NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Arno Münster

uz 100. rođendan Claude Lévi-Straussa


Claude Lévi-Strauss, osnivač strukturalne antropologije, vjerojatno ne bi mogao zamisliti ljepši poklon za stoti rođendan od onoga francuskog nakladnika Gallimarda: objavljivanje reprezentativnog izbora iz djela na tankom papiru u luksuznoj biblioteci Pléiade, u renomiranom i u svijetu najcjenjenijem izdanju znanoga nakladnika, koje je namijenjeno samo izuzetno velikim piscima i intelektualcima Grand Nation.

Na taj način službena Francuska ukazuje čast znanstveniku i intelektualcu najvišeg ranga. I to onom koji nije samo izvanredno doprinio etnološkim i antropološkim istraživanjima, svojemu strukovnom području, nego i Lévi-Straussu koji je jako utjecao na suvremenu filozofiju svojom „strukturalnom metodom“. Posrijedi je nedvojbeno naknadna krunidba znanstvene karijere koja je 1960. godine, s pozivom Lévi-Straussu da zauzme mjesto predavača na pariškom Collčge de France, dosegla prvi vrhunac. To je bio i početak znamenita pohoda njegovih antropološko-etnoloških studija i ponajprije studija o mitologiji tzv. primitivnih naroda, koje su imale takav odjek da otada antropologija nije više ono što je bila.

Lévi-Strauss je rođen 1908. godine u Bruxellesu kao sin francuskog slikara Raymonda Lévi-Straussa i Emme Lévy, kćeri elzaškog rabina. Godine 1925. polaže prijemni ispit za École Normale Supérieure, školu namijenjenu francuskoj eliti. Godinu dana kasnije započinje studij prava na Sorbonni. Iste je godine, kao osamnaestogodišnjak, aktivni član Socijalističke studentske grupe. Zanima se za Marxa, Spinozu i pacifistički orijentirana filozofa Alaina. Nekoliko godina kasnije daje ostavku na sve funkcije u Socijalističkoj partiji i 1943. godine povlači se zavazda iz politike.

Iste mu je godine bilo ponuđeno mjesto gostujućeg profesora na Sveučilištu Sao Paolo. Godinu dana nakon dolaska u Brazil, 1935. godine, kreće na prvu ekspediciju istraživati obrede, mitove i životne navade Caduveo-Indijanaca u saveznoj državi Goias u središtu Brazila. To je pak bio sam „uvod“ u drugu ekspediciju, u studenom 1937. godine, u dotad posve nepoznato područje Mato Grosso, cilj koje je bio istražiti život i običaje plemena Bororo. Maloj istraživačkoj grupi pošlo je za rukom avanturističkim putovima preko Cuiaba – raja „garimperiosa“, brazilskih tragača za zlatom i dijamantima – dospjeti u središte ove zabačene regije. Lévi-Strauss ovdje zapravo započinje rad kao antropolog i etnolog.

Uspijeva uspostaviti prijateljski odnos s Bororoima, koji žive u više obiteljskih klanova i koji se u biti izdržavaju prodajom keramičkih predmeta. Lévi-Strauss otkupljuje od njih keramiku, fotografira, istražuje jezik, geste i bračna pravila. Na kraju ekspedicije imao je materijal za knjigu „Elementarne strukture rodbinstva“ (1949), kao i za knjigu „Tužni tropi“ koja će se pojaviti 1955. godine.

Veliki odjek koji su obje knjige – koje su 1958. godine dopunjene i u međuvremenu postale standardno djelo „Strukturalna antropologija“ – nadaleko izazvale, imao je razlog u tomu što je Lévi-Straussov pristup odstupio od metode tradicionalne etnologije. On je radikalno raskrstio s klišejima i dogmama koje su vladale nad ovim istraživačkim granama i koje su skutonoše kolonijalne vladavine. Na mjesto etnocentričnih klišea o „divljim“, „užasnim“ i „nerazvijenim“ postavio je objektivan opis strukture rodbinskih odnosa, obreda i mitova ovih naroda i plemena. Naspram prethodnika koji su bili zaraženi ideologijom kolonijalizma, bilo mu je važnije pronaći strukturalne sličnosti i razlike i tako odrediti invarijante koje reguliraju društveni život pod prirodno određenim uvjetima.

