Usputne bilješke

Nasuprot mojem prošlotjednom postu, koji je na neki način bio povratnički, u kojem tematiziram kretanje, ovaj put u fokus stavljam mir. Pri tom više mislim na stanje uma odnosno duha, a manje na tjelesno mirovanje koje je naravno do određene mjere prijeko potrebno kako bi se organizam odmorio i bio spreman za novi pokret. Unutarnji mir je neophodan kako bi čovjek postigao ravnotežu, osjećao se dobro, bio zdrav i živio ispunjeno.

Većina nas teži nekom neodređenom idealu sreće što je samo po sebi dobro i plemenito. Obično taj ideal pokušavamo realizirati kroz ljubav. Ako me na ovom mjestu upitate što je ljubav, teško ću vam moći jednoznačno odgovoriti. Lako moguće da ne postoji univerzalna definicija tog pojma. Nekom je to povjerenje, drugom sigurnost, trećem opet nesebično davanje i tako u nedogled. Svatko će za sebe pronaći recept i izravno živeći osjetiti značenje te riječi. Kad volimo i kad smo voljeni onda smo i sretni.

Sreća i ljubav su nam itekako potrebne i ako izostanu postaju predmet žudnje. Kratkotrajna žudnja djeluje poticajno, ali na duge staze može biti kontraproduktivna i važno je svesti je na razumnu mjeru. Pri tom zapravo želimo mir, onaj unutarnji koji će nas trajno ispuniti srećom i učiniti da spoznamo ljubav, istinsku, prema svima i svemu, ponajviše prema sebi. U prvom ešalonu su naravno oni najbliži, partneri, djeca, roditelji, prijatelji i svi ostali koji su u stanju darovati nam svoju pažnju i primiti našu i tako nas posredno učiniti ispunjenima i spokojnima.

U svakodnevnom življenju postoje razni remetilački faktori koji čine da se osjećamo nemirno. To su različite brige, problemi, izazovi ili ljudi koji nam grickaju postignuti mir kao miš kad otkrije fetu sira. To ne mora nužno biti loše. Anuliranje tih smetnji pomaže nam da ostanemo zdravi i fit u psihološkom smislu. Rješavanjem tih svakodnevnih jednadžbi održavamo mentalnu kondiciju. Problemi nastaju kad su ti faktori veliki i kad nadrastaju naše kapacitete. Tad teško postižemo i održavamo mir. Neobično nam je tad važna pomoć drugih, bliskih osoba kojima je stalo.

Mir je iznimno važan i u globalnim okvirima. Kad svijet ili neki njegov dio sklizne u kaos rata i nasilnih događaja tada u pravilu stagnira i nazaduje. Ljudski život gubi na cijeni i vlada neki drugi sustav vrijednosti. Dok oni mirni, pacifistički dijelovi ovog našeg plavog planeta velikim koracima grabe naprijed prema sve većem blagostanju koje će stanovnicima donijeti barem djelomičnu sreću, oni zahvaćen ratom proživljavaju kaos i beznađe iz čijeg začaranog kruga se nije lako iščupati. Stvari naravno nisu crno-bijele. Obično su ti svjetovi kao spojene posude povezani, pa i najmanji val na jednom kraju može izazvati cunami na drugom.

Jedan bloger mi je ovdje svojevremeno u komentaru napisao da nisam konfliktna osoba. To sam shvatio kao kompliment i zapamtio. Zaista pokušavam sve eventualne poteškoće i potencijalne sukobe rješavati smireno, razumno, razgovarajući. To nije uvijek lako. Izazovi sasvim običnog, svakodnevnog življenja znaju biti veliki. Ponekad je potrebno uložiti ogroman trud kako bi se postigao unutarnji mir. Vrijedi se pohrvati s tim izazovima. Ako ste poduzeli sve što je u vašoj moći da vama i onima oko vaš bude bolje, onda mirno spavajte.