NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 04.03.2007.

TRI KONDOROVA DANA ili UNDERGRUNT

JE LI STYRIJA PRODALA 'VEČERNJI LIST' BRITANCIMA?

Smijena urednika "Večenjakova" priloga "Ekran", Arsena Oremovića, poslužila je kao još jedan povod analize stanja hrvatskih medija. Nekoliko dana nakon što je EU izrazila svoju zabrinutost glede medijskih sloboda u Hrvatskoj - “EU ostaje zabrinuta prostorom za politički utjecaj na medije, uključujući i lokalnu razinu.” - apostrofirajući te okolnosti kao jednu od sedam prepreka ulasku Hrvatske u EU, stigao je novi prilog posebnoj povijesti medijskoga beščašća Hrvatske: zbog benignog uvodnika u Ekranu, u kojem navodno proglašava premijera Sanadera homoseksualcem, Oremović je izgubio mjesto urednika! Najprije, pročitajmo tekst in extenso:

TA DIVNA STVORENJA
Neugodne istine
Autor ARSEN OREMOVIĆ

Zamislite (a znam da nekima to neće biti teško) sljedeći prizor. Na dodjeli nekih sportskih nagrada proglašavaju Zvonimira Bobana, na vrhuncu njegove karijere, sportašem godine. Boban izlazi na pozornicu i počinje govor zahvale:
– Htio bih najviše zahvaliti osobi koja je cijelo vrijeme uz mene, koja mi pomaže da sve napore i odricanja sportskog života lakše podnosim. Sada to i na ovom mjestu želim podijeliti sa svima vama. To je...

Na to se ozarena Leonarda Boban već podigne s mjesta, međutim, nagli muk u dvorani pokaže joj da se događa nešto neobično. Okrene se oko sebe i opazi da stoji i neki zgodan, njoj nepoznat mladić dva reda iza nje. Uzvanici gledaju malo njega, malo Leonardu.
– To je – prekine mučnu tišinu sportaš godine – moj dečko...
– Majku ti, znači istina je, sine, što se priča... – otme se Ćiri iz publike.

Znam da će mnogi ovaj izmišljeni prizor (svaka je eventualna podudarnost sa stvarnim osobama slučajna) doživjeti uvredljivim (“pa kako, pobogu, tako s našom nogometnom legendom”), ali takve nas, narode, situacije očekuju prije ili kasnije. Za onoliko vremena koliko se može reći da je ispred nas Amerika u kojoj se prije neki dan dogodio gotovo identičan prizor. Pokupivši Oscar za najbolju pjesmu, američka kantautorica Mellisa Etheridge zahvalila je svojoj – supruzi! I nitko od toga nije pravio nikakvu posebnu priču, kao da je to sasvim normalno, a valjda bi takvo (normalno) i trebalo biti.

Ne znam za vas, ali ja već godinama uopće više ne gledam dodjele Oscara da vidim koji će filmovi pobijediti. Većinu ih prije toga ni ne odgledam, općenito sam prorijedio odlazak u kino jer većina naslova koji se nude na repertoaru ne nudi ni djelić poticaja i uzbuđenja zbog kojih sam sam svojedobno počeo pisati o filmovima. Kada sam se uhvatio da češće izađem iz kina nego što ostanem do kraja, odlučio sam da više ni po profesionalnoj dužnosti neću dopustiti da me maltretira industrija specijalnih efekata, sterilnih i ziheraških pričica, prenapuhanih veličina i kontroverzi.

Dodjele su Oscara, međutim, kao i dodjele bratskih nagrada Emmyja, Zlatnoga globusa i drugih, postale uzbudljive samostalne emisije jer ih već niz godina prave najbolji svjetski stand-up komičari i voditelji kasnonoćnih talk-showova Conan O’Brien, Jon Stewart, David Letterman ili, kao u slučaju ove godine, Ellen DeGeneres. U njihovim se skečevima ili izvedbama skupi više ideja i safta nego u pet filmova koji odražavaju nekakav oscarovski prosjek.

I sad se pitam zašto se u svijetu nitko ne uvrijedi kada DeGeneresova kaže da je glumica Judi Dench (dobitnica Oscara i nositeljica dviju titula britanskog kraljevstva) izostala zbog “operacije koljena” oko... očiju, a kasnije nadoda da je zapravo riječ o grudima, a kod nas je pola sportskoga svijeta na nedavnoj dodjeli sportskih nagrada ustalo protiv nastupa komičarske skupine “Sve 5” i zafrkancije na račun Nives Celzijus i nekoliko igrača Dinama. Zašto je to tako? Zato što se kod nas većina još uvijek može zabaviti jedino uz narodnjake, janjetinu i viceve o Muji i Hasi, ali, gospodo, Europa i svijet stoje nam pred vratima! Bolje rečeno, mi čekamo pred njihovim vratima.

Možda bi Al Gore nakon osvajanja Oscara filmom “Neugodna istina” uskoro mogao pokazati da se javnim glumatanjem može osvojiti i Oscar i Bijela kuća. To bi bio prvi takav primjer u povijesti jer Reagan nije nikada osvojio Oscar, a Schwarzenegger, unatoč ambicijama, sigurno neće vidjeti ni Oscar ni predsjedničko mjesto.

Naše političko glumište pak nikada neće osvojiti nijednu glumačku nagradu, najmanje Oscar, jer od hrvatskih glumaca jedino lošije glume hrvatski političari, ali zato će potkraj godine njihovo glumatanje i prenemaganje biti nagrađeno novim pozicijama vlasti i moći; umjesto Oscara za najboljeg režisera, glumca ili glumicu, osvajat će mjesta premijera, predsjednika vlade, ministara... Oni se neće useliti u Bijelu kuću, ali će se, tko god dođe na vlast, sigurno truditi da nam od države prave – žutu kuću.

Jeste li se zapitali zašto političari nikada, poput glumaca, nakon osvajanja nagrada (vlasti) ne zahvaljuju svojim roditeljima? Zamislite da političar koji upravo stupa na mjesto ministra nekog resora kaže: ”Tako mi Bog pomogao. Hvala, mama...” Ili da novoproglašeni veleposlanik zahvali na vjerodajnicama svom očuhu... Ne, političari ne zahvaljuju roditeljima. Vjerojatno zato jer su se roditelji maksimalno trudili da ovi postanu sve samo ne političari, ali, eto, nisu uspjeli.

No, tko zna, možda se jednoga dana i to promijeni, možda govori obraćanja u povodu osvajanja nove vlasti ili povratka na vlast postanu mjesto otkrivanja neugodnih istina. Zamislite da Sanader ponovno osvoji vlast pa javno zahvali na potpornju svome – dečku. Na primjer...

Ova smjena otvara pitanje vlasništva "Večernjega lista" možda kao ni jedna Bezgrešnjakova afera prije toga: naime, dok su afere oko Pašalićevih privatizacijskih podviga u "Večernjem listu" bile nedvosmislene, dok je zataškavanje uvezanosti Kaptola u cijelu tu besramnu medijskopretvorbenu epizodu zataškala saborska komisija s predsjedavajućim Kontićem* (koji je prošle godine nagrađen radijskom koncesijom za smjernost i omertu), recentne epizode s Manjkasom i, posebno, ova s Oremovićem, sasvim zamagljuju, ili upravo možda rasvjetljuju stvarne vlasničke i političke odnose u hrvatskim tiskovinama i oko njih.
Ti odnosi predmet su komentara u blogosferi već duže od godinu dana. Pogledajmo kratki izbor iz tih komentara koji će dostajati kao ilustracija spomenute teze o medijskom podzemlju Hrvatske: u ovoj zemlji mediji, baš kao i političke stranke, fingiraju demokraciju, dok u stvari zapravo sabotiraju istinske demokratske procese u interesu jedne htonske političke kabale koja vlada Hrvatskom bez obzira na smjenu režima i vladajućih nomenklatura ili karaktera.

1. Prvi je komentar još iz kolovoza 2005. i u par rečenica impostira problem u njegovoj punini; pitanje/komentar tek je šlagvort Dragoga bloga Peratoviću, autoru bloga 45 lines:

"Kako to, da se odmaknemo od špiclova, da Manjkas postaje glavni Večernjaka, a na Sanaderov poziv Pirker smjenjuje Babića? Zašto je Puki cijelu stvar interpretirao kao Pašalićev povratak**, a i slijepcu je očito da Sanader Styriju može kontrolirati kako mu se prohtije? Itd.Itd. Dakle "who is who"? ( 21.08.2005. 01:19)"

2 .Peratović odgovara:

"Glede Styrije, sasvim je točno da je Pukanić širo maglu oko povratka Her Flicka te da se time htjelo skrenuti pozornost sa Sanadera i Karamarka. Uostalom, zar ti vjeruješ da je Dragutin Cestar dao Pukiju britanski non paper. Pa, u istom broju Nacionala (moguće i broj kasnije) Puki je objavio Sanaderove slike iz privatne kolekcije koje mu je mogao dati samo Sanader, a koliko nam je poznato Puki je veliki prijatelj Stjepana Mesića."

