NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Pollex Christi

Kakva je to erudicija?
OK, znam da ne može svatko biti Modni mačak, ali da se ne prepoznaje jakna Harrisona Forda koju je Željko kupio na aukciji u povodu dvadesetgodišnjice kultnog filma Indiana Jones and the Last Crusede, to nikako ne razumijem.

To što ne prepoznajete jaknu koju ja nosim, to još i razumijem, jer naravno da ne postoje pretpostavke njena prepoznavanja: ova je jedina od svoje vrste, i kad smo već kod te fascinantne jakne, zanimljivo bi bilo ispričati njenu priču:

Did I ever tell ya that this here jacket represents a symbol of my individuality, and my belief in personal freedom?, pita Sailor Ripley u romantičnom road filmu Wild at Heart.

Jasno, u mladosti sam i sâm kolekcionirao hoolywoodske memorabilije i parafernalije: saonice Građanina Kanea, katana Hattori Hanza, ruby slippers koje je Gilbert Adrian kreirao '39. za Judy Garland u Ozu, Wieneova redateljska stolica sa seta Kabineta doktora Caligarija, Pescijeva olovka iz Casino pen scene, ogrlica s tanisom iz Rosemary's Baby, origami figurica jednoroga iz Blade Runnera... da ne duljim, skupilo se toga za još jedan Xanadu. I sabiralo bi se i dalje da nije bilo te snakeskin jacket koju Nicolas Cage nosi kao Sailor Ripley: jasno da sam je pokušao nabaviti, ali, avaj!, to je osobna Nicolasova jakna koju je na set donio iz kućne garderobe! Ta primjesa stvarnog naprosto me razčarala.



Ne bi li se nekako utješio, raspitao sam se kod svog dobrog prijatelja N. Senade - za jedne nezaboravne sesije u San Mateu, tijekom koje je Harry Partch dizajnirao harmonium Captain Beefhearta - ima li istine u šuškavoj glasini o ezoterijskom umijeću obrade kože koje kalifornijsko pleme Patwin njeguje već stoljećima: u skladu s tamošnjim legendama dovoljno je jednom prebrisati čelo svetom jelenjom kožom naroda Patwin - na njihovom jeziku, koji je najjužniji i sasvim distingviran odvjetak nekadašnje jezične obitelji Wintun, danas dijelom Penutian grupe, Patwin znači osoba - pa da sve crne misli nestanu kao rukom odnesene, i, što je bolje, da iščezne njihov uzrok! Pleme Patwin obitava na zapadnoj stranu Sacramento Valley, od zaljeva San Francisco Bay pa južnije do Willowsa, nastavajući obje strane rijeke Sacramento.

N.Senada, koji je upravo redigirao posljednju verziju svoga remek-djela Pollex Christi, misteriozno se osmjehivao opominjući da kožu naroda Patwin može nositi samo velik ratnik: nije bilo bijelca koji bi zaslužio tu čast.

Negdje pred svitanje, nas smo četvorica krenuli za Wor-pa'ntibe, jedan od čijih je zaselaka i Wa'i-taluk u Morgan Valley, južno od Cache Creeka. Događaji koji će uslijediti danas su integralni dio predaje naroda Patwin, opisani u već klasičnoj etnološkoj studiji Godwina i Sachsa, "Skagédi And The Man-Eater", Morton Press, 1998., te u Mary Null Boule, "California Native American Tribes - Patwin Tribe", Merryant Publishing, Vashon, Washington; oprobana me skromnost priječi u prepričavanju tih podviga.
(Reći ću tek ovo: šamanu sam poklonio fotografiju Donatiena Alphonsea Françoisa de Sade, Marquisa de Sadea, nakon čega je dobri čovjek gotovo pao u trans, opsesivno ponavaljajući: niizh manidoowag; Captain Beefheart upozorio me je da puni smisao šamanovih riječi može značiti i: Berdashe.)



Ono što nas ovdje može zanimati, jest taj mali znak pažnje koji je poglavica Qo-Qoy-Mo, na kraju naše spiritualne trampe, kako je razmjenu duhovnih iskustava domaćina i naše male ekspedicije nazvao Partch, uručio N.Senadi, ali za mene!

