NEMANJA: SMIRENOUMLJE

petak, 20.04.2007.

RORSCHACH TE(K)ST

JUTARNJI LIST PIŠE:

Image and video hosting by TinyPic

Prije pet dana "Jutarnji list" je pisao:

TEKST br.1

Otkrivamo koga će na stranačkim izborima podržati Bandićevi ljudi koji bi mogli presuditi u izboru novog predsjednika


Dvojac Milanović - Jurčić kao privremeno rješenje


Zagrebački SDP-ovci koji bi mogli imati najznačajniju ulogu u izboru novog predsjednika stranke još nisu dogovorili koga će podržati.

Iz razgovora s nekoliko zagrebačkih SDP-ovaca doznali smo da na liderskoj poziciji kao trajno rješenje ne vide nijednog od trenutačno eksponiranih kandidata.

Njihov animozitet prema Željki Antunović i dalje je jednak. Ljubo Jurčić još im je nepoznanica, a Zorana Milanovića, kažu neki od njih, vide na vrhu stranke, ali - privremeno. Zasad im se ne čini realnom Bandićeva kandidatura iako je s njim, upozoravaju, svako iznenađenje moguće.

- Zagreb će se zasad držati po strani. Dokad? Pa, vidjet ćemo. Ionako je to privremeno rješenje. Popunjava se samo jedno upražnjeno mjesto, i to na godinu dana. To nikako nije trajno rješenje - rekao nam je jedan utjecajan zagrebački SDP-ovac.

Potvrdio nam je da sada najviše izgleda ima scenariji prema kojemu bi zagrebački SDP za predsjednika stranke podržao Milanovića, a za premijerskog kandidata Jurčića.

Zagrebački SDP-ovci, naime, na predsjedničkoj bi poziciji voljeli vidjeti nekoga uz koga će, kao i dosad, “mirno koegzistirati”, a smatraju da to nipošto ne bi bilo moguće uz Antunović, koja ima ambicije i prema Zagrebu, za razliku od Jurčića ili Milanovića.

Jedan član zagrebačkog SDP-a iznio nam je tumačenje kako je “Račan ostavkom dao do znanja da na čelnoj poziciji ne vidi Antunović”.

- Mislim da tim potezom nije umanjio kvalitete Željke Antunović, ali da je procijenio kako ona nije osoba za vodeću poziciju - rekao nam je taj sugovornik.

Image and video hosting by TinyPic

Kao da se ništa nije dogodilo, ili kao da se ne znam što u međuvremenu dogodilo, "Jutranji list" odjednom piše:


TEKST br.2


Bandić će podržati Željku Antunović?


ZAGREB - Glavni odbor SDP-a na sjednici u subotu će raspravljati o sazivanju izvanredne izborne konvencije na kojoj će se birati novi predsjednik SDP-a. Članovi Glavnog odbora, njih 63, moraju odlučiti i o broju i strukturi delegata, no prema najavama predsjednika tog tijela Tonina Picule, konvencija bi mogla okupiti 1615 delegata, a održat će se vjerojatno 2. lipnja.

Najviše će delegata stići iz zagrebačke organizacije, potom splitske i riječke. Zato je važno koga će podržati Milan Bandić. Iz razgovora s Bandićevim suradnicima može se zaključiti da je Bandić zasad odustao od ideje da se sam kandidira za šefa SDP-a. Bandić se navodno boji riskirati jer je ostalo premalo vremena do parlamentarnih izbora. Jedan od njegovih najbližih suradnika kaže da je zagrebački gradonačelnik 17 godina gradio karijeru te da bi, kad bi se, primjerice, kandidirao pa izgubio na izborima za Sabor - mogao najednom ostati bez svega.

U izborima za predsjednika SDP-a podržat ću Željku Antunović jer bi taj izbor imao najmanje štete za stranku

Slavko Kojić

- Sigurno je da rukovodstvo stranke pada ako ne dobijemo Sanadera - izjavio je jedan od Bandićevih suradnika. Dakle, zagrebački SDP-ovci smatraju da je prvi sljedeći predsjednik SDP-a “žrtveno janje” i samo trenutno rješenje, a da bi se zagrebački gradonačelnik mogao kandidirati na sljedećim stranačkim izborima.

Zagrebački SDP-ovci sutra navečer će se sastati s gradonačelnikom Bandićem kako bi dogovorili strateški plan. Nije, tvrde nam, isključeno da zagrebačka organziacija odluči poduprijeti Željku Atnunović.

Potpredsjednik zagrebačke organizacije SDP-a i zagrebački pročelnik Slavko Kojić u četvrtak je za Jutarnji list izjavio da će podržati Željku Antunović. - To je moj osobni stav. Mislim da bi taj izbor imao najmanje štete za stranku - rekao je Kojić i dodao da Ljubu Jurčića ne bi podržao ni kao šefa stranke niti kao kandidata za premijera.

