neke druge planove vezane uz Jugoslaviju, čak i one vezane uz njen raspad, u kojima je možda bilo mjesta za vaše ideje, ali ne i za vas osobno? Naravno da joj je padalo na pamet. I više od toga…

XIV

Savka je bila jedinstvena: na pola rečenice mogla bi nastaviti vašu misao. Ili smo se naprosto dobro razumjeli. Bila je prva velika osoba hrvatske politike koja me je, još kao maljčika, pozvala na razgovor, a bila je ona čija je riječ bila posljednja, kad sam prvi puta odustao od politike. Volio sam Savku. Uostalom, kao i svi drugi.