3. Nepune dvije godine kasnije, ovih dana, u Pukanićevom "Nacionalu" čitamo tekst o Oremovićevoj smijeni, koji posve potvrđuje Peratovićevu tezu - Pukanić, baš kao da nikada nije "Večernji list" interpretirao kao Pašalićevo leno, svu moć personalne politike i utjecanja na nju pripisuje - premijeru Sanaderu! Tko dakle vlada "Večernjim listom": Pašalić ili Sanader?

Novog urednika 'Večernjeg lista' Gorana Ogurlića mnogi povezuju s premijerom Sanaderom:

"Arsen Oremović izjavio je da će biti smijenjen zbog uvodnika Večernjakova priloga Ekran u kojemu se posredno proglašava premijera Ivu Sanadera homoseksualcem, objavio je Gay.hr. Oremović još nije smijenjen, ali je poslan na dvotjedni godišnji odmor i ime mu je maknuto s popisa u impresumu. Za Ekran koji se u petak pojavio na kioscima Oremović je napisao tekst u kojemu je komentirao dodjelu nagrade Oscar i govor dobitnice nagrade za najbolju pjesmu Mellise Etheridge. Ona je s bine javno zahvalila svojoj supruzi. U svom tekstu Oremović se poigrao sa situacijom u Hrvatskoj, u kojoj je takvu zahvalu gotovo nemoguće očekivati od dobitnika raznih hrvatskih nagrada, pa je iznio hipotetsku situaciju u kojoj premijer Sanader nakon osvajanja novog mandata javno zahvaljuje svojem dečku.
"Tema teksta nisu bili ni Ivo Sanader, ni Zvonimir Boban", izjavio je Oremović, dodajući da mu je žao što je njihovo spominjanje u homoseksualnom kontekstu izazvalo tako žustru reakciju, mada, kako i sam kaže, "u samom tekstu nema ništa problematično".
Za sad nije sigurno tko će uređivati sljedeći broj Ekrana, dok je Oremović službeno na godišnjem odmoru. No, javile su se špekulacije da je Oremović sam isprovocirao otkaz kako bi si otpremninom pronašao bolje radno mjesto."

5.Nema tome dugo "Nacional" je pisao nešto sasvim oprečno:

"PREMIJER Ivo Sanader navodno je već dao nalog za istragu i reviziju prodaje Večernjaka austrijskoj Styriji. Nagađa se da će Austrijanci list prepustiti pravim vlasnicima, možda i Iviću Pašaliću osobno. Nakon postavljanja Miljenka Manjkasa za glavnog urednika premijer Ivo Sanader i predsjednik Stjepan Mesić posumnjali su da je Ivić Pašalić, njihov najveći politički protivnik, pravi vlasnik najprodavanijeg hrvatskog dnevnika.
Ivić Pašalić, savjetnik prvog predsjednika Franje Tuđmana, 1998. godine kontrolirao je operaciju maglovite prodaje Večernjaka tajnovitom Caritas Fundu. To su kasnije potvrdili transkripti s Pantovčaka, a u njima Pašalić priznaje da je ta prodaja dnevnog lista izvršena u stilu "vojne operacije" i da je list kupljen za HDZ, podsjeća Slobodna Dalmacija.
Dvije godine kasnije otkrilo se da su pravi vlasnici Večernjeg lista ljudi koje je Pašalić pronašao da obave taj posao za stranku, Ivica Nuić iz Montmontaže i Pavo Zubak, vlasnik autokuće Zubak. Obojica su bili jako bliski s HDZ-om, a opraštani su im i neki porezni dugovi.
Sluteći da bi mogli izgubiti vlast, pred parlamentarne izbore 2000. godine HDZ-ovci su panično počeli pripremati odstupnicu kojom će spriječiti reviziju prodaje Večernjeg lista. Prema predugovoru s austrijskom Styrijom, Zubak i Nuić su dogovorili prodaju svojih 56 posto dionica Večernjeg lista austrijskoj novinskoj kući, dok je država zadržala svojih 25 posto.
Osnovano saborsko istražno povjerenstvo na čelu s Joškom Kontićem trebalo je ispitati okolnosti prodaje Večernjaka, međutim konkretan zaključak povjerenstvo nije donijelo. Svi su članovi povjerenstva osim Luke Krznarića, bivšeg člana Nadzornog odbora Hrvatskog mirovinskog osiguranja, tvrdili da nepravilnosti pri prodaji Caritas Fundu nije bilo.
Predsjednik Mesić tražio je da se izvrši revizija prodaje Večernjeg Caritas Fundu prije nego ga je kupila Styrija, upozoravajući da će kasnije biti kasno za sve, no Račanova vlada je popustila pritiscima. Račan se kasnije žalio da su mu ruke bile vezane, a pritisak prevelik. Na kraju je njegova vlada prodala Austrijancima i svoj dio u Večernjaku. Styrii je najprodavanji hrvatski dnevnik prodan za 23,5 milijuna njemačkih maraka.
Sumnjiva prodaja Večernjeg lista pala je u zaborav sve do nedavno kada je za glavnog urednika postavljen Miljenko Manjkas, bivši djelatnik Ureda predsjednika i urednik Motrišta HTV-a. Manjkasu se odavno pripisuje da je Pašalićev čovjek.
Iznenađenje su i ljudi koji su angažirani kao komentatori, a koji su povezani s medijima pod Pašalićevom kontrolom. Također i uređivačka koncepcija koja se, kako primjećuje Slobodna Dalmacija, okreće protiv Srba i prema Hrvatima u BiH. Sve je to potaknulo sumnje da je pravi vlasnik Večernjeg lista zapravo Ivić Pašalić.
Premijer Sanader je posebno na udaru otkada je u Večernji došao Manjkas, koji uporno radi na njegovu rušenju. Sanader opravdano sumnja da iza svega stoji njegov veliki protivnik Ivić Pašalić.
U političkim i medijskim krugovima nagađa se da bi Styria mogla dio vlasništva Večernjeg lista prepustiti bivšim vlasnicima - Zubaku i Nuiću, odnosno Pašaliću, a za sebe zadržati onih 25 posto koje je kupila od hrvatske Vlade 2000. godine.
Nacional u najnovijem broju piše da iza plana Styrije da se dionice hrvatskih tvrtki ponude na burzi krije namjera da se Večernji na najčišći mogući način vrati njegovim bivšim i pravim vlasnicima."

6. Očito, po srijedi je velika aporija. Da bi stvari barem malo bile jasnije, pročitajmo komentar koji je već mjesecima na hrvatskome blogu:

