|
Ok, svu lovu koju sam imao u zadnje vrijeme spičkao sam na kojekakva putovanja. Neka, ni mi je žao. Što je još gore, svidjelo mi se, te sam se lagano navukao. Ja bi još!
E sada, bolujem od stare bolesti poznate još pod službenim imenom "kronični pomanjkavitis novčitis" (a nisam ni s nekim vremenom baš na raspolaganju), što me sprječava da nastavim uzimati dovoljnu dozu kilometarskoga kretanja. Kako se riješit toga problema?
A onda sam prije par mjeseci upoznao jednog interesantnog lika. Taj ni sam ne zna gdje živi. Većinom je na relaciji Sisak – Zagreb – Varaždin, no i to je relativno. Najbolji opis bi bio da živi u busu na putu koji ni on sam na kraju ne zna gdje ide. Do sada smo zajedno lunjali po Beču i Veneciji.
Tako smo se mi slučajno počeli družiti, te u sljedećem trenutku sam skupljao ljude za nova putovanja. Hm, što se dogodilo:
- "Ajmo mi onako, za našu ekipu složiti neki put, tak da se družimo."
- "Ajmo!"
- "A gdje ćemo?"
… Ostalo je otišlo u legendu.
On ima iskustvo i resurse, ja imam ljude. Prvi organizirani put – Gardaland. To onako, samo za ekipu. Išlo nas je skoro 130.
Vrijeme radnje: 01.05. tekuće godine u 00.10h ujutro
Mjesto radnje: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, ispred glavnog ulaza
Likovi: Njih 120 ljudi (neki u zajebali), 3 vodiča, 2 vozača i još toliko autobusa.
Tema: Put u Gardaland
Sadržaj: Skupila se ekipa na vrijeme, dokotrljala se dva autobusa, posložili se kao sardine, te smo krenuli u akciju. Nismo došli do Slovenije a već je bio dernek. Slavili smo Nuttelin rođendan, pa smo imali dodatni povod za provod.
Slovenska granica! Naravno da su nas povadili van. No sve je uspjelo proći bez prevelikih incidenata. Nakon granice, u nastavku puta, ekipa je počela padati metodom domino efekta, te su većinom svi pozaspali. Samo smo se dolje naprijed, dva vodiča i vozač prepucavali preko Motorole sa drugim autobusom.
Talijansku granicu smo prošli da nitko nije ni primijetio. Samo smo mahnuli pograničnim žandarima i prošli. Pred Veronom se ekipa počela buditi, te smo one koji nikada nisu bili u Gardalandu počeli plašiti sa širokolikim spektrom "opasnih" sprava koje sigurno skraćuju život. Bilo je vikanja poput: zaustavi taj autobus, hoću van; vračaj se odmah natrag; mama! itd. Da se razumijemo, to su uglavnom bili muški.
Gardaland. Skupili se pred ulazom, dok smo nas dva vodiča otišli po karte. Podijelili prospekte, mape i karte te ih oslobodili do 18h popodne. No dogodila se zgodna stvar. Kako smo podijelili karte, nas dvojica smo ostali zakinuti, bez karte – netko nas je dobro "oženio" za upad! Ajde dobro, kupili smo ih naknadno, od naše love, te smo napokon upali i dernek je počeo. Količina društva se stalno mijenjala. U početku smo se spajali, a do kraja istraživanja parka smo se raspali na svega nas par.
Bilo je zanimljivih trenutaka, poput "krštenja" nekih ljudi na dvije najžešće sprave, te ismijavanje njihovih grimasa od faca na slikama koje možete kasnije kupiti (jedna sličica, smo 5 ojra).
Cijeli dan vožnji, naslikavanja i kojekavih popratnih aktivnosti kadli već je skoro 18h, a nismo stigli sve proći (ja opet - već sam bio). Tabani otpadaju, glad i žeđ nas snašli u tuđini. Sjeli u autobus, još skoro 10tak minuta čekali dvije plavuše (od cijele grupe) te krenuli. Kako je autobus krenuo, tako smo mi krenuli sa pivom koja nas je fina, hladna i spremna čekala (podsjetnik, imali smo rođendan, pa smo se pripremili sa nekih 25 litara pive). Klopa, cuga, dernek, strgani, spavanje.
Cijelim putem mi je jedna zakonska stvar išla na živce. Postoji ograničenje za autobuse po autocestama Europe. U Italiji je ograničenje 90 km/h dok je u Sloveniji 80 km/h. No nije to problem, nego to što vrijedi isključivo za strance u toj zemlji (čitaj nas) a lokalci se naganjaju pokraj nas. Super. Još k tome, mi smo bili u autobusu na kat, a ovaj drugi autobus, koji je bio običan, se vukao iza nas i stalno nas je štopao (jer moramo ipak ići u grupi).
Granice smo prošli ovaj puta bez problema. Da strane, ali ne i našu. Nije bio problem u nama, već u autobusu ispred koji su naši dragi carinici zaustavili. Autobus je imao Beogradske tablice. Držali su ga više od pola sata ispred nas, a mi smo poslušno morali čekati u redu. Tako smo mi umjesto u najkasnije 1, došli u Zg nešto poslije 2 ujutro.
I tako prođe još jedan provod. Slušam komentare i doživljaje sljedećih dana, te slušam oduševljenu ekipu. Što više, pitaju me kada ćemo sljedeći put!
Najava:
Gardaland II – 22.06.2007! (petak/praznik)
Mjesta ograničena – svega 50 komada (požurite)
Cijena: 200 kn put + 22 ojra upad
Kontakt: extra.tours@gmail.com
Vidimo se!
|