|
Radi se radi, ali kako nam u cijeloj naciji kola krv vrhunskih stratega/kombinatora/organizatora /muljatora produženih vikenda, tako je i moja malenkost iskoristila tu prirodnu prednost. Malo sam se istelio srijedu i četvrtak te k tome srećom većina ekipe je na godišnjem pa sam u petak ujutro zapalio na Pag. E sada će biti "prodana dušo, visiš na Zrću a pljuješ po tome"! Neka. Gad sam, priznam!
Pozvala me moja draga Zmijica, pa sam svratio do nje u Gajac. Ima genijalan apartman, uređen u mediteranskom štihu. Njen stari si je dao oduška – svaka čast. Nas dvoje službeno sami, no zapravo je bilo prilično prometno, kolodvorski. Nekoliko različitih ekipica se došetavalo do nas na palačinka-party, bacardy-party i još kojekakve bezimene party-e. A samo jednu večer smo svratili do svehvaljenog Zrća.
Što reći o tome mjestu? Prvo, plaža je ok s obzirom na ostatak otoka (tu ne računam skrivene uvale jer nijesam upoznat toliko dobro sa terenom). Inače Pag zovu Mjesečevim otokom koliko je gol (Velebitska bura ga je doslovno ogulila – kamen, kamen i to oštar), doslovno asocira na površinu Mjeseca. Gužvetinu na plaži ni neću spominjati. A sad ono o čemu svi pričaju ili ti pod drugo - noćne veselice. E sad, kaže stara narodna da se o ukusima ne raspravlja. U potpunosti se slažem sa time, no tamo po meni fali upravo taj detalj – ukus. Kaže se još "kruha i igara". U ovome, modernijem slučaju "party-a i cuge" – naravno, to pali. Ekipa iz kojekakvih dijelova svijeta dolazi da bi se tamo – provela? Ajd dobro. Nisam ja nikakva konzerva, ali meni to nije provod. Kada se nađem sa svojima, pa zroštiljamo i naravno (ako se nađe) uz gitaricu zapjevamo ili samo pričamo do samoga pozdrava zori. A kada se slučajno skupimo kod nekoga pa ispadne spontana čajanka. A gdje su sami oni izleti, bilo kakav posjet prirodi. Te najbolje, kada se sve troje složi odjednom u jednom te mali milion takvih kombinacija, bez pretjerane buke, forsirane zabave, masovne histerije. Ne znam. Opet se vraćam na ono – o ukusima se …
Iskreno, tamo mi je najviše diglo tlak to što sam prošao kroz skoro sve klubove i birceve da bi tek pri kraju slučajno našao pivu od cijelih 0,33. Sve ostale su od 0,25 i naplaćuju oko 20tak kuna. Samo flaširanje pive od 0,25 treba zakonom zabraniti a 0,33 je samo za slučaj nužde. Iz principa im nisam htio ostaviti teško stečenu lovu.
Ostale dane smo upražnjavali roštiljanjem naših prebijelih tjelesa, poslije pacanje kremicama (neki su lagano pretjerali), piciginom, kuhanjem, izležavanjem u mreži (koju smo slučajno strgali – mislim da nije bila namijenjena za dvoje), neki spavanjem. Jedino nismo uspjeli skočiti na noćno kupanje jer smo – zaspali. A bili smo stvarno umorni. Kao i svaki pravi godišnji odmor, mozak na "stand by-u", tek toliko osnovne funkcije poput disanja i žvakanja su "on line". To se tražilo! Kratko, slatko, ja bi još.
Nadam se da će biti ljeto "tri" a neću se žaliti ako bude još koji broj više.
|