"Stanje u medijima složenije je no što se čini - naime opreka Jutarnji vs. Večernji prispodobiva je onoj Globus vs. Nacional, ali i onoj RTL vs. Tv Nova: svi su ti antagonizmi svodivi na jedan jedin, a taj je namjerno generiran i idiološki sasvim precizno zadan. U Hrvatskoj se naime ustrajno pokušava vladati tako da se dinamika društvenih procesa umjetno antagonizira oko dva politička pola: jedan bi činio HDZ, drugi SDP, a sve bi u osnovi bilo svodivo na tzv. nacionalnu i tzv. socijalnu osjetljivost publike/javnosti/elektorata. Na stranu što je takva podjela ne samo umjetno generirana nego i posve besmislena, jer su pod diktatom MMF-a i visokih stranih adresa HDZ-ovci ispali nakako socijalno osjetljiviji, dok je Račan pak ne izručivši nikoga od generala Haagu ispao nekako desniji od samog HDZ-a, ali cijela ova ideja vladanja Hrvatskom kroz crveno-crnu ucjenu javnosti iznimno je opasna i imat će dalekosežne posljedice. Jedna od tih, možda presudna, potpuna je suspenzija autentičnog demokratskog života zemlje. Dijalektika te farse izgleda ovako: pred izbore upriliči se, recimo, dinamitiranje Tita; potom se jave ljevi koji postojanjem ekstremene desnice legitimiraju svoju povijesnu neophodnost; nakon toga kreće ciklus desne rekontre, s motivom nužnog saniranja društvenog rasula izazvanog komunističko-udbaškim recidivom! I, tako jedni proizvode potrebu za drugima i vice versa. U svemu tome, u toj farsi koja stalno iznova u Hrvatskoj na vlast vraća samo oko plijena zaraćene klijentelističke grupacije koje su, in ultima linea, tek frakcije iste policijskopartijske sive zone, presudnu ulogu igraju mediji. No, kazao sam na početku, nije to tako jednostavno: niti je EPH zainteresiran samo za lovu, niti je Večernjak list Ivića Pašalića. Naime, da je Ninočka zainteresiran samo za lovu, ne bi mu financijski direktor bio Stipe Orešković, a niti bi kolumnisti Jutarnjeg i Globusa činili chorus-line jugonostalgičnih dešperatera: Tanja Torbarina, Jelena Lovrić, Dežulović, Pavićić, Butković.....Čičak je tu samo link spram Carle, a don Kustić je po familijarnoj liniji dio tima: Pavićevi su grkokatolici, a djed mu je bio profesor teologije na bogoslovnom fakultetu. Nino i njegova ekipa ukratko markiraju onu poziciju koju u politici zastupaju Mesić i Manolić, a ne Račan i Sanader! Od Račana i Sanadera Ninočka ima koristi, ali, Pavić, kao čovjek koji je još 1989. s Torbarinom držao tribine po Zagrebu grmeći o potrebi očuvanja Jugoslavije, integralni je dio milja koji je odmah s početka devedesetih upravo kroz Globus imao potrebu razvaljivati sve što je mirisalo na hrvatstv, bilo ono izraženo kroz patriotizam, ili u izrazitijoj formi nacionalizma. Konačno, Nino ne nije usudio punih dva mjeseca potpisati u impresumu Globusa, jer je znao da grad zna tko je Ninoslav Pavić. S druge strane Večernji list je umjetno proizvedena konzervativna, navodno desna novina koju eto uređuje čovjek koji do tada nije imao dana staža na uredničkim dužnostima jedne novine. Kako je to moguće? Prvo, je li Manjkas Doktorov igrač? Bio jest, pisao mu je govor na za Pašalića zadnjem saboru HDZ-a, ali, Manjkas je kaoutor i Šarinićeve knjige pa nitko ne bi tvrdio da je Šarinićev igrač. S druge strane, iako je Manjkas imao firmu s čovjekom koji ga je u Styriji protežirao, taj je zaštitnik nedugo po Manjkasovom imenovanju demisionirao. Gdje smo dakle? Evo gdje. Svi još pamtimo da je Matija Babić izletio iz 24 sata zbog one naslovnice s premijerom Sanaderom. Očito, Sanader ima veze s Pirkerom baš kao i Stipe: odlične, dakle. Ako dakle Styrija smjenjuje jednog glavnog urednika na mig Ive Sanadera, teško da će bez njegova imprimatura imenovati drugog glavnog urednika! Ukratko, Miljenko Manjkas nje postao urednikom Večernjega lista bez volje Ive Sanadera, a ta je neobjašnjiva volja shvatljiva ako se pravilno razumije sljed događaja po imenovanju Manjkasa na čelno mjesto: Večernji odjednom postaje desna novina, na liniji Andrije Hebranga i inih prvaka nove hadezeove hardlajnerske ekipe kojoj je Večernji prepušten kao bastion počudne i poželjne hrvatske desnice, budući da postoji svakako i ona nepoželjna, po sve opasna i daleko nepoćudnija: naime, Hebrang je u perspektivi bezopasan koliko Stipi, toliko i Sanaderu, a da o Račanu i ne govorimo, dok bi autentični desni revival mogao sa scene počistiti i jedne i druge i treće! Recimo, pod pretovstavkom prolongiranja ulaska u Uniju do 2014. godine. Večernji list dakle treba shvatiti kao umjetno stvoren bilten strogo kontrolirane desnice, koja do apsurda dovodi svaku ideju koja bi ugrozila osnovni hrvatsko društvenopolitički pakt, čineči ga tako intaknim: kad glavni kolumnist Večernjeg izrauba bilo koju od kritički potentnih ideja svojim enervantnim, nabusiti, arogantnim i u smislu PR-a namjerno kontraproduktivnim geačkim stilom, nema toga u malom gradu Zagrebu koji bi se poistovjetio s idejama lustracije ili osude komunističkog nasljeđa, da samo spomenem ono čega se Veli Joža i društvo najviše plaše. Stoga nije nimalo čudno da u Večernjem listu imamo ovu kompozitnu, naoko proturječnu situaciju: Jurleka i Manjkas! Svi su oni izašli ispod iste kabanice. Konačno, i Ivića je Jožica promovirao, i Pašalić je još u Ivancu provjeren - ta, zar bi inače mogao raditi u zatvorskoj bolnici!? Ako tome nije tako, kako to da Stipe nije uspio vratiti niti jedne jedine marke u zemlju, a došao je na vlast larmajući o 2-8 milijardi isisanih iz hrvatske privrede, i kako to da Doktor mirno dobiva kredit od 20 milja za svoj projekt Hoto-vile-i-grablje-Zwei!? Zanimljivo, zar ne, to naime da ni Mesić ni Račan nisu ama baš ništa revidirali, pronašli, vratili ili ikoga osudili! Bit će da je samo bilo važno da i oni malo jame: Račanov je sinčić pri kopanji gotovo kakvoj je pribivao Smolec sa svojim Digitelom godinama, dočim o inkasu Mesićeve okoline ne treba ni govoriti: njemu čak i Bandijeras zavidi."

7. Tom se istom nedoumicom bavi i Dragi blog na 45 lines: izrijekom je riječ o situaciji u "Večernjem listu"; pogledajmo, i uočimo da je riječ o tekstu starom gotovo godinu dana!; nevjerojatno je koliko je dugo moguće manipulirati ljude, imate li medije u rukama:

"Žac, predlažem da još jednom - mislim da smo to već davnih dana učinili - proanaliziramo situaciju u 'Večernjem listu' i oko njega. Naime, ta teza o Pašalićevom listu teško može držati vodu, jer: a)je Matija Babić smjenjen nakon razgovora Sanadera i Pirkera, pa dakle možemo zaključiti da ako Styrija smjenjuje jednog urednika svojih izdanja po nalogu Sanadera, ni drugoga ne imenuje bez njegova placeta, dakle: Miljenko Manjkas nije imenovan glavnim urednikom 'Večernjaka' bez odobrenja Ive Sanadera!!! Tri uskličnika stavljam zato jer Ivo Sanader vrlo dobro zna da je Miljenko Manjkas pisac govora Ivića Pašalića na HDZ-ovom saboru diferencijacije, pa ipak, bez obzira na tu i takve okolnosti, pristaje na Styrijin izbor: očito, velika je lova u igri! i b)Miljenko Manjkas biva nositelj slovom i brojem šest (6) koncesija na radijske frekvencije od Rijeke do Dubrovnika, koje su dodjeljenje prije nešto manje od godinu dana: naravno, one glase na različite nositelje, poput Dujmovića u Rijeci, ali, Styrija i Manjkas dakle od Sanaderova Vijeća za elektroničke medije, čiji je predsjednik Mačekov zemljak Perinčić, dobijaju ni manje ni više nego šest radijskih postaja duž obale!!!! Kako je tu zapravo politički mecena Hebrang, postavlja se pitanje: kako to da Ivo Sanader tolerira Hebrangovoj struji takvo medijsko osnaživanje? Za sve ovo zna i HHO i Puhovski - pouzdano to znam! - pa nisu maknuli ni prstom ni kurcem, te dakle slobodno možemo ustvrditi da se u ovoj zemlji događa nevjerojatno medijsko pregrupiranje snaga. Ti si sam kazao da Puki pušta maglu oko Večernjega i Manjkasa, pa dakle možemo zaključiti da je i Stipe suglasan s jačanjem ove 'kontrolirane desnice'! I to je možda i poanta: i Stipi i Sanaderu i Račanu i svima u ovoj zemlji više odgovara Hebrang kao nositelj desne HDZ-ove opcije - HDZovi jastrebovi koji misle da je Sanader izdao izvornu opciju i politiku - nego da dopuste jačanje Ivića Pašalića. Na novoj nema Pašalićeve linije: Iva Gačić ima stalne kontakte s Manjkasom i onima koj su iza jednih i drugih, što je bilo vidljivo i iz one ishitrene frke koja se na Novoj digla oko navodnog POA-inog isljeđivanja Manjkasa. Gačićka je bliža Krišti i toj ekipi nego doktoru, a bogibogme 'Istragu' ne rade doktorovi ljudi, nego opet ta ista Mankas-Rorina ekipica koja je na Novoj osvanula posredovanjam Andreja Maksa Maksimovića, a pod pokroviteljstvom spomenutih političkih mecena. Dakle, Željko: ni Nova ni Večernji nisu doktorovi, nego su posve pod kontrolom Srtyrije koja postavlja Manjkasa i zato jer je imao firmu s Klausom SCHAUEROM, još za Manjkasovih radnih dana u 'Dinamu'. Pašalić je tu samo magla koju svi skupa puštaju tek da se ne bi moglo saznati što je zapravo na stvari i kako Stipe i Ivo kontroliraju 'demokratske procese' u HDZ-u i šire (u skladu s Manolićevoj tezom da je zapravo cjelokupna hrvatska politika u biti frakcijski obračun hercegovaca i antifašista), te, budući da su i jedan i drugi u Austriji kao doma, ovdje se brižno krije koliko tko od te Austrije (Hipo, Heider etc..) kasira! Da se krivo ne shvati: jebe mi se za Pašalića, dapače, taj je očito sklopio deal i s jednima i s drugima čim ga ostavljaju na miru i čim mu se ama baš ništa pod milim bogom ne može dokazati, a deal se vjerojatno sastoji i u tome da neka lovica pripadne i novim gospodarima Hrvatske, jer, jebiga, pa o lovici se samo i radi! Eto, toliko od mene, moj Žac (vidiš, mogu ja jedan komentar i bez Pavića!) (Dragi blog 27.04.2006. 22:47)"

