Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

Ponedeljak, nova godina, početak faxa - o daaa!

Primjetio sam jednu zgodnu sitnicu kada sam se u ponedeljak spremao za ponedeljak. Meni torba nije bila taknuta od onoga petka kako je fax zavrsio. (ups) Znam, to mi bas i ne ide u prilog.

Došavši na dotično mjesto zločina, kolege i ja smo donjeli interesantan zaključak da je taj efekt ne otvaranja torbe, širokoliko rasprostranjen među ostalim studentima. Pokušali smo nači uzrok ovog efekta, no bolje reći defekta, jer svaki efekt, u ovome slučaju defekt, svoj uzrok ima. A onada smo sjeli na kavu, zalajali se te propustili prvo predavanje - ali stvarno slučajno.

Ova godina nas je stvarno krenula. Na toj istoj filozofskoj kavi smo zaključili, te na kraju i izbrojali koliko radnih zadataka, seminara, kolokvija i popratnog sadržaja još imamo obaviti do kraja semestra. Da skratim, kava nam je prisjela. Onda smo propustili sljedeće predavanje od prethodnog šoka.

Inače upravo pišem neki seminar, a ovo je samo trenutni predah da mi malo mozak smanji radnu temperaturu. Bježim dalje raditi.

Sretno svim kolegama supatnicima i svima onima koji se tako osječaju. Do tipkanja.