Usputne bilješke

Nikom to ne bi poželio, rečenica je koju ljudi obično izgovore u toj situaciji, a ta situacija zove se iznenadni nestanak bliske osobe i dugotrajna, bjesomučna potraga za istom. Jedna takva upečatljivo je opisana u romanu „Crvena voda“ splitskog novinara, filmskog kritičara i pisca Jurice Pavičića. Ako se gleda samo osnovna potka romana, on se može nazvati kriminalističkim, ali Pavičić priču o nestanku mlade djevojke smješta u jedan širi društveni kontekst. Prateći dugotrajnu potragu, čitatelj upoznaje brojne likove, što ih pisac vješto psihološki karakterizira, a okvir i pozornica štorije je Misto, Split i tranzicijska Hrvatska u razdoblju od gotovo trideset godina.

Novinske tekstove, književne kritike i kolumnu Jurice Pavičića čitam već godinama. Upoznat sam i sa većinom njegovih dosadašnjih romana, koji su intrigantni svaki na svoj način, ali tek za ovaj iz naslova mogu reći da je vrlo dobar. Čini mi se da je autor njime dosegao svojevrsnu spisateljsku zrelost. To je prilično obimno djelo, stilski i jezično dotjerano, a sadržajno plijeni pažnju. Pavičić ostaje vjeran svojem prepoznatljivom stilu, ali ga diže na jednu, rekao bih višu razinu. Piše književnim jezikom u kojeg povremeno umeće lokalne izraze, što u konačnici ostavlja dojam uvjerljivosti i autentičnosti. Već sam ovdje na blogu napisao kako je najbolji kad „bordižaje i akošta“ po splitskom akvatoriju. Svojim pisanjem čini da taj specifični, dalmatinski mikro kozmoz, ovom čitatelju bude bliži i bolje razumljiv.

Jurica Pavičić priču i atmosferu ovog romana gradi polagano nenametljivo, ali istovremeno je čini napetom, što kod čitatelja budi onu prirodnu ljudsku znatiželju, što je dalje bilo. Na samom početku, 1989. godine u primorskom gradiću, za kojeg autor koristi opću imenicu Misto, početkom jeseni nestaje mlada sedamnaestogodišnja djevojka Silva. Njezina obitelj prijavljuje iznenadni nestanak tadašnjoj miliciji, koja započinje istragu i potragu što će trajati danima, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Kako policijska potraga jenjava i zalazi u slijepe ulice, tako se ona obiteljska intenzivira, pa otac i brat nestale neumorno tragaju za njom. Pri tom prelaze stotine kilometara, lijepeći plakate s njezinom slikom i kontaktom i raspitujući se za svaki i najmanji trag ili indiciju. Pisac uvodi mnoge elemente klasične krimi priče, pa kako stranice odmiču, čitateljska pažnje sve je manje fokusirana na jezik i stil, a sve više na sadržaj. Slaže tako Pavičić ogromnu puzlu, prepunu likova, događaja i međuodnosa, koja se do kraja posloži tek u završnim poglavljima.

Istraga se zakomplicira kad policija sazna da je nestala Silva za jednog splitskog dilera na sitno prodavala heroin. Veliki preokret donosi svjedočenje jedne djevojke koja ju je vidjela kako kupuje autobusnu kartu na šalteru za međunarodne linije splitskog kolodvora. To obitelji daje nadu da je živa, pa na scenu stupa njen požrtvovni brat blizanac Mate, koji, na nagovor majke i protivljenje oca, odustaje od fakulteta i zapošljava se kao vozač kamiona, kako bi bio u prilici putovati i svakodnevno tražiti nestalu sestru. Ustrajnost koju Mate pokazuje tražeći Silvu frapantna je. Zbog toga se odrekao mnogih stvari, stradao mu je brak, godinama se ujutro budio samo s jednom misijom, pronaći je. Prati svaki mogući trag, pa čak i one za koje zna da su uzaludni. Nekoliko puta nakon dojave otputuje na drugi kraj Europe, da bi razočarano ustvrdio kako tamo živi netko, tko je samo sličan njegovoj sestri.

Višegodišnja potraga za djevojkom ostavlja veliki trag i na zajednički život njezinih roditelja. Nakon nekoliko godina u kojima majka optužuje oca da je prerano odustao od potrage, rastaju se i započinju nove živote, trajno obilježene nestankom. Pavičić kroz priču o roditeljima vrlo dobro oslikava bračne i međuljudske odnose kad se nađu Na tako velikoj kušnji. Na više mjesta u knjizi pita se: Kad je dosta, kad se smije odustati i početi živjeti. Odgovor na ova pitanja nije jednostavan, umjesto njega možemo opet ponoviti rečenicu s početka: Nikome takvu dilemu ne bih poželio.

Ovdje sam spomenuo samo okosnicu priče. Ona se grana u mnoge rukavce, dok mnoštvo likova, mještani, policajci, prijatelji, znanci i drugi plove kroz njih. Svatko od njih pridonio je na neki način da mlada djevojka nestane ili je kasnijim postupcima utjecao na tijek istrage i potrage. Veliki čvor raspliće se na posljednjih pedesetak stranica. Moram biti vrlo oprezan kako nekom, tko će čitati ne otkrijem rasplet. Pokvario bih mu zasigurno užitak čitanja, koji se manifestira u napetom iščekivanju i polaganom otkrivanju složene križaljke, što je odlika dobrih kriminalističkih romana. Reći ću samo kako vrijedi zaviriti u te stranice, uživjeti se u ulogu čitatelja detektiva i svjedoka jednog vremena.