Usputne bilješke

Dobar tek vam želim ili bolje reći u slast. Upravo takvu vrstu užitka možete očekivati ako zavirite među korice novog kriminalističkog romana "Sutra je novi ručak" splitskog pisca Ivice Ivaniševića. Književni sladokusci ovog žanra zasigurno će omastiti brk prateći zgode glavnih protagonista starijeg inspektora Nalisa i njegove mlađe kolegice Nine. Upravo taj netipični, istražiteljski dvojac, Splićanin osebujnog, metodološkog nerva i tajnovita Zagrepčanka na početku policijske karijere istražitelji su pomalo bizarnog trostrukog ubojstva. U razmaku od nekoliko dana u samom središtu Splita osvanu tijela međusobno povezanih muškaraca obučenih u različite legionarske uniforme. Na autoritet i pravila slabo osjetljivi Nalis i inteligentna šreberica Nina vode istragu uvrnutog slučaja u smjeru koji je logičan policijskom postupanju sve dok ih u tom ne ometu autoriteti s viših instanci. Iako u mnogočemu različiti, međusobno dobro funkcioniraju i vremenom sve bolje komuniciraju i upoznaju se. Ivanišević, između ostalog, kroz dijaloge dobro dočarava njihove karaktere, navike i osobne povijesti. Uz njih kroz istragu ubojstava defiliraju brojni sporedni likovi jednako uvjerljivo opisani. Moram se pohvaliti kako sam u jednog od njih ispravno posumnjao u relativno ranoj fazi romana iako krivac biva otkriven na samom kraju. To mi ni najmanje nije pokvarilo užitak čitanja. Čak štoviše, pomoglo mi je uživiti se u ulogu čitatelja detektiva koji prati brojne tragove ovlaš rasute po cijelom tekstu. Autor osnovnu fabulu vješto uklapa u ambijent našeg najvećeg primorskog grada. Prepletena življenja svih aktera u ovom romanu tek su zapravo komadić velike socio-ekonomske slagalice vremena koje živimo. Kroz lik inspektora Nalisa usputno veze priču o hrani, odnosno načinu na koji joj pristupamo, te koliko vremena i važnosti joj posvećujemo. Kao što začini finom jelu poboljšavaju okus tako crtice o hrani garniraju ovu književnu poslasticu. Pripovjedački jezik vrlo je precizan, bogat i slikovit. Rečenice su oblikovane pažljivo i sa velikim umijećem bilo da se radi o pripovjednom standardu ili izvrsno napisanim dijalozima na dijalektu koji su u stanju nasmijati čitatelja, ali i učiniti da se prepozna i dobro zamisli. Tekst obiluje brojnim stilskim figurama ponekad zamotanim u celofan ironijskog konteksta što prodonosi dojmu stiske originalnosti. Ipak osnovna potka priče pažljivo je i promišljeno složena kriminalistička slagalica. Čitatelj postpno stranicu po stranicu u nju biva uvučen. Zajedno sa svim akterima, vođen vještom spisateljskom stretegijomm, u prilici je pretpostavljati, tražiti i otkrivati ključ raspleta. Pri tom ne ostaje uskraćen za spomenutu slast i ugodu što je donosi dobra književnost.