Objasnit ću tu konvenciju, ili bizariju, kako vam drago: darovi naroda Patwin nikada se ne uručuju izravno, da onoga koji daje i onoga koji prima ne bi povezivala suvišna uzročnoposljedična, 'karmička' veza, što je intrinzični smisao 'p'taha', neprevedivog pojma koji označava tu uzajamnost, ili povezanost duša; ne bi li se prianjanje izbjeglo, svatko tko dar prima, odmah (ga) uzvraća, ali ne izravno, već posredno, čime se anihilacija veze s onime tko bi nas zadužio vrši dvostruko: promptnim izravnjanjem računa, kao i ritualnom posrednošću njegova namirenja.



Sutradan, nakon što smo spavali gotovo 12 sati, razmotao sam svitak kože osjećajući pri tome kako mi dlanovi bride kao da klize najlonkom sapetom bedrom teenagerke: pore mi i danas pamte taj dodir kože štavljene suzama patwinških udovica.
O samom procesu štavljenja nije mi dano govoriti.

Da dovršim: tu sam kožu prošle jeseni odnio u Japan, odlazeći po cloisonné vazu Namikawe Yasuyukia; svratih do prijateljice Rei Kawakubo, i dok smo kontemplirali hokku iz 1685., u kojem Basho komentira vlastiti život pjevajući:

toshi kurenu / kasa kite waraji / hakinagara

njen protégé, Junya Watanabe, vlastoručno je, vođen uputama neprikosnovene Rei, skrojio i sašio jaknu koju ovdje vidite.

Dakle ništa posebno, uglavnom, ali zaista pruža čovjeku smirujuć i ugodan dojam da ta jacket represents a symbol of my individuality, and my belief in personal freedom.

NEMANJA 07.11.2008. 23:40



N. Senada

(which may be a play on "Ensenada", or "en se nada", meaning "in himself nothing."; N. may stand for "Nigel") was a Bavarian composer and music theorist who formulated the "Theory of Obscurity" and the "Theory of Phonetic Organization". There is a debate as to whether or not he existed, or was simply an invention of The Residents. Supposedly born in 1907 and dying in 1993 at the age of 86, Senada was one of The Residents' earliest collaborators, having arrived in San Mateo, California, with Philip Lithman. It is frequently speculated that, if real, N. Senada may have been famous avant-garde composer and instrument-designer Harry Partch, the influence of whose work may be heard in Residents compositions such as "Six Things To A Cycle"; his passing is also referenced in the song "Death In Barstow".

Another rumor speculates that N. Senada may have been Captain Beefheart because in the late 60s Beefheart and his "Magic Band" lived in a residence on Ensenada Drive in Woodland Hills, CA while recording Trout Mask Replica and Safe as Milk; Beefheart influence can also be heard in early Residents works. The Residents also sent an early demo tape to Warner Brothers executive Hal Halverstadt who had signed Beefheart.

Music

According to Residents' lore, in 1937, N. Senada premiered his masterpiece, "Pollex Christi", which means either Big Toe of Christ or Big Thumb of Christ. This work mainly consisted of borrowed pieces from other composers, namely Beethoven's Symphony No. 5 and Carl Orff's Carmina Burana, among others. He also left large holes in the work so that the performers could insert music of their choosing, thus "becoming composers themselves". Senada justified his work with "house" analogies claiming that he didn't make the "bricks" but "cemented them together"; he wasn't the "architect", just the "builder".

Senada allegedly collaborated with The Residents on their pre-Santa Dog work, and then disappeared. He resurfaced in the mid-1970s, returning from an Arctic expedition and bearing a sealed bottle of pure Arctic air; this served as inspiration for the Eskimo project.

The Residents performed "Pollex Christi" as a tribute to Senada on what would have been his 90th birthday. The holes in the piece were filled with a variety of works, such as the television theme from Star Trek. The recording was distributed in two editions of 400 before being deleted.

The Residents are not the only band to pay their respects to N. Senada. The Essex based band Free Beer After 11 have a song named after him. The Track opens with a jazz melody before climaxing with a punk riff with Mysterious N. Senada chants over the top.

Theory of Obscurity

Senada's "Theory of Obscurity" states that an artist can only produce pure art when the expectations and influences of the outside world are not taken into consideration. Senada and his theory are referred to almost exclusively in connection with avant garde musical group The Residents.

Theory of Phonetic Organization

Senada's "Theory of Phonetic Organization" states, "the musician should put the sounds first, building the music up from [them] rather than developing the music, then working down to the sounds that make it up."