NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Kinkel je zaradio na privatizaciji HT-a

INTERVJU: ALBRECHT MUELLER




Klaus Kinkel je zaradio na privatizaciji HT-a



Njemački ekonomist i bivši suradnik dvojice njemačkih kancelara, Albrecht Mueller, za Javno govori o propadanju socijaldemokrata.
Albrecht Mueller pisao je govore bivšem njemačkom ministru gospodarstva Karlu Schilleru i bio je suradnik dvojice bivših kancelara, Willyja Brandta i Helmuta Schmidta. Član je njemačke socijaldemokratske stranke.
U zadnje tri godine napisao je dvije knjige, "Reformlüge" (Laž o reformama) i "Machtwahn" (Poludjela moć), koje su odmah ušle na popis najprodavanijih knjiga u Njemačkoj. Oštar je kritičar neoliberalističke ideologije.
Intervjuirali smo ga prilikom posjete Hrvatskoj u sklopu programa "Deutsche Sprachdiplom" (diploma njemačkog jezika).

JAVNO: Jedna od vaših knjiga zove se "Reformluege" (Laž o reformi). U čemu se sastoji ta laž?

MUELLER: Laž se sastoji prvo u tome da se uzeo pozitivno označen pojam da bi se ljudima prodalo nešto što više nema uopće pozitivan karakter. Prije su reforme značile promjenu koja je nosila korist većini ljudi, prije svega slabijima u društvu, onima s manjim primanjima.
Ja sam opisao 40 laži, kao što je ona da Nijemci izumiru, da postajemo staračko društvo i da sustav više ne funkcionira jer mladi moraju raditi za previše starih. A, to je već samo po sebi laž jer naši problemi s mirovinskim osiguranjem ne proizlaze iz manjka Nijemaca nego iz viška nezaposlenih.

JAVNO: Ista tema je i u Hrvatskoj sveprisutna i često se plaši s tim da će Hrvati izumrijeti. Na temelju čega vi tvrdite da takva opasnost ne postoji?

MUELLER: Jednostavno nije istina. Ni Hrvati niti Nijemci neće izumrijeti. Prema tim prognozama koje tvrde da će Nijemci izumrijeti, mi ćemo godine 2050. sa 75 milijuna imati i dalje više ljudi u Njemačkoj nego što smo imali 1950. Čak 7 milijuna više nego 1950., a tada je Njemačka isto bila gusto naseljena. Ta pretjerivanja se rade jer se tema demografije iskorištava. Treba ljude uvjeriti da je demografski razvoj takav da će u starosti, kada će htjeti otići u mirovinu, dobiti tako malu mirovinu, jer je tako malo ljudi koji za to rade, da će završiti u staračkom siromaštvu. I zato moraju već danas krenuti u privatno mirovinsko osiguranje. To je najobičnija propaganda osiguravajućih društava i banaka, ništa drugo.

JAVNO: Često navodite čileanski model mirovinskog osiguranja. Zašto?

"U Čileu postoji jedan gospodin, zove se Jose Pinera. Taj putuje po svijetu i propagira privatna osiguranja. I on je došao iz Čilea u Poljsku, u Češku, u Slovačku i tamo je prodao čileanski sustav, dakle taj truli sustav sad se primjenjuje u istočnoj, srednjoj i jugoistočnoj Europi (Bivši čileanski ministar rada Jose Pinera bio je i u Hrvatskoj nekoliko puta op.a.). To je nevjerojatno. Nitko ne štiti ljude od toga da je taj gospodin, koji je potekao iz jedne diktature, da taj novim demokracijama Europe prodaje taj truli čileanski sustav."

