Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

nedjelja, 20.08.2006.

LJETO – TRI

Radi se radi i dalje! No kao što navedoh svoju nadu u zadnjem postu, nada se i ostvarila (pa da čujem nekoga da kaže na je naša Nada ku…). Toliko sam se uhodao u kombiniranju produženih vikenda da sam počeo i izmišljati praznike, onako, za dušu. Sljedeći vikend će biti i neke toplice na repertoaru. Imate koji prijedlog, savjet, preporuku za koje? Traži se dobra, zabavna i raznolika ponuda. Ne želim samo na neki bazenčić toćati noge i to je to. Nisam penzić – još. Hoću atraktivan park! Bijah zimus u Čatežu, ali to je bilo zatvoreni kompleks a nikada im nisam vidio ljetnu, vanjsku ponudu. Lova i prijevoz nisu u pitanju.

No da se vratim na "ljetni post". Prošli vikend sam završio u Zadru. Malo sam skočio do familije (uf, ima ih – baba, dvije tete i sedmero bratića i sestrični + kojekakvi rođaci, kumovi, prijatelji). Poveo sam sa sobom svoju malecku, onu o kojoj se pisalo dosta u zadnjim postovima.

Vrijeme je bilo predivno. Kupali smo se svako malo. Istina da nismo sunca vidjeli i da taj dio sa kupanjem je bilo bježanje po pljuskovima, ali što se može. U more smo se uspjeli baciti samo prvi dan a već navečer je bio prvi pljusak.

Većinu vremena smo provodili u krevetu. Perverznjaci jedni! Već vidim kakve vam prljave misli letaju po lubanji (ne kažem da nije bilo, ali…). Nadoknađivali smo neprospavane sate što nam je falilo ovih radnih dana. Malo sam babi popravljao kuću (tamo uvijek ima nekog posla). Malo isposjećivao familiju. Uglavnom, to je skoro cijeli opis produženog vikenda.

A rođaci. E to nije normalo. Ja opet kažem, ima nešto u tome morskome zraku. Ja sam visok cca 182 cm (kada se ispravim) i skoro sam najniži u familiji iako sam najstariji od nas takozvane treće generacije (bratići, sestrične). Jedino je moja sestra niža od mene. A najmlađa sestrična, `91 godište i visoka je 191cm ujedno i najviša. A kada je došao najstariji bratić, kada ga je malecka vidjela, pri upoznavanju je umjesto svoga imena skoro rekla "uzmi me, tvoja sam". Jeba te, mali je izrastao u takvoga "Galeba". Ali na žalost (sreću), još je balav. Ima dvadeset okruglih i još nije svjestan svoga potencijala. No polako, bez žurbe, doći će i njegovi dani.

Navodno su najavili lijepo vrijeme skoro do kraja desetog mjeseca, tako da postoji mogućnost za iskorištavanje podsezone. Već je počela neka kombinatorika za Pašman kod prijateljice. Znate što. Pričajte vi svi što hoćete, ali nema do mora. Ne to nije moja dalmatinska krv, već kada ja osjetim sam miris soli u nosu, samo da ga vidim, da znam da je blizu odmah mi je bolje. Ma to more je pravi lijek skoro za sve. Definitivno, odluka je pala! Kada budem veliki selim se negdje dole.

A sada opet gajim nadu za "ljetom - četiri". Tko zna. E da! Javite ako tko što zna ili čuje za neke toplice. Hvala!
- 11:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 01.08.2006.

LJETO – DVA


Radi se radi, ali kako nam u cijeloj naciji kola krv vrhunskih stratega/kombinatora/organizatora /muljatora produženih vikenda, tako je i moja malenkost iskoristila tu prirodnu prednost. Malo sam se istelio srijedu i četvrtak te k tome srećom većina ekipe je na godišnjem pa sam u petak ujutro zapalio na Pag. E sada će biti "prodana dušo, visiš na Zrću a pljuješ po tome"! Neka. Gad sam, priznam!

Pozvala me moja draga Zmijica, pa sam svratio do nje u Gajac. Ima genijalan apartman, uređen u mediteranskom štihu. Njen stari si je dao oduška – svaka čast. Nas dvoje službeno sami, no zapravo je bilo prilično prometno, kolodvorski. Nekoliko različitih ekipica se došetavalo do nas na palačinka-party, bacardy-party i još kojekakve bezimene party-e. A samo jednu večer smo svratili do svehvaljenog Zrća.

Što reći o tome mjestu? Prvo, plaža je ok s obzirom na ostatak otoka (tu ne računam skrivene uvale jer nijesam upoznat toliko dobro sa terenom). Inače Pag zovu Mjesečevim otokom koliko je gol (Velebitska bura ga je doslovno ogulila – kamen, kamen i to oštar), doslovno asocira na površinu Mjeseca. Gužvetinu na plaži ni neću spominjati. A sad ono o čemu svi pričaju ili ti pod drugo - noćne veselice. E sad, kaže stara narodna da se o ukusima ne raspravlja. U potpunosti se slažem sa time, no tamo po meni fali upravo taj detalj – ukus. Kaže se još "kruha i igara". U ovome, modernijem slučaju "party-a i cuge" – naravno, to pali. Ekipa iz kojekakvih dijelova svijeta dolazi da bi se tamo – provela? Ajd dobro. Nisam ja nikakva konzerva, ali meni to nije provod. Kada se nađem sa svojima, pa zroštiljamo i naravno (ako se nađe) uz gitaricu zapjevamo ili samo pričamo do samoga pozdrava zori. A kada se slučajno skupimo kod nekoga pa ispadne spontana čajanka. A gdje su sami oni izleti, bilo kakav posjet prirodi. Te najbolje, kada se sve troje složi odjednom u jednom te mali milion takvih kombinacija, bez pretjerane buke, forsirane zabave, masovne histerije. Ne znam. Opet se vraćam na ono – o ukusima se …

Iskreno, tamo mi je najviše diglo tlak to što sam prošao kroz skoro sve klubove i birceve da bi tek pri kraju slučajno našao pivu od cijelih 0,33. Sve ostale su od 0,25 i naplaćuju oko 20tak kuna. Samo flaširanje pive od 0,25 treba zakonom zabraniti a 0,33 je samo za slučaj nužde. Iz principa im nisam htio ostaviti teško stečenu lovu.

Ostale dane smo upražnjavali roštiljanjem naših prebijelih tjelesa, poslije pacanje kremicama (neki su lagano pretjerali), piciginom, kuhanjem, izležavanjem u mreži (koju smo slučajno strgali – mislim da nije bila namijenjena za dvoje), neki spavanjem. Jedino nismo uspjeli skočiti na noćno kupanje jer smo – zaspali. A bili smo stvarno umorni. Kao i svaki pravi godišnji odmor, mozak na "stand by-u", tek toliko osnovne funkcije poput disanja i žvakanja su "on line". To se tražilo! Kratko, slatko, ja bi još.

Nadam se da će biti ljeto "tri" a neću se žaliti ako bude još koji broj više.
- 01:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>