Kao odlučujući protivnik funkcionalizma i pozitivizma osnovao je vlastitu „strukturalnu antropologiju“ i definirao antropologiju, naslanjajući se na „semiološku lingvistiku“ Ferdinanda de Saussurea, kao sustav „znakova i gestike iz kojeg se izvode obredi, bračna pravila, rodbinski sustavi, običaji i određene forme ekonomske razmjene“. Umjesto da se iscrpljuje u mehaničkom klasificiranju, gradi most između zapadnjačke civilizacije i arhaičnijih društava. Ako je, s jedne strane, upravo ovaj aspekt Lévi-Straussova djela bio privlačan i za filozofe – treba pomisliti samo na utjecaj koji je izvršio na Jacquesa Lacana, Michela Foucaulta ili Louisa Althussera – on je, s druge strane, bio metom oštre kritike. I to baš kritike onih koji su poput marksističkog filozofa Henri Lefebvrea oštro napadali antropološki strukturalizam zbog „antidijalektike“, njegovog „antihumanizma“ i „neprijateljstva spram subjekta“. Na vrhuncu svibanjske pobune 1968. godine, francuski sociolog Jean Duvignaud na Sorbonni, koju su studenti zaposjeli, pobjedonosno je objavio kako svibanj 1968 predstavlja „kraj i smrt strukturalizma“.

U posljednjem poglavlju četvrtog toma „Mitologika“, Lévi-Strauss je odgovorio na različite zamjerke i podvukao da ga iznenađuje „kritika strukturalizma pojedinih filozofa, njihov prigovor da je strukturalizam poništio ljudsku osobu i njezine vrijednosti“. „Ovo za mene ima isti učinak“, istakao je, „kao kad bi se netko pobunio protiv kinetičke teorije plina pod izgovorom da ta teorija, svojim objašnjenjem zbog čega se topao zrak širi i uspinje, dovodi u opasnost obiteljski život i kućni moral čija bi demistificirana toplina time izgubila osjećajne i simboličke rezonance“.

„Mističkom isparenju“ filozofske refleksije koja polazi isključivo od subjekta, sada energično i apodiktički suprotstavlja strogo empirijski usmjerenu metodiku prirodnih znanosti. „Tijekom 1.500 godina, od vremena Plutarha, filozofi nisu ništa drugo o mitovima govorili doli plitkosti i opća mjesta“, glasila je njegova osuda. Ovo je, naravno, za posljedicu moglo samo imati to da je sada Lévi-Strauss optužen i da je od sebe načinio apologetu antifilozofije, koja ignorira socioekonomski orijentiranu marksističku analizu i želi zamijeniti dijalektiku subjekta-objekta „supstancijalnim identitetom“. Unatoč svemu, ne može se osporiti da je Lévi-Straussu bolje pošlo za rukom od bilo koga drugoga ispitati, pomoću strukturalističkih istraživanja mitologije naroda plemenskih zajednica, razviće tih društava i opisati ih. Preko mita se, napisao je jednom, „priroda kulturalizira, dok s druge strane mit naturalizira kulturu, jer se eksplicitno poziva na prirodu kako bi objasnio načine funkcioniranja društva ili ih zastro velom“. I upravo stoga mit služi kao posrednik nečega što bismo mogli nazvati „pozitivni moral“.

Preveo s francuskog Mario Kopić



Claude Lévi-Strauss

Intimni rječnik Claude Lévi-Straussa

(razgovor tijekom kojega je Lévi-Strauss u kratkim odgovorima opisivao kakve mu asocijacije pobuđuju riječi koje mu je predlagao sugovornik Dominique-Antoine Grisoni)


AFRIKA
Dio svijeta kojega praktično ne poznajem. U mojoj se misli vezuje na sliku veoma velikih zajednica – u usporedbi sa zajednicama koje sam obilazio u Brazilu – i s obzirom na to da se bolje osjećam u krajevima s veoma slabom gustoćom stanovništva nego u gustim i napučenim predjelima…

APARTHEID
Nikada nisam bio u Južnoj Africi i dobro pazim da ne bih govorio o situaciji koju nisam imao priliku opažati na licu mjesta. Premda mi je apartheid kao sistem oduran i zaprepašćuje me, teško predstavljam rješenje za problem kojemu na svijetu nema premca.

EGZISTENCIJALIZAM
Filozofska misao koja me se ne tiče: meni je stalo do proučavanja ljudskog na drugoj razini.

ENCIKLOPEDIČNOST
Nešto što dugujem svojemu ocu koji me je poticao, silio na istraživanje u svim smjerovima, tako da sam pri ulasku u adolescenciju imao osjećaj da su mi dostupne sve vrste intelektualnog djelovanja: komponirao sam glazbu, slikao, pisao. Istina je da mi je to kasnije škodilo, i to je jedan od uzroka da sam počeo pisati razmjerno kasno: bio sam previše raspršen. Danas se nadam da mi je uspjelo iz te raspršenosti izvući bar nešto koristi.

