|
Prošla je još jedna histerija. Dolaskom i prolaskom onih nekih kraljeva počinje raskićivanje grad i povratak u staro dobro sivilo. Jedino što nas (neke, ne sve) drži još malo je ono bijelo što pada u pahuljama odozgo. No mislim da ove godine ništa od toga. Ljudi moji dragi, vani je 14 stupnjeva! Proljeće, priroda pupa, budi se. Bojim se da ćemo na ljetovanje 1.4.tekuće godine. Naravno ako nam obalu ne obriše neki "cunami".
No nije to sve. Ovo je samo zatišje prije sljedećeg vala. Tek toliko da nam se budžet koliko-toliko oporavi prije novoga kredita. Dolazi nam onaj blagdan sa zekom i jajima (premda nisam točno siguran koju ulogu oni u cijeloj toj priči imaju). Dakle, sada će gospoda glavešine iz trgovačkih centara samo zamijeniti bor sa mladim lukom. Jedva čekam.
U cijeloj to priči me uvijek veseli samo jedan dio – klopa. Uf, osjećam se kao Oliver Twist u sirotištu cijeli život, hraneći se po menzama, doma ono što sam malo suhim obrocima i u prolazu starim pecivima iz Mehine pekare. Sanjam juhu. A onda dođu navedeni blagdani. Znam da nisam jedini koji tako razmišlja, ima ih i gorih. Pa što se čudite da ljudi dobivaju desetke kila preko praznika. Tko može reći ne onome raskošju na stolu? Pa i životinje se tove prije zimskoga sna, znači u krvi nam je.
Tu mi samo smetaju oni modni, pomodni i slični časopisi koji pune mozak sa tonom raznih dijeta. Gori su od Božičinih melodija iz lampica. Kada ti se uvuku u uho pa zviždiš cijeli dan izluđujući ne samo druge već i sam sebe, ali ne možeš prestati. Ma koja dijeta! Udri ćerce po odojku, francuskoj, mlincima, purici, grah salati, pečenoj paprici, policama, ...
E da, htio sam spomenuti Novu. Ajmo ovako, sada iskreno prvenstveno prema sebi. Digitron u ruke i počnite zbrajati: uplata nove (mjesto dočeka) + piće popijeno tamo + klopa pojedena (ne samo na mjestu dočeka već na putu tamo i na putu natrag – sve samo ne doma) + nova odjeća + frizura + nakit + nepredvidivi troškovi (natankati auto, cigarete, ulošci...) + sve što sam zabravio navesti a znate no izbjegavate si priznati = SUMA. Ajde, ajde, da čujem. A sada da vas pitam, jeli sve to vrijedilo. Koja je bila razlika od nekog valo većeg tuluma? Zar je to bio najbolji party koji ste u zadnje vrijeme doživjeli?
Mislim da imate pravo znati kako sam ja prošao s obzirom na sve gore navedeno. Bio sam doma, u najboljem krevetu, sa najboljim komadom, gledajući dobre filmove, klopajući najbolju klopu, pijući odličnu cugu (sokove). Račun: sve je odavno nabavljeno. Doživljaj: neprocjenjivo! Postoji ono uvriježeno mišljenje da se Novu mora dočekivati negdje divljajući, ludirajući se, što skuplje to bolje u najboljoj odjeći, cipelama, tatinim autima i ne znam što sam sve zaboravio. Čemu? U mome iskustvu svi do sada mali tulumi su mi bili bolji od bilo koje nove godine. Proslavio sam stvarno dobrih novih, ali nema do prave opuštene atmosfere.
Ostavljam vas u iščekivanju još jedne predblagdanske histerije. Oni koji nisu dobili Božićnicu, želim da Vas usreći Uskršnjica. Želim Vam male račune. Velike plače, iskrene osmjehe i puno pameti u tekućoj (sreća će sama doći).
|