NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Saudek, Žižović, Petković, Rubik, Maximov

KULTURA

»'U slučaju da ne postoji' je pjesnički događaj početka milenija!«

Nikola Petković



Jan Saudek

Ja recimo uopće nisam stekao dojam da Magda pati, a ako i pati, onda to nije zbog čežnje nego zbog prišta na licu vječnosti, kako bi rekao Tagore, sjetno ili pijano gledajući u taj Taj Mahal.
Ja sam pak čuo ljetos ovu pjesmu (dopirala je s otoka, preko zaljeva):

(Pjesma se inače zove Boing, boing, avion!, ali za ovu prigodu nema naziva.)

Vilenjak, Vilenjak, nemože biti svak!
Kad ga vidiš, čim ga spaziš
primiš se za gumb i nježno se pomaziš
po muda
ntama od čiste svile
kitajske, ehehej, brale, echte kitajske!

NEMANJA 27.08.2007. 19:02



Bojan Žižović

I zagrli me Rade oko vrata

Rade Šerbedžija je iznimno čovjekoljubiv
Zna se tako naći oko njega i preko sto ljudi
A on traži još
I još
I nikako da stane
Skupi se oko njega i tisuću ljudi
Pa ne znaju gdje će
Nego s Radetom stoje i gledaju u daljinu
Pitao sam ga da koliko ljudi bi mu bilo dosta
Rade je duša od čovjeka
Pa ne odgovara
Nego samo dušu okreće ka ljudima
I tapša se po ramenima
Dobro je to što činim
A ti si još mlad
Pa ne znaš jednu stvar
Vanesa Redgrejv je moja gošća
Ona je glumica
Velika
Razumiješ
I moraš pred takvim veličinama padati na tlo
I zagrli me Rade oko vrata
Ma čuj Rade
Ona sere
Mislim žena je odlijepila
Ono rastavila se s mozgom
Kaže da je Goli bio gori od koncentracionih logora
I da smo mi napaćen narod
Jer su nas jebali diktatori
Rade kaže da je ono što Vanesa kaže zakon
Zakon, čuješ
Prvi amandman
Kužiš
I zato
Nemoj mali srati o Vanesi
Ona je zlato
Ona je Vanesa Redgrejv
I zagrli me Rade oko vrata



Terorističke p(r)ičke

Izašao je iz dućana
Potrčao
Autobus mu je bježao niz Omladinsku
Na semaforu je zamolio šofera da mu otvori vrata
Ovaj je mislio da mu hoće oteti autobus
Jer je gledao na televiziji
Da je nebodere u Njujorku
Uništio autobus
Ono kao zabili su se avioni
Ali presudan je bio autobus
Na kat
Koji se spičio u podnožje i zabio u lift
Gdje je bio terorist koji je preživio avionski upad
Ali ne i autobusni
Eksplozija lifta bila je katastrofalna
Toliko katastrofalna
Da je i Si En En
Maknuo kamere kako se ne bi oštetile
Neboderi su se počeli rušiti
A šofer iz autobusa je navodno rekao
E jebiga, nije moj dan
Teroristički analitičar komentirao je za Si En En
Da su riječi znakovite
Jer "nije moj dan" značilo bi da nije njegov dan
A noć neće ni dočekati
Pa je s obzirom na to izrazio žaljenje
"e jebiga" bi značilo: Fak Him
Onog sjebanog teroristu
Zeleno je svijetlo
Bilo znak da se krene
Tip na semaforu i dalje je tukao u vrata
Šofer ih je otvorio
Rekao je da ga tip može jebati
Ali da se neće spičiti u zgradu



Prijatelj iz Sarajeva

Imam prijatelja u Sarajevu
Igora Banjca
Rijetko se srećemo
I još rjeđe viđamo
Dugujem mu gajbu piva
Sjećam se njegove priče
Memorijalni centar Miljenko Jergović
Strašno dobra priča
Jednom me Igor ugostio
U Sarajevu
Na književnom druženju
Upoznao sam tada i njegovu ženu Fernalu
S kojom nisam imao ništa
Igor me vodio u Baybooka
Da mi pokaže da Sarajevo ima knjižaru
U kojoj se može piti
Nadam se da se još uvijek može
Otišli smo i na ćevape
Popili tursku kavu
Razgovarali o pametnim stvarima
O tome kako ja živim u Puli
A on u Sarajevu
I kolika je udaljenost između dva grada
Zračne linije
Igor mi je rekao da ujutro imam vlak
Za Zagreb
Polazi ujutro
S glavnog kolodvora
A onda smo se napili
Sarajevsko me jutro iznenadilo
Došlo je prebrzo
Ostao sam u krevetu
Igor je zatim za časopis napisao
Žiža je zakasnio na vlak
Htio sam mu reći da me zovu Žižo
A ne Žiža
Ali nisam imao srca