8. Konačno, ovoga je mjeseca, na upit svojih obožavatelja o predugoj autorsko apstinenciji od 45 lines, Dragi blog odgovara:

Državnik, ne, nego se zajebavam u drugom žanru po drugim blogovima: čitam vas redovito, Žacu tu i tamo uskočim, pa i pomognem kad mislim da ga sasvim neopravdanao maltretiraju, i malo se odmaram od ovih tema jer sam svakodnevno u politici do grla (mislim da znaš o čemu je riječ). Kad odradim obvezne likove ne piše mi se previše o svemu ovome jer još će puno postova Žac morati napisati da bi se uopće stvorile pretpostavke za kakvo-takvo razumjevanje kako naše recentne povijesti, tako i političke i društvene stvarnosti. Naime, ponekad se zaletim, kao danas, ne izdržim, pa tu i tamo napišem neki tekst (recimo, danas sam tumačio kako velika koalicija već odavno postoji, jer Sanader i Bandić uvelike koaliraju na građevinskim poslovima, medijskim poslovima, konačno, i politički...o tome mogu ovih dana konkretno, ako želite), no onda se prenem kao iz sna: pročitam sugovornike s portala, i zapitam se koji ja tu/to kurac radim! Evo primjera:
Svi mi mislimo da postoje Jutarnji i Večernji list i da su ta dva dnevna lista konkurencija. No, ja nekako mislim da su to dva lista iste firme, koja u višim katovima za istim stolom okuplja dečke koji modeliraju politički život ove zemlje kako im se digne. Recimo:
"Ozren Kanceljak će od početka 2007. raditi na novoj funkciji direktora novoosnovane tvrtke Večernji list digital. Kanceljak je diplomirani pravnik, a nekoć je radio kao glazbeni kritičar u časopisu Start, a potom kao menadžer u Jugotonu. Posljednjih petnaest godina sudjelovao je u brojnim projektima na području menadžmenta glazbene industrije i odnosa s javnošću te obnašao funkcije direktora Zampa, televizije Mreža i tvrtke Eurupa press produkcija. Osim toga, dvije je godine bio na funkciji izvršnog direktora glazbene nagrade Porin, a tri je godine radio u agenciji Premisa." Idemo sad pročitati što tu zapravo piše: Piše da je Večernji osnovao svoj DIGITEL, ili, da su dečki nakon Medija Ringa koji opslužuje EPH, osnovali istovjetnu firmu za poslove Večernjeg lista. Isti dečki. Ne konkurenti. Baš kao što je Jurleka radio kao direktor u Jutarnjem, pa kod Mudrinića, pa kod Smole hospitirao na kursu PR-a, tako je u Premisi dakle radio i Kanca, pa eto i u EPH, a bogme i kod ortaka Josipovića u Zampu! Dakle: PAVIĆ, MUDRINIĆ, SMOLEC, JOSIPOVIĆ, to je škvadra koja posve drži taj INFOTAINMENT-BUSINESS: ne samo tiskovine, nego i marteting kao i elektronske medije i telekomunikacije. Sve što ima iole veze s time, radi za njih ili pri njima. Večernji nije nikakva konkurencija Jutarnjem listu, jer je sasvim notorno da su sve do nevažnog Jurlekinog protežea Ogurlića svi do jednoga dio istog poslovnog kruga: medijske mašinerije koja opslužuje političku podzemnu kabalu Hrvatske što vlada unatoč izborima i prividnim smjenama nomenklatura! Kad smo mi to saznali konačnu istinu o privatizaciji Večernjaka? Zašto je nismo saznali? Kako to da je radio u Sinju dobio šef saborske komisije koja je taj slučaj propitivala, notorni Kontić, unatoč svojoj političkoj propasti i popudbini koja ga nimalo ne kvalificira kod šjor Ive Sanadera? Da se ne gubimo u detaljima: kakva farsa, kakva vražja konkurencija - sve je to dio istog pogona, i to se više bahato ni ne skriva! Moralo se firmu nazvati digital, jer to je bagri baš bilo zabavno: Ajmo, bumo baš tak, boli nas kurac, tko nam kaj može, ahahahahah...Samo, nekako mi se čini da ovdje ničija nije dogorila do jutra! Nema niti jedne jedine povijesne osobe o kojoj ovdašnji naraodi imaju unisono dobro mišljenje, pa bi ovi dečki, unatoč omiljenosti u stranim ambasadurama, departmentima i rezidencijalnim krugovima, morali shvatiti da ni oni nisu za sva vremena: ova velika opsjena, ovo pretvaranje Hrvatske u teatar sjena, ovo zajebavanje građana koji izlaze na izbore nabrijani na HDZ i SDP kao na Dinamo i Hajduk dok Bandijeras i Sanader dijele ulice i tal od tgova i dvorana (samo Cvjetni i Šternova dvorana teški su 200 milja eura!!!) pretvarajući elektorat u ordinarne idiote kojima se takva ekipa jedino može sažaljivo smijati, sve to mislim ne može i neće dobro završiti. Eto, to je razlog zašto malo apstiniram i zajebavam se uokolo: a kaj da objašnjavam? Ne zbog toga jer je ionako sve jasno, nego zato jer se više nema kaj objašnjavati: došlo je vrijeme svođenja računa i tih dvadesetak ljudi morat će kad-tad pogledati u ceh, pa onda jedan u drugoga, i kao sada dečki u Haagu, tako se i ovi morati dogovoriti tko je zapravo zajebao stvar! Jer, to da mi ukradeš auto još i mogu razumjeti, ali da mi se onda svakoga dana točno u podne provezeš po ulici i zatrubiš pod prozorom, e, stari, ako ne će murija, jebat ću ti ja majku! To ti mene stari jedino zanima: da se nekome već najebem matere za ovih 17 godna drkanja! Ovdje satalno jedni te isti kradu i kradu i kradu i kradu...i onda shvatiš da kradu ne lovu, nego tvoje životno vrijeme koje, sve da netko lovu i vrati, nitko nikada vratiti neće i ne može! Zato se ja Bogu molim za još samo jedan ples! Putni! (Dragi blog 16.02.2007. 00:44)"

9. Isti ti revni čitatelji na dvanula.com brižnio i prilježno uočavaju sljedeći usputni komentar o velikoj enigmi hrvatskih medija:

"Tko god je čitao komentare Dragog bloga na 45 lines o medijsko-poslovnom gremiju EPH - T-HT nije mu promakao sljedeći upis:

Također, vršljajući tim starim spisima, postovima i komentarima, primjetio sam da je do dana današnjega ostala neriješena enigma Tolj!
Naime, nikada se nije - mislim da je to već frapantno! - ništa saznalo o tom specijalnom savjetniku i lobistu gospodina Pavića, čovjeku koji ima izuzetne veze s Kaptolom i, vele, s BND-om, nespecifičnih pogleda na položaj Hrvata u Hercegovini, iako je iz BiH, a koji je, kao u svađi, napustio EPH i otišao u Styriju iako je imao izravan ulaz u Pavićevu kancelariju: Tolj se nikada ne bi trebao najavljivati!
Zanimljivost je, vidljivo je, dvojaka: s jedne strane nevjerojatno je da kao nitko ništa ne zna o tako utjecajnom čovjeku, koji s mjesta sive eminencije EPH - tvrdi se da je on odigrao presudnu ulogu u približavanju WAZ-a Paviću - odlazi u konkurentsku firmu, dok je s druge strane sada već i budali jasno da se u Večernjem listu događa nešto čudno: posve su ga okupirali kadrovi Ninoslava Pavića. Dakle, nakon rečenoga Tolja, tu je Jurleka, kao prvi čovjek Večernjaka, ali sada i Ogurlić, kao Jurlekin proteže: oba su bili u EPH, pri čemu je Jurleka, da stvar bude zanimljivija, neko vrijeme učio zanat i kod Mudrinića u THT-u, ali i kod Smoleca, u Premisi! Tu je još i Kanceljak, kao organizator Styrijinog pandana Media Ringu, pa je zapravo pravo pitanje je li Večernji konkurentska, ili sestrinska firma? Tj., u kakvom su to točno odnosu WAZ i Styrija, ili, jesu li dečki iz Gruppoa opet na okupu?