FILOZOFIJA
Moja izobrazba. Zapravo sam bio filozof u prazno, jer me sve drugo odbijalo. Nisam imao nikakvu posebnu sklonost filozofiji, izrazito zanimanje za nju…U početku sam je učio, potom sam osjetio otpor prema njoj, sada, možda, jer sam došao do određene mudrosti, kažem sebi da čovjek počevši od trenutka kad pokušava reflektirati o svijetu i fenomenima svagda i bar malo filozofira. U današnjem trenutku za mene dakle nije više pitanje jesam li za filozofiju ili protiv nje, nego kako se odrediti ili možda postaviti u odnosu spram dva poimanja filozofije. Jedno, što ga je sve do kraja zagovarao Sartre, ustrajava da je filozofija područje za sebe i svjesno ignorira znanstvenu misao. Drugo, i to mene zanima, sastoji se od nastojanja za kritičkim razmišljanjem, razumijevanjem, traženjem implikacija onoga što stvara ljudska misao, kako u znanosti tako i u umjetnosti. Danas mislim da je filozofija koja postavlja pitanja o viziji svijeta kakvog rađa napredak biologije ili fizike neizbježna i opravdana istodobno.

INTELEKTUALAC
Mora li intelektualac zauzimati stajališta spram velikih svjetskih problema? Je li to njegova pozvanost? Mislim da treba nijansirati i razlikovati. Ako intelektualac posvećuje svoju refleksiju svijetu i njegovim problemima, tada mi je razumljivo da zauzima stajališta…Ako pak svoju refleksiju posvećuje drugim pitanjima, drugim problemima, tada ne znam kada netko nalazi vremena da s jednakom brigom i jednakim skrupulama razmišlja i o svjetskim.

INTERPRETACIJA
Glazba ne postoji dok je ne interpretiramo – po tomu se odvaja od slikarstva i književnosti. Postoji samo partitura, odnosno neki kod i upute koje omogućuju reproduciranje glazbe. Interpretacija je dakle integralni dio glazbe, dočim je za druge umjetnosti sekundarna. U književnosti je, na primjer, ono što čitatelj dodaje tekstu.

ISLAM
Religija koju slabo poznajem. Svejedno bih napomenuo da smo danas protagonisti prilično paradoksalne pojave u povijesti, pojave u koju mi se čini umiješan i islam…Počinjao sam razmišljati u trenutku kad je naša kultura ugrožavala druge kulture, zato sam se postavio u njihovu obranu i o njima svjedočio. Danas imam dojam da se kretanje preokrenulo i da se naša kultura brani pred vanjskim prijetnjama, među koje spada najvjerojatnije i islamska eksplozija. Odjednom se odlučno i etnologijski osjećam braniteljem svoje kulture.

JEZIK
Božanstvo kojemu smo dužni štovanje.

KNJIGA
Životna supstanca kojom se hranimo.

KNJIŽNICA
Užas: ne znam više što uraditi sa svojim knjigama, ne znam više što imam, ne znam više gdje je što. Pomislim li da je bila prije 28 godina, kad sam se uselio u stan u kojem sam sada, baš fascinantna. Na zidovima je bio zastupljen čitav svijet i svaka je knjiga zauzimala mjesto što bi ga razmatrani narod imao na zemljovidu

MONOTEIZAM
Nikakva veselja prema njemu. ..Ako sam tako fasciniran Japanom, to sam djelomice i zbog šintoizma: ta čudnovata mogućnost ubrizgavanja božanstava u sve, nije važno što, u najmanji zid, najsitniji cvijet – ili ih nalaženja u njima.

NADREALIZAM
Sviđao mi se njegov smisao za primitivne umjetnosti – iznimna sigurnost prosudbe kod Bretona ili Maxa Ernsta. Pa fascinantno istraživanje krajnjih granica misli, što je za sudionike toga pokreta bilo cilj po sebi, a za mene predmet refleksije.

NOVAC
Kako bih ga iskoristio kad bih ga imao dovoljno: tako da bih kupovao lijepe predmete.

NOVI ROMAN
Slabo poznajem. Zapravo…Možda sam neke htio pročitati, no odložio sam ih: bilo mi je dosadno.

PISANJE
Pišem da mi ne bi bilo dosadno. Volim pisanje, no svejedno mi ne teče u neprestanom traženju lijepe rečenice. Unatoč tomu, svjestan sam da mi ne bi uspjelo izraziti misao ukoliko ne potražim pomoć u obliku.

PODUK
Javno razmišljanje. Moja su predavanja bila suočavanja sa samim sobom. Uopće nisam znao tko je preda mnom.

