Usputne bilješke

Godinama sam za sebe tvrdio kako nisam jutarnji tip. I nisam to uistinu dugo vremena bio. Zvuk budilice uvijek bi me zatekao. Često bi se odlučio za onih famoznih još pet minuta. Nakon dizanja na auto-pilotu bi odradio higijenu, obukao se i odvezao do posla. Tamo bi se bezuspješno pokušavao pokrenuti kavom i obavezama. Tek oko devet ili čak deset bi se počeo osjećati ugodnije u vlastitoj koži. Do tad bi funkcionirao kao neki humanoidni robot. Kako je dan odmicao raspoloženje, elan i sampouzdanje bi raslo i kulminiralo bi navečer. U večernjim satima osjećao sam se najbolje. Tad mi se činilo da je sve lako, da mogu što poželim. Međutim s tom kasnom kreativnom energijom nisam znao što bi. Pa bi i prije nego odlučim kako je korisno utrošiti došlo vrijeme za spavanje. Prije toga bi obično nešto čitao. To je možda bivala i jedina korist od iste.

U zadnje vrijeme međutim sve ranije se budim, već oko pet. Obično ostanem još neko vrijeme u krevetu, ali oko šest sam već na nogama. Budilicu na mobitelu sam ugasio. Uopće mi ne treba više. Čim otvori pekara kupim kruh. Prvu kavu popijem prije sedam i na poslu sam kao nov, oran i odmoran. Vjerojatno je i promjena posla doprinjela cijeloj stvari. U svakom slučaju novi režim mi odgovara. Osjećam se dobro.

I danas je već oko pet spavanju bio kraj. Jutarnja svježina ponukala me da odmah napustim udobnost kreveta. Nakon higijene skuhao sam kavu. Dok sam je pio odlučio sam upaliti televizor. Nakon kraćeg šaltanja zaustavuio sam na Doku tv. Na prvu sam prepoznao mladu Francuskinju i njezin autorski dokumentarac Najčudnija mjesta istočne Europe. Oduševila me činjenica da je u jutrošnjem posjetila Zagreb. Odlučio sam pogledati. Prvo je tražila sitne planete razbacane po gradu. Zatim je posjetla neki kafić u Novom Zagrebu u kojem su joj u kućici na stablu poslužili koktel. Našla se potom u Muzeju prekinutih veza. Zatim je s nelagodom pohodila napušteni sanatorij na Sljemenu da bi za kraj ostavila kulu Lotršćak. Tamo je iznutra iz povlaštene pozicije svjedočila poznatoj zagrebačkoj tradiciji. Kad je grunuo legendarni Grički top i raspršili se golubovi krenula je odjavna špica. Na mom satu otkucalo je šest i još jedan ljetni dan mogao je započeti.