Dragi blog, 24.12.2006. (06:13)"

Kao što vidite, Hrvatska je nepovratno obolila od motovunskog sindroma: kao što su se u Motovunu, na malom prostoru, ljudi ženili uglavnom između sebe, tako se i u Hrvatskoj jebe svak sa svakim, što nužno rađa debilitetom!
To je moj zaključak i - dijagnoza.

Zanimljivo je također pitati što bi se dogodilo kad bi se nedvosmisleno ustanovilo da je, kao što jest, svako slovo ove interpetacije točno?
Evo što se događa u civiliziranim zemljama:

Three Days of the Condor

[Turner and Higgins stop in front of The New York Times.]
Turner: They've got all of it.
Higgins: What? What did you do?
Turner: I told them a story. I told 'em a story. You play games; I told 'em a story.
Higgins: Oh, you… you poor, dumb son of a bitch. You've done more damage than you know.
Turner: I hope so.
Higgins: You're about to be a very lonely man. It didn't have to end this way.
Turner: Of course it did.
Higgins: Hey Turner! How do you know they'll print it? You can take a walk… but how far if they don't print it?
Turner: They'll print it.
Higgins: How do you know?

U Hrvatskoj nema govora da bi se nešto dogodilo, sve i kad je prinatno/obavljeno!
Ovdje javnost ne postoji.
Što govori i o tome da ne postoje racionalne pretpostavke koje tu javnost konstituiraju.
Što govori o tome da Hrvatskom i opet vladaju iracionalne okolnosti i sile.
Što govori o tamnoj perspektivi Hrvatske: koliko god vi u to ne vjerovali, ja mislim, i o tome stalno govorim i na to upozorava, da će ovdje eskalirati nasilje. Kao što je Ćopić govorio za Jugoslavene:"Znam ja nas, jeb'o ti nas!".

_________________________
* Bonustrack 1

»Večernji« nije kupljen opranim novcem, ali bi njegova privatizacija ipak mogla biti poništena

Zaključci saborskog Povjerenstva za »Večernji« znat će se u srijedu / Najvažniji nalaz je da list nije kupljen opranim novcem, ali je ustanovljen niz nepoštivanja pozitivnih akata, većinom prekršajne naravi / Izvješće MUP-a o dosadašnjoj kriminalističkoj obradi označeno službenom tajnom/Iz redova izvršne vlasti čuje se da bi Trgovački sud mogao poništiti privatizaciju / Oporbeni članovi Povjerenstva tvrde da nema elemenata na temelju kojih se može poništiti prodaja

ZAGREB, 12. srpnja – Niti nakon sjednice Istražnog povjerenstva o prodaji Večernjaka održane u utorak nije poznato s kakvim će zaključcima i prijedlozima mjera Povjerenstvo izaći pred Zastupnički dom. Tajanstveni predsjednik Povjerenstva Joško Kontić još nije htio reći novinarima hoće li Povjerenstvo sugerirati poništenje privatizacije, nego je samo naznačio da će i to biti jedan od predmeta rasprave na novoj sjednici sazvanoj za srijedu, s koje će Povjerenstvo napokon izaći sa zaključcima i prijedlozima.
O tome hoće li mjerodavnim državnim tijelima ipak predložiti raskid ugovora između HMO-a i Caritas Funda, odlučit će članovi Povjerenstva glasovanjem. Ništa nam više nisu mogli reći ni članovi Povjerenstva kojima Kontić nije dostavio prijedloge zaključaka i mjera o kojima će raspravljati u srijedu, nakon što prouče 250 stranica različitih dokumenata i 12 stranica nalaza, tzv. utvrđenja, do kojih je Povjerenstvo došlo na temelju svjedočenja brojnih svjedoka i dokumenata o prodaji Večernjaka. Među njima je i izvješće MUP-a o dosadašnjoj kriminalističkoj obradi koje je označeno kao službena tajna.
Najvažniji nalaz Povjerenstva vjerojatno će biti, kao što je Kontić nekoliko puta potvrdio, taj da Večernjak nije kupljen opranim novcem, u što su postojale sumnje i zbog čega je među ostalim Povjerenstvo i osnovano. No, Povjerenstvo je ustanovilo niz nepravilnosti i nepoštivanja pozitivnih akata koje su učinili većinom prodavatelji 53,6 posto dionica Večernjaka, ali su one prekršajne, a ne kaznene prirode. Unatoč strogo čuvanoj tajni, u Kontićevim smo nalazima uspjeli pročitati kronologiju prodaje Večernjaka u kojoj se govori o nepravilnostima. Tako se navodi da pri podnošenju ponuda HMO nije vodio zapisnik, što znači da HMO nije postupao prema odredbama Uredbe o uredskom poslovanju.
Nadalje, od osam pristiglih ponuda za kupnju, jedino ona Caritas Funda uz ponudu Stjepana Andrašića za izdavačko poduzeća »Masmedija« nisu bile uredno zapečaćene, a ne postoji ni zapisnik o otvaranju ponuda s naznačenim datumom i satom. Navodi se i da je punuda za kupnju bila koncipirana tako da se stekne dojam da iza nje stoji ugledna tvrtka, a ne Fond osnovan samo nekoliko dana ranije isključivo za taj posao. Kao dvojbeno se u nalazima navodi i činjenica da su o prodaji Večernjeg lista glasovali zamjenici članova Nadzornog odbora, ministara Borislava Škegre, Jose Škare i Milana Kovača, koji nisu imali pismenu punomoć kako nalaže Zakon o trgovačkim društvima.
Kao problematično se može postaviti, navodi se, i to da nije obavljena dokapitalizacija Večernjaka u visini 20 milijuna maraka, jer je to bio jedan od razloga prihvaćanja ponude Caritas Funda. No svjedoci su, navodi se dalje, obrazložili da dokapitalizacija nije odgovarala Mirovinskom fondu, jer bi mu se ulaskom te količine novaca smanjio vlasnički udio.
Što se tiče transkripta razgovora dr. Ivića Pašalića i dr. Franje Tuđmana objavljenih u Nacionalu, iz kojih je vidljivo da iza kupnje Večernjaka stoji HDZ, oni »odgovaraju stvarnim događanjima vezanim uz kupoprodaju«, navodi Kontić u nalazima. Naime, u mnoštvu dokumenata koje sadržava Kontićevo izvješće su i zapisnici razgovora koje su Kontić i njegov potpredsjednik Ivan Šuker na Pantovčaku vodili sa snimateljem i trima daktilografkinjama iz Ureda Predsjednika kako bi ustanovili autentičnost transkripta. U tim razgovorima jedna od tri daktilografkinje rekla je da je ona pisala te prijepise i izjavila je da je taj zapisnik printan kad je napisan te da ne zna je li dalje kopiran. Šef kabineta Predsjednika Stjepana Mesića Damir Vargek potvrdio je, pak, Šukeru i Kontiću da je riječ o fotokopiji.
Nakon sjednice u srijedu, izvješće te zaključci Povjerenstva i prijedlozi mjera bit će upućeni u saborsku proceduru, najavio je Kontić. Iako se iz redova izvršne vlasti već može čuti kako bi po okončanju svih istraga Trgovački sud mogao poništiti privatizaciju najnakladnijeg dnevnika, oporbeni članovi Istražnog povjerenstva u utorak su nas uvjeravali da njihova istraga i nalazi ne sadržavaju elemente na temelju kojih se može poništiti prodaja.

** Bonustrack 2

Očito, u ovoj se zemlji netko intenzivno trudi vratiti Pašalića u politiku. Kao što je na čudan način u nju stupio - kao Manolićev kadar da bi doskora figurirao kao navodni Šuškov protege - dijabolični je kontroverzni Doktor vladajućoj konteleciji neophodan kao njeni mitski protivnik, metodički imanentno mjesto osporavanja vladajućeg poretka!
Stoga nedavni bombaški proces, koji, kao ni niti jedan prethodan, nikada ne će biti objašnjen ni rasvjetljen, jer je, očito je, organiziran u aranžanu spomenutog hrvatskog političkog undergrunta!
Doktoru se nije, niti će mu ikada išta dogoditi, unatoč svim optužbama i notornoj činjenici da je najsotiniziranija osoba u povijesti suvremene Hrvatske: deal s državom - dakle vladarima ove Hrvatske - postignut je: Doktor se nesmetano bavi investiranjem svoga kapitala u graditeljskom deliriju novohrvatskog poduzetništva, dok je preostatak dragulja i strasti vjerojatno distribuiran po novim vanzemaljskim off-shore računima! Ionako je u tome bila cijela stvar: da i nova rila nađu svoje mjesto pri kopanji!

