NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Skraćena poredba

Maro:

Bili smo testosteronaši, više nismo, i slabo smo prčili.
Ali poznavali smo Anu i njezine fore.
Svih nas je voljela, iako smo bili toliko različiti, kao, uostalom i sad.
Kako smo znali da nas je svih voljela, pitate se.
Jednostavno.
Gledala nas je kako je gledamo i zatim bi rekla, smiješući se:
„Pušit ću Maru. Pušit ću Karetu. Pušit ću Gulyju. Pušit ću Bešu. Pušit ću Chiefu. Pušit ću Buretu“.
Nikad nije rekla, (izmišljeno) citiram: "Pušit ću Maru, Karetu, Gulyju, Bešu, Chiefu, Buretu".
I zato što je svoje pušenje (a pušila je izvrsno) rascjepkavala na više prostih, a ne jednu proširenu rečenicu, mi smo iz toga izzaključivali, da nas sve jednako voli.
E kad se sad sjetim Ane i njezinih fora, cijeli mi život postane metafora.



Nemanja:

Nije vas voljela jednako, baš zato jer vas je izolirala u proste rečenice, ne zadržavši vas u jednoj, proširenoj: da ste ostali nivelirani u istoj rečenici, bili biste cirkularno i usluženi i poredani bez ikakve diskriminacija; ovako, izdvojeni u dijakroniji, ipak ste hijerarhizirani: ostavila si je kurvica Bureta za kraj!
Zuker kommt zu letzt!, moj Maro, koji si prvi bio na redu, a prvi se mačići u vodu i u pušenju bacaju.
Nema veze, Maro, važno da ti je pušila, dapače najmanje si riskirao: zamisli koliko je strahovao Bure shvativši da je puttana prije njega opravila tebe, Kareta, Gulyja, Beša, Chiefa! Jebate, još je zahtijevala da je nakon svega poljubi u usta, onako filmski, s jezikom!
Pod izlikom da vas štuje svakog ponaosob i to upravo u njegovoj osobenosti, pa vas stoga osamostaljuje u proste rečenice - tok drtiz tu mi, govorila bi Ana proste rečenice - jebačica vas je poslagala po najprostijem od svih kriterija, onom kvantitativnom! Oprosti zbog ove prirodoznanstvene hladnoće opservacije amice, ali, amicus Maro, sed magis amica Verica! Klasificirala vas je, sve pritom bacajući kost među prijatelje, a bili ste to od malih nogu, zapravo još od vremena kad niste imali noge, samo stopala!
Tebi prostodušnom, ova je pakost promakla.
No Maro, iskreno, zar i sam nisi toliko puta, na Porporeli, s nekim neodređenim pritiskom u grudima pomislio zašto je Bureta ali baš uvijek ostavljala za kraj!?
Previše te cijenim da ne bih bio uvjeren u te tvoje mladalačke tjeskobe.
Ana je stoga doista metafora: skraćena poredba, moj Maro!
Umjesto da vas uspoređuje pomno, kao složene karaktere, Ana vas je poredala i usporedila po skraćenom postupku: tko ima većeg!
E, jebeš Anu!