NEMANJA: SMIRENOUMLJE

EMO

Moja prijateljica Dolores anakroni je odvjetak emo subkulture: budući da taj idiom ne trpi selimovićevske rezignacije u stilu prestar za emo, premlad za smrt, za Dolores se bez krzmanja može kazati da bi bila alegorija emo-curke, kad bi bila klinka: njena je otvorenost prema svojim emocijama, najčešće onim tužnima, zadobila status urbane legende; ispovijedi joj, kroz neko vrijeme prepričavaju kao vlastita iskustva.
Dolores je, dakle, baš kao i većina nas obilježila Sve Svete obilaskom groblja; u njenom slučaju, riječ je o/u pluralu.
Evo naše sms-prepiske, jučer, oko 16.:
- Gdje si?
- Obilazimo groblja.
- Kaj sad i po danu?
- Ha, ha…modern times.
Moram priznati da nisam očekivao odgovor na ovako briljantnu lol-goth foru: Kaj sad i po danu?, ali upravo je zbog modernih vremena Dolores moja prijateljica.
U 22 i 33, valjda zbog simbolike, stigao mi je njen posthumni mail; moja je redakcija minimalna, uvjetovana bontonom i diskrecijom, ne gramatikom i pravopisom.

Danas smo bili na groblju maminima. S mamine strane krošnje porodičnog stabla imam najviše predaka, uključujući i dedu. Dedu je ove godine baka na vlastitu inicijativu premjestila iz zajedničke grobnice da joj one njegove kurve ne dolaze na grob.
Na sva očajnička moljakanja da to ne radi i da je ono jednom što su ga vadili iz groba radi DNK analize vanbračne kćeri jedne od kurvi i previše uznemiravanja spokoja i dostojanstva mrtvog čovjeka, baka samo neumoljivo odgovara: Neki se rastaju u životu, ja se rastajem u smrti!
Grob je, naime, svake godine pretrpan cvijećem i svijećama, a baka osim što dobro zna brojati, ima i estetske koncepte uređenja groba. No pravilan omjer špina, krizantema i svijeća u prikladnoj boji, svake godine naruše kurve zatrpavajući grob plastičnim ružama, šarenim lampašima i nepismenim posvetama na vijencima.
Baki je otprilike dosta. Sud koji upravo ove godine gubi s glavnom kurvom - jer je DNK analiza pokazala da je mala bila dedina - prelijeva čašu i ovo je njena odmazda. Ne usuđujemo se ni pitati gdje je dedin grob, mama i ja. Teta, uvijek na bakinoj strani, samo mrko i pakosno dobacuje mami: Odnesi si svog dragog tatu na Mirogoj kad ga toliko voliš. Bazamo po groblju, raspitujemo se. Konačno ga pronalazimo, na skroz drugom kraju groblja. Neugledan grob, osnovni podaci, bez posvete. Ali...plastične ruže su tu! I hrpa šarenih špina i lampaša svih boja nasumično postavljenih po grobnoj ploči.
Pronašle su dedu njegove kurve.
Smijemo se, mama i ja; ona kaže: Stari, baš si popularan.