MUELLER: U Čileu se već 1981., dakle prije 26 godina, uvelo privatno mirovinsko osiguranje, a do tada je zamijenjen postojeći državni sustav mirovinskog osiguranja, sustav utemeljen na solidarnosti, gdje je svaki radnik uplaćivao, a umirovljenici su dobivali novac. Radnici su pod diktatorom Pinochetom prisiljeni da prijeđu na privatno mirovinsko osiguranje. Zanimljivo, vojska i policija su smjeli ostati pri državnom sustavu osiguranja.
Onda se privatni sustav urušio jer su špekulirali da bi ostvarili dodatne prihode i pogriješili su. Danas čileanska država mora privatne sustave osiguranja s poreznim novcem dodatno financirati da ne bi previše ljudi upalo u strašno staračko siromaštvo.

JAVNO: Zašto političari, novinari i znanstvenici najčešće podržavaju privatne sustave mirovinskog osiguranja?

"Privatni sustavi mirovinskog osiguranja su izrazito skupi. Oni moraju imati ljude koji prodaju osiguranja, trebaju ljude koji će ulagati novac na burzama. To sve košta. U Čileu otprilike 18% uplaćenih premija ode na te troškove, na provizije, za profit osiguravajućih društava. Onda ostaje oko 82% i to mora biti dosta za sve mirovine. To je suludo. Ne samo da je nesigurno, kao što pokazuje Čile, nego je pritom i izrazito skupo. Državni sustav radi s 1,5% tih troškova. Znači, samo 1,5% uplaćenih novaca. Nema troškova ulaganja, nema troškova prodaje."

MUELLER: Počet ću sa znanstvenicima. Najpoznatiji njemački znanstvenici, poznati jer se stalno pojavljuju na televiziji, nastupaju kao znanstvenici, a u stvari su prodavači za osiguravajuća društva. Oni su u službi osiguravajućih društava. U Njemačkoj, svi skupa su na platnoj listi jedne financijske institucije. Oni drže predavanje za tu instituciju. Zove se MLP i posebno djeluje među akademicima i može se pretpostaviti da je riječ o ogromnim honorarima. Mi si ne možemo ni zamisliti koliko se plati za jednu večer, za jedan sat. Riječ je sigurno o nekoliko tisuća eura za samo jedan sat i time se ljude čini ovisnima, pa neće nitko to propustiti.
Političari se s određenim odlukama pobrinu da dosadašnja državna mirovina više ne funkcionira. Konkretno, u Njemačkoj se dob za mirovinu podiže na 67 godina, a danas ljudi s 50 godina bivaju otpušteni. Znači, nemaju ni prilike raditi duže jer je premalo radnih mjesta. I onda oni povećavaju dob za odlazak u mirovinu. Pa to nitko neće dosegnuti. Jedini smisao toga je da kada netko poželi otići ranije u mirovinu, tada mora prihvatiti minus od 3,6% godišnje. Dakle, s obzirom da je dob povećana s 65 na 67, tu je riječ o 7,2% koji se skidaju s mirovine. Znači, mirovina je sve manja, pa će se ljudi prepasti i pomisliti: Još jedan minus, moram se hitno privatno osigurati. Većina ih čak ni to ne može. Znači, staračko siromaštvo za one koji manje zarađuju, već je zacrtana.

JAVNO: Nije li i transformacija socijaldemokratske ili socijalističke političke opcije u Europi bila ključna za takve promjene?

MUELLER: Ja sam i sam član SPD-a (Socijaldemokratska stranka Njemačke, op.a.), ali sam jako žalostan zbog razvoja te stranke. Ja to zovem prilagođavanjem konzervativcima. Njemački SPD je to izveo, a vidim da je jednako i u mnogim drugim zemljama Europe. O Hrvatskoj ne znam dovoljno, ali kod nas se SPD prilagodio konzervativcima, u Francuskoj su se prilagodili, u Velikoj Britaniji je strašno. Laburisti su se totalno promijenili, okrenuli su se naglavačke. To je izrazito žalostan razvoj.

JAVNO: Kakva je budućnost socijaldemokracije ako nastavi ovakav razvoj?

