Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

nedjelja, 20.08.2006.

LJETO – TRI

Radi se radi i dalje! No kao što navedoh svoju nadu u zadnjem postu, nada se i ostvarila (pa da čujem nekoga da kaže na je naša Nada ku…). Toliko sam se uhodao u kombiniranju produženih vikenda da sam počeo i izmišljati praznike, onako, za dušu. Sljedeći vikend će biti i neke toplice na repertoaru. Imate koji prijedlog, savjet, preporuku za koje? Traži se dobra, zabavna i raznolika ponuda. Ne želim samo na neki bazenčić toćati noge i to je to. Nisam penzić – još. Hoću atraktivan park! Bijah zimus u Čatežu, ali to je bilo zatvoreni kompleks a nikada im nisam vidio ljetnu, vanjsku ponudu. Lova i prijevoz nisu u pitanju.

No da se vratim na "ljetni post". Prošli vikend sam završio u Zadru. Malo sam skočio do familije (uf, ima ih – baba, dvije tete i sedmero bratića i sestrični + kojekakvi rođaci, kumovi, prijatelji). Poveo sam sa sobom svoju malecku, onu o kojoj se pisalo dosta u zadnjim postovima.

Vrijeme je bilo predivno. Kupali smo se svako malo. Istina da nismo sunca vidjeli i da taj dio sa kupanjem je bilo bježanje po pljuskovima, ali što se može. U more smo se uspjeli baciti samo prvi dan a već navečer je bio prvi pljusak.

Većinu vremena smo provodili u krevetu. Perverznjaci jedni! Već vidim kakve vam prljave misli letaju po lubanji (ne kažem da nije bilo, ali…). Nadoknađivali smo neprospavane sate što nam je falilo ovih radnih dana. Malo sam babi popravljao kuću (tamo uvijek ima nekog posla). Malo isposjećivao familiju. Uglavnom, to je skoro cijeli opis produženog vikenda.

A rođaci. E to nije normalo. Ja opet kažem, ima nešto u tome morskome zraku. Ja sam visok cca 182 cm (kada se ispravim) i skoro sam najniži u familiji iako sam najstariji od nas takozvane treće generacije (bratići, sestrične). Jedino je moja sestra niža od mene. A najmlađa sestrična, `91 godište i visoka je 191cm ujedno i najviša. A kada je došao najstariji bratić, kada ga je malecka vidjela, pri upoznavanju je umjesto svoga imena skoro rekla "uzmi me, tvoja sam". Jeba te, mali je izrastao u takvoga "Galeba". Ali na žalost (sreću), još je balav. Ima dvadeset okruglih i još nije svjestan svoga potencijala. No polako, bez žurbe, doći će i njegovi dani.

Navodno su najavili lijepo vrijeme skoro do kraja desetog mjeseca, tako da postoji mogućnost za iskorištavanje podsezone. Već je počela neka kombinatorika za Pašman kod prijateljice. Znate što. Pričajte vi svi što hoćete, ali nema do mora. Ne to nije moja dalmatinska krv, već kada ja osjetim sam miris soli u nosu, samo da ga vidim, da znam da je blizu odmah mi je bolje. Ma to more je pravi lijek skoro za sve. Definitivno, odluka je pala! Kada budem veliki selim se negdje dole.

A sada opet gajim nadu za "ljetom - četiri". Tko zna. E da! Javite ako tko što zna ili čuje za neke toplice. Hvala!
- 11:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>