Kad HDZ 2011. dovrši svoj sljedeći mandat, 17-godišnju vladavinu Hrvatskom završit će kao najuspješnija stranka u njenoj povijesti: uspjeli su stvoriti Hrvatsku, obraniti je i dobiti rat, tranferirati kapital u svoje ruke i u ruke stranih banaka i korporacija, isporučili su Haagu manje od deset ljudi i osim Heraka i Marčinka nikoga za po doma nisu zatvorili, pljačku nisu sankcionirali... i, sve u svemu, socijalistička je republika Hrvatska postala samostalna kapitalistička država Hrvatska koja će te davne 2011., vjerojatno biti u EU! Kakva farsa, a opet, u dvadeset se godina nije moglo više postići! Ta, što je 20 godina u povijest jedne zemlje! Nadasve uz SDP u oporbi! Zato ja gajim ambivalentne osjećaje. Prema svemu. I prema svima.
Tj., čini mi se da ću iz spomenara ponovno izvaditi staroslavnu egidu - The best critic money can buy! Pa i ja sam samo čovjek od krvi i mesa!
Ahahahahahahaha....

BOSANSKA FAZA HRVATSKA
ili
O UZURPACIJI PROSTORA GRAĐANSTVA

Nnakon hercegovačke faze, ova je nesretna Hrvatska uletjela u bosansku fazu. Bosanska je faza ona jugoslavenstva, koje se u Hrvatskoj izdaje za građanstvo, napadajući, kao u ovom intervjuu, svaki spomen hrvatstva kao nacionalistički fašistoidni ispad, bivajući pritom najcrnjim jugoslavenskim integralističkim fašizmom koji je ovo podneblje vidjelo: ovdje su svi narodi i narodnosti krivi, i Hrvati i Srbi podjednako, samo zato jer su divljaci rasturili Jugoslaviju, čiji Jugosalveni/Bosanci, kao žrtve tog nacionalističkog divljačkog čina, traže moralnu pravednu naknadu za pretrpljeni nenadoknadivi povijesni gubitak! Jugoslaveni u Hrvatskoj - a ti znaš o kome ja tu uglavnom govorim, jer o tome govorim već dvije godine samo po ovim blogovima - falsificiraju svoju političku poziciju, optužujuću pritom druge za ono što sami bezočkno rade: za nacionalizam, kojega su rodonačelnici! Nema danas veće mržnje no što je mržnja Jugoslavena u Hrvatskoj i spram Hrvatske i spram njene novije povijesti - pogledaj dokaz: nitko od njih ne gunđa zbog privatizacije i pljačke, jer ih dobar dio živi od sinekura Imperije Zla, ali svi do jednoga mahnito sikću protiv TUđmanove epohe, protiv devedesetih napose, protiv povijesti per se, jer, to je povijest nastanka samostalne Hrvatske! - i ta je mržnja poprimila već zabrinjavajuću formu: zabrinjavajuću, jer, ako mirni gospodin poput Crnkovića osjeća da mu smeta Jergovićev habitus, svjetonazor, ideologija, što će onda biti kad po bircevima Dubrave i Sinja ta netrpeljivost dođe do pojma ili, što je izvjenije, mutne alkoholizirane predodžbe! Posljedica je grozna, jer, ne tiče se to samo Hrvata! U prvom redu to pogađa Srbe, jer, nije dopušteno biti ni Srbinom ne samo u Srbiji, nego ni u Hrvatskoj! Srbi su podobni tek ako ispovijedaju ovu jugoslavensku ideju - zanimljivo je kako i Jergoviću kao i Budenu pred očima titraju modeli braka, mješovitoga braka Srba i Hrvata, kako i jedne i druge mogu odrediti tek negativno, u relaciji spram Drugoga, jer Jugoslaveni naprosto ne postoje ako ne postoji ova temeljna relacija: Beograd - Zagreb!; konačno, zato su se oni tako dobro s Tuđmanom razumjeli, budući da je upravo Tuđman povijesni dogovor Zagreba i Beograda smatrao ključnim činom mira na prostoru bivše Jugoslavije. - i nikako nije moguće, iz njihove vizure, uvažiti Srbina u njegovu srpstvu! To je ono što mene smeta: to osporavanje mogućnosti da konačno već jednom budemo Hrvati i Srbi, a da ne moramo nužno biti pritom biti ustaše i četnici, dakle hrvatski ili srpski nacionalisti istom jer smo te nacionalnosti! To prokleta fašistička jugoslavenka smeća, za koja su smo svi mi, i Hrvati i Srbi, podjednako nacionalistički divljaci jer smo Srbi i Hrvati, tu optužbu izgovaraju pro domo sua: nestala im je zemlja, naime! Nesposobnost da se Jugoslavija shvati tek i samo kao dogovor republika, i ništa manje ali ni ništa više od toga, prouzročila je svo današnje zlo: oni stalno iznova u Jugoslaviji vide pramodel nekakve multikulturalnosti, viši oblik društva, ne videći da inzistiraju tek na svojoj jugoslavenskon nacionalnosti, čineći je osnovom intenzivnog i pogubnog nacionalizma. U Hrvatskoj ovo ubrzano dopire do svijesti, a u Srbiji ova svijest nije ni potrebna: tamo Jugoslaviju nitko nikada nije shvaćao drukčije nego kao izgovor za Načrtanije, pa Jugoslaveni u biti nikog ne zanimaju: čin uzimanja imena Nemanja bivšega emira Kusturice, dovršenje je tamošnje priče o Jugoslavenima i Jugoslaviji. Ali, Hrvateki, koji moraju biti kuš jer su protjerali Srbe iz Krajine i popalili desetak tisuća domova, sada moraju slušati predilekcije Jugoslavena i na svaki spomen hrvatstva moraju pognuti glavu! To što je doživo Jergović od Crnkovića, doživio je Malnar od neznanog branitelja! To je jedan te isti fenomen, na različitim jezicima! I, toga je mene strah, jer, kao u Malnarovom slučaju, najebat će i nevini (on ovoga puta zaista nije provocirao, čak ni gosta nije on zvao!). A ti Kizo znaš koliko ja dugo pričam da će ovdje biti pičvajza upravo po toj liniji: ljudima je pun kurac toga da par godina nakon osnutka vlastite države slušaju lekcije o svojoj genocidnosti, ustašoidnosti i fašistoidnosti (vidi na 45 lines što o tome mislim!) samo zato jer su Hrvati, od bagre koja se srami vlastite nacionalnosti, pa je odjednom biti anacionalan napredniji oblik života na zemlji: čovjek nije drvo!, nevjerojatno pametne li maksime! Napisat ću ja par postova o tome, Kizice moj, ali, tebi je ionako sve jasno.
(NEMANJA 03.03.2007. 13:43)