MUELLER: Pa, nestat će svaka potreba za njom. U Njemačkoj je već tako. Zašto bi glasali za SPD kad možete odmah dati glas konzervativcima.

JAVNO: Vaše kritike nisu upućene samo na račun mirovinskih sustava. Suprotstavljate se i privatizaciji drugih sustava.

MUELLER: Tu se mora napraviti razlika. Ja to promatram vrlo ležerno. Pitam se samo koje je najbolje rješenje. Kao ekonomist sam naučio da se automobili, krumpiri i pivo najbolje proizvode ako je to u privatnim rukama. Izrazito cijenim tržišnu utakmicu, ali se onda moramo i pobrinuti da je riječ o slobodnom natjecanju, a ne o monopolima, kao što je kod nas u elektroprivredi, gdje vlada monopol u privatnim rukama.

Kinkel je zaradio na privatizaciji HT-a

"Više se ne pita je li stanje prije, u državnom vlasništvu, bolje ili je bolje prepustiti nešto privatnicima. Sada se prilikom privatizacije mora pitati samo tko na tome zarađuje. Zato sam analizirao kako pojedinci, političari, novinari, znanstvenici, ali ipak posebno političari i savjetnici gospodarstvenicima zarađuju na procesima privatizacije. Zato to i podržavaju. Ne zato što smatraju da je to ispravno, nego jer zarađuju ogromne količine novca. Zamislite samo koliko jedna banka zaradi na provizijama prilikom procesa privatizacije njemačkih željeznica. Tu se zarađuju stotine milijuna Eura samo u procesu privatizacije. Pojedini političari su ušli u taj posao. Npr., privatizacija našeg Telekoma i hrvatskog Telekoma. To se isto događalo uz sudjelovanje njemačkih političara. Znam da je bivši njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel savjetovao njemački Telekom u vezi hrvatskog Telekoma. Šta je tu imao savjetovati. On je jednostavno uvijek otvarao vrata prema hrvatskim političarima. Nije ništa stvorio, ali je pritom zaradio novac."
Ali, postoje druga dobra, kao što su dostava vode, uklanjanje smeća, škole, fakulteti. Kod tih javnih dobara, savjetujem da se kloni privatizacije. Jer, smatram da svatko mora imati pristup vodi, po razumnoj cijeni. To je najbolje zadržati u javnoj upravi. Isto kao i vlakove i autobusni prijevoz. Jer, to su stvari koje moramo unapređivati. Jednostavno je važno. Primjerice, iz ekoloških je razloga važno unapređivati promet tračnicama, a ne sve prebaciti na ulicu. To je sve pitanje pronalaženja najboljeg rješenja.

JAVNO: Često spominjete i bivšeg kancelara Helmuta Kohla i poznatu aferu s novcima koje je dobio od medijskog magnata Lea Kircha.

MUELLER: Riječ je o sljedećem: dok sam ja bio odgovoran za planiranje ureda kancelara, uvjerio sam tadašnjeg kancelara Helmuta Schmidta da nema smisla da država subvencionira privatizaciju televizije. Htjelo se da država subvencionira stvaranje mreže za privatne televizije. Mi smo rekli da uopće ne razumijemo zašto, pa ne subvencioniramo ni proizvodnju droge, zašto bismo financirali drogu televiziju. I Helmut Schmidt je do kraja svog mandata odbijao dati i novčića za umrežavanje televizije.

