NEMANJA: SMIRENOUMLJE

neprisiljena

IZBORNA ŠUTNJA

Posljednji je dan kampanje i nastupa rječita hrvatska šutnja: ona je ovdje pleonastičkog karaktera, kao da u Japanu proglasite Dan tune.
Građani RH time napokon imaju i formalnopravni alibi za svoje svakodnevno ponašanje, koje se već preselilo u gene, svjetonazor i u nacionalni karakter.
Kad je već tako, kao legalist, ali i manirist koji naputke klasičara o rimskom ponašanju u Rimu uvažava s nepatvorenim entuzijazmom turskog ambasadora na svečanoj premijeri opere Nikola Šubić Zrinjski, odlučio sam završiti ciklus predizbornih tekstova reizdanjem dva sasvim disparatna predviđanja izbornoga ishoda: mislim da je tako primjereno i korektno, da time blog izbjegava bilo kakvo svrstavanje, da nikome od čitatelja ništa ne sugerira, a opet, budući da je riječ o rafiniranim čitateljima istančanoga sluha, bitno se neće prečuti niti krivo shvatiti.

Za uvod, dopustite tek mali oligarhijski štiklec, autentični biser hrvatskog udvorništva:

Citat:
"Eto nam se i Konzum uključio u kampanju. Danas u 19 sati je u Zagrebu završni predizborni skup SDP-a. U Konzumu u 18 sati počinje totalno sniženje cijena odjeće za 45%. I traje samo danas do 21 sat! A puk neka bira. Bravo Todoriću!"
(kupac 22.11.2007. 18:52)



DENIS KULJIŠ, 11.7.2007.

Rano je da se oklada kuvertira - ali kako ne riskiram ništa osim ugleda dalekovidog političkog analitičara, koji ionako možeš okačiti mačku za rep, spreman sam ovdje i ovog časa dati svoje prognoze rezultata narednih parlamentarnih izbora, bez obzira hoće li se održati u studenom ili u prosincu. To sam rekao Pavlu Kaliniću, novom Bandićevu najpovjerljivijem pomoćniku, kad smo se sreli pod šatorom u vrtu rezidencije američkog ambasadora na Tuškancu. Pod monsunskim kišama, praznovali smo ondje Dan ustanka naroda i narodnosti Amerike, promatrajući kako stupaju marinci i pronose zastave. Pavle je dugo izbivao iz zemlje, jer je pratio šefa esdepeovske gradske hunte na proputovanje sjevernoameričkim kontinentom. Tako je malo ispao iz štosa i bio je, mislim, šokiran prognozama, iako su one za njegovu stranku iznimno povoljne.
SDP, rekao sam mu, SDP će u deset izbornih jedinica osvojiti 38 posto glasova, a HDZ 24. Treći će biti HSP sa 12, dok će penzioneri doseći 11. Četvrti, HNS, bit će slab, 9, a HSS-HSLS još slabiji, 7. Ostali će biti ispod izbornog praga - odnosno, u Istri i Rijeci proći će ili IDS, ili bivši esdepeovci na čelu s Livijom Bolkovićem u kombinaciji sa skupinom Ninić-Bebić, dok svi ostali padaju ispod izbornog praga, i njihovi se glasovi d'Hontovom metodom neproporcionalno distribuiraju pobjednicima. Elem, što to znači, politički? Pa, Milanović će lako formirati vladu s penzićima i manjincima, a HNS će uzeti iz pijeteta i zato što će ga jeftino doći, pošto mu neće biti nužni - obećat će, recimo, Čačiću potporu na predsjedničkim izborima 2010. a Vesni dati, recimo, ministarstvo znanosti. To je posljednje zanima, ali kako će u Zagrebu stranka jedva prijeći prag, a ima u metropoli ozbiljne investirane interese, i s tim će se pomiriti. A Milanović je ionako najbolje ako predsjednika da u "outsource" drugoj stranci: to je mudra lekcija koju je mogao naučiti od esdepeovskog Yode, pokojnoga eks-premijera Račana. Dva predsjednika u istoj stranci, to zbilja ne ide, što me odmah vraća na ključno pitanje - a kamo s Jurčićem? Tu imam ideju koju još nisam gotovo nikome povjerio - dakle, Milanović se fura na Tonyja Blaira, a Jurčić mu dođe kao Gordon Brown. Znači, mogao bi mu dati funkciju kancelara: formalnu vlast nad svim financijskim i ekonomskim resorima te obećanje da će ga naslijediti u idućem mandatu, ako bude sve u redu...
Tako sam mislio u četvrtak, zaluđen idejom da se u sve može proniknuti spekulativno, analitički, ako napraviš ispravan tenzorski račun racionalnih interesa i postupaka. Ali, postoji i subjektivni faktor, instikt za politiku koji vodi njene protagoniste, i već dva dana kasnije, u subotu, bilo je jasno da će u utorak Ljubo Jurčić na Glavnom odboru SDP-a, biti oglašen kao premijerski kandidat SDP-a, pošto ga na tu funkciju predloži sam Zoran Milanović. To je, naravno, srušilo moje konstrukcije...
Prvo sam pomislio sve najgore. Ljubo baš ne nosi glasove, pravi političke gafove, a mnogi ga odbacuju jer je urbani Hercegovac. Slavko Goldštajn dao je "Feralu" veliki intervju o tome da između Sanadera i Jurčića, bira Sanadera. Dobro, to može biti politička kalkulacija - kao pobornik HNS-a, Slavko zna da uz Jurčića za njih nema kruha u gospodarskim resorima. No, za Jurčića kao premijera mogli bi se vezati esdepeovski disidenti, razočarani partijski lideri, pa paralizirati proces odlučivanja. I kako bi, tehnički, to trebalo funkcionirati? Ako nije premijer, zadržava li Milanović bilo kakvu moć? Za to nema presedana, osim onih iz vremena kad se politička linija bistrila u komitetu, a privreda vodila u republičkom Izvršnom vijeću - tu još samo fali samoupravljanje...
Onda sam pomislio sve najbolje. Dobra je vijest da Milanović nije na svaki način nastojao istisnuti konkurenta, kao što bi to učinio Račan. Ne teži da postane komunistički monomah, važno mu je da konsolidira stranku, uvažava tuđe težnje, ne pokušava svih naprosto izmanipulirati i osamiti se na poziciji moći. Pošten je, demokrat. Ima vjere u svoj leadership, kad je tako brzo donio tako dalekosežnu odluku. Pouzdaje se u svoju karizmu i misli da s Jurčićem ili bez Jurčića ima pobjedu u ruci - a te se stvari ne daju izračunati, u takvim stvarima, političar je sam, kao pilot u bolidu koji ulazi u krivinu brzinom od dvjesta kilometara na sat... Nemam pojma. Ali, Jurčić bi bio ispao isto takav heroj da je u času kad mu je Milanović ponudio položaj premijera, odgovorio: Ne, neću - bit ću potpredsjednik vlade, koordinator za ekonomske resore. Ti budi pilot, kao Tom Cruise u "Top Gunu", a ja ću biti navigator...
U šatoru sam sreo i Ranka Ostojića. Zadovoljan je rezultatima u svojoj, 9. jedinici (od Senja do Sinja) jer po anketi koju naručuje američki Republikanski isntitut (IRI) - a jedino se ta uvažava među profesionalcima - on vodi, i to masivno. Čak je i Željka u desetoj prestigla HDZ čiju listu nosi sam Sanader. Slet u "Ciboni" nije dolje bog zna kako odjeknuo - možda bi mogli prirediti još jedan, na Gripama. Ali, da se s tim masovnim manifestacijama može održati vlast, još bi vladao komunizam - ipak su ono bili nenadmašni majstori za te stvari.


