NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Kuljiš. Denis Kuljiš.

Nives je kao neka seks-bomba iz pionirskog doba seksualne revolucije, istodobno jako čednoga i pokvarenog, kad su erotske senzacije još fascinirale javnu uobrazilju, što im se odavala na način koji bi danas, s obzirom na norme političke korektnosti, bio neprihvatljiv, te proglašen spolnim nasiljem i sekskploatacijskim odnosom prema ženstvenosti.



Nevjerojatno je da kod Nives Celzius ipak prvo uočiš lice – ona je zgodna i slatka na način koji, nepravedno, neke žene izdvaja od svih drugih, kao što se sportski dvosjed razlikuje od normalnih automobila. Vidiš odmah da je napravljen za jurnjavu, podiže adrenalin i na um ti padaju samo neke gluposti, jurnjava magistralom uz more, razna uzbuđenja, a ne smirena, komotna vožnja koja pruža stvarna zadovoljstvo u običnom životu. Naravno, neku ulogu u tome igraju i štos-demferi, «Famous Frontal Developments», kako su govorili u Hollywoodu, naime čudesne protuberance koje Nivesičinu figuru čine nalik fantazmagoričnim djevojakama koje je za «Playboy» crtao famozni karikaturist Erich Sokol. Nives je kao neka seks-bomba iz toga pionirskog doba seksualne revolucije, istodobno jako čednoga i pokvarenog, kad su erotske senzacije još fascinirale javnu uobrazilju, što im se odavala na način koji bi danas, s obzirom na norme političke korektnosti, bio neprihvatljiv, te proglašen spolnim nasiljem i sekskploatacijskim odnosom prema ženstvenosti. Fenomen je prikazan u filmu «Malena» s Monicom Bellucci, ili u «Dolce vitta», klasičnom Fellinijevu djelu, gdje izuzetne žene, na miru sa sobom, egzuberantnom seksualnošću, silno uznemiruju sredinu. To je rola s kojom se treba nositi. Pogotovo danas, kad ženska iznimnost ne pobuđuje adoraciju. Seksualnost je emancipirana, ravnopravnost zajamčena, a erotika zatajena – takav tip izazova potiskuje se, a nezatomljene dive postale su porno-glumice. Osobama poput Nives, naprosto se prida X-predikat. Umjesto slavne, mogu jedino postati notorne. Sredina te ubija.
Nives sam prvo opazio kad je izabrana za Miss Sporta. Časopis «Auto-klub» tiskao je njen poster, iako je imala petnaest godina, pa je onoga koji je to publicirao trebalo, zapravo, uhapsiti, samo što su ljudi tada bili zaokupljeni drugim stvarima – pala bi raketa s kazetnom bojevom glavom, pa nisi toliko poklanjao pažnje ugrozama ćudoređa. Grafički urednik «Globusa» okačio je njenu sliku na stup iznad radnog mjesta u staroj «Vjesnikovoj» zgradi sa zidovima obloženim ivericom na koje su novinari selotejpom lijepili različite izreske, stvarajući ugođaj automehaničarske radionice, ili komunalnog poduzeća u teškoj provinciji. Kako smo pred tom sliku provodili dane i noći prelamajući novine s različitim ratnim senzacijama, lik mi se urezao, pa sam je odmah prepoznao kad se pojavili na promociji knjige o ruletu, koju je napisao moj otac, a izdala Hrvatska lutrija i promovirala u podrumskom kazinu hotela «Internacional». Ne sjećam se kakav je kulturno-umjetnički program priređen, u sličnim prigodama najčešće su se održavale revije donjeg rublja, a Nives je bila u publici – onaj tko je tinejdžerku pustio u kockarnicu valjda se zapiljio u njen nevjerojatan dekolte, gdje su kao dva delfina uhvaćena u mrežu, bili pohranjeni znaci preuranjene zrelosti. Odmah sam uočio to posebno lijepo lice, ten, kosu. Smiona, ali stidljiva, bila je već zbilja prekrasna mlada ženska, a ne neka vulgarna koketa, koja je ipak pošla na estradu, kao da joj je to sudbina - a možda je i bila, pogotovo u ono surovo doba, dok se po gradu još kretalo s dugim cijevima.



