Usputne bilješke

Prije otprilike mjesec ovdje na ovom blogu pisao sam o šumi Marči, koja se nalazi u blizini Kloštar-Ivanića, kroz koju u zadnjih nekoliko godina vozim bicikl. U jednom od komentara ispod teksta netko je napisao kako sam mogao spomenuti zanimljive povijesne činjenice i manastir u naselju Stara Marča nedaleko od šume. Nisam tada objašnjavao kako za spomenutu lokaciju znam, ali je bila izvan mojih dotadašnjih biciklističkih ruta i da je objava bila posvećena isključivo šumi i stazama unutar nje. Komentar sam shvatio, ne kao kritiku, nego kao poticaj da to mjesto posjetim i iz prve ruke svjedočim kako izgleda i o čemu se radi.

Zaputio sam se tamo u kasno ljetno poslije podne dok je vrelina još žarila i palila, a sparina u zraku kao da je čvrsto odlučila uvrstiti biciklizam na listu vodenih sportova. Nije mi trebalo dugo da preko Kloštar-Ivanića i kroz još nekoliko manjih naselja stignem do Stare Marče. Računao sam da je mjesto meleno i da ću lako pronaći crkvicu, pa se nisam posebno pripremao niti na karti gledao gdje idem. Skrenuo sam tako u samom selu pogrešno i uspenjao se na jedan prilično zahtjevan brijeg na kome je groblje i kapelica. Ispravno sam pretpostavio da to nije ono što tražim, ali isplatilo se potegnuti jer se s tog mjesta pružao dobar vidik prema susjednim Mostarima i Dubravi Vrbovečkoj. Maleni oblaci koji su, kao u nekoj igri skrivača, djelomično prikrivali sunce, omogućili su mi da napravim nekoliko solidnih fotografija s tog mjesta. Krenuvši natrag pitao sam jednog mještanina za crkvu, na što me on uputio natrag u malenu udolinu, pa na brijeg sa suprotne strane. Vozio sam prema njegovim uputama i brzo se našao pred nevelikim uređenim spomen-parkom u čijem je središtu Grkokatolička spomen-crkva svetoga Mihaela Arkanđela. Na mramornoj ploči postavljenoj desno od ulaza piše da je podignuta i posvećena 2012. godine povodom 400. obljetnice Grkokatoličke crkve u Hrvatskoj, a da je godinu prije kamen temeljac u Zagrebu blagoslovio papa Benedikt XVI. Na ploči lijevo navedeni su biskupi koji su na tom mjestu kroz povijest stolovali. Popis od sedamnaest imena počinje daleke 1611. godine, a završava sa godinom 1776. Na internetu pronalazim podatak da su prvi samostan i crvka bili podignuti od tesane hrastovine iz obližnje šume, a ova malena crkvica i prostor oko nje spomenik su i podsjetnik na bogatu i živu povijest toga mjesta.





Ova kratka vožnja bila ja vjerojatno jedna od posljednjih na Treku, biciklu na kojem se vozim unatrag sedam godina. Preko interneta sam naime naručio novi, čiji dolazak očekujem za otprilike tjedan. Netko će možda reći da je bicikl samo naprava koja omogućuje kretanje ili sklop metalnih i drugih dijelova, ali za mene je taj dvokotač puno više. Još od vremena kad mi je prijatelj za simboličnu naknadu prodao taj sivo-plavi montić, koji je s vremenom postao i gradski i cestovni, pa čak i touring, omogućuje mi jedan vrlo ugodan vid rekreacije i mogućnost da posjetim mjesta na koja autom ili pješice nikad ne bi došao. Pomogao mi je upoznati neke zanimljive i drage ljude od kojih su mi neki postali istinski prijatelji. Zato se rastajem od njega uz određenu dozu sjete, ali me raduje da ide u dobre ruke, drugom dobrom prijatelju s kojim rado vozim, i da će na određeni način, ostati u obitelji. Vjerujem da će novi dostići, a nadam se i nadmašiti, prethodnika, odvesti me na zanimljiva mjesta i priuštiti ugodne sate i dane na cesti.