NEMANJA: SMIRENOUMLJE

OKO TKO, OKO ŠTO



Propustili smo uočiti prvu odlučnu klasifikaciju blogera koju provodi upravo Globus. Blogeri se tako sada dijele na one koji su se odlučili otkriti i objaviti knjigu i na one koji se nisu odlučili otkriti (i objaviti knjigu), nego je to njihovoj autorskoj volji usprkos pokušao učiniti Globusov "istražiteljski tim". Ovdje je važnije tko nego što najvjerojatnije iz razloga poraznog po Globus. Naime, novinari s onim što zapravo ne znaju što bi. Oni kažu "Dok je on (V. Bošković kojemu je netočno pripisan nick Truliks) ispisivao i na blog stavljao svoje "postove", u ovom slučaju književne tekstove, odnosno tekstove s literarnim ambicijama - radi se dakle o književnom blogu, barem u namjeri- dobio je oko 1500 kartica komentara, reakcija na svoje tekstove". Autorica se u istoj rečenici dva puta kreće naprijed natrag pokušavajući odrediti svoj predmet. Ponajprije ustvrđuje da se radi o književnim tekstovima (to je, pazite, prva, instinktivna reakcija), ali onda više nije sigirna, pa uzmiče, osigurava se, jer tko zna, možda to ipak nije to. Ipak je još uvijek nezadovoljna tom ambivalentnom odrednicom pa je gotovo doslovno ponavlja ne bi li joj nekako dala smisao i odlučno kaže "radi se dakle o književnom blogu", pa se ponovno povlači tvrdeći da je on književan barem u namjeri. Što to znači biti književan u namjeri? Nevjerojatno, ali rečenica ni tu ne završava jer ostaje nerazjašnjeno ono što ju zapanjuje, a to je 1500 kartica komentara na te izgleda namjerno književne tekstove, pa ih ona za svaki slučaj umeće u rečenicu, nadajući se da će možda oni, ako to već sama nije mogla, razriješiti dilemu koja ju razdire. Ti su, prema njezinu kasnijem priznanju, komentari "podebela knjižurina, satirična, intelektualno zahtjevna, puna citata (to mora da je jamstvo kakvoće), parafraza, aluzija na književna i filozofska djela (najcitiraniji je filozof naravno Slavoj Žižek, ali ima tu i Wittgensteina i Schopenhauera).. tekst u zagradama me posebno dirnuo. Mučnu situaciju oko što, overkompenzira brigom oko tko, jer vjeruje da joj je barem to znanje dostupno.
Ne mareći nimalo što će potrgati finu tuđu igračku kojoj ne razumije svrhu, ona se čak hvali svojom spremnošću da se izloži "opravdanom riziku da nas se smatra "seljačinama". "Seljačinama se", kako sama tvrdi "u boljem blogerskom društvu (sic!) nazivaju oni koji pokušavaju otkriti "stvaran" identitet iza nicka". Ali investigativni tim ni po pitanju tko nije siguran u svoje otkriće, vlastiti im je nalaz začudan, oni naprosto ne mogu da veruju, ne mogu sebi da dođu. Tu je ilustrativna rečenica: "Nemanja" je potpuno nespojiv s voditeljskim likom političkog novinara Romana Bolkovića - i neusporedivo inrigantniji. Ta rečenica je priznanje poraza cijelog pothvata, jer, ako je Nemanja intrigantniji od tzv. stvarne osobe, čemu onda izlagati stvarnu osobu? Kako navodno manje intrigantna stvarna osoba doprinosi razumijevanju intrigantnog, sad više ne samo virtualnog, nego i književnog lika Nemanje?
Za kraj bih samo istaknula kombinaciju surovo brutalan koju autorica voli toliko da ju u tekstu ponavlja čak dva puta. Surovo i brutalno namah.

Njetocka 04.07.2007. 15:51


Bonustrack