Kako je Nives prošla u estradnoj karijeri, kako je počela izlaziti s nogometašima – valjda su joj se i oni neizbježno dogodili – ne znam, vidio sam je tek kad mi je jedan fotić ponudio da za «Playboy» koji sam uređivao, napravi njene pin-up fotografije. Oklijevao sam, jer «Playboy» u načelu odbija «obučene» fotke – ako jednom počneš promovirati zvijezde u usponu s odjećom na sebi, zašto bi se one poslije svukle? Novac nije tako jak motiv kao promocija. «Playboy» plaća celebe za golotinju ako računica to opravdava – zna se da ti neki baš jaki celeb, ženska koju bi svi htjeli vidjeti golu, može dići nakladu dvadeset do trideset, možda i četrdeset posto, no s nakladom raste remitenda, skupo te košta tisak, a oglašivači, zapravo, plaćaju onu normalnu, nižu, tiražu pa je sve skupa to dosta problematična ekonomija – možda se nešto i zaradi, ali ne u Hrvatskoj, nego u Brazilu, gdje pukneš njihovu čokoladnu pevaljku s obaveznim bijelim, neosunčanim djelovima ispod kupaćeg kostima, da se kuži kako je bjelkinja – to su njihove, južnoameričke idiosinkrazije - i prodaš milijun primjeraka! Dakle, u Hrvatskoj, najčešće se ne isplati investirati novac u razodijevanje neke «slavne i poznate» cure, pjevačke početnice ili televizijske voditeljice, ali može se njoj isplatiti, ako je izgubila emisija ili propala s pjesmom, da se iznova lansira u medijsku orbitu. Bit će da je i Nives imala neki estradno-karijerni zastoj kad je odlučila napraviti nekoliko izazovnih, ali obučenih slika, koje smo dočekali s dosta skepse, jer su se radile bez šminke, frizera, rasvjete, velike produkcije... Kad su došle, reče mi kolega s kojim sam pripremao novo, srpsko izdanje «Playboya» - Ti, ovo izgleda tri puta bolje od svih onih običnih golih krava!
Fakat, imaš to u sebi ili nemaš, to, naime, što Nives ima, a ne radi se samo o izgledu, nego o emanaciji, prezentnosti... Prevrnuo sam valjda milijun slajdove s golim curama dok sam uređivao «Playboy» i «Penthouse», ali gotovo sve je to čisti drek. Sjećam se kad sam u New Yorku nekoliko dana uzastupce odlazio u arhivu Guccionove izdavačke kuće na Park Aveniji pa osam sati dnevno probirao slajdove za godinu dana unaprijed... Dođe ti zlo, jer su tu, osim uspjelih, i sve neuspjele fotografije poblajhanih teta s divovskim sisurinama koje se, recimo, navlače na čamcu u močvarama Floride. Celulit, purja koža, nedostaje samo krokodil koji bi stvar učinio zaista zanimljivom. I nije to samo neka moja predodžba – Garry Cole, stari, prastari urednik fotografije u «Playboyu», koji je radio još s našim Pompeom Posarom (Požarom), najčuvenijim autorom duplerica svih vremena, povjerio mi se, pa rekao isto što i ja mislim – da je to sad jedna mizerna industrija, cure se slikaju na digitalac, za mala pare, jer im fotić napravi sajt, na kojem ubiru novac, a slika u «Playboyu» služi kao reklama. To je početak «karijere». Nakon softcore-golih slika, kakvih na netu ima milijardu, ako ne odustanu i prime se kakva poštenog posla, prihvaćaju ponudu za hard – eksplicitne slike, solo, ili seks sa strejt-partnerima, a zatim odmah ide sado-mazo, te svi žanrovi perverzija iz pornografske zemlje čuda. Mnoge ženske misle da mogu kontrolirati tu eskalaciju, ali obično se navuku na drogu i pare, ukratko, erotika ne postoji kao modelski poziv, nego je odmah podjela – moda, ili seks, a seks je hard, a zatim slijedi prostitucija. Uvijek se traže mlade, zgodne cure za orgije po jahtama, jer tu je prava lova, ali se šeici i ruski oligarsi ne žene kurvama, što djevojke uvijek dožive kao veliko, neugodno iznenađenje. Zašto bi se, dakle, neka cura htjela slikati za «Playboy»? Da nije prirođenog egzibicionizma, ne bi nijedna, kao što ljudi ne bi davali intervjue da su pametni, samozatajni, pa bi svi novinari, kao i svi fotografi, umrli od gladi. Pero Lovšin koji je poslije raspada «Pankrta» postao producent švedsko-španjolske porno-korporacije «Privat», operirao naveliko po Sloveniji, pa se proslavio snimanjem porno-scena na ljubljanskoj tvrđavi, govorio je da se cijeli biznis zasniva na tome što nevjerojatan broj žena priželjkuje da ih snimaju dok se ševe. Možda to pruža osjećaj nekog tipa kontrole koja se ostvaruje preko spolnog poriva, dostupan i onim curama što ne izgledaju kao Nives i ne pobuđuju burne reakcije na svakom koraku...
