Kyrie Iesou Christé, Yie tou Theou, eleison me ton armatolon
K'shoshana bein ha-chochim
Druga bješe prozračna ideja
izvajana na kristalni šator -
svemoguća poezija tvorca,
okrunjena krunom tvorenija;
sve krasote koje biće ima
i um tvorca sjajni, bespredjelni
koje vidi u carstvo svjetlosti
pod tom krunom bjehu okrunjene,
na tom licu bjehu izražene
u sjajnosti svetog sovršenstva.
Plan nebesah pred sobom gledaše
i prelesti pravilnoga vkusa.
Since 2008 Vaseljena je blogoslovljena!
Da ponosni, Care, nepodnošljivo svjesni tvog iluminantnog prisustva, ne manje.
HEC FONS NEMPE SUMIT INFIRMOS, UT REDDAT ILLUMINATOS.
O voi che avete gl’intelleti sani,
Mirate la dottrina che s’asconde
Sotto il velame delli versi strani!
Pod kopiranjem i raspačavanjem podrazumijeva se i kopiranje tekstova na druge blogove, web-stranice, forume i sve ostale, elektroničke ili klasične pisane medije.
Copyright 2006. - 2007.
by Nemanja, Car Vaseljene
"All Rights Reserved"
Njetočka je kraljica...sad idem prošetat malo do Zente...
grga čvorak 25.08.2007. 18:56
Moje prvo iskustvo erotske ljubavi prema neživom objektu bilo je, sa svoje novine, za mene neobično uzbudljivo. Sred bijele noći o ponoći izbih tako na Crveni trg. S desna zidine Kremlja s Lenjinovim mauzolejem, s lijeva čipkanoj podsuknji nalik zgrada GUM-a, za leđima strogi Povijesni muzej, a u dubini, i ne baš po sredini, stajaše On, Vasilij Blaženi. Ne marim ni za Kremlj ni za Lenjina (kojeg, inače, smatram vrlo lijepim muškarcem, a balzamiranog, neobično lijepim predmetom) ni za hipnotičke nabore GUMa, nego hrlim praznoj crkvi guste vanjštine. Vasilij me vuče i ne mogu mu se oduprijeti. Prišavši na doličnu udaljenost, osjećam zbunjenost i neko neprikladno uzbuđenje. Ne usuđujem se podići pogled nego gledam kradomice, iz prikrajka, nepristojno. Priznajem, pila sam votku, i noć je, kako rekoh, bila bijela, ali ipak, događaj je čudan. A društvance je bilo razvratno; pijančili smo i bludničili do jutra, no ja samo iz pristojnosti, radi društva i običaja - duhom sam ostala pred onom putenom crkvom, žarišnom točkom onog pustog trga. Presjekavši pijanstvo po ruski, špiritom, prva mi je trijezna misao vratiti se Vasiliju. Rečeno, učinjeno. Za bijela dana, zaštićena mnoštvom, mirisna, u štiklama stojim pred njim spremna priznati mu ljubav. Tu, razumljivo nastupaju poteškoće. Komunicirati možemo samo telepatski, a što se tjelesnog odnošaja tiče ja mogu drhtati, on može stajati čvrst kano stijena, ali to je više manje to. Nepremostive prepreke na putu naše ljubavi nisu je nimalo umanjile. Toga sam kolovoza svake noći odlazila da mu se poklonim, da upijem malo njegova čara i nalijepim djeličak sebe na zlatnu oplatu vijugavih mu vršaka. Pa i ako nismo zgriješili bludno, tj. djelom, apstraktnom sam ga mišlju konzumirala. Pitanje je samo je li me ta erotska ljubav raslojila ili uslojila.