Jedan od Bandićevih suradnika izjavio je da će se zauzeti za to da novi šef SDP-a bude dugogodišnji član stranke te da u biografiji ne bi smio imati podatak o članstvu u drugoj stranci. Na Glavnom odboru vjerojatno će se otvoriti i pitanje treba li SDP odmah izabrati premijerskog kandidata ili tek naknadno, tko bi to trebao biti, može li to biti netko tko nije predsjednik stranke.

Novinari "Jutranjega lista" ili su idioti ili su perfidni spletkari. Jer, još u srijedu, 11. travnja, bilo je očito da je aranžman Bandić - Antunović gotova stvar, da je dakle sklopljen i, kao što sam spomenuo u uvodu tadašnjega posta, da već uvelike funkcionira:
"Pokušajmo konceptualizirati neminovne promjene u SDP-u. U skladu s učenjem profesora moralne filozofije s Princetona, H.G.Frankfurta, drugovi, prestanimo kenjati*: nemoguće je ovdje pod izlikom razgovora o suvremenoj socijaldemokraciji kazati nomina sunt odiosa! Je, možda sunt odiosa, ali cut the shit: o imenima se ovdje radi možda više nego u "Romeu i Juliji", jer ovdje ruža ne bu mirisala pod drugim imenom, ili možda bude, što je za ponekog još i bolnija spoznaja. U svakom slučaju, jučerašnjim nastupom na Z1 šefice SDP-a Željke Antunović, party može početi! Što sad to znači? Zašto bi nastup čelince SDP-a na lokalnoj gradskog televiziji označio ako ne početak kraja a ono barem kraj početka definiranja odnosa u postračanovskom SDP-u? Iz vrlo jednostavnog razloga: gospođa Antunović sinoć je igrala U Zmajevom gnijezdu! Ad hoc nastup na Z1 znači - cut the shit - pomak gospođe Antunović u smjeru Milana Bandića!
To je ono stvarno senzacionalno u hrvatskoj politici ovoga tjedna, ono što se zasigurno neće drugdje moći pročitati, ne samo zato jer se ne znaju čitati znaci vremena, nego naprosto stoga jer se ne može pročitati ono što se ne smije napisati."
Očito, nimalo nisam zlurad kad u naslovu jednog kasnijeg svoga posta velim da je U EPH POČELA BITKA ZA RAČANOVOG NASLJEDNIKA.
Danas jedno, sutra drugo, namjerno se stvara informacijski kaos, a zapravo se pokušava svim silama isproducirati situacija koju bi Vampire State Building ponajbolje kapitalizirao.

Ne samo dakle da se, kao što sam pravilno pretpostavio, ne smije kazati koji su to jasni predznaci približavanja Željke Antunović Milanu Bandiću, nego se tim prešućivanjem taji i daljnji, puno bitniji korak analize:
"Jutarni list" ne smije ni zucnuti o tome da je famozni Z1 puno značajniji simbol budućnosti ne samo SDP-a, nego i Hrvatske: kao što sam tjedan dana prije "Jutarnjeg lista" najavio bliskost Milana Bandića i Željke Antunović, tako ću sada mirne duše najaviti postizbornu veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a, tj. političko formaliziranje ekonomski već uvelike postojećih odnosa.
U intervjuu šefa IGH, Jure Radića, čitamo recimo sljedeće:

- Koliko vam u poslovima pomaže činjenica da su dioničari IGH i ministrica Marina Matulović-Dropulić i jedan od čelnih ljudi Zagreba - Slavko Kojić?
- Nema ta činjenica nikakvog utjecaja jer dobivamo velike poslove na različitim razinama, uključujući i one gdje ne rade suvlasnici našeg konzorcija.