Čim smo objavili Nivesičine «odjevene» slike, koje su zbilja bile bolji staf od onih koje smo imali na duplerici, shvatio sam da treba pogurati u tom smjeru, jer nam se otvara prilika da napravimo posao, kao da je ovo pravo tržište u normalnoj zemlji... Upravo se, naime, pripremala proslava pedesete godišnjice «Playboya» za koji smo svi u internacionalnim izdanjima trebali pripremiti poseban prilog, te odabrati neke cure koje ćemo voditi na party kod Hefnera na Beverly Hills. Polucentenijski jubilej obilježavao se, također, pokretanjem srpskog izdanja «Playboya» - malo ranije, Ameri su namrtvo izbombardirali Beograd, pa im se sad činilo kao veličanstvena fora da upravo srpski «Playboy» obilježi izlazak iz luđačke Miloševićeve ere. Kako je Nives često gostovala po beogradskim trač-magazinima i, zapravo, ondja bila još i puno poznatija nego u Hrvatskoj, zaključio sam da bi bilo sjajno i lukrativno ako s njom napravimo nude-editorial za oba izdanja... Krenuo sam je nagovarati, te lako stekao povjerenje – vidjela je da ništa ne muljam, objasnio sam joj cijelu marketinšku koncepciju i iskreno rekao koliko bih para mogao izbiti od uprave za njen honorar. Nije to bila strašno velika svota, no uz putovanje u L. A. koje će joj donijeti novi publicitet – a i provest će se, upoznati Hefa, a ljudi su oko toga još radoznali – postat će prva regionalna zvijezda. Nives je pristala, svečano smo je proglasili «nacionalnom zečicom», što je bilo OK i ovdje i ondje. Pravim prezimenom Zeljković, Nives je po ocu porijeklom iz Crne Gore – njen tata, jedan malo promašen novinar, preziva se Čanković, ali je u doba nacionalističke regresije jugoslavenske civilizacije uzeo pseudonim «Anej Sam»... Napravili smo fotke. Nisam bio oduševljen, bile su previše stilizirane, fotograf – fotografkinja – suviše je «ugasila» boje jer se bojala da cura s takvim opsegom ne ispadne naprosto kič. Zadatak zbilja nije lak, Pompeo ga je rješavao pozadinskim osvjetljenjem, chiaroscurom, dok danas naprosto nema takvih starih majstora, jer nikom nisu ni potrebni... A ekstremno velike cice, ako su prave, više uopće ne igraju – imaš fotomodelske mršavice sa silikonskim nogometnim loptama i – šlus. Ošišani mufovi u frontalnim aktovima otkrivaju vulvu, sve skupa ispada klinički, nimalo erotski... Da nije onih tri milijuna zubara sa Srednjeg Zapada koji su već trideset godina pretplaćeni na «Playboy», još iz doba kad su, revolucionarnih šezdesetih, pohađali koledže, ne znam kako bi se magazin prodavao – a u pretplati, daju ga za dolar ili dva.



Dobro, to je stručni pogled «iznutra», no Nivesičina duplerica donijela je sav uspjeh koji smo priželjkivali – prodali smo srpskoga i hrvatskog izdanja više od šezdeset tisuća, što je fenomenalna naklada čak i u okvirima «internacionalne divizije». Osim toga, počeli su nam uletati drugi celebi. Vidjeli su da im eksponiranje u «Playboyu» osigurava ozbiljan publicitet. Prvi srpski broj postigao je po press-clippingu više novinskih objava nego srpski parlamentarni izbori, koji su se istodobno održavali. U Beogradu, počele su nam pristupati perspektivne, ozbiljne mlađe glumice. U Zagrebu, dobili smo Barbaru Vicković na vrhuncu slave prve sapunice, «Ville Marije», koja se gledala i u Srbiji, gdje smo slike ponovili... U Hollywoodu, dočekao nas je Hefner. Nives je bila jako, jako zapažena. Neki japanski poslovni ljudi skoro su izgubili pamet, pa su se skidali u gaće i skakali u Hefov bazen s umjetnim vodopadima i plavom grotom. U izravnoj usporedbi, Nives je izgledala tri puta bolje od Paris Hilton s kojom je visila na šanku, pored Martina Landaua. Dominirala je, ipak, Ditta Von Teese, koja je izvela strip-tiz pa uronila u golemu čašu za martini. Ditta je provalila i lansirala novi žanr eksplicitne erotike – retro-stiliziranu golotinju, totalni egzibicionizam u umjetničkoj formi. To je jedino što još ostaje kad i milijunašice poput Paris igraju na notornost, pa na «You Tube» plasiraju amaterske porniće poput Severininog. To je, zapravo, jedina perspektiva za erotsku djelatnicu, a za Nives, udanu za nogometaša, celeba s dvoje djece, ni knjiga nije loša, pogotovo što bi se tu moglo naći štofa za televizijsku dramsku seriju. Ja vjerujem u Nivesičine kvalitete, iako joj epohalne okolnosti nisu posve naklonjene.