Usputne bilješke

Hodao je gradom svakodnevno obilazeći svoje punktove. Obično bi pri tom na ramenu nosio iskrzanu putnu torbu, dok je ispred skakutao veliki kuštravi pas. On mu je činio društvo zadnjih godina, koje nisu bile lagane. Skromna, pomalo zapuštena vanjština sugerirala je da se radi o starcu, ali bio je zapravo tek u ranim pedesetim. Za razliku od većine drugih, koji tešku egzistenciju održavaju tragajući za sadržajem kontejnera, on je donekle zadržao dostojanstvo. Nije skretao pogled, kad bi sreo nekog poznatog, već bi pozdravio i srdačno upitao za zdravlje. Nikad nije zatražio novac od nekoga, čak i za najtežih dana, kad je u skromnoj kućici bilo ledeno. Nije ispružio ruku ni kad ga je želudac podsjećao da taj dan još ništa nije jeo.

Sve do prije nekoliko godina živio je, barem naizgled, jednim prosječnim građanskim životom. Kći ga je prestala posjećivati, kad je u velikim zelenim kutijama, počeo tražiti ono što su drugi odbacili. Sramila se zbog toga, iako je živjela daleko. Pogled na oca u tenisicama, koje je netko prije nosio i rano odbacio ili u iznošenoj jakni kričave boje, bio joj je pretežak . U nemoći da mu pomogne izabrala je ljutiti se zbog toga. U toj ljutnji kao da se trudila zaboraviti na nekadašnjeg njega, pažljivog oca, skromnog prometnika lokalne željezničke postaje, koji ponosno i samouvjereno ispraća vlakove.

Supruga ga je napustila ranije. Dugo mu je pokušavala dokazati da je ono što radi ovisnost, te da je predaleko otišao. Slijepo je odbijao njenu pomoć, sve više tonući u svoje listiće i kombinacije. Svakodnevno je studiozno proučavao bilten kladionice, tražeći parove i koeficijente koji će mu donijeti laku zaradu. Što mu je više izmicala, propadao je sve dublje u ambis financijskih i emotivnih teškoća. Strast j prerasla u opsesiju, pa je stradao obiteljski život i posao. Tek kad je osvijestio činjenicu da su ga skoro svi napustili, prestao je odlaziti u kladionicu.

Krivnju za neuspjeh prebacio je na samo jednu osobu, koju čak nije ni poznavao. Vidio ju je samo na televiziji. U vrijeme najveće ovisnosti posložio je skoro savršenu kombinaciju mnoštva sportskih parova. Za mali ulog trebao je dobiti cijelo bogatstvo, vratiti sve uloženo, riješiti se dugova, povratiti normalan život. Pogodio ih je sve, osim jednoga. Taj par bio je zicer, vrlo mali koeficijent, praktički unaprijed dobiven. Uvrstio ga je samo da malo podeblja dobit, ali je tenisačica, koja je bila izraziti favorit, zbog ozljede predala meč.