Neka ovaj primjer posluži kao metonimija: SIZ SDP, tj. SDP Zagreba već uvelike koalira s HDZ-om. Nekon parlamentarnih izbora 2007., ta će gospodarska koalicija prerasti i u političku koaliciju. Svima koji politiku prate izbliza, ili u njoj sudjeluju, ta je koalicija očita već gotovo dvije godine. Stoga je za očekivati da se Milan Bandić ipak uključi u borbu za predsjednika stranke, jer, sklopi li kao predsjednik SDP-a koaliciju s HDZ-om nikako ne će biti gubitnik, nego višestruki izborni dobitnik: u par mjeseci provedenih na čelu SDP-a, stranku bi mogao odvesti u povijesnu koaliciju, koaliciju koja potpuno mijenja tijek hrvatske povijesti: SDP bi jednom za svagda za HDZ prestao biti partijom anacionalnih boljševika, a HDZ bi sa SDP prestao biti strankom nacionalističkih izolacionista! Prokleti bi se hrvatski crveno-crni rulet zaustavio! Konačno, agenda je ionako zadana, i bez obzira tko dobio izbore, sljedit će jedan te isti zadani politički program. Ako je već tako, zašto konačno ne učiniti nešto dobro i za podsvijest nacije? Zašto konačno ne iživjeti te traume? EU je ionako još na dugom štapu, ima se vremena još i mandat, dva, pa, riješimo konačno i te dvadesetostoljetne komplekse i podjele: oni koji govore o tome da bi bilo za Hrvatsku štetno kada bi koalirale stranke tako različitih vrijednosnih opredjeljenja, ništa od politike ne razumiju: SDP i HDZ u ovoj se zemlji ne javljaju kao stranke rada i kapitala, nego su SDP i HDZ duboko ukotvljeni u arhaični predodženi svijet hrvatskih političkih atavizama: jedni su sinonim za crvene, drugi za crne, oboje dakle za ekstremne, fatalne totalitarne projekte 20. vijeka. Upravo to valja razriješiti, a tome nema boljeg načina nego Velikom koalicijom koja eo ipso ukida spomenute uzajamne predrasude, ukidajući taj balast ekstrema, oslobađajući hrvatsku politiku za puninu njenih građanskih ideološkopolitičkih mogućnosti.
Učiniti ovu zemlju konačno normalnom, malom, modernom, suvremenom europskom demokratskom zemljom, posao je jednako velik koliko i zapošljavanje i posljednjeg od ovih 300 000 nezaposlenih; dapače, možda bi potonje, nakon obavljenog prvog posla, bilo kudikamo lakši zadatak!
Ja nikako ne razumijem zašto SDP skriva koaliciju s HDZ-om kao zmija noge! Pa nije to ugovor Vlade i EPH o prodaji "Slobodne Dalmacije" ili nedajbože informacija o pre/odaji Hypo-Consultantsa Ninoslavu Paviću, pa da se mora skrivati od građanstva! Kao da se takvo što, uostalom, i može sakriti. Konačno, kao da bi takvo što uopće trebalo skrivati.
Ta, nije valjda riječ o koaliciji stranačkopartijskih oligarhija? Ne radi se valjda o interesnom povezivanju vrhova dviju vodećih hrvatskih stranaka daleko od očiju naroda, građana, institucija ove zemlje, demokratskih procedura...!? Bit će da je ipak riječ o nekakvom nastojanju oko općeg dobra, mislim.
Bilo kako bilo, ne znam koja je od ove dvije stvari maloumnija: ustrajno skrivanje notorne činjenice velikog dogovora HDZ-a i SDP-a, ili ljutnja čelnika tih stranaka kad se na taj dogovor ukaže! Prvo nas strahovito vrijeđa, jer nas se podcjenjuje, drugo nas ljuti, jer se politika precjenjuje: ovdje nitko od političara nikako da izvuče pouku kako u ovom podneblju ničija nije dogorila do jutra - svi se ponašaju kao da im je drugarica Jovanka ili drug Tito.
A bez veze! Kao da to nije nešto najnormalnije, ta Velika koalicija: budući da je politika najunosnije hrvatsko zanimanje, sasvim je normalno da se ljudi dogovore oko vlastitih želja, potreba i interesa: kao što kaže Jure Radić, dobivaju se tu veliki poslovi čak i na razinama na kojima ne rade predstavnici SDP-a i HDZ-a, što je veliko ohrabrenje za malog građanina: lijepo je znati da postoji i treći put, te level gdje vaše firme osvajaju poslove bez pomoći vaših partijskostranačkih kolega!

Čini mi se da počinjem shvaćati naše borce-samoubojice.
Ubilo ih se oko 1700 od rata naovamo.
Nije stvar u tome da nisam shvaćao suicid: kako veli Feuerbach, ne oduzimaju samoubojice sebi život, nego samo razgrču privid da su ga ikad imali. Ono što (mene) zbunjuje jest ta nevjerojatna ljubav za ovu zemlju, to herojstvo čak i u činu vrhunaravnog očaja: ti ljudi unatoč svemu ovome odlučuju ubiti samo sebe, valjda zato da ne bi pobili sve ostale!
Gledajući u Hrvatsku kao Rorschachov test, ja to vidim ovako: Čudi me da nekome već nije palo na pamet sljedeće: O mater vam jebem, uzeli ste mi život, sad idete sa mnom!
Nije da to priželjkujem, nije da izazivam, nego, velim, samo tako vidim situaciju i samo se čudim!
Bolje i tako, nego da kažem: Ne kužim, naime, zakaj ubiti sebe?
- 00:48 - Komentari (24) - Isprintaj - #


View My Stats