NEMANJA, 3.3.2007. 15:01

Cvebice i Kizomire,

U politici je nezahvalno prognozirati, jer jedan jedini događaj može naruštiti ukupnu statiku društvene zgrade, ali, usudit ću se, upravo zbog zadnjih rečenica, predvidjeti ishod ovogodišnjih parlamentarnih izbora, i, odmah obrazložiti taj ishod:
Dakle, kada u ovoj gornjoj shemi HDZ lišite nacionalizma, i svedete ga na light-HDZ, dobit ćete Sanaderov HDZ: stranku koja isproručuje Gotovinu i premijera koji čestita Hristos se rodi: dakle, krajnje kooperativnu stranku konzervativnog imagea, koja se polako i realno približava svojoj promičbenoj predstavi: kao stranka koja se vrlo dobro razumije s krupnim kapitalom, jer njezin šef ionako njome ravna kao vlasnik svojom firmom, HDZ ubrzano postaje zastupnikom Kapitala! No, što dobijete od SDP-a kad prođe purgatorij? Čega se zapravo SDP treba lišIti? E, to se događa upravo ovih dana, u reformističkim zahtjevima koji se stavljaju pred vodstvo stranke, a ti su svedeni zapravo na odustajanje od socijalne preosjetljivosti socijaldemokrata: zahtjeva se poštavanje neoliberalnih tekovina i vrijednosti! To je dakle agenda: s jedne strane imati ex-nacionalnu light konzervativnu stranku Kapitala, a s druge lijevu, ex-socijalnu light stranku Rada, kako bi se prekrilo čitavo područje Tržišta, kako nas jedino i isključivo vide Planeri. Budući da se Designeri Novog svjetskog poretka jako dobro razumiju sa Sanaderom, budući da se izuzetno dobro slažu s Mesićem, budući da Milan Banić funkcionira kao fonatana (baciš novčić i zaželiš želju! koja nema drugu svrhu i namjenu nego da ispunjava te želje pod uvjetom da je na središnjem gradskom trgu), situacija je zapravo u Hrvatskoj IDEALNA! NE MOŽE BOLJA BITI! I zato će ovakvom i ostati.
Dakle, ja tvrdim, a dao sam i razloge (u ovakvoj se konstelaciji političkih odnosa i snaga u Hrvatskoj najlakše 'radi', i u hrvatkom političkom undergroundu, ali i na relaciji Svijet - Hrvatska) da će HDZ ostati na vlasti!
Sve je ostalo sekundarno: hoće li uz HSLS novi koalicioni partner biti HSS (to je zapravo lako moguće, jer HSS-ovci su željni vlasti, a Friščić je, iz razloga koje ovdje neću spominjati, na svaki način podatan za dogovore!), ili će to biti netko drugi, sasvim je nevažno. Vidjet ćete da će na vlasti ostati HDZ.
I još nešto mogu predvidjeti, naprosto stoga jer sljedim logiku ovih događaja: ovih će se mjeseci inzistirati na nužnosti reforme SDP-a i vremenu koje toj stranci treba dati da se preobrazi u modernu socijaldemokratsku stranku neoliberanog senzibiliteta i usmjerenja (vidi: Butkovićev tekst o nužnosti reforme SDP-a otprije sedam dana u JL-u, Kris Cviić u Globusu, dakle: EPH je već počeo, jasno, na osnovu tezarija iz Kraljevskog instituta - nimalo čudno da su autori baš Cviić i Butković, naime!). A kad se dakle vidi otkud vjetar puše, kad uz ovako rekonstruiranu logiku imamo i evidentne dokaze dobre internacionalne volje da Sanader vlada Hrvatskom još 4 godine, tja, uz idilu u vražjem trokutu Markov trg - Panta - Poglavarstvo Grada, u kojem nestaju ne samo avioni i brodovi nego čitave dvorane i tangente, malo nas što može iznenaditi!
U svakom slučaju, evo, ja sam reskirao da me zajebavate dovijeka, pa sam stavio karte na stol. Jasno, ako sutra slete Vanzemljaci pa inzistiraju da Namjesnik na Zemlji bude Jura Stublić, ja ću morati revidirati svoje stavove i prognoze, ali, bez ovakve ex machina intervencije, stvar mi se čini prilično razumljiva, dapače malo priprosto predvidljiva za moj ukus.
Dixi.