Nikica Petković

Bojan Žižović: »U slučaju da ne postoji«, AGM, Zagreb, 2007

Reče gavran 'ništa više' našto rejvn 'never mor,' Winnetou nam uši diže, Žižoviću, aj vont mor! Divan grad je Pula i velik je to grad – piše Bojan Žižović, u kojem »tri noći zaredom/ Svira Winnetou/ Puši grad/ Travu gradsku (...) sex & drugs & nothing more«. Sretna je Hrvatska kojoj se živi u 21. vijeku dok je u njoj Pule. U njoj svira Franci Blašković, a niti Tamara nije daleko. Da ne govorim o Maružinu i Morosinu. Na koncertima se ne diže desnica. Dižu se organi koji su za to predviđeni. Duša, recimo. Dobro, imaju oni i onoga pipištrela iz jeftina šufita, Nina Jakovčića, ali, kako bi to rekao istarski dvojac Lemmon & Curtis, »nitko nije savršen«.
Čak da se u Puli ništa nije dogodilo da bi ovu stavilo na EU kartu zapadne čežnje, pojava knjige Bojana Žižovića prava je senzacija! »U slučaju da ne postoji« na sreću je zapostojala i zasjala onako kako dugo neka pjesnička knjiga to nije učinila. U nas, dakako! Pozicija ove knjige ostihotvorenje je post-subjektivizma. Čista poezija tranzicije ala Mitteleuropa. I to one s Mornaričkim grobljem na čelu. Pozicija njezina pozicija je posturbanih slagalica u kojima One piece puzzle figurira kao estetsko-etički korektiv. Ovo je mentalno-kreativni vodič kroz Pulu i Hrvatima-tamburašima tako nepoznatu galaksiju koja, kako s autorom, tako i sa svima koji odbijaju ući u čitanke koje sastavljaju djevojčice i dječaci u sjeni vrba, djeli stoljeće kojemu svjedočimo.



Anja Rubik*

Fenomen globalnosti Istre

Žižović piše o slovno-pjevnim tajkunima-pripravnicima kakav je i stanoviti Franci B., utjerivač kreativnih dugova. Pa kaže: »Na Francija naletim kad se najmanje nadam/ Ono nema nade u pičku materinu/ I eto ti Francija/ Čovjek stane i kaže/ Čuj, treba mi deset pjesama/ Ajde napiši mi ih za dva dana (...) Odem do grada/ I sretnem čovjeka koji je toliko fin da me strah od njega za popizditi// Kaže da je utjerivač dugova/ A da sam ja dužan/ Pa kome, jebem mu mater/ Franci ti poručuje da se paziš/ Da pišeš, a ne po gradu da šećeš/ Rekao ti je da pjesme moraju biti gotove danas/ Zvoni mi telefon/ Franci je«.
Baš kao što je cirkularan prostor ove pjesme, cirkularna je i čvrsta struktura Žižovićeve knjige. Ako su Djuna Barnes, Woddy Allen i Paul Auster naraštajima koji nikada nisu vidjeli New York ovoga zauvijek preselili u memoriju, tada je to, toliko nepotrebno etatističkim centrizmom zagrebiensisom marginaliziranoj Puli, ovom knjigom učinio Žižović. Osim što slovno katalogizira Pulu, ova gradska knjiga u pravome smislu riječi objašnjava fenomen globalnosti Istre. Ekipo iz kontinentalnih limbova, koliko su ovi Istrijani ispred vas! Ne samo da su bliže granici. Oni su nje i svjesni. Za razliku od vas koji u slavu dosade prelazite svaku granicu uzajamno se intelektualno križajući, ovi Puležani granicu prelaze svaki dan. Onu koja spaja kulture. Divota Pule, osim što stanuje u drugim stvarima, obitava u činjenici da je njoj ovaj zadnji rat donio spoznaju po kojoj je planetarno slavan postao Walt Whitman: nakon rata nema pobjednika; u ratu svatko izgubi nešto!

Pjesnički događaj

Svjedoci kulture koja ionako ne zna kako u brzinu ubaciti činjenicu pobjede (osim ako ovu ne sagledava kao kolektivno otjelovljenje božje pravde koja je ionako uvijek i zauvijek na našoj strani) itekako razumijemo pjesmu o Duci Srbinu koji je volio djevojku iz Pule, Maju, a za rata je fićom, negdje u Beogradu, udario u stup. Dok je u njemu gorio u centru Beograda, ljudi su gledali, samo gledali. Baš kao što su i oni u Splitu gledali rabijatne abonente Lore. Gledali i samo gledali. Ima Bojan i prijatelja u Sarajevu. Napisao je priču: »Memorijalni centar Miljenko Jergović«, i tako osujetio samoizgradnju istoimenoga spomenika kojega autor-eksponat, kako to, na užas civilizirane Hrvatske, misle tvrđi među Rvatima, gradi bez intelektualne lokacijske dozvole.
Centar ili margina, ja ovako dobru knjigu nisam pročitao od, ajmo reć, »Sarajevskog Marlbora«. Da parafraziram još jednog istrijanskog lumena, pri-pravnika, onoga Kajina, 'odgovorno tvrdim' (bit će da je lakše nego neodgovorno mekim, a potonjega suborci gledaju skoro svaki dan): »'U slučaju da ne postoji' je pjesnički događaj početka milenija!«

VETER VDOL 'BEREGA by Ivan Maximov


_________________

* Date of birth June 11, 1985 (1985-06-11) (age 22)
Place of birth Częstochowa, Poland
Height 5'9.5" ; 176.5cm
Hair color Dark blonde
Eye color Blue
Measurements (US) 34-24-35 ; (EU) 86.5-61-89
Dress size (US) 6 ; (EU) 36
Shoe size (US) 7 ; (EU) 39