Usputne bilješke

Laganim korakom gazio je po nogostupu, pažljivo promatrajući automobile parkirane sa strane. Uočio je jednog starog bijelog Mercedesa, gotovo oldtimera, na drugoj strani ceste, prišao mu bliže i kad je vidio da je otključan, potraga je završila. Osvrnuo se naokolo, provjeravajući promatra li ga netko, opreznim pokretom otvorio vrata i sjeo na mjesto vozača. Kratko je bacio pogled na uredan, dobro očuvan interijer vozila. Sagnuo se i uvježbanim pokretom skinuo plastični poklopac ispod volana. Izvukao je dva električna voda, koji su kratko zaiskrili kad ih je spojio. Pouzdani njemački stroj glasno je zabrundao, te nastavio ravnomjerno presti u praznom hodu. Dok je namještao unutarnji retrovizor na kratko se susreo s vlastitim pogledom, između bora oko očiju. Na licu, prošaranom kratkom prosijedom bradom, mu se stvorio jedva primjetan smiješak, dok je gledao kazaljku koja je sugerirala da je rezervoar gotovo pun. Rukama je pažljivo obujmio volan, ubacio u brzinu i uključio se u gusti jutarnji gradski promet.

Vozio je polagano, nenametljivo klizeći u koloni po dugačkoj gradskoj aveniji, dok mu je jutarnje sunce ostajalo iza leđa. Dok je stajao, na križanjima je ispod oka promatrao nervozne vozače, koji su namršteni nestrpljivo iščekivali zeleno svijetlo. Na izlazu iz grada stisnuo je gas i ležerno mijenjao brzine, osluškujući neki unutarnji ritam automobila, kojeg je sve bolje osjećao. Izašao je na slabo prometnu lokalnu cestu koja je presijecala nepreglednu zelenu ravnicu, kao da je netko olovkom potegnuo dugačku crnu liniju. Prepustio se mješavini zvuka, što su ga tvorili kotači gazeći po asfaltnoj podlozi, zrak koji je šuštao uokolo i brujanje motora. Prošao je kroz prostrana polja suncokreta u kojima su veliki žuti cvjetovi žedno upijali jutarnju svjetlost. Nije palio radio, kako bi što izravnije doživio vožnju kojoj se prepustio. Zaustavio se kad je ugledao natpis Gostiona na povećoj kući u jednom selu. Dok je sjedio u hladu male terase i pio bljutavu tekućinu, koju je nezainteresirani konobar pretenciozno prozvao kavom, osluškivao je pucketanje uzrokovano hlađenjem metalnih dijelova. Umirivao ga je taj zvuk, koji je značio da je stroj suvereno svladao pristojnu udaljenost i također mu je potreban predah.

Kad je podnevno sunce odlučilo žariti visoko u zenitu, dospio je u slabo naseljeno, bregovito šumsko područje kroz koje se cesta u više navrata uspinje, spušta, vijuga i provlači čineći mnoštvo zavoja. Dok je bijela lađa, koju je samo posudio za ovu priliku, elegantno nalijegala na njih, odškrinuo je prozor puštajući da svježi gorski zrak ulazi u unutrašnjost i tvori tako ugodno okruženje. Trokraka zvijezda na vrhu poklopca motora služila mu je kao orijentir u tom polumračnom šumskom labirintu punom sjena. Zastao je kratko i protegnuo ukočene noge na proplanku obrubljenom hrastovim stablima, osluškujući vjetrić koji je šuškao među granama. Kad je konačno ostavio taj šumski svijet iza sebe najednom je dospio u krševiti krajolik, pa je uska cesta bila okružena niskim kržljavim raslinjem, koje je među kamenjem tražilo svoje mjesto pod suncem. Odlučio je stati na maloj trošnoj osamljenoj benzinskoj postaji usred tog kamenjara, kad je osjetio da ga želudac podsjeća kako cijeli dan nije ništa jeo. Dok je, sjedeći na klimavoj klupici ispod nakrivljene nadstrešnice, žvakao žilavi sendvič i pio mlako pivo iz limenke, promatrao je velika buljooka prednja svijetla. Činilo mu se da je auto, koji se presijavao na popodnevnom suncu, u tom trenutku nijemi svjedok njegovih traganja i lutanja.

Nastavio je dalje po samotnoj cesti, kroz pusti mjesečev krajolik okružen mnoštvom sitnih stijena, pijeska i suhe trave. Vozeći, promatrao je kroz vjetrobransko staklo je taj živopisni reljef izrezbaren dugotrajnim utjecajem prirodnih sila. Crvena vatrena kugla ispred njega polagano je stremila prema obzoru, bojeći nebo i zemlju u stotinu različitih crvenih nijansi. Kad je izašao iz malog tunela, u širokom podnožju ispred ukazao se svjetlucavi primorski grad razbacan po brežuljcima. Iza se razlijevao veliki morski zaljev površne mirne kao ulje, uokviren otocima u daljini. Zaustavio je auto na jednom vidikovcu, izašao van, pripalio cigaretu i dugo promatrao panoramski prizor, puštajući da se cijelo tijelo nauživa tog umirujućeg krajolika. Sjeo je u auto i krenuo se spuštati prema gradu serpentinama, koje su kao beskrajna zmija vrludale prema gradu. Učinilo mu se da ga hvata umor kad se nad gradom, u koji je ulazio, počeo hvatati prvi sumrak. Kao da je i stroj, koji je suvereno plovio cestom cijeli dan, počeo gubiti dah.

Dovezao se do policijske postaje i parkirao auto ispred. Prije nego je ušao unutra pogledao je kako bijeli iscrpljeni drug sneno počiva, okupan slabim narančastim svjetlom ulične rasvjete. Kad ga je kasnije stariji inspektor pomirljivim, gotovo prijateljskim tonom upitao: „Nije mi jasno, ako si već pobjegao iz zatvora i ukrao auto. Umjesto da se pritajiš negdje, ti se cijeli dan voziš i dođeš praktički nama u zagrljaj.“ Nakon kraćeg razmišljanja, pogledao ga je i odgovorio smireno, gotovo ležerno: „Nedavno mi je doktor rekao da, zbog bolesti koja me nagriza, neću još dugo. Htio sam još jednom osjetiti kako se dugačka cesta odmotava preda mnom i vidjeti more“.