P.S., 4.6.2007.

Sve u svemu, Zoran Milanović zaista nema potrebu prepuštati ulogu i mjesto premijera nekom drugom, pa ni Ljubi Jurčiću.
Što bi Zoran Milanović, da u pola godine dva puta pobjedi, prvo u SDP-u a onda i na parlamentarnim izborima, zapravo trebao raditi prepustivši premijersko mjesto Ljubi Jurčiću?
Što bi trebao biti? Predsjednik Sabora? Predsjednik SDP-ovog kluba zastupnika?
Ili bi trebao sjediti na Iblerovom trgu i u ime Partije korigirati premijera države?
Što to znači da bi Milanović kao pobjednik na parlamentarnim izborima morao omogućiti političke uvjete da Jurčić vodi zemlju?
Znači li to da Milanović ne zna voditi Vladu ove zemlje? Zar to misle članovi SDP-a? Mislim da im to nije ni na kraj pameti!
Što bi to značilo da Milanović kao premijer ne zna donositi one odluke koje bi Ljubo Jurčić kao ekonomist i gospodarstvenik znao donijeti? O čemu se radi? Zar je politika ove zemlje svodiva na par gospodarskih problema koji preostaju nakon što se izvrši agenda artikulirana na visokim međunarodnim adresama MMF-a ili Svjetske banke! Je li dakle najviša državna egzekutiva Hrvatske samo transmisija volje inozemnih monitoringa?
Jasno je da je posao Vlade RH nešto više od toga i da nije bezostatno svodiv na kontroverze oko oporezivanja realizirane kapitalne dobiti ili reindustrijalizacije Hrvatske.
Ovakve tendence, uostalom, postoje u Hrvatskoj odavno.
Zna se i adresa koja ih promovira. Prije samo par godina Ljubo Jurčić se zvao Mladen Vedriš.
Od 2000-te naovamo ta su nastojanja stalno prisutan napor da se mimo demokratske procedure i volje građana uspostavi nekakva dogovorna, fantomska tehnička vlada, navodno ustanovljena po meritokratskom kriteriju, a zapravo vlada nove hrvatske oligarhije koja bi izražavala jedino i samo interes kapitala zabrinutog za okolnosti propitivanja vlastitog porijekla!
Poruka koju se želi uputiti građanima zapravo je pralaž našeg društva: tvrdi se time da Hrvatska zapravo nema bitnih političkih problema, nego je jedan jedini problem gorući, a taj je gospodarstveni: kako da i isključeni žive bolje!
Politički su problemi već riješeni: još samo ovaj mandat i socijalna je stratifikacija dovršena, moć je distribuirana i hijerarhija je za duga vremena ustanovljena i zadana! Tko je jamio, jamio je! Ostali su isključeni iz političkog života zemlje, i sve je samo sada do toga da se nađu gospodarske recepture podizanja standarda života depriviranih!
Uostalom, to se danas traži i od SDP-a kao stranke u cjelini! To je smisao tog zahtjeva za neoliberalnim redizajnom stranke: od SDP-a se ultimativno traži jasno i nedvosmisleno očitovanje da neće sankcionirati privatizacijski kriminal, jer da bi to pomelo ionako krhko hrvatsko poduzetništvo i tek stasali kapitalizam!