Cijena HT-a

Prva faza privatizacije HT-a odvijala se 1999. Za 35% dionica Vladi je isplaćeno 850 milijuna dolara.
Druga faza završena je u 10. mjesecu 2001. godine i za 16% dionica Vlada je inkasirala 500 milijuna Eura.
Nakon njega je došao Helmut Kohl i ministar pošte Schwarz-Schilling (danas visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini op.a.) i ministar financija Weigel. Oni su odmah počeli raditi propagandu za umrežavanje, satelitsku televiziju za više programa i za komercijalizaciju. U Njemačkoj postoje dva medijska mogula koji su profitirali takvim razvojem.
Jedan je velika tvrtka Bertlsmann, poznat po RTL-u, a drugi je Leo Kirch, poznat po programima SAT1 i Pro7. Kako je Bertlsmann platio Kohlu i je li uopće, ne znam. Ali postalo je poznato da su između Lea Kircha, drugog profitera, i Helmuta Kohla, Schwarz-Schillinga i Weigela te ostalima koji su tada sudjelovali, 12 do 13 godina kasnije, postojali savjetnički ugovori. A kod Kohla i drugih se radilo o iznosima od 300 tisuća do 800 tisuća njemačkih maraka preko četiri godine. Dakle, tu je riječ o 3,2 milijuna maraka. To je ono strašno.
Viši stupanj korupcije
"Kod nas se korupcija ne događa jer neki poduzetnik potplati nekog službenika da bi dobio neki posao. Ne. To je bezazlena varijanta. Ali, kada se uspješan sustav, a televizija je kod nas bila dobra, taj sustav je uništen i danas se može utvrditi da mladi ljudi poglupljuju jer cijeli dan sjede pred televizorom. Može se utvrditi da ljudi postaju bolesni jer cijeli dan sjede pred televizorom i piju pivo i ožderavaju se. Isto je i u Hrvatskoj. To uništenje važnih ustanova je državno vođeno a oni koji su o tome odlučivali su zato dobili novac. Ta korupcija je puno gora od prije navedene."

JAVNO: Tvrdite da se razlika između siromašnih i bogatih u Europi opasno povećava?

MUELLER: Pa, postoji izvještaj Europske komisije, koji govori o tome da se razlika između siromašnih i bogatih sve više povećava u Europi. Kod nas je to vrlo lako utvrditi. Plaće prosječnih radnika nisu od 1992. rasle, nego su čak padale, realne plaće. A, dobiti tvrtki su skočile. Menadžeri i poduzetnici su svoje plaće i dobiti utrostručili ili čak udeseterostručili u isto vrijeme. Prije 30 godina je najveća plaća menadžera u Njemačkoj iznosila oko 1,2 milijuna maraka, dakle 600.000 €. Danas iznose oko 10 milijuna €. Dakle, riječ je o dvadeseterostrukom iznosu. Smatram da je to potpuno besmislen razvoj. Mora biti dosta da menadžer zarađuje sto puta onoliko koliko zarađuje radnik. Ako jedan zarađuje 2000€ mjesečno, a drugi 100.000€ mjesečno, onda je to valjda dobra plaća. Onda ima 1,2 milijuna € godišnje. S tim se može živjeti i ako se ima naporan posao. Ta pohlepa raste, a elite više nemaju osjećaja za normalne ljude. Naprotiv, kažu da plaće moraju pasti da bi gospodarstvo cvalo. Ludost.

JAVNO: Mislite li da je takav razvoj opasan?

Propast neoliberalizma

"Ovaj neoliberalizam koji tvrdi da se može bez korektura, to je zastarjela ideologija, to nije ništa novo. Neoliberalizam je kod nas propao, propao je u SAD-u, pa pogledajte samo to društvo, propao je u Čileu i propast će i u Hrvatskoj."

MUELLER: Jest, opasan je. Može dovesti do toga da ljudi izgube živce i počnu udarati, bacati bombe i kamenje. Ipak, morate uvidjeti da se na te ljude putem televizije vrši ogroman utjecaj i da ih se indoktrinira. Njima se kaže da su sami krivi, da to globalizacija zahtjeva. Kada imate takvo pranje mozga, onda imate malo ljudi koji će se pobuniti i boriti protiv toga. Toga se bojim. Volio bih kada bi se više ljudi pobunilo. Ne moraju bacati kamenje, ali mogu sudjelovati na izborima i mogu pristupiti strankama.