Osim toga, ono što je posljedica činjenice da Jugoslaveni, izdajući se za anacionalne građane, falsificiraju svoju političku poziciju, jest uzurpacija ukupnog građanskog demokratskog prostora koji se, radom EPH, navjerno i sustavno više od deset godina antagonizira kao sukob Crvenih i Crnih, koji se perpetuira i samoproizvodi, za potrebe Norvala koliko i Udbe: sve dok leti Titova glava po Kumrovcu, ima potrebe za crvenom narodnom frontom kao sanitarnim kordonom pred pomahnitalim zmajem ustaštva, i sve dok posljednji Udbaš hoda svetom hrvatskom zemljom, neophodno je zazivati Juru i Bobana! Jasno, sav je taj tragični hrvatski rulet tek farsa inducirana ideološkom fantazmom: jasno je da u zbilji nigdje ne postoji nikakav prasukob kao nosivi društveni antagonizam, bilo partizana i ustaša, bilo crvenih i crnih, bilo kakav i bilo čiji, jer, nikakav temeljni sukob na koji bi se svi ini društveni antagonizmi mogli svesti jednostavno - ne postoji! Ali, ova se ideološka fantazma sustavno proizvodi i reproducira jer time navodni antagonisti zapravo proizvode potrebu za samima sobom! To je njihovo povijesno opravdanje, legitimacija i - neophodnost! Iako u ovoj zemlji nema nikoga tko bi zaista ispovjedao ustašku ideologiju (tko je to? Đapić, taj kumrovački šmirant? Pašalić?, koji je kao liječnik u zatvorskoj bolnici morao proći provjeru Manolićevih penologa!; tko je to, pitam!! - čak ni klaun Scwart nije autentičan nacist, čak je i on agent amateur provocateur!) stalno se iznova na marginama KOS-a i Udbe organiziraju već cijelo jedno desetljeće dinamitiranja spomenika, provokacije pred židovskom općinom itd.itsl., a da nikada nitko, čudno, baš kao ni u slučaju bombe pred kuću Ivića Pašalića, za takvo što nije odgovarao, a ako tkogod i jest, o tome se - i to je fantastična stvar, to je naročito zanimljivo! - onda, kao u slučaju židovske općine, kurvinjski šuti od Nacionala do Globusa, od Jutrnjeg do Večernjeg lista! Naravno, jer, neće valjda udbaška žgadija svoje ljude okačiti na naslovne stranice tih svojih revelverblatcajtunga! Posljedica je dakle te tzv.ustaškoemigrantske i tuzemnoudbaške sprege potpuna uzurpacija prostora prostora autonomnih demokratskih procesa u tradicionalnim oblicima odvijanja građanske politike. Zato je stalno iznova u Hrvatkoj velika pompa oko tzv. trećeg puta: jasno je da ljudi osjećaju da je sve zapravo premreženo jednom te istom mrežom utjecaja, koja se rasprostrla na zapravo nevjerojatno naivan način: HDZ je nacionalna stranka, SDP je socijalna stranka; prvi su Crni, drugi Crveni; prvi evociraju uspomene na Didu, drugi na Đidu: i, tu smo već tamo gdje Ideolozi i žele da budemo, u sferi mutnih i potmulih političkih fantazija, osjećaja, identifikacija! I to je hrvatska politika! Pri čemu, kad dođu na vlast, i jedni i drugi sljede istu agendu, pa Crni izručuju vlastite generale, a Crveni ukidaju božičnice, ispostavljajući se u svojoj nevjerodostojnosti Stankama/Partijama lišenim bilo kakve političke supstance: bilo kakvog sadržaja=programa. Agenda im je ionako propisana: financijska i gospodarska stand-by aranžmanima s MMF-om; pravosudna Haagom; vanjskopolitička, diktatom EU...uglavnom, hrvatska je politika zadana, a Hrvatska je u tom smislu potpno nesuverena zemlja čijim političarima preostaje dogovoriti se još o lovi za rukometne dvorane i tangentu, te par stotina tisuća kvadrata na Hvaru i Mljetu! Nevjerojatno, ali istinito: kad dovrše privatizaciju Ine, jedva da će imati što raditi! Jasno, ovi menađeri etatiziranog pa pokradenog kapitala ni u najgorim snovima ne kane revidirati privatizaciju ili sankiconirati kriminal u pretvorbi: ta, oni su kriminalci, i kako od njih očekivati da procesuiraju sami sebe! Zato se za raju priređuje igorkaz: stalno iznova, kao u Jugoslaviji vanjski neprijatelj socijalizma, tako ovdje prijete aveti: crna, ustaštva, i crvena, boljševizma! I zato je tu SDP da s koalicijom bude "sanitarnim kordonom" pred najezdom ustaša, i HDZ, sada u light-varijanti, nakon dekontaminacije, da se odupre pokušajima sabotiranja progresivnih povijesnih neoliberalnih procesa koji kao globalnokapitalistički usud nastupaj s neminovnošću prirodnih pojava: kao što pas laje a kiša pada, tako je neminovno da se uspostavi par Kompanija/Monopola, koje će kao EPH medije, u suradnji s političkom kabalom kontrolirati ostatak društvenih procesa. Koliko ja poznajem stvari, na najboljem smo putu da taj proces u Hrvatskoj dovršimo. Samo da nas ustaše i partizani na njemu ne ometu i nedajbože - zaustave! Dok se raja zabavlja u tom novom ciklusu Optisanih, Sanader i Bandić, kao arhetipske figure povijesnih protagonista neoliberalne Kroejšie, simuliraju svađe oko rukometnih dvorana potajno se sastajući upravo tim poslom! Jebem im vraga njihovog dovitljivog! Kak su se samo toga sjetili!
Kakvi su Hrvati imbecili, bože sveti, odoh u politiku. Jedan mandat i meni je dosta! (NEMANJA 03.03.2007. 14:15)

II.

U politici je nezahvalno prognozirati, jer jedan jedini događaj može naruštiti ukupnu statiku društvene zgrade, ali, usudit ću se, ubpravo zbog zadnjih rečenica, predvidjeti ishod ovogodišnjih parlamentarnih izbora, i, odmah obrazložiti taj ishod:
Dakle, kada u ovoj gornjoj shemi HDZ lišite nacionalizma, i svedete ga na light-HDZ, dobit ćete Sanaderov HDZ: stranku koja isproručuje Gotovinu i premijera koji čestita Hristos se rodi: dakle, krajnje kooperativnu stranku konzervativnog imagea, koja se polako i realno približava svojoj promičbenoj predstavi: kao stranka koja se vrlo dobro razumije s krupnim kapitalom, jer njezin šef ionako njome ravna kao vlasnik svojom firmom, HDZ ubrzano postaje zastupnikom Kapitala! No, što dobijete od SDP-a kad prođe purgatorij? Čega se zapravo SDP treba lišti? E, to se događa upravo ovih dana, u reformističkim zahtjevima koji se stavljaju pred vodstvo stranke, a ti su svedeni zapravo na odustajanje od socijalne pre-osjetljivosti socijaldemokrata: zahtjeva se poštavanje neoliberalnih tekovina i vrijednosti! To je dakle agenda:s jedne strane imati ex-nacionalnu light konzervativnu stranku Kapitala, a s druge ex-socijalnu light lijevu stranku Rada, kako bi se prekrilo čitavo područje Tržišta, kako nas jedino i isključivo vide Planeri. Budući da se Designeri Novog svjetskog poretka jako dobro razumiju sa Sanaderom, budući da se izuzetno dobro slažu s Mesićem, budući da Milan Banić funkcionira kao fonatana (baciš novčić i zaželiš želju! koja nema drugu svrhu i namjenu nego da ispunjava te želje pod uvjetom da je na središnjem gradskom trgu, da se svi oko nje okupljaju i da joj se dive, tj. budući da glavnim gradom države upralja kao holdingom čovjek koji je češće na Markovom nego Iblerovom trgu, situacija je zapravo u Hrvatskoj IDEALNA! NE MOŽE BOLJA BITI! I zato će ovakvom i ostati.
Dakle, ja tvrdim, a dao sam i razloge (u ovakvoj se konstelaciji političkih odnosa i snaga u Hrvatskoj najlakše 'radi', i u hrvatkom političkom undergroundu, ali i na relaciji Svijet - Hrvatska) da će HDZ ostati na vlasti!
Sve je ostalo sekundarno: hoće li uz HSLS novi koalicioni partner biti HSS (to je zapravo lako moguće, jer HSS-ovci su željni vlasti, a Friščić je, iz razloga koje ovdje neću spominjati, na svaki način podatan za dogovore!), ili će to biti netko drugi, sasvim je nevažno. Vidjet ćete da će na vlasti ostati HDZ.
I još nešto mogu predvidjeti, naprosto stoga jer sljedim logiku ovih događaja: ovih će se mjeseci inzistirati na nužnosti reforme SDP-a i vremenu koje toj stranci treba dati da se preobrazi u modernu socijaldemokratsku stranku neoliberanog senzibiliteta i usmjerenja (vidi: Butkovićev tekst o nužnosti reforme SDP-a otprije sedam dana u JL-u, Kris Cviić u Globusu, dakle: EPH je već počeo, jasno, na osnovu tezarija iz Kraljevskog instituta - nimalo čudno da su autori baš Cviić i Butković, naime!). A kad se dakle vidi otkud vjetar puše, kad uz ovako rekonstruiranu logiku imamo i evidentne dokaze dobre engleske volje da Sanader vlada Hrvatskom još 4 godine, tja, uz idilu u vražjem trokutu Markov trg - Panta - Poglavarstvo Grada, u kojem nestaju ne samo avioni i brodovi nego čitave dvorane i tangente, malo nas što može iznenaditi!
U svakom slučaju, evo, ja sam reskirao da me zajebavate dovijeka, pa sam stavio karte na stol. Jasno, ako sutra slete Vanzemljaci pa inzistiraju da Namjesnik na Zemlji bude Jura Stublić, ja ću morati revidirati svoje stavove i prognoze, ali, bez ovakve ex machina intervencije, stvar mi se čini prilično razumljiva, dapače malo priprosto predvidljiva za moj ukus.
Dixi.
(NEMANJA 03.03.2007. 15:01)

III.