POEZIJA
Baudelaire, Mallarmé…do nekih Valéryjevih stihova.

PRIJATELJ
Veoma sam malo pravih prijatelja imao.

PSIHOANALIZA
Odvojimo dvije stvari! Najprije terapeutsku tehniku, prema njoj sam skeptičan. I potom veliko Freudovo otkriće, naime da je moguće ono što nam se u duhovnom životu čini najarbitrarnijim i najnerazumljivijim razumski analizirati i razumjeti. Ne umišljam da je to tumačenje zadovoljivo, samo navodim činjenicu da je dokazao kako je moguće nesvjesno privesti na razinu svjesne misli, kako iracionalno može biti plodno za racionalnu misao, i to je ono glavno.

PSIHOLOGIJA
Negdje sam zapisao da je etnologija vrsta psihologije. Sudim dakle da se držim na rubu psihologije.

PUTOVANJE
Nisam se promijenio, mrzim ga. I danas odlazim samo na putovanja koja su uvjet da dođem do nekih rezultata: prevalim razdaljine, promijenim prostor, posjetim druga mjesta. No pomisao da ću putovati avionom, da ću pristati u zračnoj luci koja je vazda ista gdje god se nalazila, za mene je jedna konstanta užasa. Moj ideal: putovanje pješke prema Rousseauovom primjeru.

RAD
Sredstvo za mirnu savjest

RIJETKI PREDMETI
Prema njima imam najintimniji odnos. Skupljam ih od najranijeg djetinjstva. Prvi kojeg sam primio i čuvam ga još i danas poklonio mi je otac: neku japansku grafiku. Sjećam se da sam je stavio u škrinju da krasi dno i potom sam u sedmoj, osmoj ili devetoj godini svaki put kad bi dobio neku nagradu hodočastio u trgovinu u ulici Petits Champs, zvala se „Kod Pagode“, kupiti kakav komad minijaturnog namještaja, japanskog ili nekog drugog, da bi u svojoj škrinji rekonstruirao japansku kuću. Ta skupljačka strast nikad me nije ostavila. U SAD sam sa nadrealistima išao po antikvarnicama: tko je nanjušio neki predmet, kupio ga je za sebe ako je imao potrebnu svotu, ako ne, o njemu bi izvijestio nekog drugog koji je imao više novca da ga požuri kupiti. I danas je moja jedina zabava u tjednu kad idem kopat u Hôtel Drouot.

SISTEM
Rijetko govorim o sistemu, radije rabim izraz struktura. Kakva je razlika između njih? Struktura je sistem koji ostaje identičan u svim transformacijama.

SMRT
Nešto što me ljuti: zbog nje neću vidjeti kakav će biti svijet kroz stotinu, dvjesto ili dvije tisuće godina…

SUMRAK BOGOVA
Wagner…Vratio sam se njemu nakon nevjernosti u godinama svojega odrastanja. Tada sam obožavao Stravinskog i strasno ljubio i nastavio ljubiti Pelléasa.

PAMĆENJE
Nemam ga, to je bolesno. Ako se hoću nečega sjetiti, napišem listić, inače stvar već za dva sata zaboravim.

SLJEDBENIK
U čitavoj svojoj učiteljskoj karijeri naravno da sam imao učenike. Ujedno mi se čini da sam imao veoma malo sljedbenika…i nikada ih se nisam trudio imati. Ustanovio sam i vodio Laboratorij za socijalnu antropologiju pri Collčge de France, puno je istraživača djelovalo u njemu: uvijek sam ih ohrabrivao neka budu svoji.

STRUKTURALIZAM
Kako se razumije, to je pariška moda, jedna od onih što nastaju svakih pet godina, i ta je imala svoje petogodišnje razdoblje.

VLAST
Bojim se vlasti. Teški sam anarhist.

ZAVOĐENJE
Ne tiče me se…ili ne tiče me se više. Slovim za hladnog, distanciranog. Alfred Métraux, koji me je dobro poznavao, svagda me označavao kao jupiterovca.

ZNANOST
Ne vjerujem da je moje djelo znanost u strogom značenju riječi i ne vjerujem da su naše tzv. humanističke ili društvene „znanosti“ doista znanosti. Pretendirati na to bilo bi varanje. Zato mi znanstvena refleksija, kakva se pokazuje u svoj svojoj veličini – u biologiji ili fizici, služi kao svjetionik. Gledam ga, nesretni stručnjak za navodno humanističke znanosti, odmjeravam svoju beskonačnu nespretnost i kažem sebi da moram težiti prema njemu koliko to mogu, premda sam svjestan da ga nikada neću dosegnuti


Preveo s francuskog Mario Kopić