O mojoj antifašističkoj poziciji i njenom aktualnom značaju

Svi tekstovi na ovome blogu neredigirani su komentari uglavnom s dva bloga-matice, na kojima parazitiram, da bih kasnije, samo za potrebe registracije, opsluživao i ovaj bricolage-blog, kao pasionirani bricoleur(koristim ovu riječ samo zato jer je lijepa, l'art pour l'art).
Ipak, s vremenom se pokauje duboka smislenost objedinjavanja svog tog nepreglednog narodnog blaga na jednom mjestu, u ovoj Nemanjinoj Zadužbini.
Tekst koji sljedi moja je reakcija na fašistoidne ispade, na erupcije antisemitizma na 45 lines, protiv kojih je protestirao i autor bloga, moj suborac Željko Peratović:

Dečki, ispričavam se ali volio bih jednom za svagda u Hrvatskoj objasniti što je to antisemitizam i kako izaći na kraj s njime. Za početak, reći ću da sam ja Hrvat, jer to je ovdje očito jako važno biti. Dakle, evo kaj je antisemitizam:
Antisemitizam je kad između 1941. i 1945. u Jasenovac odvodite neku malu Ester ili Ingu ili Danieala ili Mošu...itd.itd...itd.itd....itd...i odvodite ih i odvodite, a samo zato jer su Židovi, i, onda ih ubijete! E, vidite, to je antisemitizam.
Kako to sankcionirati?
Metkom u glavu!
Svakome tko je prolio makar kap krvi nekog djeteta (govorim sada samo primjerom!) samo zato jer je npr. židovsko, treba isti čas, bez oklijevanja, ispaliti cijeli šaržer u glavu.
Vjerujte mi, ja bih to učinio. Kunem vam se.
I onda bih se rado s mojim - da, ja sam i katolik! - i Stepinčevim dragim Bogom porazgovarao o tome što je s mojom vječnom nagradom! Jer, ja mislim da bih je upravo tim činom zaslužio. Ta, ako to nije borba Dobra protiv Zla, onda ja ne znam što jest!
Nadam se da sam bio posve jasan.

Žac oprosti na ovoj intervenciji i na njenoj žestini, ali, ovdje se nemre drukčije: moj stari ovo, tvoj ono, dida ovaj, daidža onaj, handžar sim, Boban tam...ajd u pizdu materinu, kakva sofistika, a kad treba uzet' nož i klat', e onda odmah svi znaju sve i koga!

Čujte, imamo jedan problem s kraljem i crkvom. U Kraljevini Jugoslaviji - nadam se da vam neću ništa novo otkriti kad ovo kažem - nisi mogao postati nadbiskupom zagrebačkim ako tnisi imao kraljem imprimatur! Zato je Stepinac, kao solunski dragovoljac, i izabran! Ovo je abeceda i piše u svakoj jebenoj povijesnoj knjizi. Nevjerojatno, ali da je bio solunski DRAGOVOLJAC piše čak i na netu, i to, gle vraga, ne u srpskoj agitoprop notici, nego je to naša, horvatska informacija o Stepincu. U njoj dakle piše i sljedeće:"Godine 1932. na svoje, i ne samo svoje, zaprepaštenje imenovan je nadbiskupom-koadjutorom. Nadbiskup Bauer proslavio je 1932. svoj 80. rođendan i došlo je vrijeme da se potraži njegov nasljednik. Bio je to mukotrpan proces jer je za nadbiskupovo imenovanje trebala kraljeva privola pored papine. Nakon podosta kandidata koji nisu uspjeli zadovoljiti bilo kralja bilo druge zahtjeve, u razgovoru sa senjskim biskupom Starčevićem iskrsnulo je Stepinčevo ime. Premda nije dosegnuo kanoničku dob da postane biskupom, imao je doktorat Gregorijanskog instituta i zbog toga je na njega Sveta stolica blagonaklono gledala. Pored toga bio je i solunski dobrovoljac, što je pozitivno utjecalo na kralja. Kada je Stepinac saznao da će postati Bauerov nasljednik, prvo je gledao bez riječi u nadbiskupa Bauera, a onda je prasnuo u smijeh. No, kada je nadbiskup Bauer ponovio svoju tvrdnju, Stepinac je pao na koljena govoreći kako je mlad i sasvim neprikladan. Monsinjor Pellegrinetti tješio ga je: "Budite mirni! Pogreška da ste mlad postaje svakim danom sve manja."
Stepinac je tada uzeo geslo In Te, Domine, speravi (U tebe se, Gospodine, uzdam). Nakon posvećenja i odlaska u Beograd da položi zakletvu kralju, u svom dnevniku je napisao: Posjetio sam sve beogradske katoličke župe. Da je veća sloboda i dovoljno radnika, Srbija bi za 20 godina bila katolička. Zbog ove rečenice dvadesetak godina kasnije bit će optužen za upletanje u ratne zločine protiv Srba. Postavši nadbiskup radikalno je smanjio broj večera i primanja u nadbiskupskom dvoru, a među nekim svećenicima nazivan je boljševičkim nadbiskupom. Nakon smrti nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. Stepinac je ponio puni naslov položaja na kojem je de facto već bio."
Ja ne kužim kak ste tak lijeni upisati u tražilicu elementarne podatke i raspitati se o osnovnim činjenicama vezanima uz neku temu. Tj. kužim u čemu je stvar: neke se činjenice ne žele znati. Jebiga!
Inače, Stepinac je zasita štitio Židove i Stepinac je zaista intervenirao zbog djece na Kozari. Zašto je Stepinac suđen, i što bi to pak isplivalo da je suđenje, kako su neki devedesetih u Hrvatskoj predlagali, ponovljeno, druga je stvar. I to također posvuda piše, ali, koga to ovdje zanima.
(NEMANJA 02.03.2007. 22:08)

Prvi hrvatski blože
Iako si ti stari moj ridikul, evo da i tebi nešto objasnim...
Prestani više, za miloga boga, stalno prisvajati taj hrvatski narod kao da smo svi tvoji sinovi!
Pepeo tvog naroda? Nisam znao da ti imaš patent na hrvatstvo! Osim toga, koji to pepeo i kojeg naroda?
Vidiš, tijekom drugog svjetskog rata jedan se moj djed borio protiv fašista: jebali su ih, ne znam je li ti to poznato, ti tvoji fašisti, s kojima je tvoj dio naroda u Italiji isporučio moga djeda i moj dio naroda Ducceu, dosta dugo su ih zajebavali, mislim Italijani Hrvate, tamo po Istri, a onda je moj djed s ekipom odlučio malo jebati mater Ducceu i njegovom narodu. Drugi je djed, također Hrvat, po Bilogori ratovao s tvojim djelom naroda, našeg hrvatskog, jer je tvoj dio naroda služio Nijemcima, nacistima, pa je to mom djedu valjda išlo nakurac. Uglavnom, moji su i po Istri i po Bilogori i Slavoniji ratovali s fašistima i nacistima. Ne znam koji je kurac radio tvoj dio naroda, ali to nije važno: iznad toga naroda, malog, hrvatskog, i njegovog zakašnjelog prispjeća u povijest, bila je jedna veća povijest: II. svjetski rat! Ali, tvoj je dio naroda očito autistično vodio neku svoju bitku u nekoj svojoj separatnoj povijesti, u kojoj ste mislili da se u tom ratu radi samo o obračunu sa Srbima. Očito, drugi dio naroda nije bio tako kratkovidan, jer, vidiš, neki su već 1941. počeli rat s nacistima i fašistima, a ne sa Srbima i Židovima! I to je sve.
Kužiš kak je to lako! Anagonisti nisu bili drugi narodi i narodnosti, nego idologije: nacisti, fašisti! Zato prestani više govoriti kroz figuru i kategoriju naroda, pogotovo patetično i morbidno, spominjući pepeo tvoga naroda, jer je dobrom dijelu ljudi (to je malo općenitije od naroda, je li?) tada bilo važno oduprijeti se fašistima i nacistima. Možda su se neki borili i protiv OKUPATORA, što misliš? Možda, OK, priznajem, i protiv drugih NARODA: Nijemaca i Talijana, ali, čuj, moraš priznati da ni Nijemci ni Talijani nisu bezostatno tih godina nacisti i fašisti, zar ne? Sve u svemu, ako misliš da je HRVATSKI NAROD najebao na Bleiburgu, htio bih te pitati što je s ostatkom, zapravo većim djelom hrvatskoga naroda koji nije bježao prema Austriji? Koji je to narod? Čiji? To nisu Hrvati? Moj djed koji je bio u ratu protiv fašista, koji se tukao protiv Ducceove Italije nije Hrvat? To odlučujete vi, krilnici i bojnici? Odlučujete vi moj kurac, stari moj, i kao što vidiš nitko to ne jebe ni pol posto ni u ovoj zemlji a ni van nje.
Ja bih na tvom mjestu u oporuci napisao da me zakopaju s pola tone kravljih govana na lijesu i uokolo njega. Jer, ti ni kao mrtav nećeš biti dovoljno đubre da si nad grobom travu održavaš.
Bolje se kremiraj. Tako da pepeo tvoga naroda jednom za svagda raznese vjetar.
I daj, crkni više! Jebote, guraš se po tramvaju, zazimaš klupe po parkovima, namjerno čekaš po dva-tri puta za jedan te isti račun po pošti i bankama, a groblja zjape prazna! Stvarno si više dopizdio svima. Pitaj rodbinu.

- 10:43 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Mail

NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 04.03.2007.

TRI KONDOROVA DANA ili UNDERGRUNT